VRBAS Media

Autor: INFO

  • Tri rezolucije – jedna istina: trenutak da Republika Srpska napiše dokument koji će trajati

    Tri rezolucije – jedna istina: trenutak da Republika Srpska napiše dokument koji će trajati

    U političkom životu Republike Srpske rijetko se događa da različite političke adrese gotovo istovremeno ponude dokumente koji govore o istoj temi i kreću se oko istog političkog cilja. Još je rjeđe da ti dokumenti dolaze iz različitih političkih tradicija – iz vlasti, iz opozicije i iz samog vrha parlamentarne institucije. Upravo zato tri rezolucije koje su predložili SNSD, SDS i kabinet predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske dr Nenada Stevandića predstavljaju zanimljiv i politički važan trenutak.

    Na prvi pogled, moglo bi se pomisliti da je riječ o tri konkurentska dokumenta koji pokušavaju nametnuti različite političke interpretacije iste teme. Međutim, kada se njihovi tekstovi pažljivo pročitaju i uporede, slika postaje drugačija. Iza različitih formulacija, retoričkih naglasaka i političkih stilova, ove rezolucije otkrivaju nešto što u domaćoj politici nije česta pojava – širok prostor sadržajne saglasnosti.

    Drugim riječima, tri politička centra su, svako na svoj način, pokušala reći gotovo istu stvar.

    U vremenu velikih istorijskih iskušenja, zrelost jednog društva mjeri se upravo sposobnošću da se oko ključnih civilizacijskih pitanja postigne konsenzus. Tema osude ustaške ideologije i jasnog definisanja odnosa prema istorijskom stradanju srpskog naroda upravo je jedno od takvih pitanja. I zato tri ponuđena teksta rezolucija ne bi trebalo posmatrati kao političko nadmetanje, već prije kao tri snažna stuba jedne te iste političke i društvene volje: da se zločinu nikada ne dozvoli zaborav, a ideologiji mržnje povratak u javni prostor.

    Prva stvar koja upada u oči jeste način na koji svaki od ovih dokumenata gradi svoj pristup. Rezolucija SNSD-a ima najizraženiji institucionalni ton. Ona je pisana kao politički dokument koji jasno želi definisati stav institucija Republike Srpske i postaviti okvir u kojem bi te institucije trebalo da djeluju. U takvom tekstu dominiraju formulacije koje naglašavaju politički legitimitet Republike Srpske, pravo njenih institucija da artikulišu stavove i potrebu da se političke odluke donose unutar ustavnih nadležnosti.

    Rezolucija SDS-a, s druge strane, ima nešto drugačiji ritam. U njoj je vidljiv jači istorijski i narativni element. Umjesto da se fokusira prvenstveno na institucionalni odgovor, ona pokušava šire kontekstualizovati temu o kojoj govori. Takav pristup oslanja se na političko-istorijsko objašnjenje i na potrebu da se događaji i procesi sagledaju u širem kontekstu istorijskih činjenica i političkih okolnosti.

    Treći dokument, koji dolazi iz Kabineta predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske, ima opet drugačiju strukturu. Njegov ton je najbliži pravnom diskursu. U uvodnim dijelovima dokumenta naglašeno se pozivaju međunarodni pravni akti – od Povelje Ujedinjenih nacija i Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima do konvencija koje se odnose na zabranu diskriminacije i kažnjavanje zločina poput genocida.

    Takav pristup jasno pokazuje namjeru da se politička rasprava ne vodi samo unutar domaćeg političkog prostora, nego i unutar šireg međunarodnog pravnog okvira. Time se argument pokušava izgraditi na univerzalnim pravnim principima, a ne samo na političkim stavovima.

    Kada se ova tri pristupa stave jedan pored drugog, razlike su očigledne. Jedan dokument naglašava institucije, drugi istorijski kontekst, treći međunarodno pravo. Međutim, kada se iza tih razlika pogleda suština – postaje jasno da se osnovna politička poruka gotovo ne razlikuje.

