VRBAS Media

Autor: INFO

  • Procurili pregovori; Kapitulacija je bila spremna

    Rusija i Ukrajina imale su tri sastanka na početku rata na kojima se progovaralo o uslovima mira. Bili su to susreti koji su se održavali u Belorusiji, preko videopoziva, te u Istanbulu.

    Razgovori su propali jer su se obe strane ukopale na bojnom polju, ali pre toga pregovarači su izradili više nacrta ugovora koji su trebali da garanbtuju buduću bezbednost Ukrajine uz ispunjavanje nekih od zahteva predsednika Vladimira Putina, piše Njujork tajms.

    Novinari tog američkog dnevnika došli su do niza dokumenata, a razgovarali su i s nekoliko desetina izvora kako bi sastavili sliku pregovora u tim prvim danima rata.

    Njihova analiza je pokazala da su se dve strane sukobile oko nivoa ukrajinskog naoružanja, uslova potencijalnog članstva Ukrajine u EU i dela ukrajinskih zakona o jeziku i kulturi koje je Rusija želela da ukine.

    Ukrajinski pregovarači su, kako se naovdi, ponudili odustajanje od članstva u NATO-u i prihvatanje ruske okupacije delova njihove teritorije, ali su odbili da priznaju ruski suverenitet nad njima.

    Rusija je bila zapanjena žestokim ukrajinskim otporom, činila se otvorenom za takav dogovor, ali je na kraju odustala od ključne komponente: aranžmana koji obvezuje druge zemlje da stanu u obranu Ukrajine ako ona ikada ponovno bude napadnuta.

    Njujork tajm se čak objavio nacrte ugovora od 17. marta i 15. aprila 2022., koji prikazuju suprotstavljene predloge i tačke dogovora dve strana te privatno saopštenje na razgovorima u Istanbulu 29. marta u kojem je sažet predloženi dogovor.

    Ukrajina je napravila značajan ustupak: bila je spremna da postane “trajno neutralna država” koja se nikada neće pridružiti NATO-u ili da dopusti stranim snagama da budu bazirane na njenom tlu. Činilo se da ponuda odgovora na suštinsku Putinovu pritužbu – da Zapad koristi Ukrajinu da uništi Rusiju.

    Ukrajina je od Rusije tražila pristanak na međunarodne bezbednosne garancije po kojima bi druge zemlje – uključujući ukrajinske saveznike koji bi takođe potpisali sporazum – stale u njenu obranu ako bude ponovno napadnuta.

    Ukrajina je takođe želela da se sporazum primenjuje na “međunarodno priznate granice” Ukrajine, iako su ruske snage u tom trenutku i dalje pokušavale da zauzme Kijev.

    Ruski tim je želeo da Ukrajina i sve druge potpisnice sporazuma ukinu sankcije protiv Moskve koje su uveli od 2014. i da javno pozovu druge zemlje da učine isto. Ukrajina je trebalo i da prepusti ceo istočni Donbas i priznati Krim kao deo Rusije.

    Popis od sedam tačaka bio je okrenut protiv ukrajinskog nacionalnog identiteta, uključujući zabranu imenovanja mesta po ukrajinskim borcima za nezavisnost. Takođe, nacrt je uključivao ograničenja ukrajinskih oružanih snaga i broja tenkova, artiljerijskih baterija, ratnih brodova i borbenih aviona koje zemlja sme da ima u svom arsenalu.

    Ukrajinci su bili spremni da prihvate takva ograničenja, ali su tražili puno veće granice. Bivši visoki američki zvaničnik koji je bio upoznat s pregovorima tvrdio je da je Putin bio itekako zagrejan za takav dogovor budući da su ukrajinske snage žestoko odbijale ruskog neprijatelja.

    Međutim, američki zvaničnici bili su uznemireni uslovima, a navodno je jedan američki visoki zvaničnik tokom pregovora “šapnuo” ukrajinskim pregovaračima: “Razumete da je ovo jednostrano razoružanje, zar ne?”

    Zatim su usledili pregovori u Istanbulu gde se činilo da Rusi podržavaju ukrajinski model neutralnosti i bezbednosnih garancija, stavljajući manji naglasak na svoje teritorijalne zahteve. Nakon toga, glavni ruski pregovarač Medinski rekao je da ukrajinska ponuda neutralnosti znači da je “spremna da ispuni glavne zahteve na kojima je Rusija insistirala svih proteklih godina”.

