Autor: INFO

Advokat Goran Bubić rekao je da se posljednjih dana svjedoči nastavku javnog progona i diskreditovanja predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika da ne može biti predsjednik SNSD-a, naglasivši da tumačenje zakona u saopštenjima za javnost Suda BiH predstavlja potpunu eroziju vladavine prava.
Goran Bubić – Foto: RTRS
Goran BubićFoto: RTRS
Bubić, branilac predsjednika Srpske, pojasnio je da se proizvoljno se tumače pravne posljedice osude mimo svrhe i cilja odredaba Krivičnog zakona BiH, zanemarujući da se krivične norme tumače gramatički i usko, a ne ekstenzivno.

On je napomenuo da su političke stranke političke stranke udruženja građana i da bilo koja funkcija u stranci, uključujući i predsjednika stranke, ne može predstavljati vršenje vlasti, odnosno vršenje “službene dužnosti”, polazeći od svrhe i cilja pravnih posljedica osude iz Krivičnog zakona BiH.

Saopštenje Bubića Srna prenosi u cijelosti

Posljednjih dana svjedoci smo nastavka javnog progona i diskreditovanja predsjednika Milorada Dodika proizvoljnom “argumentacijom” da ne može biti ni predsjednik političke stranke – Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD).

Više nije riječ o sudskim odlukama već kompilacijama “javnih saopštenja” i navodnih “odgovora na upit” Suda Bosne i Hercegovine (BiH) dostavljenih agresivnim portalima, kao što je tekst “Raport donosi eksplozivno tumačenje Suda BiH: Dodik ne može biti ni predsjednik SNSD!”, od 14.10.2025.godine, objavljen od strane Raport.ba. Nije riječ samo o navedenom portalu, već činjenici da su tekst preuzeli i objavili brojni mediji ne samo u BiH već u čitavom regionu.

Proizvoljno se tumače pravne posljedice osude mimo svrhe i cilja odredaba Krivičnog zakona BiH, zanemarujući da se krivične norme tumače gramatički i usko, a ne ekstenzivno.

Komunikacija sudova s javnošću je nužna i važna zbog povjerenja koje javnost treba imati u pravosuđe. Ali kada “saopštenja za javnost”, umjesto obavještenja javnosti o činjenicama i događajima u radu ustanove, sadrže tumačenje zakona (prava) onda je to nedopuštena improvizacija koja ozbiljno narušava princip vladavine prava, a time i autoritet suda. Tumačenje zakona daje se samo u sudskim odlukama. Ovo se prihvata kao aksiom u pravu i ključna premisa nezavisnosti sudija u pojedinačnim predmetima. Štaviše, napušten je zakonodavni okvir koji je omogućavao zauzimanje “opštih pravnih shvatanja” kod tumačenja zakona, od strane krivičnih, građanskih, upravnih odjeljenja sudova ili opšte sjednice sudija. Međutim, u krivičnom postupku, kao i postupku oduzimanja mandata predsjednika Republike Srpske Miloradu Dodiku to se zanemaruje. Pravo se tumači u “saopštenju za javnost” za šta opravdanje ne može biti okolnost da pravne posljedice osude nisu materija za sudsku odluku, već nastupaju po samom zakonu (ex lege).

Politički motivisan obračun nelegitimnog gosp. Šmita sa predsjednikom Dodikom neistiniti visoki predstavnik preselio je u Sud BiH kako bi se progon kvalifikovao kao pravni postupak za navodno krivično djelo i instrument za oduzimanje mandata, mimo Ustava Republike Srpske . A time i mimo Ustava BiH jer je Ustav RS usaglašen sa Ustavom BiH i prema stavu Venecijanske komisije. Kako sad vidimo, preko tumačenja zakona javnim saopštenjima Suda BiH dugotrajna neprijateljska medijska kampanja evoluirala je u neku vrstu hajke protiv živog čovjeka. Sada je cilj potpuna građanska smrt.