    Prije svega, sve tri rezolucije polaze od istog principa: odbacivanja kolektivne krivice i jasnog imenovanja istorijskih zločina. Ono što posebno ohrabruje jeste gotovo potpuna saglasnost u definisanju karaktera zločina počinjenih nad Srbima, Jevrejima i Romima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. U svim dokumentima jasno se koristi teška, ali istorijski utemeljena riječ – genocid.

    To jedinstvo u terminologiji nije samo pravno pitanje. Ono je prije svega pitanje istorijske istine i kolektivnog sjećanja. Sjećanja na Jasenovac, Jadovno, Pag i brojna druga stratišta duboko su utkana u identitet srpskog naroda i u političku svijest Republike Srpske.

    Druga velika tačka saglasnosti jeste odlučnost da se javni prostor očisti od simbola i ideologije koja je dovela do tih zločina. Sve tri rezolucije snažno osuđuju pokušaje rehabilitacije ustaštva kroz simbole, parole, javne manifestacije ili digitalni prostor. U tom smislu, Republika Srpska se kroz ove dokumente jasno pozicionira kao prostor koji ostaje čvrsto ukorijenjen u antifašističkoj tradiciji.

    Treća važna sličnost odnosi se na potrebu da se moralna osuda pretvori u konkretna institucionalna rješenja. U sva tri dokumenta provlači se ideja da veličanje ustaške ideologije i neofašizma mora imati i pravne posljedice. To pokazuje da postoji jasna politička volja da se kultura sjećanja ne zadrži samo na simboličkom nivou, već da postane dio pravnog i institucionalnog sistema.

    Naravno, razlike između rezolucija postoje i ne treba ih ignorisati. One su prije svega razlike u političkom stilu i naglascima. SNSD naglašava institucionalni odgovor i političku poziciju Republike Srpske. SDS daje snažniji istorijski i narativni okvir. Dokument iz Kabineta predsjednika Narodne skupštine pokušava cijelu raspravu podići na nivo međunarodnog pravnog argumenta.

    Ali upravo te razlike mogu se posmatrati i kao prednost. Umjesto da predstavljaju prepreku, one zapravo čine tri međusobno dopunjujuća pristupa – politički, istorijski i pravni. Kada se spoje, oni stvaraju mnogo snažniji i potpuniji dokument nego što bi to mogla biti bilo koja pojedinačna verzija.

    U političkom prostoru Balkana često dominira utisak da su političke razlike nepremostive i da svaka inicijativa mora završiti u međusobnom osporavanju. Zbog toga ovakav trenutak, u kojem tri različita politička aktera formulišu gotovo identičnu osnovnu poruku, zaslužuje posebnu pažnju.

    Jer najveća vrijednost ovih rezolucija možda nije u tome što su različite, nego u tome koliko su zapravo slične.

    Zato bi najveća greška bila da se cijela tema svede na dnevno-politička prepucavanja ili da ostane samo na polemikama koje se vode oko pojedinačnih provokacija, poput javnih rasprava o nastupima Marka Perkovića Thompsona ili sličnim estradnim incidentima. Takvo sužavanje teme značilo bi svoditi ogromnu istorijsku tragediju i duboku civilizacijsku lekciju na kratkotrajni medijski sukob.

    Suština ovog trenutka je mnogo šira od toga.

    Upravo ovakva situacija otvara prostor da se oko jednog ovakvog pitanja okupe ne samo političke partije, već i šire društvo – akademska zajednica, istorijska struka, institucije kulture i cijela javnost – i da se pokaže ne samo političko, nego i društveno i nacionalno jedinstvo.

    Republika Srpska u ovom trenutku ima rijetku priliku da iz tri postojeća teksta izvuče ono najbolje i objedini ih u jedan snažan, precizan i trajni dokument. Dokument koji će spojiti istorijsku dubinu, političku odlučnost i pravnu preciznost. Dokument koji neće biti napisan za jednu političku sezonu, nego za generacije koje dolaze.

