Mosad i CIA su sve pripremili, izraelski i američki špijuni pratili su najsitnije detalje, svaki korak iranskih vođa, poput ajatolaha Hamneija koji je ubijen. Znali su gdje živi, jede, gdje spava. I kako do njega doći.
Odluka američkog predsjednika Donalda Trampa da u subotu pokrene operaciju “Epski bes” protiv Irana u zajedničkoj operaciji s Izraelom uslijedila je nakon nedjelja pritiska Izraela i Saudijske Arabije iza kulisa, izvjestio je u nedjelju Vašington Post pozivajući se na izjave dužnosnika i regionalnih izvora.
Premijer Benjamin Netanijahu javno je zagovarao napade na Iran, dok se uloga Saudijske Arabije činila kompleksnijom. Saudijski prestolonasljednik Muhamed bin Salman navodno je obavio nekoliko privatnih telefonskih poziva sa Trampom tokom proteklog mjeseca, podstičući napad uprkos javnoj podršci diplomatskom rješenju, izvjestio je Vašington Post.
Početni talas tempiran je ovaj put sasvim drugačije, kako bi se iskoristio uski operativni prozor i sačuvalo taktičko iznenađenje udarom ujutru, a ne preko noći, kažu izraelski zvaničnici za izraelski Jerusalim Post.
Zvaničnici odbrane rekli su da su mjeseci prikupljanja obavještajnih podataka i operativnog planiranja rezultirali detaljnim planom ciljeva, uključujući ažurirane lokacije boravišta ključnih komandanata i viših donosilaca odluka. Rekli su da se napor oslanjao na blisku koordinaciju s američkim kolegama i potpunu razmjenu obavještajnih podataka. Obavještajni direktorat Izraelskih odbrambenih snaga i Mosada predvodili su obavještajne napore, rekli su zvaničnici, dijeleći zasluge za udare podjednako između izraelskih i američkih snaga. Dodali su da je koordinacija održavana na više nivoa komandovanja.
Svaki pilot imao je svoju metu
Prema izvorima Jerusalim Posta, svaki pilot i posada, a letjelo je 200 aviona, dobio je prilagođene pakete ciljeva, doslovno prilagođeni spisak specifičnih objekata i pojedinaca, uz jasno određeno vrijeme i rutu za misiju. Početni napadi pogodili su komandno sjedište i operativne sobe povezane s iranskim bezbjednosnim organizacijama.
Otprilike dva sata nakon početnih napada, Iran je pokrenuo napade na ciljeve povezane sa SAD-om u Zalivu i ispalio rakete prema Izraelu, što je izazvalo široko rasprostranjena upozorenja. Eskalacija je uslijedila nakon što je američki predsjednik Donald Tramp potvrdio umešanost SAD-a. U tom trenutku ajatolah Hamnei već je bio mrtav.
Postoji tip državnika kog Zapad nikada nije naučio shvatati ozbiljno: ideološki apsolutista. Pravi vjernik koji je cijeli život gradio svetonazor, a zatim, izvanredno, djelovao u skladu s njim. Ali Hamnei je bio taj čovjek. I naše uporno neprihvatanje ovoga zdravo za gotovo moglo bi se pokazati najznačajnijom analitičkom greškom našeg doba. Uzmimo Holokaust. Hamnei je institucionalizovao poricanje istog – piše Jerusalem Post u današnjem komentaru.
Njegove platforme pojačale su poricanje Holokausta na sam Međunarodni dan sjećanja na Holokaust, tretirajući ubistvo šest miliona Jevreja kao diskutabilnu tvrdnju, zapadno nametanje i vrstu misaonog zločina koji bi hrabri ljudi trebali imati hrabrosti propitivati. Stalno se vraćao istoj opsesiji i u osamdesetima: ideologija, a ne strategija (…) Poželjni diplomatski odgovor uvijek je bio razjašnjenje. On bi govorio ‘cionisti’, nikad ‘Jevreji’. Kao dokaz dobre vjere ukazao je na preostalu sićušnu jevrejsku zajednicu u Iranu. Ali kada je Izrael, iz godine u godinu, opisan kao ‘kancerogeni tumor’ koji zahtijeva ‘iskorenjivanje’, specifičan vokabular eliminacijski, ne kritike, ne rivalstva, već biološkog istrebljenja – prateća odricanja od odgovornosti postala su samo usputna buka (…) Njegovi stavovi bili su važni jer je Hamnei bio vrhovni vođa nacionalne države s balističkim projektilima, ogromnom mrežom posrednika i aktivnim nuklearnim programom – piše Jerusalim Post.
Zašto je važan bio Hamnei?
Pod njegovim vođstvom, Iran je Hezbolah pretvorio u vojnu silu sposobnu ugroziti sjever Izraela. Pod njegovim vođstvom, Hamas je primio oružje i obuku koji su omogućili 7. oktobar. Kad je Hamnei opisao uništenje Izraela kao sudbinu, opisao je strateški cilj i njegovo finansiranje. Ono što je bilo najjasnije u vezi s Hamneijevim dosadašnjim djelovanjem bila je njegova dosljednost. Nije bio moderator tokom 35 godina vrhovnog vođstva. Nisu ga ukrotili pragmatični predsjednici niti ga je reformisao angažman. Strpljivo je gradio sistem: IRGC, posrednike, nuklearnu zaštitu i ideološki aparat koji je dopirao do škola, džamija i državne televizije. Sistem mu je odgovarao. Sistem ga je odražavao. Kad su iranski dužnosnici izgovarali umirujuće riječi na engleskom, u Davosu, u UN-u, u pregovorima iz kulisa, novinari i diplomate obično su čuli ono što su željeli čuti. Pouzdanija metoda bila je pročitati persijski, a zatim uporediti dva obrasca. Razlika je bila očita – navodi se u tekstu.
Jedna stvar ne bi trebalo da bude izgubljena u ovom računovodstvu: Hamneijev režim nije bio iranski. Iranci koji su izašli na ulice 2009., 2019. i 2022. koji su skandirali protiv režima, koji su za njega umrli i koji su zbog njega sjedjeli u zatvoru Evin, rekli su nam nešto istinito o svojoj zemlji što govori vrhovnog vođe nikada nisu učinili. Njegova okrutnost prema vlastitom narodu i okrutnost prema susjedima dolazila je s istog mjesta, primjenjivana u koncentričnim krugovima prema van. Izgradio je projekat, potpuno vjerovao u njega i decenijama ga ostvarivao. Pitanje je sada šta će njegovi nasljednici učiniti s onim što je ostavio iza sebe – zaključuje Jerusalim Post, a prenosi “Telegraf.rs”.
Komentariši