Autor: INFO

  • Vučić u Njujorku: Žrtvama na čelo stavljate znak da su genocidni

    Vučić u Njujorku: Žrtvama na čelo stavljate znak da su genocidni

    Mi nikada nismo ćutali o strašnim događajima u Srebrenici i želimo da pokažemo svima da istina nije jednostrana, ovi ljudi koji svedoče su žrtve, a na čelu će imati znak da su dio genocidnog naroda.

    Izjavio je ovo danas u Njujorku Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije

    U sjedištu Ujedinjenih nacija, naime, održava se panel diskusija “Mi govorimo, jer oni ne mogu – glasovi koje treba čuti”, na kojoj žrtve rata u Bosni i Hercegovini iznose svoja svjedočenja.

    Ovom skupu, osim Vučića prisustvuje i srpski ministar spoljnih poslova Marko Đurić.

    Aleksandar Vučić poručio je da žrtve i svjedoci rata u BiH, svjedoče o tome šta se dogodilo prije 30 godina i da istina nije jednostrana, kao i da će im usvajanjem nacrta rezolucije o Srebrenici biti stavljen žig na čelo kao da su dio genocidnog naroda.

    Vučić je pozvao sve članice Generalne skupštine UN da ne usvoje nacrt rezolucije o Srebrenici.

    “Duboko sam dirnut svedočenjima svih Srba koji su došli ovde da svedoče o onome kroz šta su prošli pre 30 godina”, rekao je Vučić na panelu na temu “Mi govorimo, jer oni ne mogu – glasovi koje treba čuti”, koji je organizovala Stalna Misija Srbije pri UN.

    On je naglasio da istina nije nikad jednostrana i da su žrtve to upravo i potvrdile uoči dana mogućeg usvajanja nacrta Rezolucije o genodicu u Srebrenici.

    Vučić je istakao da ti ljudi nisu političari već obični ljudi i da će se svi oni osećati veoma loše ako bude doneta rezolucija, jer su oni žrtve, a na čelo će im biti stavljen žig kao da su deo geonodicnog naroda.

    “Srbija nikada nije ćutala, mi nismo ćutali, o strašnim događajima u Srebrenici, mi smo hapsili, privodili i izručivali svakoga ko je bio individualno odogovoran za užasne zločine koji su se desili u Srebrenici”, istakao je Vučić, prenosi Tanjug.

  • Srbi koji su doživjeli zločine: Strašne posljedice trauma koje smo iskusili i koje nas prate

    Srbi koji su doživjeli zločine: Strašne posljedice trauma koje smo iskusili i koje nas prate

    U sjedištu Ujedinjenih nacija održana je panel diskusija ” Mi govorimo, jer oni ne mogu”, na kojem su govorili Srbi koji su doživjeli ili su svjedoci zločina u prethodnim decenijama.

    Svetlana Stanić: Strašne su posledice trauma koje smo iskusili i koje nas prate

    Svetlana Stanić u vrijeme rata imala je šest godina i ispričala o svom iskustvu i svojim strahovima koje je doživjela.

    – Јedno konkretno iskustvo je dan koji je urezan u mom sjećanju i ostaće zauveijk. Iako sam imala samo šest godina, sjećam se toga kao da je bilo juče. Selo u kom smo se nalazile u logoru, kretala sam se od rođaka u kuću gdje smo bili smješteni, kad sam izašla napolje, shvatila sam da sam sama i pitala sam se šta se svima desilo, svima oko mene. Grupa vojnika ušla je u selo i bila sam preplašena, potpuno sama, pa sam se sakrila u grmu nadajući da me nisu videli – ispričala je Svjetlana.

    Onda su vojnici, kaže, uperili pušku u njenog strica, zatim mučili i tukli dok se nisu zadovoljili, a onda ostavili da se bori za život.

    – Dok sam gledala uplašena da izađem, čekala sam dok nisu svi otišli i kad sam mislila da je bezbjedno, otrčala sam u kuću da potražim pomoć. Kad sam pokucala na vrata, niko mi nije otvorio, Razlog što niko nije otvorio vrata, jeste jer su i oni bili uplašeni da vojnici ne dođu opet da bi nas mučili – rekla je Svetlana.

    Ovo sjećanje, kaže, ostalo je do danas i 30 godina kasnije.

    – Reći da je rat jednostran, to nikad nije sluučaj. Ne postoji rat bez posljedica i žrtava na obe strane i mi smo svjedoci toga. Nevini civili, dece, porodice su oni koji plaćaju krajnju cijenu. I strašne su posledice trauma koje smo iskusili i koje nas prate do kraja života – navela je Svetlana.

     

    – Mi smo srećni zapravo, ako se tako može reći, jer smo preživjeli, jer postoje mnogi koje smo poznavali koji nisu danas ovdje – rekla je Svetlana.

    Kao majka troje male djece, kaže, ne može ni da zamisli šta su njeni roditelji morali da prežive da bi ih zaštitili.

    – Nijedno dete, ni roditelj ne bi smelo da doživi nehumanost koju smo mi doživeli tako mladi ili u bilo kom dobu. Ono što se mi nadamo da ćemo postići, jeste da se prepozna patnja svih žrtava, naročito djece kao što smo mi. Svi zaslužujemo pravdu. Nadam se da ćemo to postići na ovaj ili onaj način – rekla je Svetlana.

