Politička scena Republike Srpske ulazi u novu fazu pregrupisavanja, a u njenom centru ponovo se našao Draško Stanivuković, lider PDP i pokreta Sigurna Srpska. Iako formalno i dalje prvi čovjek Banjaluke, njegov politički horizont već je odavno pomjeren ka višim funkcijama. Uvjeren je da će, pred opšte izbore sljedeće jeseni, biti kandidat opozicionog bloka za jednu od najvažnijih funkcija u Srpskoj.
Iz krugova bliskih vrhu PDP-a može se čuti da je izborni rezultat Branka Blanuše, koji je u Banjaluci ostvario osjetnu prednost nad Sinišom Karanom, protumačen kao signal da Stanivuković ima prostora da preuzme kandidaturu za predsjednika Republike Srpske, a u slabijoj varijanti – za srpskog člana Predsjedništva BiH. Ambicija nikada nije bila upitna, ali momentum koji sada traži pokušava graditi na porazu stranačkih rivala.
Ipak, cijela ova priča ima i drugu dimenziju. Unutar opozicije već mjesecima tinja pitanje ko je uopšte najsnažniji kandidat za ozbiljan duel s kandidatom vlasti. Nakon što je Centralna izborna komisija, uz odluku Suda BiH, oduzela mandat Miloradu Dodiku, počelo je previranje oko toga ko može biti nosilac predsjedničke trke. Stanivuković taj trenutak vidi kao svoju šansu.
Psiholog Aleksandar Milić, kojeg smo zamolili za analitički osvrt, smatra da je gradonačelnik Banjaluke u posljednje vrijeme ostavljao sliku političara „pod pritiskom“. Po njemu, djeluje kao čovjek ograničen skupštinskom većinom u gradu, što otvara prostor mogućoj saradnji sa Dodikom, makar na operativnom nivou, kako bi mogao provoditi dio lokalnih projekata. Takva percepcija, upozorava Milić, može imati posljedice na njegovu poziciju u opozicionom bloku.
Milić podsjeća da je Stanivuković politički uzlet počeo upravo pobjedom nad Dodikom u Banjaluci, ali smatra da se taj politički naboj u međuvremenu istanjio. „Djeluje kao da je pod nekom vrstom pritiska, a uz to se sve više udaljava od opozicije,“ kaže on, uz opasku da novouspostavljeni ‘treći put’ vjerovatno neće donijeti očekivane rezultate.
Tu, kako piše Srpskainfo, nastaje i dilema: ko zaista stoji iza novog političkog projekta, kada je i sam PDP vidljivo raspolućen?
Kritičari znaju reći da je Stanivuković „novi Dodik“, a Milić smatra da su takve ocjene pogubne, ponajviše za samog Stanivukovića. Nabrajajući druge opozicione kadrove – od Božovića i Miličevića, preko Blanuše, do Jelenе Trivić i Nebojše Vukanovića – Milić tvrdi da opozicija ima ozbiljnije i stabilnije figure. Glavni problem, kako navodi, jeste to što Stanivuković ne gradi jedinstven front, već se okreće saradnicima poput Igora Radojičića, koji je do juče bio blisko vezan za strukture vlasti.
S druge strane, bivši ambasador Slobodan Šoja donosi sasvim drugačiju perspektivu. Po njemu, Dodik je politički „velemajstor“ kome je teško naći nasljednika po energiji i snazi uticaja. Stanivukoviću priznaje ambiciju – ali ništa više od toga. Stranci, kaže Šoja, traže čvrste, stabilne figure, a ne neiskusne avanturiste koji ulaze u političke eksperimente.
Dalje, Šoja smatra da je upravo Radojičić taj koji bi mogao popuniti prostor poslije Dodika, ali tek kad Stanivuković iscrpi politički kapital koji sada troši. Ide toliko daleko da otvoreno sugeriše mogućnost da će se protiv gradonačelnika Banjaluke možda konstruisati neka afera, što on naziva očekivanim razvojem političkih igara. Kao alternative, pominje Željku Cvijanović i Anu Trišić Babić, zavisno od pravnog raspleta oko Dodikovog mandata.
Konačna slika je, zapravo, prilično jednostavna: Stanivuković želi mnogo, opozicija mu ne vjeruje dovoljno, vlast ga ne doživljava kao realnu prijetnju, a birači još uvijek nisu sigurni šta bi njegova kandidatura konkretno značila. Politički teren pred izbore 2026. biće sve samo ne stabilan, a Stanivuković tek treba dokazati da je dorastao fotelji koju priziva.
Komentariši