    Takav akt mora biti dovoljno ozbiljan, naučno utemeljen i pravno precizan da izdrži test vremena. Mora biti formulisan tako da ne ostavlja prostor za relativizaciju istorijskih činjenica, ali i dovoljno univerzalan da bude razumljiv i prihvatljiv i izvan naših granica.

    Tek tada će osuda ustaške ideologije postati ne samo politički stav jedne generacije, nego trajna civilizacijska vertikala jednog društva.

    Jer snaga jednog naroda ne mjeri se samo njegovim razlikama, nego i sposobnošću da u ključnim trenucima pronađe zajednički glas. A tri rezolucije koje danas stoje pred Republikom Srpskom pokazuju da taj glas već postoji – potrebno je samo da se iz tri dokumenta pretoči u jedan istorijski tekst koji će trajati.

  • SAD ostaje bez ključnih raketa

    SAD ostaje bez ključnih raketa

    Bivši zamjenik načelnika američke vojske admiral Sendi Vinefeld upozorio je danas, 5. marta da bi predsjednik SAD Donald Tramp mogao da izgubi ključnu “trku sa vremenom” u ratu sa Iranom oko toga ko će prvi potrošiti ključne zalihe raketa.

    On je ocijenio da će pobjeda u ratu zavisiti od toga da li će režim moći da održi baražnu vazdušnu vatru na američke baze i svoje saveznike u regionu duže nego što američke raketne odbrambene baterije mogu da ih obore.

    “Trka sa vremenom”: Presretači, Patriots i AMRAAM

    “SAD bi mogle da ostanu bez zaliha presretača za nekoliko dana”, rekao je Vinefeld u izjavi za britanski list Tajms.

    Visoko odlikovani oficir i bivši mornarički pilot, koji je pomogao u snimanju filma “Top gan”, iznio je konkretne kritike američke kampanje u Iranu, rekavši da se generalno ne protivi toj misiji.

    “Trenutno me brine sofisticirana municija za protivvazdušnu odbranu – Patriotsi, rakete AMRAAM… Da li ih imamo dovoljno u trci protiv iranskog inventara dronova i balističkih raketa tipa Šahed? Kome će prvom ponestati? To je trka sa vremenom”, upozorio je on.

    Pored toga, ukazao je na ekonomski problem potrošnje raketa od milion dolara za obaranje dronova koji koštaju 20.000 dolara.

    “Zalihe se brzo smanjuju, i moguće je da Patriots rakete nestanu prije nego što Iranu ponestane ‘šaheda'”, rekao je Vinefeld.

    Kritike Trampa: Ciljevi, koalicija i pravna osnova

    Vinefeld je takođe optužio Trampa da otežava posao američke vojske zbog nedostatka jasnoće oko ratnih ciljeva.

    “Gotovo je nemoguće da vojska sprovede nešto tako, osim ako ne znate tačne ciljeve koje pokušavate da postignete. Iskreno, to je možda jedan od razloga zašto nemamo koalicione partnere osim Izraela. Mislim da ljude takođe muči kakva je pravna osnova (za napad)”, dodao je on i ocijenio da je Tramp je “možda pokrenuo visokorizične napade na Iran kako bi povećao svoj opadajući rejting  pred ključne srednjoročne izbore”.

    Bivši vojni zvaničnik SAD istakao je da bi gubitak kontrole nad Kongresom mogao da dovede do prevremenog svrgavanja predsjednika sa funkcije putem postupka impičmenta.

    “On preuzima rizike. On preuzima rizike od inflacije ako cijene nafte ostanu visoke. On rizikuje sa svojom političkom bazom koja ga je zapravo izabrala na platformi koja je podrazumjevala antiratnu strategiju”, dodao je.

    Mogući kraj rata

    Kako je ocijenio, rat bi mogao da se završi “prije nego kasnije nekom vrstom nuklearnog sporazuma da bi se sačuvao obraz”.