    Ukrajina je sažela predloženi dogovor u dokumentu od dve stranice koji je nazvala “Istanbulski komunike”, koji nikada nije objavila.

    O statusu Krima trebalo je odlučiti u razdoblju od deset ili 15 godina, pri čemu je Ukrajina obećala da neće pokušati da vrati poluostrvo silom. Zelenski i Putin trebalo je da lično da se sastanu kako bi finalizovasli mirovni sporazum i postigli dogovor o tome koliko će ukrajinskog teritorija Rusija i dalje okupirati.

    Ali ruski zvaničnici su u javnost poslali različite signale o tome da li je Kremlj zaista spreman da potpiše sporazum.

    Rusi i Ukrajinci vratili su se na višesatne pregovore putem videopoziva, razmenjujući nacrte ugovora WhatsAppom, piše NYT.

    Početkom aprila, nakon što se Rusija povukla iz predgrađa Kijeva, slike masakriranih civila u predgrađu Buča šokirale su svet. Za Ukrajince se ideja da bi njihova zemlja mogla postići kompromis s Rusijom činila daljom nego ikada. Ali Zelenski, koji je posetio Buču 4. aprila, rekao je da će se razgovori nastaviti.

    “Kolege, razgovarao sam s RA”, napisao je 10. aprila ukrajinski glavni pregovarač David Arahamia u WhatsApp poruci ukrajinskom timu. “Razgovarao je juče sat i po sa svojim šefom.”

    “RA” je bio Roman Abramovič, ruski milijarder koji je u razgovorima igrao ulogu iza scene. Njegov “šef” bio je Putin, koji je pozivao pregovarače da se skoncentrišu na ključna pitanja i brzo ih razrađuju, napisao je Arahamia.

    “Nismo znali misli li Putin ozbiljno”, rekao je bivši visoki američki zvaničnik NYT o tom događaju. “Nismo mogli zaključiti jesu li ljudi koji su razgovarali bili ovlašćeni za to.” Jedan ukrajinski pregovarač rekao je cda veruje da su pregovori bili blef s Putinove strane, ali su ih druga dvojica opisala kao ozbiljne.

    Dana 15. aprila, pet dana nakon što je Abramovič javio Ukrajincima o sastanku s Putinom, ruski pregovarači poslali su nacrt ugovora od 17 stranica na sto svog predsednika. Pregovarači su se složili da će se Ukrajina proglasiti trajno neutralnom, iako će joj biti dopušteno pridruživanje EU.

    Velik deo sporazuma “neće se primenjivati” na Krim i još jedan deo Ukrajine koji će se odrediti – što znači da će Kijev prihvatiti rusku okupaciju dela svoje teritorije bez priznavanja ruskog suvereniteta nad njim.

    Ali ostale su nerešene ključne tačke. Rusija je htela da se domet ispaljivanja ukrajinskih projektila ograniči na 40 kilometara, dok je Ukrajina želela 280 kilometara – dovoljno da pogodi mete na Krimu. Rusija je još uvek želela da Ukrajina ukine zakone koji se odnose na jezik i nacionalni identitet te da povuče ukrajinske trupe u sklopu prekida vatre.

    Najveći problem, međutim, pojavio se u članu 5. U njemu je stajalo da će, u slučaju još jednog oružanog napada na Ukrajinu, “države garanti” koje bi potpisale ugovor – Velika Britanija, Kina, Rusija, Sjedinjene Države i Francuska – stati u odbranu Ukrajine. Na užas Ukrajinaca, došlo je do ključnog odstupanja.

    Rusija je ubacila klauzulu da sve države garanti, uključujući Rusiju, moraju da odobre odgovor ako Ukrajina bude napadnuta. To je značilo da je Moskva mogla ponovno da napadne Ukrajinu i zatim stavi veto na bilo kakvu vojnu intervenciju u ime Ukrajine.

    Bio je to naizgled apsurdan uslov koji je Kijev odbacio kao kršenje dogovora. “Nakon toga nismo imali interesa da nastavimo razgovore”, rekao je jedan član pregovaračkog tima.

  • Cvijanović: Nestabilnost u BiH uzrokuju bošnjački predstavnici koji brutalno krše Ustav i Dejton, uz asistenciju pojedinih stranaca

    Cvijanović: Nestabilnost u BiH uzrokuju bošnjački predstavnici koji brutalno krše Ustav i Dejton, uz asistenciju pojedinih stranaca

    Srpski član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović istakla je da politička nestabilnost u BiH nema nikakve veze sa Rusijom, već sa svojatanjem BiH od bošnjačkih predstavnika koji brutalno i u kontinuitetu krše Ustav i Dejtonski sporazum, uz asistenciju pojedinih stranaca.

