Autor: INFO

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik izjavio je da će biti održan referendum o nezavisnosti Republike Srpske od BiH, a njegov datum biće tek određen.

Postoji odluka o razdvajanju, ali još nije određen konkretan datum. Potrebno je da se uradi dosta analiza. Mi bismo to željeli već sada, ali, osim nas, postoje još dvije strane u tom procesu. Za ovo je, naravno, potrebno vrijeme – rekao je Dodik u intervjuu za TASS na marginama Peterburškog međunarodnog ekonomskog foruma.

On je rekao da predstoji proces pregovora o razdruživanju.

– Uvjereni smo da već postoji dovoljno istorijske, civilizacijske zrelosti da je to potrebno i da će se desiti – istakao je Dodik.

Prema njegovim riječima, ako bi Republika Srpska ostala u sastavu BiH bilo bi to gubljenje i vremena i mogućnosti i zato je potrebno što prije ostvariti to što Srpska želi da bi prestalo trošenje resursa uzalud se nadajući da će BiH nešto učiniti.

– Mi nikako ne želimo da stvaramo nestabilnost na teritoriji naše zemlje, zato smo, prije svega, predložili BiH da se odvojimo i krećemo se u tom pravcu – rekao je Dodik.

Slučaj Dragane Čavke, koja se, iako je prethodno bila poznata kao Srpkinja, izjasnila da je Bošnjakinja kako bi dobila poziciju u Upravnom odboru Radio-televizije Republike Srpske, izazvao je veliku buru u javnosti, ali nije jedini.

U BiH postoje na stotine slučajeva kada su političari kao pripadnici jednog naroda, ponekad bukvalno na pauzama skupštinskih zasjedanja, “progledali” i shvatili da se osjećaju kao pripadnici nekog drugog naroda.

Poznat je primjer prije četiri godine u Skupštini Kantona Sarajevo, kada je nakon ekspozea premijera Marija Nenadića shvaćeno da nedostaje Srbin u Vladi, kako bi se popunila nacionalna kvota. Na pauzi zasjedanja je Draško Jeličić, koji se ranije izjašnjavao kao Hrvat, postao Srbin, da bi dobio funkciju ministra privrede. Prema pisanju lokalnih medija, kolege iz skupštinskih klupa su bili u čudu jer su Jeličiću proteklih godina čestitali sve katoličke praznike, pa im nije bilo jasno kako je odjednom otkrio da je Srbin.

Slično je bilo i sa Harisom Plehom i Nerminom Bjelakom, koji su u Skupštinu Kantona Sarajevo imenovani kao zastupnici iz reda ‘ostalih’, međutim, sada se obojica shvatili da su, zapravo, Srbi.

U javnosti je poznat slučaj i Nine Bukejlović, predsjednice omladine SDS-a, koja se izjasnila kao Bošnjakinja kako bi mogla dobiti mandat u Narodnoj skupštini RS. Na njenu nesreću, Ustavni sud je utvrdio da se u tekućem mandatu već izjasnila kao Srpkinja, pa su joj kolege savjetovale da za promjenu nacionalnosti sačeka naredni mandat. Naime, prema zakonima BiH, potpuno je legalno promijeniti nacionalnost, ali ako želite dobiti fotelju na osnovu promijenjene nacionalne pripadnosti, to možete tek nakon isteka tekućeg izbornog perioda.

Ovu zakonsku mogućnost iskoristio je Goran Opsenica, koji je u mandatu 2014-2018. godine bio Hrvat u Vladi Hrvatsko-neretvanskog kantona, a u narednom mandatu je odlučio da postane Srbin, kako bi mogao postati poslanik u Parlamentu FBiH.

U istom mandatu je u Dom naroda federalnog parlamenta poželio ući Zvonko Marić, ali je “problem” bilo što je nedostojalo Bošnjaka, a on se u prethodnom mandatu izjasnio kao Hrvat. Za njega, kao i za brojne druge kolege, nije bio problem da se izjasni kao Bošnjak i tako dobije funkciju.