Zanemaren je pravni status političkih stranaka, tj. njihov karakter kao subjekata privatnog, a ne javnog prava. Kao što je poznato društvo, pa i BH društvo, organizovano je u tri sektora, prvom – javnom, te drugom i trećem – privatnom. Najopštije, prvi sektor predstavljen je vršenjem vlasti (zakonodavna, izvršna i sudska), drugi sektor je tzv. neprofitni i predstavljaju ga udruženja građana i treći sektor je profitni, predstavljen u preduzetničkoj djelatnosti (privredna društva, samostalni preduzetnici). Društvo je stabilnije ako je raspodjela moći između tri sektora uravnoteženija.

Politička stranka, pa i SNSD, prema svojoj pravnoj prirodi je udruženje građana i time privatno-pravni subjekt. Pravne posljedice osude, kako su formulisane u KZ BiH tiču se zabrane vršenja funkcije u prvom sektoru, u vlasti (bilo kojoj od tri grane vlasti), kao zabrana vršenja “službene dužnosti”. Službena dužnost se ne proteže na drugi i treći sektor, na bilo koje poslove/funkcije u udruženjima građana ili privrednim društvima. U ovoj situaciji nije relevantno pitanje prestanka radnog odnosa, ko posljedica osude, jer predsjednik Milorad Dodik nije lice zaposleno u SNSD.

Da je politička stranka udruženje građana i subjekt privatnog prava zaključuje se iz brojnih odluka Ustavnog suda BiH, kao i Evropskog suda za ljudska prava.

Tako Ustavni sud Bosne i Hercegovine u predmetu U-13/05 (PDP protiv BiH, odluka od 26. 5. 2006.) konstatuje: “Političke stranke su oblik ostvarivanja slobode udruživanja građana radi artikulisanja političkih ciljeva i učešća u političkom životu zemlje. One nisu organi vlasti, ali predstavljaju nezaobilazan element u ostvarivanju demokratskog poretka i volje birača” (stav 29 odluke). Јasno se odvaja politička stranka od javne vlasti – ona je udruženje građana (privatno lice).

Istovrsno stanovište se ponavlja u predmetu AP-953/05 (SNSD protiv BiH, odluka od 02. 02. 2007.) gdje se navodi: „Činjenica da političke stranke imaju važnu ulogu u izbornom procesu i u funkcionisanju demokratskog poretka ne čini ih organima vlasti. One su, međutim, dužne poštovati zakone kojima se uređuje njihovo finansiranje i javno djelovanje“ (stav 23 odluke). Dakle, stranka ima privatnopravni status, ali javne obaveze (transparentnost, zakonitost finansiranja).

Za našu temu važno je i stanovište u predmetu AP-368/10 (SDP BiH protiv CIK-a BiH, odluka od 27. 01. 2011.) koje glasi: „Političke stranke nisu javni organi u smislu Zakona o slobodi pristupa informacijama. Stoga se odredbe tog zakona ne mogu primjenjivati na njihovo djelovanje, osim u dijelu u kojem javna sredstva podliježu nadzoru u skladu sa zakonom“ (stav 22 odluke).

U navedenim odlukama Ustavni sud BiH samo je recipirao praksu ESLjP, kao npr. u slučaju United Communist Party of Turkey and Others v. Turkey (1998), br. 19392/92, gdje se navodi: „Političke partije su oblik udruživanja privatnih osoba, ali imaju suštinsku ulogu u pravilnom funkcionisanju demokratskog sistema. Bez njih sloboda udruživanja bi bila bez stvarnog značenja u demokratskom društvu (stav 25).

Slično stanovište se iznosi u predmetu Refah Partisi (The Welfare Party) and Others v. Turkey (2003), Veliko vijeće, br. 41340/98 i dr. i glasi: “Političke stranke su oblik udruživanja od posebnog značaja u demokratskom društvu. Iako su subjekti privatnog prava, njihova svrha osvajanje vlasti kroz izbore i učešće u javnim poslovima daje im ustavni značaj” (stav 98).

U predmetu ESLJP Partidul Comunistilor (Nepeceristi) and Ungureanu v. Romania (2005), br. 46626/99 navodi se: „Političke stranke spadaju u sferu slobode udruživanja zajamčene članom 11 Konvencije. Država može zahtijevati registraciju, ali svaka zabrana njihovog djelovanja mora biti izuzetna i proporcionalna“ (stav 27). Dakle, ESLJP stranke eksplicitno smatra udruženjima građana ne javnim institucijama.