    Na pitanje Srne da prokomentariše istup Bećirovića na skupu u Švajcarskoj, gdje je, između ostalog, rekao da “proruske snage ugrožavaju mir u BiH” i da “podrška Ukrajini znači podršku zaštiti međunarodnog prava”, Cvijanović je odgovorila da Bećirović uporno pokušava da lične stavove predstavi kao stavove BiH, iako ono što govori nije usaglašeno ni u Predsjedništvu, niti u bilo kojoj drugoj instituciji.

    Ona je ponovila da Bećirović može da govori u svoje ili eventualno u ime bošnjačkog naroda, ali ne može u ime Predsjedništva, niti BiH, jer predstavlja tek jednu trećinu.

    – Licemjerno je da Bećirović govori o ugrožavanju mira, a da ne spomene glavnog ratnohuškača i svog stranačkog kolegu /Zukana/ Heleza koji je, osim što prijeti ratom, počeo i da pozira sa puškama naglasila je Cvijanović.

    Srpski član Predsjedništva BiH je rekla da Bećirović proruskim snagama u BiH lažno naziva one koji se suprotstavljaju antidejtonskoj unitarizaciji BiH.

    Ona je ukazala da je Bećirovićeva namjera da na taj način privuče dodatnu pažnju zapadnih zemalja, uzdajući se da će to doprinijeti ostvarivanju bošnjačkih ratnih ciljeva.

  • Goganović: Umjesto što priziva sukobe, Helezu bolje da se napokon počne baviti svojim poslom

    Goganović: Umjesto što priziva sukobe, Helezu bolje da se napokon počne baviti svojim poslom

    Zamjenik ministra odbrane u Savjetu ministara Aleksandar Goganović pozvao je ministra odbrane Zukana Heleza da zajedno rade na unapređenju uslova života i rada profesionalnih pripadnika u Oružanim snagama BiH, osnovnih radnih uslova u kasarnama i uniformi, umjesto što konstantno istupa u duhu ratno-huškačke retorike i prijetnji Republici Srpskoj i srpskom narodu.

    Fotografije kolege Heleza sa automatskom puškom u rukama potvrđuju da on ima veoma loša razmišljanja u svojoj glavi koja nisu samo na štetu Republike Srpske, kako to Helez misli, već i cijele BiH. Poručujem mu da militarizam i prijetnje nisu nikome donijele ništa dobro, pa neće sigurno ni BiH – istakao je Goganović u izjavi.

    On je podsjetio da od početka mandata upozorava na štetno djelovanje Heleza po sistem odbrane, ali i stabilnost u BiH.

    – BiH je u ozbiljnoj krizi kada ministar odbrane u Savjetu ministara ide tako daleko da otvoreno priziva sukobe i prijeti Srbima, koji je konstitutivan narod, isto kao i Bošnjaci i Hrvati, “Olujama” i protjerivanjem, pokazujući da priželjkuje BiH bez Srba – naglasio je Goganović.

    On je rekao da je i Ambasada SAD, mada mlako, ali, ipak, osudila Helezove izjave i navela da podržava BiH sastavljenu od dva entiteta i tri ravnopravna naroda.

    – Postdejtonska BiH je mirovni projekat i svaka aktivnost suprotna Dejtonskom sporazumu za Republiku Srpsku nije prihvatljiva, tako da kolega Helez treba da prestane pričati o municiji, haubicama, puškama, dronovima i drugim oružanim sredstvima, i da se napokon počne baviti svojim poslom, da se okrene ljudima koji su u Oružanim snagama, te da razmišlja kako da im omogući bolje uslove za obavljanje svakodnevnih aktivnosti – naveo je Goganović.

  • Kako posluju hronični gubitaši

    Kako posluju hronični gubitaši

    Prema finansijskim izvještajima, “Željeznice Republike Srpske” su prvi kvartal 2024. završile u minusu od 5,5 miliona KM, dok je u istom periodu minus u “Šumama RS” bio 3 miliona KM. Ipak, situacija u ova dva hronična gubitaša se razlikuje.

    Akumulirani gubitak “Željeznica RS” iznosi nevjerovatnih 283 miliona maraka i uprkos mučnom i dugotrajnom procesu restrukturiranja, u koji je utrošeno skoro 100 miliona maraka iz kredita Svjetke banke, pitanje je da li će ovaj gigant isplivati iz dubioze.