Slično je bilo i sa ministarkom u Vladi FBiH u prošlom mandatu Zorom Dujmović, koja je mandat dobila kao pripadnica srpskog naroda, iako njene kolege tvrde da se ranije izjašnjavala kao Hrvatica, a čak su je i neke kolege iz HDZ-a branile da je kao političarka iz reda hrvatskog naroda na meti kolega bošnjačke nacionalnosti.

Promjena nacionalnosti nije samo “slaba strana” političarima, tome su ponekad sklone i diplomate. Tako je, na primjer, poznat slučaj Nerkeza Arifhodžića, koji je kao Bošnjak bio imenovan za ambasadora BiH u Turskoj, a nakon toga je bio ambasador u Rimu, i to u hrvatskoj kvoti, tako što se izjasnio Hrvatom. “Avaz” tvrdi da se za potrebe jednog suđenja izjasnio kao Bosanac.

Prilikom proteklog popisa stanovništva zabilježeno je više slučajeva da su instruktori za popisivače, kako bi ispunili nacionalne kriterijume, mijenjali nacionalnost. Tako je Elvedin Smajić iz Kiseljaka postao Srbin, ali, na njegovu nesreću, ni to mu nije pomoglo jer je ipak bio odbijen.

Na pretprošlim opštim izborima se Dragan Marković, rođen kao Srbin, a političku karijeru nastavio kao Crnogorac, izjasnio kao Bošnjak kako bi se mogao kandidovati za potpredsjednika RS iz reda bošnjačkog naroda. Lokalni mediji su pisali da se Marković, kako bi postao predsjednik Skupštine opštine Doboj, žalio Ustavnom sudu RS da je kao Bošnjak bio zakinut za ovu poziciju.

Kao što smo rekli, iako se može raditi o praksi koju bi građani ocijenili kao nemoralnom, riječ je o potpuno zakonitom ponašanju. Naime, član II Ustava BiH propisuje da sva lica na teritoriji BiH imaju pravo na slobodu misli, savjesti i vjere i nema formalnog “objektivnog” načina na koji se “utvrđuje” koje nacionalnosti je pojedina osoba.

Čim se lice izjasni da je promijenilo nacionalnost, što se zakona tiče, sve je čisto. Zakoni propisuju da roditelji svojoj djeci upisuju nacionalnu pripadnost, ili tu rubriku ostavljaju neispunjenom, ali osoba u pitanju ima pravo, na osnovu svojih uvjerenja nakon sticanja punoljetstva, da u svakom trenutku svoju nacionalnost promijeni i to koliko god želi puta. Jedino zakonsko ograničenje je da se kandidat koji se prilikom kandidovanja za neku funkciju za koju je važna nacionalna pripadnost nacionalno izjasnio, ne može izjašnjavati drugačije do isteka mandata.

Ispunjavanje ove obaveze prati Centralna izborna komisija BiH.

Do lokalnih izbora u BiH ostala su tačno četiri mjeseca, a Srpska demokratska stranka suočava se sa ozbiljnim finansijskim i političkim izazovima.

U ovom trenutku najveći je nepoznanica da li će na izbore moći izaći pod svojim imenom, jer im je Centralna izborna komisija (CIK) BiH odbila ovjeriti učešće zbog blokade računa od strane banke, a koji je uslijedio zbog sankcija SAD, koje prema SDS-u traju još od 2004. godine.

Na ovu odluku, rukovodstvo najjače opozicione stranke u Srpskoj se žalilo Sudu BiH, a dok čekaju epilog, odranije je spreman plan B, a to je da je za izbore prijavljena još jedna politička organizacija, Srpska demokratska stranka – Volja naroda.

