Kad sam sinoć nazvao mađarskog političara, koji je visoko pozicioniran među trenutnom političkom elitom, i pitao ga kako ocjenjuje posjetu Marka Rubija Budimpešti, uzdahnuo je s očitim zadovoljstvom i rekao: “Bio je to prekrasan dan.”
Drugi ljudi s kojima sam razgovarao iz tih krugova rekli su slične stvari. Odahnuli su jer su posljednjih sedmica donijeli neke sumnje u stav Donalda Trampa i njegovih ljudi prema mađarskoj izbornoj trci. To sam doživio u januaru kada sam raspravljao o mađarsko-američkim odnosima radeći na dokumentarnom filmu u konzervativnim vašingtonskim redakcijama i think tankovima, i bio sam pogođen distancom prema tim izborima: “Bez obzira ko pobijedi, odnosi između Budimpešte i Vašingtona ostaće izvrsni”, čuo sam nekoliko puta.
Olakšanje u Orbanovim krugovima
Učinci velike ofanzive ljudi Petera Magjara, ali i njihovih saveznika, poput uticajnog šefa poljske diplomatije Radoslava Sikorskog, bili su očiti u izgradnji uvjerenja da će vođa stranke Tisza nastaviti Orbanovu liniju o pitanjima od temeljne važnosti za Sjedinjene Države. Tisza je stari, mladi Fidesz, nekorumpiran vlašću – to je glavna propagandna linija ove formacije, i interno i eksterno. Ova linija razmišljanja je lažna, jer iako je Tisza očito dobila odobrenje Brisela za takvo presvlačenje, ono će se završiti nakon izbora. Cilj je ukloniti posljednju prepreku sljedećem koraku prema “produbljivanju evropskih integracija”, tj. daljem smanjenju važnosti i suvereniteta država članica EU. U takvom aranžmanu sve je manje prostora za stajanje na barikadama.
Zato razumijem radost svojih mađarskih sagovornika. Prilično dosadna konferencija kojoj su prisustvovali premijer Viktor Orban i državni sekretar Marko Rubio pretvorila se u politički proboj kada smo čuli riječi o “zlatnom dobu međusobnih odnosa” koje se nastavlja zahvaljujući “snažnom vođstvu” i posebnom odnosu između mađarskog premijera i američkog predsjednika.
“Nikome ovdje ne bi trebalo biti tajna kako se predsjednik Tramp osjeća prema vama, kako je s vama komunicirao u svom prvom predsjedničkom mandatu i kako u drugom. Važno je razumjeti koliko su važni odnosi među vođama za odnose među zemljama. Na kraju krajeva, mi smo još uvijek ljudi, još uvijek smo ljudi i ta lična veza koju ste uspostavili s predsjednikom napravila je svu razliku u svijetu”, rekao je Marko Rubio. Kasnije je naglasio: “Predsjednik Tramp duboko je predan vašem uspjehu jer je vaš uspjeh naš uspjeh.”
Rubio šalje jasne političke poruke
Teško je zamisliti jasniju podršku. Za svakoga ko je upoznat s mađarskom politikom i odnosima s medijima, bilo je jasno da Rubio odgovara na sve glavne tačke kritika koje je premijeru Orbanu uputila opozicija koju podržava Brisel.
Mađarska izolacija? Gluposti, Mađarska je poštovana i igra važnu ulogu.
Jeftinija energija iz Rusije u zamjenu za izdaju evropske zajednice? Ne – zahvaljujući ličnim odnosima s predsjednikom Trampom i dobro prezentovanim argumentima Mađarska je izuzeta od sankcija, a to će se izuzeće produžiti.
Nedostatak investicija? Evo sporazuma o saradnji na civilnom nuklearnom programu, evo 17 nadolazećih američkih investicija, zahvaljujući Orbanovom ličnom odnosu s Trampom.
Finansijski problemi? Politička blokada evropskih fondova? Predsjednik Tramp će se lično pobrinuti za to i pomoći u nadoknađivanju gubitaka.
Ključna pitanja pred izbore
Ovo je skup ključnih pitanja koja će odrediti ishod izbora u Mađarskoj.
U završnici prije najtežih izbora za Fidesz, Orban prima snažnu pomoć od Sjedinjenih Država. Rubiova posjeta potvrdila je da američka administracija i u ovom području razbija kalup te je spremna aktivno se boriti za svoje prijatelje. Tačnije, razbija obrazac po kojem to mogu samo demokratske administracije, jer su se pod Obamom i Bajdenom milijarde dolara slijevale u finansiranje ljevičarskih organizacija, direktne političke baze evropske ljevice. Ovaj put podrška je legalna i transparentna.