    Istina, u odnosu na prošlu godinu, gubitak u Željeznicama RS je smanjen za oko milion KM, a preduzeće ima 142 radnika manje nego lani. Tako je broj zaposlenih, sa nekadašnjih 3.600 sveden na 1.812 radnika.

    Za razliku od “Željeznica RS” koje, uprkos tome što su gotovo prepolovila broj zaposlenih i dalje tavore u gubicima, u “Šumama RS” se nazire svjetlo na kraju tunela. Podsjećamo, prošle godine u ovo doba u “Šumama RS” je bilo opsadno stanje, a zbog nagomilanih gubitaka najavljena je “sječa direktora”.

    U prvom kvartalu ove godine gubitak je prepolovljen. Istina, šumarima je najviše pomogao “onaj odozgo”: dok lani, zbog izrazito kišnog i hladnog proljeća, u šume nisu mogli ući do juna mjeseca, ove godine im je vrijeme išlo na ruku, pa su šumski radovi počeli još u januaru.

    Blaško Kaurin, v.d. direktora “Šuma RS” je optimista, ne samo zbog sunčanog i vedrog vrmena, nego i zbog poslovnih rezultata.

    Linker
    -Još uvijek smo u minusu, ali kada poredimo prvo tromjesečje ove godine, sa istim periodom lani, možemo biti zadovoljni – kaže Kaurin za Srpskainfo.

    Navodi da je prošle godine ovo preduzeće, koje gazduje sa skoro milion hektara šuma u javnom vlasništvu, prvo tromjesečje završilo sa minusom od oko 6,5 miliona maraka.

    -Ove godine je taj gubitak smanjen na oko tri miliona. Prvo tromjesečje uvijek ima neke fiksne troškove, koji moraju da se finansiraju, a istovremeno proizvodnja bude smanjena. Ove godine su vremenske prilike bile povoljne i sa proizvodnjom smo počeli već od januara – kaže Kaurin. Dodaje da je “posao dobro išao”, pa je i otprema je bila bolja nego što su se šumari nadali, što je presudno uticalo na značajno smanjenje gubitaka.

    – Uskoro će i šestomjesečni obračun i ja sam siguran da ćemo prvu polovinu ove godine završiti u plusu, Dakle, uvjeren sam da ćemo isplivati iz gubitaka, da će poslovanje biti pozitivno, da Šume RS idu naprijed i da će poslovanje biti još bolje – kaže Kaurin.

    Dodaje i da se direktori Šumskih gazdinstava ponašaju domaćinski, pa su našli načina da dodatno smanje troškove, a povećaju proizvodnju. U privredi je računica jednostavna: kad povećaš proizvodnju, a smanjiš troškove rezultat mora biti dobar – kaže Kaurin.

    Direktor Šuma RS nije htio da istakne ni jedno šumsko gazdinstvo kao posebno uspješno, jer se situacija na terenu mijenja, u zavisnosti od vremenskih prilika, od raspoloživih drvnih sortimenata i od plasmana.

    – Važno je da svi, u skladu sa onim s čim rapolažu, doprinose boljitku. Dosta naših radnika je sada fokusirano samo na proizvodnju, i dosta radimo svojim vlastitim snagama, bez angažovanja podizvođača – kaže Kaurin.

    Priznaje da trupaca još uvijek ima na lageru, ali tvrdi da je tako samo zato što je proizvodnja povećana.

    Posebnim uspjehom u “Šumama RS” smatraju to što je informacioni sistem već uveden na oko 75 do 85 odsto šuma, a u narednom periodu će, kažu, ovaj sistem proraditi u punom kapacitetu.

  • Bećirović slagao da se obratio na Samitu u Švajcarskoj

    Bećirović slagao da se obratio na Samitu u Švajcarskoj

    Bošnjački član Predsjedništva Denis Bećirović obrukao je BiH, državu u koju se kune, pred cijelim svijetom tokom mirovnog samita o Ukrajini, održanom prethodna dva dana u Švajcarskoj.

    Iako su juče u federalnim medijima bombastično odjeknule izjave Bećirovića sa Samita, ispostavilo se da se on uopšte nije obratio na događaju kao što su to uradili predstavnici ostalih zemalja učesnica.

    Iako je bilo predviđeno da se Bećirović obrati, on se uopšte nije nalazio u sali kada je prozvan da uzme riječ, što se jasno vidi i na samom snimku prenosa Samita.