Isto tako ESLJP iznosi stav: “Iako političke partije obavljaju funkcije od javnog značaja, one zadržavaju status udruženja privatnih osoba i ne mogu se tretirati kao državni organi“ (predmet Christian Democratic People’s Party v. Moldova (2006), br. 28793/02, stav 56).

Slijedi da se izvan razumne sumnje može zaključiti da su političke stranke udruženja građana (subjekti privatnog prava), te da bilo koja funkcija u stranci, uključujući i predsjednika stranke, ne može predstavljati vršenje vlasti, odnosno vršenje “službene dužnosti”, polazeći od svrhe i cilja pravnih posljedica osude iz KZ BiH.

Uslov da se subjekt/stranka potpuno ni djelimično ne finansira iz javnih sredstava je bespredmetan s obzirom na bespogovorno izvršavanje volje gosp. Šmita, o zabrani finansiranja SNSD. Iako je zabrana finansiranja suprotna ne samo zakonima već i Ustavu BiH, očigledno se u ovoj situaciji predsjednika Dodika vratila kao bumerang progonitelju. Ko drugom jamu kopa u nju će sam upasti (kad-tad).

Odnosi Milorada Dodika prema Evropskoj uniji često djeluju promjenjivo poput vremenske prognoze – čas obasjani suncem, čas potopljeni oblacima. Ako je suditi po njegovim posljednjim izjavama, trenutno vlada vedro raspoloženje.

U samo nekoliko mjeseci, lider SNSD-a uspio je da pređe put od tvrdnji da se Evropska unija urušava, do obećanja da je Republika Srpska čvrsto na evropskom kursu. I taman kad se čini da je taj stav konačan, Dodik ponovo zaokrene u suprotnom pravcu.

Poslije sastanka sa predsjednikom HDZ-a BiH Draganom Čovićem, Dodik je poručio da njegova stranka ne usporava evropske procese. Ipak, zanimljivo je da bi glavnu ulogu u pregovorima sa Briselom mogla preuzeti upravo Ana Trišić Babić – dugogodišnja saradnica Dodika – i to u ime institucija koje vode dijalog sa unijom koju je njen šef nedavno nazivao „projektom u raspadu“.

Samo nekoliko sedmica ranije, kada je za mandatara predložio Savu Minića, Dodik je vrlo jasno dao do znanja da EU ne treba da bude politička orijentacija.
– Molim vas da smanjite bilo kakve orijentacije koje se tiču tog puta – rekao je tada Dodik Miniću.

Dosljednost nikada nije bila njegova jača strana, pa se česte promjene stava više i ne doživljavaju kao iznenađenje. No, postavlja se pitanje – zašto do tih promjena uopšte dolazi?

Predsjednik Odbora za evropske integracije i regionalnu saradnju NSRS, Slaviša Marković, smatra da Dodikove riječi više ne nose nikakvu političku težinu.
– Svaki dan imate izjave koje su suprotne onim ranijim. Bivši predsjednik pokušava na razne načine da spasi svoju poziciju, zanemarujući interese Republike Srpske i naroda. Postavlja se pitanje u svojstvu koga ili čega se on predstavlja, s obzirom na to da su priznali izbore i pravosnažnost presude!? – rekao je Marković, dodajući da je nejasno da li je Dodik uopšte relevantan sagovornik za ozbiljna politička pitanja.

On ističe da Dodik mijenja ton onako kako dobija informacije o svojoj političkoj budućnosti.
– Vidjeli ste da je jedna od osnovnih strateških odluka Milorada Dodika, u vrijeme kada se formirala nova Vlada Save Minića, bila da se zaboravi evropski put. A prije dva dana govori da on pokušava da nastavi evropski put… – podsjetio je Marković.

Prema njegovim riječima, Dodikove izjave više ne prate odluke institucija Republike Srpske, pa ni sopstvene partije. Kao primjer navodi i neusklađenost u odnosima sa međunarodnim predstavnicima.
– Vidjeli ste da smo imali situaciju da se nekorektno ophodio prema britanskom ambasadoru koji je dolazio u Banjaluku, govorio je da će ga protjerati, a onda se direktor UIO Zoran Tegeltija sastane s njim – podsjeća Marković, zaključujući da se Dodik pogubio i da više nije sposoban donositi strateške odluke.