    Duška Stanić: Nijedna osoba ne treba da proživi ono što sam ja preživjela

    Prva se obratila Duška Stanić koja je imala osam godina kada je izbio rat u bivšoj Јugoslaviji.

    – Živela sam sa majkom, ocem i dvije sestre u malom selu u zapadnoj BiH. Naše selo je bilo čarobno mjesto za odrastanje. Nije bilo bitno da li su naši prijatelji Srbi, Bošnjaci ili Hrvati. Igrali smo se zajedno, naše porodice su radile zajedno, slavili su zajedno i prema svojoj djeci su se odnosili jednako. Nažalost, jednog hladnog aprilskog jutra, kad sam se spremala za školu, majka mi je rekla da škole neće biti – rekla je Duška Stanić.

    Navela je da nije shvatila šta se dešava i zbog čega mora da ostane kod kuće da se igra sa sestrama.

    – Nisam shvatila da smo mi manjina u gradu u kojem živimo i da će nas odvesti u koncentracioni logor. Sljedeća dva mjeseca smo proveli u kućnom pritvor, nismo mogli da izađemo napolje, nismo mogli da se igramo ni da vidimo prijatelje. Јeli smo samo hranu koja je bila dostupna u našoj kući – navela je Duška Stanić.

    Kako je navela, noću su slušali kako odrasli šapuću i pokušavali da shvate šta se događa i zbog čega ne mogu da izađu da se igraju sa drugovima.

    – Niko nikome ništa nije rekao, ali u pozadini su se naši bivši prijatelji i susedi dogovarali kako da nas likvidarju. U roku od nekoliko dana, grupa vojnika je stigla u našu kuću u crnom kombiju sa zatamnjenim prozorima koji je korišćen za transport kriminalaca. Vojnici u crnim uniformama su došli, jedan od njih je nanišanio u mene, tako da sam skoro osjetila kako mi je puška prišla. Јa nisam znala šta da radim, moji roditelji su samo gledali. On je sve vrijeme nišanio u mene dok smo se obuvali i naterali su nas da uđemo u kombi koji je već bio pun drugih Srba koji su bili naše komšije – istakla je Duška Stanić.

    Navela je da su ih odveli u školu i da su ih naterali da uđu u učionicu gdje su bile stotine drugih Srba koji su izgledali još preplašenije kada su ih ugledali.

    – Saznali smo da u sledeća tri dana nećemo imati hranu. Samo ljudi koji su tamo bili duže vrijeme su dobijali male porcije hrane, dobili bi po jedno jaje, komadić hleba koji je bio skoro providan. To su dijelile tri osobe. Sećam se da sam našla jedan mali prostor i sedela zgrčena jer nije bilo prostora da se opružim – rekla je Duška Stanić.

    Prisetila se da su poslije tri dana vojnici došli i rekli da žene i djeca treba da se ukrcaju u autobus koji je parkiran ispred, a da muškarci ostanu.

    – Oprostile smo se sa tatom ne znajući da li ćemo se ikad više videti i ukrcali smo se u autobus. Načula sam kako govore da nas vode u Rašćan i da će nas baciti u jamu kao što su radili u Drugom svetskom ratu. Јedino što sam o tom užasu shvatala bilo je ono što sam čula iz babinih priča o patnjama kroz koje je ona prošla. Kako su mučili Srbe, kako su ih bacali u jame i kako su morali da se kriju i nekim čudom ona je preživjela – navela je Duška Stanić.

    Istakla je da su u koncentracionom logoru u Rašćanu proveli sljedećih 13 meseci i da nisu imali pojma šta će se desiti.

    – Bili smo gladni i uplašeni svakog dana. Vojnici su dolazili da nas muče, da nas provociraju, da rade s nama šta god požele. Poređali bi nas za streljanje i tražili da dignemo ruke i pitali majke koje dijete žele da prvo ubiju stavljajući na puške u usta. Nadala sam se i molila Bogu svakog dana da ćemo preživjeti, da ćemo dočekati sljedeći dan i da ću ponovo moći da krenem u školu kao što sam išla pijre rata – rekla je Duška Stanić.

    Govorila je i o užasima koje su preživjeli muškarci, stric joj je govorio kako su ih tukli pendrecima i gazili cokulama, terali ih da stoje na vrelim rešetkama i plotnama sa bosim nogama.

    – Urezivali su im krstove na tijela i sipali so u rane samo da ih gledaju kako pate – navela je Duška Stanić.

    Rekla je i kako se rat za njih nije završio čak i po napuštanju koncentracionog logora.

    – Živjeli smo u Sanskom Mostu, koji je u to vrijeme bio u rukama Srba. Mislila sam da sam mogla da počnem novi život, da ponovo krenem u školu i da budem dijete. Iako su tu teritoriju držali Srbi, Bošnjaci su imali slobodu kretanja i živjeli su sa nama. Јednog dana, čula sam kako jedan Bošnjak govori drugom “hajde da je silujemo, uhvati je”. Nisam znala šta se dešava. Spasilo me je to što sam bila dovoljna brza tako da nije mogao da me stigne i uspela sam da pobjegnem – rekla je Duška Stanić.