    Međutim, ubrzo su federalni mediji prenijeli bombastične izjave Bećirovića, navodeći da su izrečene tokom mirovnog Samita. Ipak, ispostavilo se da je bošnjački član Predsjedništva tu izjavu podvalio, objavivši video na svom Instagramu, a na kome se jasno vidi da se on nije obratio za stolom kao i svi drugi predstavnici. Umjesto toga, snimio se za nekakvom govornicom, a da li je video nastao prije ili poslije samog Samita nije poznato. Djeluje da je jedino tačno to da je Bećirović ove riječi izgovorio u Švajcarskoj, ali čini se da ga niko od ostalih učesnika nije čuo.

    Tako je, po ko zna koji put, jednostranim djelovanjem Bećirović obrukao zemlju koju predstavlja.

     

  • “Evropa gubi bitku”

    “Evropa gubi bitku”

    Prošle nedelje čuli smo velike vesti iz Evropske centralne banke (ECB) koja je odlučila da smanji kamatne stope iako inflacija nije pala na dva posto.

    Prošle nedelje čuli smo velike vesti iz Evropske centralne banke (ECB) koja je odlučila da smanji kamatne stope iako inflacija nije pala na dva posto.

    Na pitanje zašto se mislilo da je pravo vjeme za to, predsednica ECB Kristin Lagarde kazala je za HRT da je upravno veće odlučilo još prošle nedelje da će smanjiti kamatne stope za 0,25 procentnih poena, prenosi Tportal.

    “Zbog dostupnih podataka smatrali smo da će inflacija i dalje nastaviti da pada prema našem cilju od dva posto. Daću vam tri podatka. Najviša inflacija iznosila je 10,6 posto, i to u oktobru 2022. Prošlog septembra iznosila je 5,2 posto. Tada smo odlučili da zamrznemo stope. Prema poslednjem čitanju, inflacija u Evrozoni iznosi 2,6 posto. Proces smanjivanja inflacije je aktivan. Sva naša predviđanja još od prošlog septembra pokazuju da ćemo dostići cilj u drugoj polovini 2025. godine”, naglasila je Lagard.

    Navela je i ključne posljedice takve odluke. “Ključna posledica naših odluka bila je malo smanjenje kamatnih stopa koje ljudi plaćaju. Ako vam treba hipotekarni kredit jer planirate da kupite kuću, ako imate firmu i želite da ulažete pa vam treba finansiranje, banke će vam ponuditi smanjene kamatne stope, niže nego pre godinu dana. To je jedna od glavnih posledica naših poteza. Finansiranje je dostupnije, a kamatne stope su niže. Inflacija u Evrozoni i dalje je veća od rasta BDP-a. Mnogo je zemalja gotovo na rubu recesije”, pojasnila je.

    Moramo li da se bojimo stagflacije? “Ne bih rekla da je to bila stagflacija. Inflacija je padala, ali imali smo i stagnaciju. Pozitivno nas je iznenadio prvi kvartal 2024. Ostvarili smo rast od 0,3 posto, a svi su očekivali 0,1 posto. To nas je navelo da poboljšamo predviđanja rasta u 2024. Znači, umesto 0,6 posto, ako se dobro sjećam, predvidjeli smo da će rast iznositi 0,9 posto”, kazala je.

    Geopolitički rizici i izazovi svetske ekonomije
    Svetska ekonomija povezana je s potencijalnim geopolitičkim rizicima. Lagard je spomenula tri vrste najvećih izazova, odnosno rizika. Prvi su ratovi u Ukrajini i na Bliskom istoku, zatim podele tržišnih privreda koje predvode SAD i Kina te rizik od klimatskih promjena.

    “Prvo, neposredni geopolitički rizici. Tu je strašan rat Rusije protiv Ukrajine. Drugi se odnosi na tragičan sukob na Bliskom istoku. To je prva kategorija geopolitičkih rizika. U drugoj su kategoriji opšti trendovi koje trenutno vidimo. To su geopolitičke podele između nekih razvijenih zemalja, koje predvode Sjedinjene Države, i nekih tržišnih privreda u razvoju, posebno Kine.

    Trenutačno vidimo znatne trgovinske napetosti između Sjedinjenih Država i Kine. I Evropa je povećala carine za Kinu. Na pitanje smatra li da je to adekvatan pristup, Lagarde je rekla da postoje pravila Svjetske trgovinske organizacije.

