Na Majevici, planini koja se prostire između Republike Srpske i Federacije BiH, sve veća je zabrinutost zbog planova za otvaranje rudnika litijuma. Strah da bi ovaj prostor mogao biti trajno narušen dijele i mještani i lokalne vlasti, ali i brojna udruženja.
Stanovnici opština Lopare, Čelić, Tuzla, Brčko i okolnih mjesta podsjećaju da se radi o području u kojem živi oko pola miliona ljudi, te koje je poznato po poljoprivredi, turizmu i kulturnom nasljeđu. Majevica je prepoznata po zdravoj hrani, voću, medu, rakiji i siru, ali i po netaknutoj prirodi, što bi, tvrde, rudarenje moglo ugroziti.
Švajcarska kompanija Arkor (ArCore AG) već je podnijela zahtjev za istraživanje i eksploataciju litijuma, a Narodna skupština RS do sada nije prihvatila inicijative o zabrani.
Zdenka Mitrović iz sela Labucka, koja proizvodi dimljeni sir „zarac“, kaže da je zbog priča o rudnicima odustala od širenja proizvodnje.
– „Da li biste vi kupili sir iz litijumske doline? Iskreno, ja ne bih, pa to ne mogu očekivati ni od svojih mušterija“ – navodi ona.
Ekološka udruženja već duže traže da se Majevica zaštiti.
– „Ministarstvu građevinarstva i ekologije RS smo 2024. podnijeli zahtjev da se Majevica proglasi parkom prirode. Na ruku nam ide i to što je Prostornim planom RS već predviđena zaštita ovog područja“ – kaže Andrijana Pekić iz udruženja „Čuvari Majevice“.
Prema istraživanjima biologa i geologa, na ovom području otkrivene su endemske vrste, kao i fosili stari više od deset miliona godina.
Slobodan Simikić, planinar iz Lopara, podsjeća da Majevica čuva i značajno kulturno nasljeđe.
– „Značajan broj ovih spomenika je uništen, ali Majevica još uvijek ima blago koje vrijedi sačuvati i pokazati svijetu“ – kaže on, misleći na 24 nekropole stećaka koje se nalaze na ovom području.
Ekolozi ističu da su glavni resursi koje Majevica nudi – čista voda, zrak i nezagađeno zemljište.
– „Nas razvijene zemlje posmatraju kao što su nekad posmatrali kolonije u Africi, koje su im služile samo za vađenje ruda. To ne samo da je pogubno sa stanovišta očuvanja prirode, nego je i ekonomski neisplativo. Kilogram litijuma danas košta manje od 4 marke, a kilogram borovnice koja se nabere na Majevici je 25 KM, da ne spominjemo prerađevine poput sira, rakije ili čvaraka“ – kaže Snežana Jagodić Vujić iz udruženja „Eko put“.
I lovci iz Lopara uključili su se u očuvanje prirode. Prošle jeseni na vrh Busije, na više od 800 metara nadmorske visine, pušteni su jeleni i košute.
– „Prošle jeseni smo nabavili i u prirodu pustili 27 jelena i košuta i već imamo 8 mladunčadi. Gajimo ih i čuvamo i nadamo se da će opstati i raširiti se planinom“ – kaže Goran Tasovac, predsjednik Lovačkog udruženja „Majevica“.
Načelnik Lopara Rado Savić naglašava da lokalna zajednica neće dozvoliti da se Majevica ugrozi.
– „Već smo usvojili zoning plan za Busije. Majevica mora ostati ono što jeste, ne smije se pretvoriti u cirkus i vašarište“ – kaže on.
Dodaje i da je Deklaraciju protiv litijuma jednoglasno usvojila i Skupština opštine Lopare, kao i gradska skupština u Bijeljini.
– „Nadam se da na republičkom nivou, gdje je SNSD na vlasti, sada neće, nama iza leđa, odobriti koncesiju za rudarenje litijuma. Ipak, spremni smo za svaki scenario i budno pratimo šta se dešava u Vladi RS i resornom ministarstvu. Opasnost nije prošla“ – navodi Savić.
Dio mještana već ima loša iskustva. Jovan Krsmanović iz sela Gudura tvrdi da je ostao bez bunara nakon bušenja istraživača.
– „Došao mi je geometar, kojeg poznajem, i pitao mogu li ljudi da buše na mom imanju, jer tragaju za nečim što je vrijednije od zlata. I ja ih pustim. Bušili su pa otišli, voda je stalno tekla iz bušotina i nakon šest mjeseci moj bunar i bunar moje komšinice su presušili“ – priča Krsmanović.
On kaže da nikakvu odštetu nije dobio.
– „Nisam ni znao da se radi o litijumu, da jesam, ne bih im dao ni da privire. Svi smo mi protiv litijuma. Nije dosta što smo ratovali još da nam zemlju zagade i otmu“ – dodaje on.
Ekolozi upozoravaju da bi i samo odvoženje stijena sa litijumom, bez prerade na licu mjesta, bilo štetno po životnu sredinu, dok bi prerada litijuma podrazumijevala upotrebu opasnih hemikalija.
Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu ističe da loša iskustva iz drugih rudnika u Srpskoj pokazuju koliko su posljedice ozbiljne.
– „Majevica je posebna priča. Ova je planina bogata, ali je pitanje ko i u čijem interesu hoće da je osiromaši“ – kaže on.
Mještani i udruženja najavljuju da će nastaviti da se protive rudarenju i da će insistirati na zaštiti planine kao prirodnog dobra.
Komentariši