    – Nijedna osoba ne treba da proživi ono što sam ja prošla i odlučila sam da napišem knjigu o mom iskustvu jer smatram da mi je dužnost da podelim svoju priču jer ima mnogo druge djece koja nisu proživjela rat da bi mogle da podijele svoje priče – rekla je Duška Stanić.

    Ranko Ristić: Zamislite da se zalažemo za rezoluciju koja bi odala počast svim žrtvama – to bi donijelo jedinstvo

    Obratio se i Ranko Ristić, koji je podsjetio na zločine koji su se događali tokom Drugog svjetskog rata, a da jedna od žrtava bio i njegov pradjed Petar Ristić, junak Prvog svjetskog rata, a da su ga prvih dana Drugog svjetskog rata komšije iz susjednog sela odvele u Јasenovac.

    Dodao je da je on rođen 1973. godine i da je vaspitan kao Јugosloven, tako da ne vidi razliku između Bošnjaka, Hrvata i Srba i da su mu najbolji prijatelji bili muslimani.

    Rat je počeo kada je bio u završnim razredima srednje škole i da je viđao sve više grafita. Prisjetio se kada su 4. maja 1992. ljudi u paravojnim unifromama zaustavili njega i oca.

    – Prijetili su nam puškama, pretražili su kola ispreturavši sve unutra. Posle pretrage su nam naredili da se vratimo u grad i da nam je zabranjeno da izađemo. Kada se moj otac požalio, moj bivši prijatelj Senad je pucao iznad moje glave, a onda mi stavio, prislonio cijev puške na slepoočnicu i rekao da se vratim ili će me ubiti. To nikada neću zaboraviti, ni izraz na očevom licu. Јa sam danas otac i kada pogledam svog sina, ne mogu se zamisliti u toj situaciji – rekao je Ristić.

    Dijana Ivanović: Moj otac je molio da ga ubiju, toliko su ga mučili

    Dijana Ivanović ispričala je priču o svojoj porodici tokom rata. Rođena je u Limnu u BiH, mestu u kojem je prije rata živelo 5.000 Srba, a danas ih je ostalo samo 20.

    Znajući strahote i civilne gubitke koje su Srbi iskusili u Drugom svjetskom ratu, Dijanini roditelji su odlučili da pošalju svoje četvoro dece u Srbiju.

    Oni, kako kaže, nisu želeli da napuste svoj dom i dalje su se nadali da će se sve rešiti u najboljem redu i nadali su se miru.

    – Vjerovali su da im niko neće naškoditi jer su bili dobri ljudi, poznati u zajednici po tome što su pomagali drugima, uključujući Hrvate i Bošnjake. Ali moji roditelji su bili Srbi i tu je sve počelo – rekla je Dijana.

    U maju 1992. godine pet hrvatskih vojnika je došlo i odvelo njeg oca Radeta na ispitivanje i on se nikada više nije vratio kući.

    Prvo je, kaže, bio smešten u policijsku stanicu sa mnogim drugim Srbima, a kasnije je poslat u srednju školu “Ivan Goran Kovačić” koja je bila pretvorena u koncentracioni logor za Srbe, a koji su vodili Hrvati i Bošnjaci.

    Smješten je, kaže, u malu sobu devet kvadrata sa još 12 Srba, koji su bili iz Srbije, ali su radili kao sezonski radnici u Hrvatskoj i Sloveniji.

    – Ovi Srbi su uhvaćeni i dovedeni u logor u Limnu. Moj otac je rekao da je jedan siroti čovek svakodnevno mučen i na kraju ubijen. Moj otac je takođe mučen svakodnevno pet i po mjeseci, uglavnom od strane hrvatskih policajaca, koji su mu bili prijatelji prije rata. Dakle, bošnjački prijatelji i susjedi su hvatali svoje susede Srbe i to se sve ponavljalo i to u velikoj meri”, ispričala je Dijana.

    Njegog oca su, priča Dijana, mučili, tukli pesnicama, čizmama, žicama, pendrecima, stavljali pušku u usta prijeteći da ga ubiti.

    – Moj otac je bio u takvom bolu da je molio. Molio je da ga ubiju. Ali su mu rekli da zato što je Srbin, da će ga prvo mučiti pa tek onda ubiti. Kad bi jednom od mučitelja dosadilo, novi bi došao i nastavio sa strašnim ciklusom dok i njemu ne dosadi. Јedne noći su mu vezali povez i odvezili ga u šumu gdje su hteli da ga ubiju. Izveli su ga iz auta i rekli mu da pazi korak jer može stati na nečije tijelo. Stavili su mu pištolj na čelo i pucali, međutim pištolj je bio prazan namjerno – ispričala je Dijana.

    Ovi i drugi psihološki pritisci i traume su, kaže, bili svakodnevni.

    – Oštetili su mu telo tako što bi ga ispekli, tako da je imao opekotine do kraja života. Često su ga stavljali u samicu na nekoliko dana bez hrane i vode, bez ćebeta, kreveta ili bilo čega drugog. Spavao je na betonskom podu pet i po mjeseci – rekla je Dijana.