    “Kada bi sve zemlje poštovale ta pravila i suzdržavale se od promena, trikova, kršenja, izuzetaka i subvencija, svetska privreda bila bi u boljem stanju. Zabrinuta sam zbog sve većeg kršenja pravila dok jaz među zemljama raste. Ta se pravila krše deset puta više u protekle tri godine”, istakla je.

    Lagarde se slaže s mišljenjem analitičara koji tvrde da Evropa gubi bitku kada je reč o kompetitivnosti i da su potrebne radikalne promene. ‘To nije ništa novo. Evropu oduvijek muči manjak kompetitivnosti, bar u proteklih nekoliko decenija. Ali to se stanje sada pogoršava”, rekla je.

    Što se tiče financijske analize, Lagarde vjeruje da je “likvidno, ujedinjeno tržište kapitala jedan od odgovora na to”.

    Budućnost Evrozone
    Hoće li se uskoro pridružiti neka nova članica? “Mislim da je Evrozoni suđeno da uključi gotovo sve evropske zemlje. Nekoliko je zemalja odmah na početku odlučilo da se neće pridružiti. U redu. Ali sve ostale su na putu prema pridruženju. Mislim da je konvergenciji najbliža Bugarska. U sledećih nekoliko meseci videćemo kako će to ispasti. Nadam se da će ispasti dobro”, rekla je Lagard.

     

  • Treba li maloljetnicima u BiH dozvoliti da glasaju?

    Treba li maloljetnicima u BiH dozvoliti da glasaju?

    Mnogi smatraju da bi i u BiH trebalo razmatrati, odnosno uvesti pravo glasa i starijim maloljetnicima.

    Kada bi se takva praksa uvela kod nas, ne bismo bili usamljen primjer, jer je izlazak na birališta već dozvoljen u pojedinim evropskim zemljama.

    Naime, na ovogodišnjim izborima za Evropski parlament, u Njemačkoj, Austriji, Belgiji, Malti i Grčkoj prvi put su pravo glasa imale osobe ispod 18 godina. U Grčkoj je starosna granica spuštena na 17 godina, a u preostale četiri zemlje na 16.

    Prema riječima stručnjaka, da bi se to kod nas omogućilo, neophodna je izmjena propisa, što uopšte nije obiman posao. Naprotiv, u pitanju je tek par manjih korekcija.

    Vehid Šehić, bivši član Centralne izborne komisije (CIK) BiH, kaže da kod nas nije razmatrana mogućnost uvođenja maloljetnika u proces glasanja, ali da treba napraviti analizu.

    “Činjenica je da mladi ljudi ranije sazrijevaju nego moja ili generacija poslije mene. Razlog za to su društvene mreže, dostupnost informacija na mnoge načine. Međutim, mi nismo još uvijek zreli kao birači da glasamo po svojoj savjesti i izbornoj volji, onako kako mi smatramo, nego je kod nas ipak još uvijek podanički mentalitet prema nekoj političkoj stranci i glas se daje onako ‘bjanko'”, naveo je Šehić.

    Druga stvar, dodao je, ne možemo se mi porediti s Njemačkom, gdje nema silnih kršenja zakonitosti provedbenih akata, kao što je to slučaj kod nas.

    “Ali treba razmišljati o tome da li trebaju glasati maloljetnici sa 16 ili 17 godina. Ako bi se odlučivalo o tome, prema mom mišljenju, ima logike da to bude sa 16 godina. Može se o tome razmišljati. Mi smo između sebe razgovarali o tome da li bi trebalo to predložiti, ali mi moramo urediti ambijent za izbore, da se ne dešavaju stvari koje su se dešavale, treba što više ljudski faktor zamijeniti novim tehnologijama. Ali, sigurno će doći i to vrijeme, o tome razmišljaju i mnoge druge zemlje, koliko sam ja upoznat”, ističe Šehić.

    Politička analitičarka Tanja Topić smatra da je dobro za demokratizaciju društva i osvješćivanje značaja participacije u političkom i društvenom životu mlade ljude što ranije uključiti u izborni proces.

    “Prvi politički koraci koji uključuju pravo glasa, učinjeni i prije 18. ljeta, bili bi i u BiH dobar početak promišljanja politike, nadajući se da im političko buntovništvo čini korak naprijed prije nego što ih političke stranke pretvore u poslušne stranačke vojnike odgojene da misle glavom partijskog šefa”, ističe Topićeva za “Nezavisne novine”.