Najava dodatne američke pomoći
Moji mađarski sagovornici ističu dvije specifične odluke koje Rubiova posjeta Mađarskoj priprema kao posebno važne. Prva je posjeta Mađarskoj “nekoga još važnijeg prije izbora”. Datum je najvjerovatnije 21. mart, dan konferencije CPAC Mađarska. Još nije odlučeno hoće li doći potpredsjednik Di Džej Vens ili sam Tramp. Nijedna opcija nije isključena.
Druga je finansijska pomoć Mađarskoj, o kojoj se već raspravljalo tokom Orbanove posjete Vašingtonu u novembru i koju je Rubio spomenuo u opštim crtama. “Službeno će svi to poricati, ali postoje velike nade da će to biti nešto toliko veliko da će opovrgnuti argument opozicije da Mađarska postaje siromašnija zbog politički motivisanih blokada finansiranja EU”, kaže jedan od mojih mađarskih sagovornika. Takav paket mogao bi se nazvati “finansijskim štitom za Mađarsku” i poprimiti oblik koji bi privredi dao sličan podsticaj kao onaj koji pružaju fondovi EU, bez obzira na to jesu li dobro ili loše potrošeni.
Bio je to vrlo važan dan za premijera Viktora Orbana i njegovu stranku. U teškoj kampanji suočavaju se s ujedinjenim blokom gotovo cijele opozicije i njenih moćnih medija, s punom snagom evropske ljevice bačene iza Mađarske. Tome doprinosi prirodni umor od iste vlade na vlasti od 2010., što je neobično u demokratijama, privredni rast koji Mađare ne zadovoljava i nervoza zbog strašnog rata koji bjesni u blizini. Tramp i njegovi ljudi ovdje bi mogli prevagnuti.
Tim više što, suprotno mišljenjima ljevičarskih komentatora, opozicija još nije pobijedila. Čak i prosječna anketa (iako je njena pouzdanost vrlo upitna) pokazuje da se dva bloka približavaju. Petera Magjara sustiže njegov izrazito nepromišljen način života pun neobaveznog seksa i zloupotrebe droga, te njegov skriveni, ali medijski otkriveni ekonomski program, koji, suprotno propagandi, pretpostavlja odstupanje od pro-porodične društvene osjetljivosti Orbanove vlade. Većina analiza takođe ignoriše specifičnosti mađarskog izbornog sistema, s njegovim nacionalnim listama i istovremenim jednomandatnim izbornim jedinicama. Orbanova stranka mogla bi pobijediti u većini njih.
Skriveni američki uticaj?
Još važnije, i nešto što niko nikada neće otvoreno reći, Amerikanci takođe imaju skrivene mogućnosti za podršku. Iskreno, ono što ću napisati ne može se dokazati. Ali takođe je teško odbaciti ovu ideju. Njihov uticaj na društvene mreže, putem kojih većina društava dobija informacije i mišljenja, možda je veći nego što mislimo. To sam vidio u Poljskoj prije predsjedničkih izbora.
Nekoliko sedmica prije izbora, slika glavnih kandidata potpuno se promijenila. Konzervativac Navrocki počeo je djelovati simpatično i kul, dok je liberal Trzaskovski postao predmet ismijavanja. Možda je kampanja jednostavno tako ispala? Ili je možda neko malo prilagodio algoritme? Vjerovatno nikada nećemo saznati, ali kako bismo stvorili pravu sliku, teško je zanemariti taj faktor.
U svakom slučaju, američka pomoć u kampanji ne može se zanemariti. Sjećam se neformalnog ručka s jednim od američkih diplomata šest mjeseci prije predsjedničkih izbora u Poljskoj. “Stvarno želimo osigurati da sva moć ne padne u Tuskove ruke, nemate pojma koliko”, rekao je. Bio sam zaintrigiran, ali i pun sumnji: Šta bi oni zapravo mogli učiniti? Tusk ima sve medije, novac, podršku Brisela i brutalno je naoružao pravosudni sistem. Ipak, ispostavilo se da mogu učiniti puno.
Zato nema sumnje da bi posjeta Marka Rubia Budimpešti mogao promijeniti pravila igre. Moglo bi se ispostaviti da Brisel nije jedini glavni grad koji može istaći svoje omiljene kandidate za premijera, piše Mihal Karnovski za “BrusselsSignal”.