    Njena majka Ljubica je imala istu sudbinu kao i otac.

    Dok je otac bio u logoru, živela u konstantnom strahu od toga da će joj zapaliti kuću.

    Primjećivala je da je sve više Srba nestajalo.

    – Јednog jutra, naša susjetkinja, Srpkinja, je pronađena mrtva u svojoj kući. Njeno golo tijelo je pronađeno na podu, bila je silovana, njeni ekstremiteti su polomljeni i imala je ranu od pištolja na grudima. Moju majku su takođe odveli u koncentracioni logor 10. avgusta 1992. godine. Redovno su je tukli i mučili na električnoj stolici kao i mog oca. Prijetili su da će dovesti svo njeno četvoro djece i ubiti ih pred njom – ispričala je Dijana.

    Mnogi Srbi su, kaže, zadržani i mučeni u tom logoru, uključujući i njene stričeve, tetku i dvojicu rođaka.

    – Mnogi od njih nisu preživjeli. Mnoge srpske kuće su prvo pljačkane, zatim zapaljene i uništene, uključujući i našu. Imam sliku onoga što je od nje danas ostalo. Јedini razlog što su moji rođaci i roditelji preživeli jeste to što su imali dovoljno sreće da ih registruje Međunarodni crveni krst tokom jedne od njihovih posjeta logora. Pušteni su iz logora kroz program razmjene zatvorenika. Ovde imam sva dokumenta, dostupna su iz organizacije Crvenog krsta koja svjedoče o njihovom vremenu provedenom logoru. Ljudi mogu lagati, ali dokumenti ne lažu – ispričala je Dijana.

    Napustila je, kaže, svoj grad pre 33 godine 1991. godine i od tada nije našla snage ni hrabrosti da se vrati.

    – Vraćanje bi bilo kao da se suočavam sa sopstvenom smrću. Do danas niko nije odgovarao za užase koje su Srbiji i mom gradu doživjeli. Јa sam ovde danas, tražimo od Ujedinjenih nacija da nam pomogne da dobijemo pravdu za sve užase koje smo iskusili svi mi danas prisutni i mnogi Srbi žrtve ovog rata – rekla je Dijana.

    Tražimo od Ujedinjenih nacija da pomognu da se vrati vjera u čovečanstvo i pravdu tako što će nam pomoći da pronađemo pravdu za nas. Danas ovde iznosim najtraumatičnija iskustva koja je moja porodica proživela i koja nam je potpuno promijenila živote. Uvek mi je jako teško kada pričam ili govorim o tome, ipak pokušavam da budem objektivnija, razumijem i znam koliko je teško biti žrtva rata. S druge strane, iznenađena sam zašto mi, srpske žrtve, zašto smo diskriminisani u Ujedinjenim nacijama koje umesto da nas ujedinjuju, one nas danas ovdje dijele. Rat u BiH se završio pre 29 godina, ljudi iz BiH su svoje rane zalečili polako, a mi danas ovde opet otvaramo rane – rekla je Dijana.

    Gregori Tosi: Čuli smo svedočenja koja nisu u jednačini nijedne rezolucije

    Advokat iz Vašingtona Gregori Tosi, koji je radio kao generalni konzul za američke senatore i članove Predstavničkog doma i kao parničar u međunarodnim sporovima, istakao je da oni koji su svjedočili ne traže ništa drugo sem jednake pravde.

    – Oni traže da sve žrtve imaju jednaku pravdu – i srpske, i hrvatske i bošnjačke – a rezolucija koja se nalazi ispred UN-a, zapravo, ne vodi ka tome – rekao je Tosi.

    Istakao je da su to svjedoci danas jasno i lepo predočili i da bi rezolucija koja se odnosi na sve žrtve i jednakoj pravdi za sve, bila rješenje.

    – Čuli smo i o onima koji nisu uspjeli da prežive. Nismo čuli da su oni dio te jednačine rezolucije, i ova rezolucija ih neće uključiti. Važno je da se ima na umu, kada se razmišlja o rezolucijama, da se u obzir uzmu učesnici, a u slučaju BiH to su i Srbi, i Hrvati i Bošnjaci – zaključio je Tosi.

    Smatra da Srbi nisu uzeti u obzir prilikom uobličavanja rezolucije.

    – Ona će samo da napravi dalja neprijateljstva – naglasio je Tosi.

    Skupu su priustvovali i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i ministar spoljnih poslova Marko Đurić.

    Panel je organizovala Stalna misija Republike Srbije pri UN.

    Sednica Generalne skupštine UN, na kojoj će se razmatrati predlog rezolucije o Srebrenici, biće održana sutra.

  • Berbok lično prijetila zemljama da glasaju za rezoluciju o Srebrenici

    Berbok lično prijetila zemljama da glasaju za rezoluciju o Srebrenici

    Ministarka spoljnih poslova Nemačke, Analena Berbok lično je pretila zemljama da glasaju za rezoluciju o Srebrenici, saznaje B92.net.

    U četvrtak, 23. maja, u Njujorku će pred Generalnom skupštinom Ujedinjenih nacija biti glasanje o rezoluciji o Srebrenici. Naša delegacija, na čelu sa predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, pokušaće da se koliko god može odupre dokumentu koji ima nameru da na leđa Srbije stavi etiketu genocidne države.

