Na običnom papiriću, koji podsjeća na poleđinu računa i lako stane u dlan, ispisano je dovoljno da se shvati u kakvoj državi živimo i zašto mladi sve češće odlaze.
Na ceduljici se nalaze ime institucije, šifra kandidata, broj bodova, datum razgovora i potpis odgovornog lica – podaci koji su kružili od ruke do ruke kako bi se „poguralo“ zapošljavanje u Sudskoj policiji Federacije BiH.
Prema navodima portala Istraga, u cijelu priču uključen je i sam premijer FBiH Nermin Nikšić, kao jedan od ključnih aktera, što dodatno produbljuje pitanje – koliko je sistem u BiH zaista ogrezao u korupciji i može li se ovaj obrazac ikada prekinuti?
Izvršni direktor Helsinškog odbora za ljudska prava Branko Todorović smatra da su korupcija, zloupotreba položaja i nepotizam odavno postali svakodnevna pojava.
„Iza fasade institucija nalazi se mreža ličnih, rodbinskih i stranačkih veza. U takvom okruženju zapošljavanje i napredovanje zavise od političke poslušnosti, a ne od znanja i rada“, kaže Todorović.
Prema njegovim riječima, Bosna i Hercegovina se ponaša kao privatno vlasništvo onih koji u njemu vide priliku za moć i novac.
„U većini organa vlasti, od državnih do opštinskih, zapošljava se prema listama koje političari dostavljaju kao preporuku. Konkursi postoje samo da bi se zadovoljila forma, a ne da bi se izabrali najbolji kandidati. Takva praksa potpuno je uništila povjerenje građana u institucije i natjerala brojne mlade da potraže život van zemlje“, ističe on.
Korupcija, dodaje, više ne znači samo mito i političku trgovinu, već i zapošljavanje kroz lične, emotivne i rodbinske veze.
„Ono što bi u uređenim državama izazvalo istrage i ostavke, kod nas prolazi uz sleganje ramena i cinične komentare“, upozorava Todorović.
Da se ne radi o izolovanim slučajevima, nego o sistemskoj pojavi, smatra i Dejan Lučka, direktor Banjalučkog centra za ljudska prava.
„Političke veze, kumstva i prijateljstva odavno su potisnula merit sistem. O tome se priča svakodnevno, ali reakcija izostaje sve dok neka afera ne postane javna“, kaže Lučka.
On ističe da sve ostaje na pričama jer izostaju istrage i sankcije, kao i suštinske promjene u zapošljavanju. „Rješenje bi bilo uvođenje javnih konkursa s objavljenom dokumentacijom i digitalnim tragom svake kadrovske odluke, zaštita uzbunjivača i nezavisne revizije svih zapošljavanja finansiranih javnim novcem“, naglašava Lučka.
Slične afere, podsjeća Damjan Ožegović iz „Transparensi internešnela BiH“, zabilježene su i ranije – od Granične policije, preko „Elektroprivrede“, pa do Ministarstva odbrane.
„Imali smo slučajeve gdje su članovi komisija otvoreno govorili o cijenama radnih mjesta, a ministri priznali da su urgirali za zapošljavanje po partijskim linijama“, podsjeća Ožegović.
Prema njegovim riječima, kada se u javnosti pojave detalji poput onih iz slučaja ‘Nikšić – Sudska policija FBiH’, građani dobijaju dvije poruke – da je sistem beznadežno kompromitovan i da više niko ni ne pokušava prikriti tragove dogovora.
„Takve afere dodatno obeshrabruju one koji još vjeruju u poštene konkurse, a istovremeno pokazuju da korupcija više nije izuzetak nego pravilo. Posebno je zabrinjavajuće što se u sve to uključuju i visoki zvaničnici. Ostaje da vidimo hoće li pravosuđe uopšte reagovati“, zaključuje Ožegović.
Komentariši