Bivši ambasador BiH u Francuskoj i Egiptu, Slobodan Šoja, smatra da promjenjivost Dodikovih stavova nije slučajna pojava.
– U ozbiljnom svijetu, oscilacije takve politike ne mogu i ne smiju biti velike, ali u neozbiljnom, mogu. Milorad Dodik odavno igra na više stolica i to radi relativno vješto, ali samo u svoju korist – rekao je Šoja.

On podsjeća da se Dodik često ponaša u skladu s publikom:
– Kad je sam ili kod Milomira Marića, onda voli sebi dati oduška i prirediti radikalski igrokaz koji je redovno bolje ne slušati. A kad se nađe s Čovićem, obojica se uvijek dogovore kako je najbolje nastupiti da i jedan i drugi dobiju prolaznu ocjenu Brisela – objašnjava Šoja.

Šoja smatra da je Dodikov cilj da zadrži kontrolu nad procesom izbora glavnog pregovarača sa Evropskom unijom, ali i da njegova dvosmislenost odgovara i samom Briselu.
– Briselu čak odgovara da u Bosni i Hercegovini situacija nastavi biti komplikovana, jer njima nije uopšte stalo do našeg ulaska u EU, pa je uvijek lakše da krivica za nepostojanje napretka uvijek bude naša. Zato se niko iz velikih zemalja EU ne uzbuđuje mnogo oko onoga što izluđuje naše ljude – rekao je Šoja.

Na kraju dodaje da je bolje ne pridavati preveliku pažnju političkim “igrokazima” i kontradiktornim porukama domaćih lidera.
– Ako treba izvući neku pouku iz ovoga, onda je bolje da i mi ne prepričavamo nebuloze naših političara do kojih, svakako, niko ozbiljan ne drži, pa ne moramo ni mi – zaključio je Šoja.

Predstavnici SDS-a i PDP-a održali su danas sastanak posvećen razgovorima o mogućoj podršci kandidatu SDS-a, Branku Blanuši, na prijevremenim izborima za predsjednika Republike Srpske.

Ipak, lider PDP-a Draško Stanivuković ponovo je odložio odluku o toj podršci, čime je dodatno zakomplikovao poziciju opozicionog kandidata u predstojećoj kampanji.

Kao razlog za čekanje, Stanivuković je naveo da želi sačekati formiranje novog političkog pokreta, koji bi, prema njegovim riječima, trebalo da zauzme konačan stav o podršci. Taj argument djeluje slabo, s obzirom na to da su pojedini ključni članovi tog budućeg pokreta već javno stali uz Blanušu.

Jedan od njih je i bivši gradonačelnik Banjaluke Igor Radojičić, koji je otvoreno podržao kandidata SDS-a, istakavši da Republici Srpskoj treba političar kakav je Blanuša. Upravo zato je nejasno zašto Stanivuković, koji je donedavno bio dio istog opozicionog fronta, nastavlja da odgađa odluku o podršci.

Prema saznanjima portala Klix.ba, Stanivuković zapravo nastoji da kroz neformalne dogovore osigura određene političke ustupke, među kojima je i obećanje da mu SDS neće praviti konkurenciju na narednim Opštim izborima.

Na nedavne izjave bivšeg lidera SDS-a Milana Miličevića, koji je poručio da će ta stranka imati svoje kandidate i za Predsjedništvo BiH i za predsjednika RS, Stanivuković je reagovao s očitim nezadovoljstvom. Upravo zato je, prema izvorima, i uticao na to da Miličević bude smijenjen sa čela stranke. Sada, međutim, pokušava usloviti podršku Blanuši tražeći garancije koje SDS teško može dati.

Te garancije su naročito upitne jer SDS ne može govoriti u ime drugih opozicionih subjekata, poput pokreta Za pravdu i red Nebojše Vukanovića ili Narodnog fronta Jelene Trivić.

Po svemu sudeći, kako Stanivuković ni danas nije donio odluku o podršci, a izborna kampanja ulazi u završnu fazu, jasno je da SDS nije pristao na njegov zahtjev. Tražiti takvu vrstu obećanja, uostalom, djeluje prilično ambiciozno — da ne kažemo i nerealno.