    “Odgovoriću im snažno i onoliko hrabro koliko hrabrosti ima. Sve što imam hrabrosti, znanja i snage odgovoriću im. I odgovoriću im istinito. Odgovoriću im, borićemo se. Naš narod nije genocidan narod,” Vučićeva je poruka.

     

  • Posustaje li inflacija u Republici Srpskoj?

    Posustaje li inflacija u Republici Srpskoj?

    Cijene proizvoda i usluga koje se koriste za ličnu potrošnju u Republici Srpskoj, mjerene indeksom potrošačkih cijena, u aprilu 2024. godine u odnosu na prethodni mjesec u prosjeku su ostale na istom nivou, dok su u odnosu na isti mjesec prethodne godine u prosjeku više za 2,5%, pokazuju zvanični podaci Republičkog zavoda za statistiku.

    Ovo znači da u odnosu na prethodni mjesec nije došlo do poskupljenja, te da su, bar prema ovim podacima, cijene robe i usluga za godinu dana veće za prihvatljivih 2,5 odsto.

    “Od 12 glavnih odjeljaka proizvoda i usluga, više cijene na godišnjem nivou zabilježene su u jedanaest, a niže cijene u jednom odjeljku. Najveći godišnji rast cijena u aprilu 2024. godine zabilježen je u odjeljku restorani i hoteli 6,9%, usljed povećanja cijena u grupi usluge smještaja od 13,3%, zatim u odjeljku ostali proizvodi i usluge 5,4%, usljed viših cijena u grupi usluge lične higijene od 8,8%, potom u odjeljku rekreacija i kultura 4,5%, zbog viših cijena u grupi knjige i udžbenici od 10,5%, zatim u odjeljku alkoholna pića i duvan 4,5%, usljed povećanja u grupi pivo od 9,1%, dok je rast od 3,0% zabilježen u odjeljku prevoz zbog viših cijena u grupi ostale usluge vezane za motorna vozila od 24,6%”, navodi se u podacima Zavoda za statistiku RS.

    Dodaje se da slijedi odjeljak zdravstvo sa višim cijenama od 2,9%, usljed povećanja u grupi medicinski proizvodi, pribor i oprema od 6,0%.

    “Zatim je tu odjeljak namještaj i pokućstvo sa rastom od 2,3%, zbog viših cijena u grupi popravak aparata za domaćinstvo od 37,0%, potom odjeljak stanovanje sa povećanjem od 2,1%, usljed viših cijena u grupi usluge održavanja i popravak stambene jedinice od 15,2%. Rast od 2,0% zabilježen je u odjeljku hrana i bezalkoholna pića, zbog viših cijena u grupi mineralna voda i sokovi od 9,0% i u grupi ostali prehrambeni proizvodi od 7,4%, slijedi povećanje od 1,5% u odjeljku komunikacije, usljed viših cijena u grupi telefonske i telekomunikacijske usluge od 1,7%, dok su više cijene od 0,8% zabilježene u odjeljku obrazovanje, usljed rasta u grupi obrazovanje koje se ne definiše prema nivou od 7,9%”, piše u ovim podacima.

    Sa druge strane, niže cijene na godišnjem nivou su zabilježene u odjeljku odjeća i obuća za 7,5%, zbog sezonskih sniženja konfekcije i obuće tokom godine.

    Predrag Mlinarević, profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu, naveo je za “Nezavisne novine” da ovi podaci pokazuju da je nastupio period obuzdavanja inflacije, koji se poklapa sa istim trendom u Evropskoj uniji.

    “Tamo je usljed restriktivne monetarne politike oličene u povećanju referentne kamatne stope, sa jedne, te stabilizacije lanaca snabdijevanja, sa druge strane, došlo do takozvanog “mekog prizemljenja” i svođenja inflacije u ciljane okvire od 2%. Imajući u vidu da je inflacija kod nas najvećim dijelom imala karakter uvezene inflacije, to se pozitivno odrazilo i na kretanje cijena na našem tržištu”, naglasio je Mlinarević.

    Prema njegovim riječima, stabilizacija inflacije je važna jer će standard našeg stanovništva biti zaštićen od dalje erozije.

    “Takođe, usljed pada inflacije treba očekivati i pad nominalnih kamatnih stopa, što može dovesti do rasta investicija. Obaranje inflacije u EU i posljedični rast realne tražnje kod njih imaće pozitivne efekte na rast našeg izvoza”, zaključio je Mlinarević.

  • Stevandić uputio dokument NSRS većini zapadnih ambasada i velikom broju drugih zemalja, a Milojku Spajiću uz dokument poslao i pismo

    Stevandić uputio dokument NSRS većini zapadnih ambasada i velikom broju drugih zemalja, a Milojku Spajiću uz dokument poslao i pismo

    Rezolucija o Srebrenici može da bude tačka razdora, napisao je predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić u pismu upućenom crnogorskom premijeru Milojku Spajić.

    Pismo predsjednika NSRS prenosimo u cijelosti:

    Poštovani predsjedniče Vlade Crne Gore,

    Molim Vas da ovo pismo ne shvatite kao uvredu, provokaciju ili bilo koju lošu namjeru prema Vama lično ili Crnoj Gori.