    “Jedan od načina na koji bi mogao da se zamisli kraj rata jeste da se Oman i Katar, koji su bliski Irancima, umiješaju i pregovaraju o nečemu, pri čemu će Trampu biti dozvoljeno da proglasi pobjedu prije nego što mu ponestane municije, a Iran bi pristao da ne obogaćuje i ne izvozi ništa što je već obogatio”, naveo je Vinefeld.

    Upozorenja Pentagona, reakcija Trampa i podaci CENTCOM-a

    Načelnik Združenog generalštaba vojske SAD general Den Kejn privatno je upozorio Trampa na ozbiljnu nestašicu zaliha presretača neposredno prije početka udara, što je značajno povećalo rizik za američko vojno osoblje.

    Američke zalihe su već znatno iscrpljene zaštitom Izraela tokom prošlogodišnjeg 12-dnevnog rata sa Iranom i prodajom Ukrajini.

    Kao odgovor na pisanje američkih medija o smanjenju zaliha, Tramp je u utorak uveče objavio na Truth Social-u da SAD imaju “neograničeno oružje srednjeg i višeg ranga” i da je “priča Volstrit džornala netačna i sramotna”.

    Centralna komanda američkih snaga (CENTCOM) saopštila je u srijedu da je Iran do sada lansirao više od 500 raketa i 2.000 dronova.

    Vjeruje se da Teheran imao značajne rezerve od 4.000 raketa kratkog i dugog dometa prije početka rata, kao i desetine hiljada dronova tipa “šahed”.

    Ko je Sendi Vinefeld: Funkcije i veza sa “Top gan”

    Vinefeld je bio potpredsednik Združenog generalštaba američke vojske od 2011. do 2015. godine, a takođe je obavljao i funkciju predsjedavajućeg savjetodavnog odbora za obavještajne poslove od 2022. do 2025. godine.

    Sredinom 1980-ih, bio je i instruktor u Školi za lovačko naoružanje mornarice u San Dijegu, Kalifornija, pod nadimkom TOP GAN. Dok je bio tamo, letio je u nekim scenama iz vazduha u filmu Top Gan za Paramaunt Pikčers, prenosi Tanjug.

  • Zelenski zaprijetio Orbanu

    Zelenski zaprijetio Orbanu

    Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je rekao da se nada da će “određena osoba” u EU prestati da blokira kredit EU za Ukrajinu od 90 milijardi evra, aludirajući na mađarskog premijera Viktora Orbana.

    Poruka “određenoj osobi” u EU
    Kako je rekao na brifingu za novinare, on bi u suprotnom mogao dati kontakt podatke te osobe ukrajinskim oružanim snagama.

    “Nadamo se da određena osoba u Evropskoj uniji neće blokirati 90 milijardi evra, ili prvu tranšu od 90 milijardi evra, i da će naši branioci imati oružje. U suprotnom, daćemo adresu te osobe našim oružanim snagama, našim momcima, kako bi ga mogli pozvati telefonom i razgovarati sa njim na svom jeziku.”

    Mađarska blokira kredit EU
    Zelenski je nedavno rekao da se nada da će Orbanova stranka izgubiti predstojeće izbore kako bi se odnosi sa Mađarskom mogli normalizovati.

    Podsjećamo, Mađarska blokira dodjelu kredita EU od 90 milijardi evra za Ukrajinu.

    Zelenski je govorio o činjenici da Ukrajina treba da izvrši avansna plaćanja za avione Gripen i Rafal koje je naručila od Švedske i Francuske, prenosi b.92.

  • Cvijanović: Srpska pokazala da ima jake institucije

    Cvijanović: Srpska pokazala da ima jake institucije

    Srpski član Predsjedništva Željka Cvijanović učestvovala je na panelu pod nazivom” Nacionalni suverenitet i strane migracije” u okviru Samita Saveza suverenih nacija u Vašingtonu

    Istakla je da skoro svako društvo ima izazove po pitanju stranih migracija.

    – Kada pogledate BiH, Republika Srpska nikada nije primila niti organizovala kampove za migrante. Mi smo pokazali odgovornsti premo svojim građanimam jer su nas oni izabrali – navela je Cvijanovićeva.