Ministri koji grubo prekrše plan koji su zacrtali za sto dana rada biće sankcionisani. Tražiću njihovu smjenu. Vlada je najozbiljniji dio svake države, tako da neću uopšte razmišljati o tome, rekao je u intervjuu Glasu premijer Republike Srpske Savo Minić.

Naveo je i da sedmično dobija izvještaj o realizaciji plana za sto dana rada, te da ima odriješene ruke da povuče poteze koje do sada nismo viđali.

– Rano je govoriti za kojim radikalnim potezima ću posegnuti. Јoš analiziramo stanje u svim sektorima. U prvih sto dana rada biće napravljen novi plan i dinamika u smislu rješavanja svega onoga što zapravo znamo da predstavlja problem. Biće značajnih rezova – poručio je Minić sa kojim smo razgovarali o gorućim problemima sa kojim se susreo nakon što je došao na čelo Vlade, te najavljenom fondu dječije štednje za koji je naveo da cifre koje su se pojavile u javnosti o iznosu štednje koji je moguće ostvariti sa navršenih 18 godina nisu tačne. Takođe, premijer Srpske naveo je da rad domaćih sudova podsjeća na rad Suda BiH, ali i naveo da je lično protiv najavljenog poskupljenja struje.

Kada je riječ o gorućem problemu koji je naslijedio od prethodnog premijera Radovana Viškovića, Minić ističe da se Višković sve prethodne godine, imajući u vidu pandemiju virusa korona i sve što se dešavalo, dobro nosio sa ovim poslom.

– Probleme koje je imao su problemi koje ima Vlada i ja sada kada sam na njenom čelu. Tu je prije svega stanje u “Elektroprivredi” koje je izuzetno složeno zbog niza objektivnih razloga, prije svega hidrologije, a zatim i drugi, kao što je zapošljavanje, starost termoelektrana, udaljenost rudnika od termoelektrane, kvalitet uglja, amortizacija i sve ostalo. Moramo ići ka tome da se pređe na druge alternativne izvore energije, prije svega mislim na solarnu, koja bi dovela do povećanja domaće nacionalne proizvodnje električne energije. Tu je i stanje u “Šumama” gdje nas je rukovodstvo obavijestilo da bilježe pomake, a ako ovom dinamikom budu išli, do kraja godine moglo bi anulirati negativno poslovanje. Imali smo i analizu koja se odnosila na “Željeznice”, a koje u toku godine prevezu minoran broj putnika. Tu ćemo morati povlačiti radikalne poteze. Takav oblik rada “Željeznica”, koji direktno vodi u gubitak, rješavaćemo na način da ćemo tražiti mogućnost partnera koji će koristiti željezničku infrastrukturu za svoj prevoz, kontejnerski prevoz. To su tri goruća problema. Sa druge strane ne smijemo zaboraviti da je non-stop institucionalni, politički i finansijski pritisak na Srpsku zbog niza okolnosti koje su se odnosile i na otkazivanje kreditnih aranžmana Evropske i Svjetske banke – rekao je Minić za Glas.

Navodi da za sunovrat javnih preduzeća niko od onih ko je upravljao njima nije odgovarao, kao i da postoji opcija da se ta praksa promijeni.

– Pozivam vas da nakon ovog intervjua odete sa mnom kod glavnog tužioca te u sudove i tužilaštva i da ih pitate zar je moguće da nakon godinu dana od krivičnih prijava, a koje su podnesene na osnovu zapisnika Inspektorata, ništa ne rade. Sa druge strane, kada hoće nešto da urade je sasvim drugačija priča. Tako Sud BiH u jednoj sedmici zakaže tri rasprave predsjedniku Republike, a Atifu Dudakoviću ne zakaže raspravu osam mjeseci. Što mislite da su domaći sudovi bolji? Nisu. Tvrdim da nisu. To su moje kolege, nažalost. Imamo krivične presude koje se ekspresno završe, te krivične i parnične postupke koji traju vječnost. Takođe, parnični postupci protiv države i lokalnih zajednica se ekspresno završavaju. U tim slučajevima sudovi ekspresno brzo rade. Od reforme pravosuđa imamo duplo više neriješenih predmeta. Pravičan i ekspresan rad pravosuđa je nemoguć. Svjestan sam toga, ali mnogo bolji i pravičniji od ovog te ekspresniji u smislu gorućih stvari je prijeko potreban. Zar je moguće da nijednu riječ ne možemo čuti o 183 krivične prijave koje imamo. Sudovi postaju svrha sami sebi. Tražio sam postupanje u svim predmetima – rekao je Minić.