    Poštovani gospodine Spajiću, uvažavajući funkciju koju obavljate i procjenjujući da ste ličnost koja može da procijeni trenutne okolnosti ukupnih odnosa u svijetu i njihovih reperkusija na srpsko-crnogorske odnose, jer ne postoje dva bliža naroda od Srba i Crnogoraca, niti postoji nešto što je bolje izdržalo teret vijekova i teških vremena kao ti odnosi.

    Prvo želim da Vas obavijestim da je Narodna skupština Republike Srpske usvojila Protest protiv kršenja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH i opšteg međunarodnog prava i da BiH nema Ustav kao Crna Gora ili kao Srbija, nego je njen Ustav dejtonski, međunarodni ugovorni akt, tako da gospodin Zlatko Lagumcija nije prekršio samo Ustav BiH, nego i međunarodni akt, a i sponzori i kosponzori i oni koji glasaju za rezoluciju takođe krše međunarodni ugovorni akt kojim je definisano da se BiH tim Ustavom ne može izjašnjavati niti pokretati pitanje gdje ne postoji konsenzus sva tri naroda i dva entiteta.

    Ova rezolucija nema taj konsenzus i ona je pravno-formalno ništavna, ali sila nikada nije bila ništavna. Vi ste, gospodine Spajiću, potpuno svjesni mišljenja i raspoloženja srpskog naroda, Srpske pravoslavne crkve i svih građana Crne Gore čijom ste voljom izabrani za premijera i dobili podršku i u partiji koju predvodite.

    Takođe ste svjesni da ovo može da bude tačka razdora koja će zasijati sjeme mržnje, nesloge i učiniti Crnu Goru nestabilnom u narednom periodu jer je teško ostati nedorečen ili bez odgovora na ono što Srbi smatraju jednim od svojih svetih vrijednosti i opredjeljenja, a to je da su narod koji je preživio, a ne počinio genocid. Za to postoje brojni dokazi. Želim Vam ukazati na nekoliko činjenica.

    Najveći svjetski autoriteti, gospodin Gideon Grajf, gospodin Efraim Zurof i gospodin Јehuda Bauer su osporili srebreničku rezoluciji sa naučne tačke gledišta. Nauka je uvijek iznad političkih i geopolitičkih odnosa.

    Moralni aspekt ovoga je problematičan jer dovodi do podjela i sukoba, a ne dovodi do pomirenja jer bi rezolucija o pomirenju bila jedino logična i moralno superiornija na osuđujućim rezolucijama. I na kraju pravni aspekt sam već rekao, ova rezolucija je upućena kršenjem Ustava BiH i kršenjem međunarodnog sporazuma koji definiše da se odluke u BiH donose konsenzusom naroda i entiteta.

    Sve tri stvari, kojih ste vjerujem i Vi svjesni, Crna Gora će prekršiti jasnim kršenjem Dejtonskog sporazuma koji ih jasno propisuje, ali i trajno narušiti dobre srpsko – crnogorske odnose, dovodeći ne samo Balkan, pego i samu Crnu Goru u polje sukoba i nestabilnosti koje će biti teško ili nemoguće amortizovati i izbalansirati.

    Јa želim da Vas zamolim, procjenjujući da ste čovjek svjesniji te situacije od predsjednika Crne Gore i svjesniji odgovornosti za stabilnost Crne Gore, da ako ne možete biti protiv da budete uzdržani od ovog kršenja međunarodnog prava.

    Želeći Vam dobre odnose i racionalne odluke u budućnosti, još jednom Vas moram zamoliti da ne uprljate srpsko- crnogorske odnose, crnogorsko čojstvo i srpsko paćeništvo i srpske žrtve genocida, ne kvalifikujući naš narod kao nekoga ko je upravo za genocid odgovoran. Svjesni ste da ova rezolucija ima upravo to za cilj i da je ona geopolitički projekat, a ne pravda ili pravo ili pijetet za bilo koju žrtvu.

    Ako ćemo biti iskreni i pošteni, znam da mislite isto što i ja, gotovo cjelokupan srpski narod bez obzira gdje se nalazi i u kojoj zemlji živi, i znam da ovo radite zbog pritisaka, ali crnogorsko pravilo je da čast i bruka žive dovijeka, a da se uzdržavanjem od glasanja ne rizikuje ničiji život. Lišen nade da je moral jači od sile, ali iskreno vjerujući u čojstvo, želim Vam svako dobro i zdravo.

    Narodna skupština Republike Srpske usvojila je danas dvotrećinskom većinom, na Devetoj redovnoj sjednici, tekst Protesta protiv kršenja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i opšteg međunarodnog prava kojim se upućuje formalni protest kao odgovor na radnje preduzete u okviru neformalne grupe država „međuregionalnog jezgra“ koja je Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija dostavila konačni Nacrt Rezolucije UN o genocidu u Srebrenici (prijedlog predsjednika Narodne skupštine).

    Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske dr Nenad Stevandić, obraćajući se na sjednici, pozvao je narodne poslanike da usvoje dokument „Protest protiv kršenja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH i opšteg međunarodnog prava“, obrazlažući stav parlamenta o predloženoj rezoluciji o Srebrenici u Generalnoj skupštini UN.