    Navela je kako su postojali probleme zbog pristupa da “treba biti dobar i pokazati veliko srce”.

    – Ali ovdje nije pitanje da li imate “veliko srce”, već da pokažete odgovornost prema svojim građanima, jer vas narod nas je izabrao. I željeli smo da pokažemo da imamo jake institucije i tako smo se s tim i izborili – navela je Cvijanovićeva.

    Istakla je da su u BiH za vrijeme rata dolazili džihadisti da ratuju.

    – Pa su nakon rata išli van BiH u Al-kaidu – podsjetila je Cvijanović.

    Navele da BiH ima još problema.

    – Imamo neizabanog birokratu koji nameće odluke. BiH je posljednja kolonija u BiH. BiH je primjer “nation-building” zemlje. Mi podržavamo stav predsjednika SAD Donalda Trampa da Amerika više neće podržavati izgradnju država na takav način – istakla je ona.

    Podsjećamo, Cvijanovićeva i srpski delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH Radovan Kovačević učestvuju na samitu na poziv člana Predstavničkog doma američkog Kongresa Ane Pauline Lune.

    Cvijanovićeva je istakla da je veoma počastvovana prilikom da učestvuje na Inauguralnom samitu Saveza suverenih nacija u Vašingtonu.

     

     

     

     

  • Vučić razgovarao sa Harčenkom o međunarodnim prilikama i energetskoj stabilnosti

    Vučić razgovarao sa Harčenkom o međunarodnim prilikama i energetskoj stabilnosti

    Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić razgovarao je danas sa ambasadorom Ruske Federacije Aleksandrom Bocan Harčenkom i naveo da su razmotrili aktuelne međunarodne prilike i bezbjednosne izazove kao i pitanja od značaja za Srbiju, prije svega energetsku sigurnost i stabilno snabdijevanje.

    – Veoma dobar razgovor sa ambasadorom Bocan-Harčenkom tokom kojeg smo razmotrili aktuelne međunarodne prilike i bezbjednosne izazove koji dodatno opterećuju Evropu i svijet, kao i pitanja od neposrednog značaja za Srbiju, prije svega energetsku sigurnost i stabilno snabdijevanje – naveo je Vučić na Instagramu.

    On je dodao da su konstatovali da je, uprkos složenim okolnostima, važno čuvati otvorene kanale komunikacije i nastaviti pragmatičnu saradnju u oblastima od zajedničkog interesa.

  • Tramp: SAD moraju da učestvuju u izboru vrhovnog vođe Irana, Modžtaba neprihvatljiv

    Tramp: SAD moraju da učestvuju u izboru vrhovnog vođe Irana, Modžtaba neprihvatljiv

    Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp izjavio je danas da želi lično da bude uključen u izbor novog vrhovnog vođe Irana posle ubistva ajatolaha Alija Hamneija, ocjenjujući da je njegov sin Modžtaba Hamnei, koji se pominje kao glavni nasljednik, “neprihvatljiv” za Vašington.

    Tramp je u telefonskom razgovoru za američki Aksios naveo da je Modžtaba Hamnei, sin ubijenog vrhovnog vođe Irana Alija Hamneija, najizgledniji kandidat da ga naslijedi, ali je istakao da takav ishod smatra neprihvatljivim.

    – Gube vrijeme. Hamneijev sin je slaba figura. Moram da budem uključen u imenovanje, kao što sam bio sa (privremenom predsednicom Venecuele) Delsi Rodrigez u Venecueli – rekao je Tramp.

    On je dodao da ne želi da prihvati novog iranskog lidera koji bi nastavio politiku Alija Hamneija, jer bi to, kako je ocijenio, moglo da dovede do novog rata sa Sjedinjenim Američkim Državama u roku od pet godina.

    – Hamneijev sin je za mene neprihvatljiv. Želimo nekoga ko će doneti harmoniju i mir Iranu – rekao je Tramp.