“Šta god da se desi, SDS će imati svoje kandidate i izaći će na izbore”, kaže za “Nezavisne novine” Milan Miličević, predsjednik ove partije, pojašnjavajući da ne postoji nikakva prepreka da se ljudi koji je trebalo da se kandiduju ispred SDS-a na izborima, sada kandiduju na listi stranke koja je prijavljena kao alternativa.

“Ne postoji nikakva prepreka da se ljudi kandiduju ispred Srpske demokratske stranke – Volja naroda, ako to bude tako moralo, jer kao i bilo koji drugi politički subjekt, vi pravite svoje liste i kandidate i predajete ih CIK-u na ovjeru”, dodaje on.

Upitan da prokomentariše odluku CIK-a, te podnesenu žalbu Sudu BiH, Miličević ističe da to nema nikakve veze sa pravom, već isključivo sa politikom.

“Pravno i zakonski gledano, svaki politički subjekt i nezavisni kandidat može nastupiti na izborima, bez obzira na to da li mu je račun vezan za politički subjekt ili neko drugo ovlašteno lice. Dakle, kada bismo gledali po pravu, ne bismo uopšte bili u problemu. Međutim, očigledno su ovdje raznorazni politički pritisci i drugi uticaji ti koji su barem dosad odlučivali u CIK BiH”, zaključio je Miličević.

Ako po strani nakratko ostavimo zabranu izlaska na izbore, vidjećemo da je pred SDS-om još mnogo izazova i otvorenih pitanja, a koji, prema riječima sagovornika “Nezavisnih novina”, vuku korijene iz prethodnih godina i izbornih ciklusa.

“Pad podrške glasača, loša organizacija, neposlušni (grado)načelnici, loš imidž”, navodi samo neke od njih novinar Slobodan Popadić.

Prema njegovim riječima, ako SDS uopšte izađe na izbore, bio bi uspjeh da zadrži pozicije koje je zauzeo prije četiri godine. Na planu uspjeha, smatra, mogla bi čak da im i pomogne odluka CIK-a da im zabrani nastup pod imenom SDS.

“Ali pod uslovom da ovu situaciju iskoriste za mobilizaciju dijela nacionalno osvještenog biračkog tijela koje SDS povezuje sa nastankom Republike Srpske. Međutim, vidimo da SDS opet zabija autogolove kriveći Milorada Dodika za to što ne može na izbore. Čak i da je on kumovao odluci CIK-a, primarni izvor njihovih problema je to što se i dalje nalaze na američkoj crnoj listi, bez ikakvog razloga. Ali, rukovodstvo SDS-a očigledno nema hrabrosti da prozove pravog krivca za svoju sudbinu, pa proziva sporednog. Taj odnos prema Zapadu je jedan od razloga zbog kojih je politička moć SDS-a pala na istorijski minimum”, izričit je Popadić.

Da je SDS sam sebi kumovao za lošu političku situaciju, saglasna je i Tanja Topić, analitičarka iz Banjaluke. Propustili su, kaže, da ranije modernizuju i lustriraju stranku, odnosno da se kritički suoče sa sopstvenim grijesima i slabostima.

“Od kuknjave protiv urotnika i odbrane da nije izdajnička, SDS nema ništa, kao ni povratka u etnonacionalne okvire, jer im je taj prostor oteo SNSD i njime suvereno vlada zadnje dvije decenije”, smatra Topićeva.

Gledajući na izbore, ona ističe da bi fokus SDS-a iz strateških razloga trebalo da bude u Bijeljini, gdje imaju jakog kandidata za gradonačelnika.

“U opštinama u istočnom dijelu treba da stvaraju nova i mlada politička lica. Mnogi iz stare garde koketiraju sa vlastima, čime je kredibilitet stranke dobrano narušen. Rad na reformi stranke je zahtjevan i sumnjam da je moguće izvesti korjenite promjene do lokalnih izbora”, navodi Topićeva za “Nezavisne”.