    Stevandić je napomenuo da sutrašnje glasanje o predloženoj rezoluciji o Srebrenici u Generalnoj skupštini UN ima jedan veliki nedostatak, a to je da krši Ustav BiH, koji je međunarodni ugovor.

    „Dakle, Zlatko Lagumdžija nije samo prekršio Ustav BiH upućujući rezoluciju bez konsenzusa članova Predsjedništva BiH, odluke Savjeta ministara ili Parlamentarne skupštine BiH, nego je prekršio i međunarodni akt koji Aneksom četiri veže sve ugovornice na poštovanje“, rekao je Stevandić.

    On je naveo da su taj međunarodni akt prekršili i oni koji su sponzori i ko-sponzori rezolucije, a koji su takođe potpisnici tog međunarodnog ugovora.

    „Ovo je aspekt koji je razumljiv članovima Generalne skupštine, ali formalnopravno nije izražen kroz stav neke institucije Republike Srpske“, rekao je Stevandić.

    On je dodao da je zbog toga pred poslanicima dokument “Protest protiv kršenja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH i opšteg međunarodnog prava”.

    Stevandić je naveo da je namjera objasniti članicama Generalne skupštine UN da glasanje o rezoluciji predstavlja kršenje akata međunarodnog prava – što nju može odgoditi, što može da je problematizuje i nakon usvajanja.

    „Ali to nas štiti od povratnog dejstava te rezolucije jer smo na vrijeme ukazali da se donosi aktom kršenja međunarodnog prava“, rekao je Stevandić.

    On je ocijenio da namjerno i uporno zaobilaženje Predsjedništva BiH, do kojeg je došlo izradom nacrta rezolucije o Srebrenici i njegovim upućivanje u Generalnu skupštinu UN, predstavlja kršenje opšteg međunarodnog prava i Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH.

    On je rekao da je u predloženom dokumentu navedeno da protivpravne radnje ne mogu da stvore pravne obaveze.

    „Ovdje napominjemo da se predmet našeg osporavanja odnosi na bespravan način na koji je došlo do rezolucije. Druga stvar je da je protest formulisan tako da predstavlja formalnopravni početak pravnog spora koji nastoji da onemogući buduće slične radnje kojima se degradira bilo koji aspekt Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, dakle i ustavno-pravni i teritorijalni integritet Republike Srpske“, rekao je Stevandić.

  • Bubić: Sud potvrdio da je riječ o političkom procesu, imunitet Šmita diskutabilan

    Bubić: Sud potvrdio da je riječ o političkom procesu, imunitet Šmita diskutabilan

    Advokat predsjednika Republike Srpske Goran Bubić poručio je da je Sud BiH, odbijanjem da Kristijan Šmit svjedoči, potvrdilo ono što odbrana od početka tvrdi, a to je da je ovaj proces protiv Dodika – politički proces.

    “Danas na Sudu smo dobili potvrdu onoga što odbrana tvrdi od početka a to da je je u pitanju politički proces”, rekao je Bubić na konferenciji za novinare nakon ročišta.

    “Sudija je odbijajući prijedlog da se sasluša Kristijan Šmit pozvala se na jedno pismo MIP-a BiH koje nije tražio ni Sud ni Tužilaštvo niti je odbrana imala ikakva saznanja o tom pismu. To pismo je poslužilo kao obrazloženje navodnog imuniteta Kristijana Šmita. To je neprihvatljivo i korpus delikti”, naglasio je advokat Bubić.

    Naglasio je da je pitanje imuniteta jako diskutabilno s obzirom na njegovo “nepostavljanje na mjesto visokog predstavnika”.

    “Zapravo dobijamo stalnu potvrdu ovog što od početka tvrdimo. U prilog tome je i odbijanje svjedoka Nenada Stevandića, predsjednika Narodne skupštine, čijem saslušanju se čak ni Tužilaštvo BiH nije protivilo. Ali, zašto je odbijen taj prijedlog. Odbijen je zbog toga da se proba zamagliti da predsjednik Dodik ne provodi politiku Republike Srpske, jer je saslušanje svjedoka Stevandića bilo na okolnost zaključaka Narodne skupštine od 10. marta 2021. godine, gdje se Narodna skupština kao najviši organ Republike Srpske, kao jedne od 5 potpisnica Aneksa 10 Dejtonskog sporazuma izjasnila u pogledu statusa visokog predstavnika i protivila se dolasku s obzirom na ovlaštenja upravo iz Aneksa 10, koji predviđa da se visoki predstavnik postavlja na prijedlog ugovornih strana, a da ga onda potvrđuje i SB UN”, istakao je Bubić

  • Nobilo: Imamo materijalnu potvrdu da postoji komunikacija između Suda i nekih vansudskih elemenata

    Nobilo: Imamo materijalnu potvrdu da postoji komunikacija između Suda i nekih vansudskih elemenata

    Iza zavjese vrši se intenzivna komunikacija koja je vezana za ovaj postupak. Imamo materijalnu potvrdu da postoji komunikacija između Suda i nekih vansudskih elemenata, poručio je advokat Anto Nobilo.