    Tu su, dodaje ona, od neprocjenjive vrijednosti uloga medija i akademske zajednice, koji će taj prostor mladim ljudima otvoriti na pravi način, ali i društvo pripremiti da bude otvoreno za njih i njihovo učestvovanje u izbornom procesu.

    “Time bi se sistemski gradila participativna politička kultura i odgovornost svakog pojedinca prema društvu”, zaključuje Topićeva.

    Gordana Rajić, ombudsman za djecu Republike Srpske, kaže da je pravo na participaciju zagarantovano UN konvencijom o pravima djeteta, a u najjednostavnijem smislu znači da djeca imaju pravo da odlučuju o pitanjima koja ih se tiču, odnosno da iznesu svoje mišljenje i stav o određenim temama.

    “Izborni zakon je na nivou BiH i takav je da ne prepoznaje djecu, čak ni u smislu njihove zloupotrebe u političke svrhe, što je apsurd. Moramo prvo da poradimo na tim osnovnim stvarima”, ističe Rajićeva.

    Djecu je, ističe, prvo potrebno zaštititi od zloupotreba, a onda im omogućiti i pravo glasa.

    “Ono što je problem jeste da mladi nisu uključeni u kreiranje predizbornih programa, iako bi trebalo da imaju takvu mogućnost. Potrebno im je to omogućiti, a onda, ako već učestvuju u tome, imalo bi smisla i njihovo glasanje”, poručuje Rajićeva u izjavi za “Nezavisne novine”.

    Kada je riječ o Evropi, dakle, u nekoliko zemalja se može glasati već sa 16 godina, a pojedini stručnjaci kažu da je starenje stanovništva dovelo do toga da se politika sve više vodi za penzionere i da bi, kao balans, možda trebalo da glasaju i djeca od 14 godina.

  • Metak ispaljen na Bajram pao pored porodice sa djetetom

    Metak ispaljen na Bajram pao pored porodice sa djetetom

    Metak ispaljen u vazduh u Bihaću pao je juče, na Bajram, na svega nekoliko metara od porodice sa djetetom, s tim što srećom niko nije pogođen.

    Neki pojedinci i dalje praktikuju pucanje u vazduh, ne shvatajući ili ignorišući opasnosti koje to nosi.

    Pucanje u vazduh, iako možda smatrano bezazlenim ili tradicionalnim u nekim krugovima, predstavlja ozbiljnu prijetnju po bezbjednost svih nas, piše Krajina.ba.

  • Stoltenberg: NATO razmatra stavljanje nuklearnog oružja u stanje pripravnosti

    Stoltenberg: NATO razmatra stavljanje nuklearnog oružja u stanje pripravnosti

    Generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg izjavio je da je bilo konsultacija među članicama Alijanse o vađenju nuklearnog naoružanja iz skladišta, njegovom razmještanju i stavljanju u stanje pripravnosti, navodeći da je transparentnost u tom slučaju sredstvo odvraćanja.

    “NATO razgovara o razmještanju više nuklearnog oružja, suočen sa rastućom prijetnjom Rusije i Kine”, rekao je Stoltenberg za britanski Telegraf, prenosi Tanjug.

    Prema njegovim riječima, Alijansa mora da pokaže svoj nuklearni arsenal kako bi uputila direktnu poruku svojim protivnicima.

    “Neću zalaziti u operacione detalje o tome koliko bi nuklearnih bojevih glava trebalo da bude operativno, ali moramo da se konsultujemo o ovim pitanjima. To je upravo ono što radimo”, rekao je Stoltenberg.

    On je istakao da bi transparentnost o nuklearnom naoružanju trebalo da bude jedan od temelja nuklearne strategije NATO-a u pripremi Alijanse za, kako je rekao, opasniji svijet.

    “Transparentnost pomaže da se prenese direktna poruka da smo mi, naravno, nuklearni savez. Cilj NATO je, naravno, svijet bez nuklearnog oružja, ali sve dok postoji nuklearno oružje, ostaćemo nuklearni savez, jer svijet u kojem Rusija, Kina i Sjeverna Koreja imaju nuklearno oružje, a NATO nema je opasniji svijet”, rekao je Stoltenberg.

    Prema njegovim riječima, naročito Kina ulaže u moderno naoružanje, uključujući svoj nuklearni arsenal, koji će, prema njemu, porasti na 1.000 bojevih glava do 2030. godine.

    “A to znači da bi u ne tako dalekoj budućnosti NATO mogao da se suoči sa nečim sa čim se nikada ranije nije suočio, a to su dva potencijalna protivnika sa nuklearnim naoružanjem – Kina i Rusija”, rekao je Stoltenberg.

