Bošnjački političari često ističu težnju ka suverenitetu Bosne i Hercegovine, ali njihovi postupci često sugerišu suprotnu dinamiku. Umjesto da se fokusiraju na jačanje unutrašnje političke stabilnosti i samostalnosti zemlje, često se oslanjaju na strane aktere, čime dodatno potvrđuju status BiH kao protektorata.
Primjer za to je nedavna aktivnost ambasadora BiH u Njemačkoj, Damira Arnauta, koji je uložio značajne napore da dokaže legitimitet visokog predstavnika Kristijana Šmita. Arnaut je zatražio potvrdu iz njemačkog Bundestaga o nepostojanju pravnih sporova protiv Šmitaa, što je naišlo na kritike iz Republike Srpske. Predsjednik Narodne skupštine RS, Nenad Stevandić, istakao je da je Arnautovo obraćanje bilo upućeno na pogrešnu adresu i da je time pokazao nepoznavanje procedura.
Ovakvi potezi bošnjačkih političara ukazuju na njihovu zavisnost o stranim institucijama i predstavnicima, poput visokog predstavnika i stranih sudija u Ustavnom sudu BiH. Iako deklarativno zagovaraju suverenitet, njihova djela govore suprotno. Umjesto da se oslanjaju na domaće kapacitete i grade funkcionalnu državu, oni traže podršku spolja, čime dodatno komplikuju političku situaciju i potvrđuju tezu da BiH nije suverena država.
Dodatno, izjave poput one ministra vanjskih poslova BiH, Elmedina Konakovića, koji je nedavno izjavio da će se o pitanjima BiH odlučivati u institucijama BiH, dok istovremeno traži podršku međunarodne zajednice za rješavanje unutrašnjih problema, pokazuju kontradiktornost u političkoj praksi.
Ovakve izjave i postupci bošnjačkih političara dodatno potvrđuju njihovu sklonost traženju vanjske pomoći, što može dovesti do daljnje destabilizacije i ovisnosti BiH o stranim faktorima.
Komentariši