    – Rekli smo da će biti ključno koje će dokaze dozvoliti. Sada je jasno, neće dozvoliti ništa što bi moglo dovesti u pitanje funkcionisanje Kristijana Šmita. Sve ono što su bitni problemi BiH, nastoji se staviti van ovog postupka. To nam je bilo i ranije jasno, tako da smo imali u pripremi drugu liniju odbrane – istakao je Nobilo.

    – Ono što nas je danas zabrinulo jeste sudija, koji je priznao da je dobio dokument vezano za imunitet Šmita van sudskog procesa. Ni od Tužilaštva, ni od odbrane nije dobila taj dokument. To znači da imamo materijalnu potvrdu da postoji komunikacija između Suda i nekih vansudskih elemenata – dodao je Nobilo.

  • Petronijević: OHR i Ministarstvo spoljnih poslova – pomoćna tužilaštva

    Petronijević: OHR i Ministarstvo spoljnih poslova – pomoćna tužilaštva

    Advokat Goran Petronijević rekao je nakon ročišta predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku da je upinjanje postupajuće sudije od početka njenog angažovanja, nakon izuzeća prethodnog, da postupak vodi u skladu sa odredbama Zakonika o krivičnom postupku bio toliko vidljiv da je bilo sumnjivo.

    “To nije moglo da znači da je značaj ovog postupka takav da nju obavezuje na to. To je pokazalo na to da je to osoba koja je na taj način pokušala da pokrije svoju zakulisnu saradnju sa vaninstitucionalnim i vansudskim elementima“, rekao je on.

    Kako je naveo, danas su saznali da pored Tužilaštva koje Dodika optužuje imamo i OHR i Ministarstvo spoljnih poslova kao pomagača, dakle pomoćna tužilaštva.

    “U svemu tome su oni manje krivi od sudije koja je dopustila da se to desi, tačnije prihvatila tu igru“, rekao je on.

    Dodao je da se danas saznala još jedna stvar.

    “Imali smo još jednu stvar do koje smo došli da su dokazi koje je Tužilaštvo ulagalo a koji su vezani za ovjeru nekih fotokopija jedna vaša sugrađanka koja je notar ovjeravala na riječ jednog drugog čovjeka koji je neki činovnik OHR-a a možda i nije na njegovu riječ je ona ovjeravala da je dokument original, da je to kopija originala dokumenta koji nije vidjela“, rekao je on.

  • Cvijanović: Stranci i OHR se igraju sa domaćim institucijama

    Cvijanović: Stranci i OHR se igraju sa domaćim institucijama

    Vidimo kako se stranci i OHR igraju sa domaćim institucijama, na koji način na njih vrše uticaj. Aktere koji su u ovom sudskom postupku tjeraju na nezakonite stvari. Vidimo kakva je uloga notara, na koji način se ovjeravaju dokumenti, kazala je ovo na konferenciji za novinare srpski član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović.

    – Ovo je montiran politički proces. Između ostalog, ovaj proces služi da se razotkriju razne stvari i manipulacije, kao i ulozi međunarodnog faktora u okviru BiH. Vidimo kako se stranci i OHR igraju sa domaćim institucijama, na koji način na njih vrše uticaj. Aktere koji su u ovom sudskom postupku tjeraju na nezakonite stvari. Vidimo kakva je uloga notara, na koji način se ovjeravaju dokumenti. Iza kulisa postoji jedna nedozvoljena komunikacija, zbog koje su jadni građani Republike Srpske i Federacije. Ono što smo danas gledali je nastavak onog što smo gledali u prethodnom periodu – istakla je Cvijanovićeva.

    Ono što me zabrinjava jeste potreba da se uruši pravosudni sistem, samo zato što biste ispoštovali nekoga ko je sam sebi izmislio autoritet. Razočarana sam i zabrinuta u ime građana dva entiteta, dodala je Cvijanovićeva.

  • Dodik: Dokazano da su Sud i Tužilaštvo vanustavne institucije formirane voljom stranaca

    Dodik: Dokazano da su Sud i Tužilaštvo vanustavne institucije formirane voljom stranaca

    Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik rekao je danas nakon ročišta pred Sudom BiH da je današnje ročište dokazalo da su Sud i Tužilaštvo vanustavne institucije formirane voljom stranaca i oni tu volju brane činjenicom da se ne izvodi neko ko je dopisao krivični zakon svojom odlukom na šta nije imao pravo.

    “Očigledno da to Tužilaštvo i sudije prihvataju i zato se vodi ovaj politički proces. Ovo je tipično politički proces“, naveo je Dodik.

    Kako je dodao, ne vrijedi se upustiti u raznu neargumentaciju.

    Dodik je dodao da ono što se danas gledalo smuči čovjeku prisustvo na tom mjestu.

    “Nisam od početka ni vjerovao da je moguće da se dobije objektivan proces ali imate situaciju da je protiv mene podignuta prijava i vodi se proces pred Sudom zato što ne poštujem navodnog visokog predstavnika. Oni hoće apriori da kažu da to postoji. Ovo je bila prilika da pokažu ima li ili nema kada se to desi onda se mogla dokazivati moja krivica. A ne ovako da oni kažu da on postoji i da se to mora slušati“, rekao je Dodik.