Kada je riječ o najavljenoj uspostavi fonda dječije štednje i da su mnogi iznijeli primjedbe na cifre koje su iznesene u javnosti, a taj novac bi mogla da ostvare lica kada napune 18 godina, navodi da je tu jedino sporna računica.

– To je jedna divna ideja koja će biti realizovana, a koja se tiče demografije i ambijenta u Republici Srpskoj, odnosno sigurnosti i prisustva države i institucija u svakoj porodici. Za pripremu i realizaciju ove mjere ima niz pitanja koja moramo riješiti zakonskim ili podzakonskim aktima. Treba odgovoriti na pitanja šta ukoliko to lice ode iz Srpske, šta u slučaju smrti, te niza drugih okolnosti ili šta kada napuni 18 godina i ode iz Srpske. Ova mjera ima za cilj da napravi emotivnu i ekonomsku vezu svakog budućeg i novog stanovnika Republike sa samom Srpskom – rekao je Minić.

Podsjetio je da je najavljena i izrada nacionalne platne kartice po uzoru na “dina” karticu iz Srbije.

– Započeli smo poslove na mnogo frontova. Prije desetak dana imali smo pojašnjenje šta bi podrazumijevala nacionalna platna kartica i iznijeli činjenicu da depoziti fizičkih lica u Srpskoj iznose skoro koliko i republički budžet, odnosno više od pet milijardi KM. Takođe, pravili smo i određenu sigurnost u smislu nacionalnog kretanja novca i smanjenja sivih tokova da bi on bio što transparentniji. Razgovarali smo i o nizu drugih stvari, između ostalog i o porezima i doprinosima. Imamo pojedince koji imaju enormno visoke plate. Oni za poreze i doprinose uplaćuju ogroman novac, a epilog toga je da su limitirani sa zdravstvenim uslugama kao i svi drugi te iznosom penzija. Moramo napraviti neku dinamiku, ne samo kroz nacionalnu platnu karticu i mjesta gdje će se moći koristiti, nego i model da što više novca uđe u opticaj, da on bude u regularnim takovima, a da oni koji više troše i uplaćuju imaju kada dođe vrijeme za to i neko veće pravo. Izašli smo iz socijalizma davno, a i dalje, koliko god to izgledalo brutalno rečeno, držimo se nekih socijalnih mjera. Ne možemo svi jednako. Ušli smo u kapitalizam gdje su sasvim drugi parametri. Moramo prihvatiti tu realnost i ništa drugo – rekao je Minić.

Kada je riječ o radu Socijalno-ekonomskog savjeta Minić ke tražio da on bude funkcionalniji.

– Ažurirali smo maksimalno njihov rad. Tu se radi o nemogućnosti dogovora koji mogu da prihvatim, ali ne mogu da prihvatim nemogućnost kompromisa. Znamo da kada premijer i Vlada utvrde najnižu platu, to se ne radi ni u korist ni na štetu poslodavaca, ali ni radnika, nego se pokušava naći srednje rješenje. Kakvo god rješenje da nađemo, nezadovoljni su i jedni i drugi, jer neće da približe svoje stavove. Tu treba biti izuzetno rigorozan, te da ukoliko se ne dogovore, nemaju pravo ni da komentarišu. Očekujem da promjene model rada. Ne može sve premijer i Vlada. Postojale su i odluke koje je donosila Vlada, a one nisu bilo poštovane – istakao je Minić.

Na primjer, dodaje on,  odnos u “Elektroprivredi” kada je riječ o prodaji uglja termoelektrana.

Na pitanje da li je logično da Gacko prodaje ugalj dok ga nema u dovoljnim količinama u Ugljeviku, Minić navodi da nije.