Jedan od izazova svakako je i skidanje sa liste sankcionisanih SAD.

“Pitanje je zašto ova stranka godinama nije mrdnula prstom da ih skine, iako znamo da u retorici i političkom djelanju nisu bili ekstremni zadnjih godina poput vladajuće stranke”, pita se Topićeva.

Ono što se u kompletnoj priči ne smije izostaviti kao jedno od ključnih pitanja, jeste i kako vratiti snagu stranke u Banjaluci, gdje nemaju nijednog odbornika. Analitičari smatraju da to stranka poput SDS-a ne bi smjela sebi dalje da dozvoli, te da cilj mora da bude da se vrate u Skupštinu grada po svaku cijenu.

Počeo je period srpskih integracija i došao je trenutak kad možemo napokon da dočekamo ujedinjenje i jedinstvo srpskog naroda, što je ključno za budućnost Srbije i Republike Srpske, rekao je predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske i lider Ujedinjene Srpske dr Nenad Stevandić. On ukazao na značaj ovog istorijskog trenutka, naglašavajući da su Srbi konačno dočekali trenutak kada su postali svjesni svoje snage i mogućnosti integracije.

“Ako i po čemu bude upamćena ova generacija i predsjednik Srbije, biće da je završeno vrijeme srpskih dezintegracija i dezintegracionih procesa i da je počelo i vijek i vrijeme srpskih integracija i da smo ušli u neku fazu, kada smo postali svjesni da smo mi kao narod dočekali mnoga oslobođenja i od Turaka, i od Austro-Ugara, Bugara, od fašista, nacista, ali da sada napokon dočekujemo i to svoje ujedinjenje,” rekao je Stevandić.

Stevandić napominje da je Republika Srpska predstavljena kao ključni državotvorni entitet srpskog naroda, najveće srpsko dostignuće u posljednjih 200 godina. Stevandić je naglasio važnost očuvanja teritorije, vlasti i organizacije Republike Srpske, što omogućava sigurnost svim Srbima.

“Srbija kao matica i Republika Srpska kao državotvorni entitet, koji je najveće srpsko dostignuće u zadnjih 200 godina, jer to je jedina teritorija koju smo sačuvali. Imamo narod, vlast i organizaciju i Ustav, znači mi možemo da budemo zaista ponosni, jer počinje vijek integracija,” izjavio je Stevandić.

Stevandić je istakao izazove globalizacije i ulogu srpskih lidera na međunarodnoj sceni. On je pohvalio međunarodni uticaj Srbije, ističući da lideri poput predsjednika Aleksandra Vučića uživaju  podršku naroda, što se ne može reći za mnoge evropske lidere koji su se sveli na činovnike.

“Ovo će biti vijek lidera, a ne vijek činovnika,” rekao je Stevandić, dodajući da su lideri poput Vučića, Orbana i Dodika primjeri političara sa stvarnim rezultatima i podrškom naroda. “Vi u Evropskoj uniji, a i na svjetskom nivou, imate uglavnom činovnički aparat. Nema lidera sa velikim poštovanjem i rezultatima u svom narodu.”

Za Stevandića je jedan od ključnih trenutaka za srpski narod bio uspostavljanje 15. septembra kao Dana srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave. Ovaj praznik se zajedno slavi u Republici Srpskoj i Srbiji, simbolizujući jačanje veza između srpskih entiteta.

“Ovo je sve počelo prije mnogo godina, kada je 15. septembar ustanovljen kao Dan srpskog jedinstva i ponosa i nacionalne zastave, koji su počeli da slave zajedno Republika Srpska i Srbija,” rekao je Stevandić, dodajući da je ponosan što su zajedno udarili temelje tog zajedništva.

Stevandić je istakao da su jedine prave mirovne inicijative sa Balkana potekle iz Srbije, dok su drugi često pribjegavali ratnohuškačkoj retorici. On je naglasio da Srbija i Republika Srpska teže miru i stabilnosti, uprkos pritiscima i izazovima.