  • Ljekari u Srpskoj najlakše, a rudari najteže do posla

    Ljekari u Srpskoj najlakše, a rudari najteže do posla

    Ljekari, vaspitači, kuvari, zavarivači samo su neka od zanimanja radnika za kojima vlada veliko interesovanje i koji vrlo brzo dobiju zaposlenje, dok ekonomisti, pravnici, ali i rudari posao čekaju i do pet godina, rečeno je u Zavodu za zapošljavanje Republike Srpske.

    Slaba potražnja za ovim kadrom prisutna je već duže vrijeme i to uglavnom zbog nepovezanosti tržišta rada s obrazovnim profilima i upisnom politikom koju kreiraju visokoškolske ustanove.

    Naime, prema njihovim podacima, u okviru sedmog stepena stručne spreme na Zavodu je najviše diplomiranih ekonomista, diplomiranih pravnika i profesora razredne nastave.

    “Analizirajući broj prijavljenih lica prema dužini čekanja na zaposlenje vidimo da na posao najduže čekaju kvalifikovani radnici kojih je ujedno i najviše prijavljeno, metalci sa prosječnom dužinom čekanja oko pet godina, tekstilci i prerađivači drveta sa prosječnom dužinom čekanja oko sedam godina, zatim lica sa srednjom stručnom spremom, rudari, maturanti gimnazije, mehaničari i mašinisti čija je prosječna dužina čekanja na evidenciji više od pet godina”, pojasnili su iz Zavoda.

    Dodaju da je, prateći stanje na tržištu rada, jasno da se dešavaju određene promjene u samom načinu poslovanja.

    “Tu se najčešće misli na digitalizaciju raznih poslovnih funkcija tako da je najveći broj novih radnih mjesta nastao u oblasti informatičko-komunikacionih tehnologija, te zanatskih zanimanja pretežno u industrijskoj i uslužnim djelatnostima, kao i u oblasti građevinarstva, programeri, pomoćni radnici u proizvodnji, trgovci, obućari, šivači, zavarivači, konobari, kuvari, bravari, vozači, elektrotehničari i zidari”, rekli su u Zavodu.

    Dodaju da u okviru visoke stručne spreme od strane poslodavca imaju iskazan interes za zapošljavanje ljekara različitih profila, inženjera informacionih tehnologija, profesora matematike, vaspitača…

    Saša Aćić, direktor Unije udruženja poslodavaca Republike Srpske, ističe za “Nezavisne novine” da postoji strukturna neprilagođenost obrazovnog sistema potrebama tržišta rada, koja za posljedicu ima da ozbiljan broj ljudi sebe vidi na drugim prostorima.

    “Građani Srpske odlaze u druge države gdje mogu pronaći zanimanja koja su interesantna u pogledu njihovih sposobnosti i samog vrednovanja rada”, kazao je Aćić.

    Kako je rekao, već duži niz godina Unija poslodavaca upućuje na to da upisne kvote i ishodi učenja nisu prilagođeni potrebama poslodavaca, odnosno radna mjesta koja imaju na raspolaganju, te da je jedan ozbiljan dio problema upravo do obrazovnog sistema.

    “Ali ne treba zanemariti činjenicu da i mi kao poslodavci na raspolaganju imamo radna mjesta koja nisu interesantna domaćoj populaciji”, pojasnio je Aćić i dodao da se to može smatrati problemom nekonkurentnosti domaće ekonomije.

    Kako je rekao, što se tiče podatka koliko rudari čekaju na posao, Aćić ističe da postoje poslodavci koji imaju konkurse za zapošljavanje ovog profila radnika otvorene tokom cijele godine.

    “A plate rudara su od 2.500 do 3.000 KM. Očigledno je da naše tržište rada karakterišu duboki strukturni problemi, koji duži period ne rješavamo, a što za posljedicu ima odlazak domaće radne snage van zemlje i istovremeno dolazak strane radne snage u zemlju”, zaključio je Aćić.

    O situaciji na tržištu rada računa nije vodila Gorana Popović, diplomirani ekonomista, koja kaže da ima već skoro tri godine kako je diplomirala, a još nije našla posao u struci.

    “Došla sam u situaciju da nakon završenog fakulteta više ne mogu da biram, i to svojom greškom, jer nisam vodila računa o tome koji su kadrovi potrebni poslodavcima”, kazala je ona.