– To su naša vezana preduzeća. Nemamo transparentnosti. Činjenica je da se Vlada na svojevrstan način otuđila od naroda. Neko kao treba da se najavi ministru, pa on traži neke veze i šemice, pomoćnike, pa će biti…. Јe l’ to način funkcionisanja izvršne vlasti? Nije i ne može biti. Iduća sjednica Vlade biće u Brodu, nakon toga na Sokocu. Obilazićemo sve opštine. To treba uraditi i na lokalnom nivou. Bio sam ja načelnik, znam kako to funkcioniše. Situacije su takve da se neko mora nazvati da bi izvadio rodni list ili izvod iz matične knjige vjenčanih… Moramo se pokrenuti i shvatiti da od nas sve zavisi – dodaje on.

Kada je riječ da prosječna plata iduće godine dosegne iznos od 2.000 KM, Minić dodaje da će to biti moguće, ako se pokrene sve ovo o čemu je do sada pričao.

– Pričamo o povećanoj potrošnji i većem protoku novca, te više novca u opticaju. Ovdje smo hendikepirani, jer nemamo svoju centralnu monetarnu banku, ne možemo da vodimo onu pravu monetarnu politiku, jer je sve na nivou BiH. Јedino Centralna banka BiH na ovozemaljskoj kugli nije odreagovala u koroni. Imamo puno novca i kada je u pitanju Uprava za indirektno oporezivanje, a koji nije podijeljen. To su stotine miliona maraka. Ukoliko u okviru svojih nadležnosti i mogućnosti pokrenemo ovaj dio veće potrošnje i cirkulacije novca, uspjećemo. Kada sam razgovarao sa gradonačelnikom Banjaluke (Draškom Stanivukovićem) rekao sam da Banjaluka ne smije stati sa investicijama i gradnjom. To ne smije nijedna lokalna zajednica. Dešava se da dođu investitori i kažu da su spremni napraviti zgradu u nekoj lokalnoj zajednici, te da će angažovati operativu, platiti takse i sve ostalo. I onda bude doveden u situaciju da tamo neki radnik u administraciji sve to usporava jer očekuje da bude počašćen. Zašto mi bježimo od toga i ne kažemo da je to tako. Onda će reći, rekao je to premijer. Pa, jesam rekao i svi znaju da je to tako. Donijećemo zakon o građenju, koji sam i najavio. Nakon ovog intervjua zvaću ministra Bojana Vipotnika da vidim dokle se stiglo po tom pitanju. Treba skratiti rokove u kojima lokalne zajednice moraju odgovoriti na takve zahtjeve – naglasio je on.

Naveo je da od niza okolnosti zavisi hoće li i za koliko računi za struju biti veći od iduće godine građanima i privredi.

– Lično sam protiv. Tražićemo ozbiljniju analizu za koju će biti zaduženi ministar energetike (Petar Đokić) i direktor “Elektroprivrede” (Luka Petrović), a kojeg sam neki dan vidio na televiziji da koristi gradaciju “prejeftina” i “jeftina” , te je na taj indirektan način iznio svoj stav da je nužno poskupljenje električne energije pravdajući to činjenicom da ona neće biti skuplja nego u FBiH te problemima koje imaju u održavanju. Isto tako ministar energetike, koji je dugo godina na toj poziciji, a koji bi veoma dobro to trebalo da zna i u smislu mrežarine i cijene električne energije, je adresa da zajedno daju odgovore. Nastojaćemo koliko god je moguće da do toga ne dođe – smatra Minić.

Kada je riječ o zakonima o medijima, Minić ističe da je on u ozbiljnoj pripremi, te da bi mogao nacrt uskoro da se pojavi.

– Krajnje je vrijeme da se uredi kad, ko, gdje i na kakav način može nešto reći i da iza toga stoji – kaže on.

Na pitanje da je gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković pozvao rukovodstvo Republike da, kako je naveo, vrati Banjaluci bespravno oduzeta sredstva na osnovu raspodjele PDV-a, Minić poručuje da niti on treba pozivati, niti im je išta oduzeto.

– Postoje odluke koje je Ustavni sud stavio van snage, što znači da će se nastaviti isplata opštinama i gradovima kako je bila i prije tih odluka – kaže Minić.