“Jedine prave inicijative sa Balkana mirovne su polazile iz Srbije. Sve drugo su bile ratnohuškačke inicijative iz Sarajeva, i od drugih. Mi smo postali ekonomski lider zahvaljujući snazi Srbije,” izjavio je Stevandić, dodajući da Srbija postaje vojna sila sa najmodernijim sistemima naoružanja.

On napominje da je suverenitet Republike Srpske zasnovan je na pravima dobijenim Dejtonskim sporazumom, a Stevandić je naglasio da se ovaj sporazum ne krši. On je podsjetio da su jedine međunarodno priznate granice u Evropi one koje su utvrđene Dejtonskim sporazumom.

“Jedine granice od 1945. u Evropi koje su nacrtane i koje su međunarodno priznate kao dio međunarodnog ugovora koji se zove Dejtonski sporazum su granice među entitetima, odnosno granice Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine,” rekao je Stevandić.

Stevandić je govorio o promjenama u globalnoj politici, naglašavajući ulogu interneta i novih medija u rušenju monopola tradicionalnih globalnih medija. On je istakao da su izjave predsjednika Vučića sada dostupne globalno, zahvaljujući modernim tehnologijama.

“Ono što predsjednik Vučić kaže i objavi na svojim kanalima, postaje vijest u čitavom svijetu. Ovo je znak kraha globalističke politike i otvaranja nove ere međunarodnih odnosa. Vidimo se sutra na Svjetsrpskom saboru Srbije i Republike Srpske,” zaključio je Stevandić.

Zamjenik predsjedavajuće Savjeta ministara Staša Košarac izjavio je da je izuzetno licemjerno od predstavnika Slovenije, Poljske i Rumunije da danas drže lekcije o evropskim vrijednostima i zaštiti ljudskih prava, dok istovremeno daju podršku sramnoj rezoluciji o Srebrenici i učestvuju u projektu satanizacije srpskog naroda na temelju falsifikovanih istorijskih događaja i podataka.

– Nisu bili zabrinuti za evropske vrijednosti kada su odlučili da daju glas za rezoluciju i neosnovano etiketiranje srpskog naroda. Nije ih zanimalo to što je rezolucija jednostrano i unilateralno, samovoljom bošnjačkih političara došla pred Generalnu skupštinu UN – istakao je Košarac.

Nisu tada rekli, dodao je Košarac, da je to opasno antiustavno i antidejtonsko djelovanje, niti su pitali predstavnike srpskog naroda šta misle o tome, nije ih zanimalo.

Kada su dali podršku urušavanju Ustava i Dejtonskog sporazuma, te razgradnji BiH, ukazao je Košarac, nisu brinuli za njen evropski put, podlegli su pritiscima SAD i dijela zapadnih zemalja, pa su iz straha glasali za rezoluciju.

– A danas bi da nama prosipaju naknadnu pamet i drže nam lekcije?! Da li stvarno vjeruju u to da srpskom narodu mogu oduzeti dostojanstvo, da u slučaju mog naroda ne važe ljudska prava i evropske vrijednosti? Da nas mogu pogaziti i poniziti?! Da ćemo pognuti glavu i ponizno gledati njihove loše namjere?! Malo su se preračunali u takvim matematikama. To kod nas ne igra – poručio je Košarac na Instagramu.

Nemojte, naveo je on, da vas zavara Konakovićevo odmetništvo od zvanične politike u BiH, njegova hajdučija i nekakve kvazidiplomatske note.

– To nije zvaničan ni usaglašen stav iz BiH. To je uzurpacija i zloupotreba spoljne politike BiH. To je bošnjačka višedecenijska zabluda da BiH pripada samo jednom narodu i da je moguće prezentovati stavove bošnjačke politike kao jedine relevantne u BiH – zaključio je Košarac.