    Iranske vlasti već nekoliko dana odlažu objavu imena novog vrhovnog vođe, iako su pojedini iranski političari nagovijestili da bi odluka mogla uskoro da bude saopštena.

    Modžtaba Hamnei (56), sin ubijenog iranskog vrhovnog vođe, smatra se glavnim kandidatom za nasljednika, iako zvanična odluka još nije donijeta.

  • Tramp traži od Kurda da dignu pobunu

    Tramp traži od Kurda da dignu pobunu

    Trampova administracija, u pripremama za moguću eskalaciju sukoba i potencijalno slanje kopnenih trupa u Iran, započela je intenzivne kontakte s iranskom domaćom opozicijom.

    Glavni cilj je izazivanje unutrašnje pobune protiv vlade u Teheranu, a u centru ove američke strategije našli su se Kurdi, pred koje je američki predsjednik Donald Tramp stavio brutalan ultimatum.

    Kako tvrde dobro upućeni izvori Washington Posta, Tramp je ove sedmice obavio niz telefonskih razgovora s liderima kurdske manjine u Iranu i susjednom Iraku.

    Ponuda Vašingtona zvuči primamljivo – značajna američka vazdušna podrška i druga logistička pomoć za iranske Kurde kako bi preuzeli kontrolu nad dijelovima zapadnog Irana. Međutim, iza te ponude krije se teška politička ucjena.

    “Morate izabrati stranu”

    Viši zvaničnik Patriotske unije Kurdistana (PUK), jedne od dvije glavne političke stranke u iračkom Kurdistanu, pod uslovom anonimnosti otkrio je detalje Trampovog razgovora s liderom PUK-a Bafelom Talabanijem.

    “Američki zahtjev iračkim Kurdima je da otvore put i ne opstruiraju iranske kurdske grupe koje se mobilizuju u Iraku, te da im pruže logističku podršku”, rekao je zvaničnik.

    No, Trampov ton nije ostavio nimalo prostora za diplomatsko balansiranje.

    “Tramp je bio jasan u svom pozivu. Rekao nam je da Kurdi moraju izabrati stranu u ovoj bici – ili ste s Amerikom i Izraelom, ili s Iranom”, izjavio je zvaničnik. Ovu verziju događaja potvrdio je i visoki zvaničnik Kurdske demokratske stranke (KDP), čijeg je lidera Masuda Barzanija Tramp takođe kontaktirao.

    U isto vrijeme, Tramp je razgovarao i s Mustafom Hidžrijem, šefom najstarije iranske kurdske opozicione stranke (PDKI). Ova stranka je dio novoformirane koalicije šest kurdskih partija koje su nedavno pozvale sve iranske vojnike, posebno one u Kurdistanu, da napuste svoje baze i uskrate podršku iranskim represivnim snagama.

    Iako su ovakve američke akcije direktan poziv na rušenje vlasti, Kurdi su izuzetno oprezni. Irački Kurdi već dugo pružaju utočište svojim sunarodnicima iz Irana, ali pod strogim uslovom da ne kuju zavjere protiv Teherana s njihove teritorije. Ako američko-izraelski plan propadne, irački Kurdi rizikuju uništenje krhkog mira koji imaju s Iranom.

    Istorija izdaje

    Skepticizam je opravdan i zbog američke istorije odnosa prema Kurdima.

    “Da li se naši interesi mogu poklopiti? Apsolutno”, rekao je jedan američki zvaničnik, ali je dodao da će Kurdi vjerovatno čekati da vide “u kojem smjeru puše vjetar”.

    Kurdi, kojih u Iranu ima oko 10 miliona, često su se osjećali izdanim od Vašingtona. Najsvježiji primjer je američko povlačenje podrške Sirijskim demokratskim snagama (SDF), dugogodišnjem partneru u borbi protiv ISIL-a.

