Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp danas se nalazi između čekića i nakovnja. S jedne strane stoji ogromna, gotovo nepokretljiva stijena – Rusija. S druge strane Ukrajina i evropske zemlje koje je podržavaju, sve napetije i sve nesigurnije u pogledu narednih američkih poteza.
Tramp je obećavao da će rat okončati u roku od 24 sata od preuzimanja dužnosti, a kasnije je taj rok produžio na 100 dana. Ipak, gotovo 317 dana nakon njegove druge inauguracije, ruska invazija na Ukrajinu ne pokazuje znakove usporavanja. Američki predsjednik je u međuvremenu nagovještavao kažnjavanje i Moskve i Kijeva zbog, kako tvrdi, ometanja njegovih pokušaja da se pronađe rješenje za skoro četvorogodišnji rat.
Kako se Stiv Vitkof i Džared Kušner vraćaju u Vašington bez ikakvog dogovora, postaje jasno da Trampa čeka nova teška odluka. Evropske prijestonice i Moskva s nestrpljenjem prate svaki njegov signal, jer bi sljedeći potez mogao odrediti političku dinamiku čitavog kontinenta.
Dani uoči pregovora obilježile su glasine da je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski spreman na susret s američkim izaslanicima, nakon što oni završe razgovore s ruskim predsjednikom. Međutim, Zelenski je nenadano napustio aerodrom u Dablinu nešto poslije 22 časa u utorak i krenuo kući preko Poljske. Istovremeno, od Kušnera i Vitkofa – ključnih Trampovih pregovarača – nije stigla nijedna riječ nakon više od pet sati provedenih u Kremlju.
Umjesto njih, oglasio se Jurij Ušakov, dugogodišnji Putinov savjetnik, koji je poručio da kompromisa nema. „Mir nije ni bliži, ali ni dalji“, rekao je Ušakov, naglasivši da napretka nije bilo oko najtežih tema – teritorijalnih ustupaka i ukrajinskih težnji ka članstvu u NATO savezu.
Prošlog mjeseca Rusija i Sjedinjene Države dogovorile su nacrt mirovnog plana od 28 tačaka, koji je Francuska nazvala „kapitulacijom“ Ukrajine. Među odredbama su bili drastično smanjenje ukrajinske vojske, zabrana pristupanja NATO savezu, predaja većine zamrznute ruske imovine Putinu i priznanje ruskog vlasništva nad Donjeckom i Luganskom. U sedmicama uoči pregovora, američki i ukrajinski zvaničnici pokušali su pripremiti novi, Kijevu prihvatljiviji dokument, ali su razlike između ruskih maksimalističkih zahtjeva i ukrajinskog insistiranja na „miru bez poniženja“ ostale nepremostive.
Tramp se nije ustručavao da koristi pritisak kao sredstvo prisile i prema Kijevu i prema Moskvi. Jedna od mogućih strategija je povratak oštrijem pritisku na Rusiju, što priželjkuju Ukrajina i evropski partneri. Vrijedi podsjetiti da se Putin vratio za pregovarački sto tek kada je postalo izvjesno da je Tramp spreman Zelenskom prodati rakete dugog dometa koje bi mogle pogoditi čak i Moskvu.
U isto vrijeme Vašington je uveo nove sankcije na velike ruske energetske kompanije, što je bio prvi takav potez od odlaska Džoa Bajdena sa funkcije. Prema snimcima razgovora Vitkofa i Ušakova koji su dospjeli u javnost, upravo je kombinacija prijetnje oružjem i sankcija natjerala Putina na razgovor. No već dan nakon telefonskog razgovora dvojice predsjednika, Tramp je Zelenskom saopštio da ipak nije spreman prodati sporne rakete. Izgledalo je da je sama Putinova spremnost da razgovara bila dovoljna da ublaži američki pritisak.
U narednim danima evropski lideri će, tiho i oprezno, pokušati ubijediti Trampa da ponovo razmotri ovu strategiju i ojača pritisak na Rusiju. Ali Tramp je poznat po nestrpljenju. Već je daleko premašio sopstveni rok za završetak rata, a i dalje tvrdi da se sukob ne bi ni desio da ga Bajden nije pobijedio na izborima 2020. godine.
Postoji realna mogućnost da se Tramp odluči povući iz središta mirovnih pregovora i preusmjeriti pažnju na unutrašnje teme – imigraciju, odnose s Kinom, krizu u Venecueli. Nakon što je procureo plan od 28 tačaka, Tramp je postavio i ultimatum: Ukrajina mora prihvatiti njegove uslove do Dana zahvalnosti, ili će Sjedinjene Države obustaviti isporuke oružja i dijeljenje obavještajnih podataka. Slične odluke u prošlosti su se pokazale razornim po ukrajinske snage.
Ako bi se to ponovilo, teret podrške Kijevu pao bi na evropske zemlje, koje već osjećaju iscrpljenost i ekonomski pritisak ratnog stanja. Ukrajina bi se mogla suočiti s dugim iscrpljivanjem i bolnim izborom između nastavka borbe i prihvatanja nepovoljnog mira koji bi je ostavio ranjivom na novu agresiju u budućnosti.
Iako za sada nema jasnih znakova da će Tramp potpuno napustiti Ukrajinu, evropski lideri, posebno novi generalni sekretar NATO saveza Mark Rute, itekako su svjesni da će morati voditi novu diplomatsku ofanzivu i pokazati spremnost da dodatno finansijski podrže američke napore. Tramp, koji je već jednom nogom izašao iz pitanja pomoći Ukrajini, oslanja se na poruke svojih pristalica koji tvrde da nema potrebe za dodatnim angažmanom dok god postoje finansijske koristi. To je formula koja mu omogućava da ostane – ali i da se povuče.
Komentariši