U srijedu bi u Banjaluci trebalo da sjednu za isti sto dvije opozicione delegacije – PDP i SDS. Tema, naravno, nije ništa manje od političkog opstanka: zajednički nastup na prijevremenim izborima i eventualna podrška kandidatu SDS, Branku Blanuši, za predsjednika Republike Srpske.

Na papiru, to bi trebalo da bude simbol okupljanja opozicije. U stvarnosti, sve liči na pažljivo izbalansiranu partiju “tante za tante”.

Draško Stanivuković, lider PDP-a, do juče je poručivao da njega izbori ne zanimaju. A onda, gotovo preko noći, promijenio ton. Sada govori o zajedničkom programu, o ideji i cilju koji “predstavljaju nadu narodu”. I, naravno, o “promjeni sistema”. Lijepo zvuči, ali u domaćem političkom prevodu to obično znači – promijenila se računica.

Prema informacijama iz vrha PDP-a, Stanivuković bi podršku Blanuši uslovio podrškom za sebe – bilo na predsjedničkim izborima u Republici Srpskoj, bilo za srpskog člana Predsjedništva BiH 2026. godine. Ukratko: podržaću te sada, ali ti mene poslije.

Takva vrsta političke trgovine nije ništa novo u domaćoj praksi, ali u opozicionom miljeu koji se ionako teško drži zajedno, može imati razorne posljedice. I zato se mnogi s pravom pitaju: da li Stanivuković zaista želi promjene ili samo bolju poziciju u opozicionom poretku?

Politička analitičarka Tanja Topić ne krije sumnju. Ona podsjeća da je Stanivuković svojim čestim zaokretima već ozbiljno narušio povjerenje kao opozicioni faktor. “Posljednji postupak – sastanak s Draganom Čovićem daleko od očiju javnosti – bio je svojevrsni udarac opoziciji”, podsjeća Topićeva, naglašavajući da se takvi potezi teško uklapaju u sliku vjerodostojnog lidera promjena.

Sličnog je stava i politički analitičar Radomir Nešković. On ne vjeruje da će SDS profitirati iz eventualnog dogovora. Naprotiv – smatra da bi time bili “prevedeni žedni preko vode”. Prema njegovom mišljenju, Stanivuković gradi vlastiti pokret i želi da preuzme ulogu vođe opozicije, što ne može dok je SDS dovoljno jak.

“Dok je SDS jak – Stanivuković ne može biti jak. Slab SDS – jak Stanivuković”, rezimira Nešković, opisujući logiku koja objašnjava mnogo više od jednog dogovora.

Zato srijedni sastanak nije tek tehnički razgovor o podršci jednom kandidatu. To je test iskrenosti opozicione saradnje – i ogledalo u kojem će se vidjeti koliko je politička sujeta teža od zajedničkog cilja.

Jer ako se opozicija ne uspije dogovoriti bez “tante za tante”, možda je vrijeme da se otvoreno prizna: borba za promjenu sistema već odavno se pretvorila u borbu za prevlast unutar njega.