    “Nalazimo se u vrlo osjetljivoj poziciji. Ako ova kopnena ofanziva iranskih Kurda propadne, ne znamo kakva bi bila reakcija Irana protiv kurdske regije u Iraku. U isto vrijeme, ne možemo jednostavno odbiti Trampov zahtjev, posebno kada on lično zove i to traži”, priznao je zvaničnik PUK-a.

    Dok se Kurdi premišljaju, Izrael već uveliko priprema teren za mogući ustanak. Prema riječima Henrija Barkija, stručnjaka za kurdska pitanja iz Vijeća za spoljne odnose, Izrael “vrlo sistematski bombarduje vojne položaje u iranskom Kurdistanu”, nanoseći ogromnu štetu iranskim vojnim kapacitetima. Američki udari su, s druge strane, fokusirani na jug zemlje.

    Iran je itekako svjestan šta se sprema. Iranski državni mediji već su počeli izvještavati o “preventivnim” udarima na mete u iračkom Kurdistanu, tvrdeći da grupe koje podržava SAD namjeravaju ući u Iran i izvršiti terorističke napade.

    Iranski ministar spoljnih poslova Abas Aragči već je telefonski “upozorio” iračko-kurdske lidere Talabanija i Barzanija, podsjećajući ih na sporazum iz prošle godine kojim su se irački Kurdi obavezali da će čuvati granicu od upada spoljnih elemenata. Obje strane su nakon razgovora izdale diplomatska saopštenja o važnosti “očuvanja stabilnosti” i “zaštite granica”, pokušavajući smiriti tenzije.

  • Cijene dizela u Banjaluci do 2,85 KM po litru

    Cijena dizela na pumpama u Banjaluci danas, 5. marta, kreće se od 2,62 do 2,85 KM po litru, rečeno je za “Nezavisne novine” sa nekoliko benzinskih pumpi.

    “Cijena benzina iznosi 2,41 KM, dok dizel košta 2,85 KM po litru”, kazali su iz jedne pumpe, dodajući da se u protekla tri dana na dnevnom nivou koriguju cijene.

    Sa druge benzinske pumpe ističu da kod njih benzin košta 2,37 KM, dok se cijena dizela kreće od 2,49 do 2,62 KM po litru.

    Đorđe Savić, predsjednik Grupacije za promet naftom i naftnim derivatima pri Privrednoj komori Republike Srpske, kazao je za “Nezavisne novine” da se skok cijena goriva u Srpskoj očekuje u narednih nekoliko dana.

    “Trenutne cijene dizela su preko 2,50 KM pa i više”, kazao je Savić, te dodao da zbog sukoba na Bliskom istoku očekuje se da cijene i dalje rastu.

  • Poginuo pješak u Doboju

    Poginuo pješak u Doboju

    U saobraćajnoj nesreći danas, 5. marta, u Doboju poginuo je pješak.

    Nesreća se desila na magistralnom putu na području Doboja, danas oko 14.40.

    U saobraćajnoj nesreći učestvovao je automobil mercedes, kojeg je vozio H.B. iz Tešnja i lice D.Č. iz Doboja, kao pješak.

    “Tom prilikom lice D.Č. smrtno je stradalo na licu mjesta”, saopšteno je iz Policijske uprave Doboj.

    Uviđaj na licu mjesta su izvršili policijski službenici Policijske stanice za bezbjednost saobraćaja Doboj, a istim je rukovodio dežurni tužilac Okružnog javnog tužilaštva Doboj.

  • Vukanović tvrdi da je Stanivuković napravio koaliciju sa SNSD

    Vukanović tvrdi da je Stanivuković napravio koaliciju sa SNSD

    Vlast u Republici Srpskoj i u Banjaluci djeluju jedinstveno. Već je postignut dogovor između PSS Draška Stanivukovića i SNSD Milorada Dodika, što je i pokazao sastanak u Banjaluci na kojem su premijer Savo Minić i ministar saobraćaja i veza Zorana Stevanović došli na noge gradonačelniku u Gradsku upravu.

