Opozicija u Republici Srpskoj ulazi u period u kojem bi trebalo da pokaže jedinstvo i spremnost za zajednički nastup na prijevremenim izborima za predsjednika Srpske, ali sve indicije govore da je daleko od toga. Umjesto strategije, dobili smo još jedan u nizu političkih sudoku-sastanaka, gdje se prvo dogovara ko će sjediti za istim stolom, pa tek onda o čemu će pričati.

Jovica Radulović iz SDS-a tvrdi da su svi pozvani i da “u načelu pristaju”, ali “vidjećemo” je ključna riječ u njegovoj izjavi. U prevodu – dogovor na Balkanu traje do prvog neslaganja oko toga da li se kafa pije s mlijekom ili bez. Još kad se zna da su na jednoj strani pozvani ljudi iz PDP-a koji nisu baš po volji vlastitom lideru Stanivukoviću, a na drugoj opozicionari koji na pomen Stanivukovića dobiju ospice – jasno je da će to biti okupljanje gdje će se mjeriti ne samo riječi, nego i pogledi preko stola.

Nebojša Vukanović je već sve zaokružio svojim prepoznatljivim stilom – Stanivuković je, kaže, “predstava” koja pomaže Dodiku, a njegov opozicioni legitimitet je spašavanje onoga što se još može prodati 2026. godine. Po njemu, sastanak će vjerovatno biti tek kad CIK oduzme mandat Dodiku i raspiše izbore, jer “ne treba se izuvati prije vode”.

Igor Radojičić, s druge strane, uopšte ne pokušava da sakrije skepticizam – po njemu je malo vjerovatno da opozicija može da sjedne “čak i na kafu”, a kamoli da se dogovori o kandidatu. SDS, kaže, prvo mora pomiriti sebe sa sobom, pa tek onda ići u kampanju. To zvuči više kao poruka za terapijsku grupu nego za političku mašineriju koja se sprema na izbore.

A kandidat? E tu nastupa kolektivno gledanje u SDS – “najjaču opozicionu stranku” koja bi “trebalo da preuzme odgovornost”. Problem je što ni u SDS-u ne vlada harmonija – jedni bi kandidata, drugi tvrde da je to “mač sa dvije oštrice” jer se protiv zajedničkog kandidata SNSD-a teško može dobiti bitka. Kao šlag na tortu, pojavio se i prijedlog o nestranačkom kandidatu, što je dodatno otvorilo front sa Stanivukovićem, koji je prvo bio protiv izlaska na izbore, a onda “korigovao” stav i predložio zajedničku nestranačku figuru.

Jelena Trivić, pak, ne želi ni da čuje za Stanivukovićev prijedlog – SDS treba da bude tačka okupljanja i tačka. Ostali neka se usklade.

Između ovih “tačaka” i “mačeva” stoji realnost: Dodikov mandat je oduzet, ali odluka još nije pravosnažna. Kada postane, prijevremeni izbori – vjerovatno u novembru – zakucaće na vrata. Hoće li opozicija do tada pronaći ime, program i makar minimalnu slogu, ili će glasači ponovo gledati reprizu interne sapunice – ostaje da vidimo. Za sada, djeluje da je zajednički kandidat samo još jedan mit u koji vjeruju oni što vole bajke.