    Poručio je ovo predsjednik Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović, naglašavajući da su Minić i Stevanović, samim tim, dali na značaju Stanivukoviću i pojačali njegovu kampanju nakon što je predsjednik SDS Branko Blanuša potvrdio da je kandidat ove stranke za predsjednika Republike Srpske.

    – Interes režima je da njihov pulen Draško bude kandidat, kako bi bili na sigurnom, a poslije izbora u oktobru napravili veliku koaliciju SNSD-PSS-ostali sateliti i ozvaničili saradnju. I dok se prema Hercegovini i istoku Srpske odnose kao zla maćeha, putevi i sva infrastruktura su u očajnom stanju, a Banjaluka sa svim okolnim mjestima povezana u svim pravcima auto-putevima i dobrim magistralnim putevima. Vlada Republike Srpske nastavlja da gradi gradske puteve i mostove, iako Banjaluka ima najveći budžet u Republici Srpskoj od skoro 300 miliona maraka, i sasvim dovoljno sredstava da rješava infrastrukturna pitanja, gradi puteve, obilaznice i mostove, dok bi Vlada napokon trebala da nešto investira i uradi na zapostavljenom istoku Srpske – naglašava Vukanović.

    Vukanović podsjeća da je, nakon gore pomenutog sastanka, premijer Savo Minić na zvaničnom nalogu saopštio da će Vlada Republike Srpske i Ministarstvo saobraća i veza preuzeti na sebe obavezu rješavanje svih imovinsko-pravnih odnosa oko izgradnje mosta u Docu.

    – Ako Vlada Republike Srpske rješava sve imovinsko-pravne odnose oko famoznog mosta u Docu o kome Stanivuković priča godinama, a za 6 godina vlasti nije završio nijedan most, onda se postavlja jedno vrlo jednostavno pitanje: Zašto je Skupština grada Banjaluka prošle godine izglasala kredit od 5 miliona KM za rješavanje imovinsko-pravnih odnosa za most u Docu? Da li će građani Banjaluke vraćati kredit za nešto što, prema riječima premijera i ministra, rješava Vlada Republike Srpske svojim sredstvima? Ako je tako, gdje će onda završiti ili su već utrošena namjenska kreditna sredstva grada Banjaluka, koja su uzeta prošle godine za rješavanje imovinskih sporova za most u Docu – upitao je Vukanović.

    Vukanović kaže da postoji i zvaničan dokument Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove koji, naglašava, pokazuje nešto sasvim drugo.

    – U tom dokumentu jasno stoji da je zahtjev Grada Banjaluka odbijen, te da je kao vlasnik zemljišta priznato Univerzitetsko-kliničkom centru Republike Srpske (UKC). Drugim riječima, Grad Banjaluka nije vlasnik tog zemljišta. Vlasnik je UKC Republike Srpske. Vlada i ministarstvo ne mogu raspolagati tuđom imovinom bez rješavanja vlasništva. Zato je logično pitanje da li je zemljište psihijatrije uopšte uključeno u onih 5 miliona KM kredita? Građani imaju pravo znati šta tačno plaća Grad Banjaluka, šta rješava Vlada Republike Srpske, i gdje će završiti 5 miliona KM kredita – rekao je Vukanović.

    Ako, nastavlja on, Vlada preuzima rješavanje svih imovinsko-pravnih odnosa, onda kredit od 5 miliona KM nema nikakvog smisla.

    – A ako kredit ima smisla – onda izjava premijera i ministra saobraćaja nije tačna. Treće opcije nema. Lijepo je vidjeti simbiozu i blisku saradnju Stanivukovića, PSS sa Vladom Republike Srpske i SNSD, obrise nove koalicije koja je u tajnosti dogovorena, ali ipak treba da se bolje dogovore, sinhronizuju i usaglase aktivnosti i korake i javnosti odgovore na pitanja koja sam iznio, a koja ostavljaju nedoumice ko će šta da finansira i gradi u Banjaluci, a u sklopu zajedničkih predizbornih aktivnosti i kampanje koja se sprema – kategoričan je Vukanović.