Marinko Čavara, zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma BiH (HDZ), izjavio je kako Kristijan Šmit, visoki predstavnik u BiH, djeluje s ovlaštenjima koja ga pozicioniraju iznad svih u zemlji, tvrdeći da Šmit „ne odgovara nikome u BiH“.
Čavara je naglasio da, dok je Ured visokog predstavnika (OHR) prisutan, BiH ne može ostvariti istinski put prema EU integracijama, pridružujući se tako glasovima iz Republike Srpske, koja odbija priznati Šmita jer nije imenovan od strane Savjeta bezbjednosti UN-a. Stavovi se mijenjaju, ali realnost nalaže da, prije okončanja mandata OHR-a, BiH mora zadovoljiti famoznih 5+2 uslova postavljenih 2008. godine od strane Savjeta za sprovođenje mira.
Ovi zahtjevi, između ostalog, nalažu rješavanje pitanja raspodjele imovine između države i drugih nivoa vlasti, održivo rješenje za vojnu imovinu, kao i sprovođenje konačne odluke o Brčkom. Nadalje, uslovi obuhvataju fiskalnu održivost i vladavinu prava kroz državne strategije za ratne zločine, zakone o strancima i azilu, te reformu pravosudnog sektora. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju EU potpisan je, ali je za odlazak OHR-a još potreban pozitivan zaključak o poštivanju Dejtonskog sporazuma.
Branimir Galić, politički analitičar, podsjeća da je ključ opstanka OHR-a upravo neispunjenih 5+2 ciljeva i navodi Šmitovu izjavu da će ostati u BiH „dok se ne realizuju reforme“. Prema Galiću, završni uslov – pozitivna procjena situacije od strane Savjeta za sprovođenje mira – ostaje toliko apstraktan da će se njegov ishod vjerovatno zasnivati na međunarodnim okolnostima, a ne konkretnim reformama.
Galić dodaje da visoki predstavnici polažu račune samo Upravnom odboru Savjeta za sprovođenje mira, što ih, prema njegovom mišljenju, čini „izvršiocima politika nekoliko ambasada“ s interesima u BiH. Među političkim predstavnicima postoji različit pristup: bošnjačka strana smatra prisustvo visokog predstavnika korisnim, dok hrvatski i srpski predstavnici pretežno zagovaraju njegovo povlačenje.
Analitičarka Tanja Topić iz Banjaluke smatra da OHR predstavlja prepreku članstvu BiH u EU, naglašavajući da bi, umjesto svakodnevnih tenzija, domaće reforme bile bolji put za prestanak potrebe za visokim predstavnikom.
Srećko Latal, analitičar iz Sarajeva, napominje da su bonska ovlaštenja data OHR-u 1997. godine omogućila paralelno djelovanje unutar sistema, izvan kontrole bh. vlasti. Zatvaranje OHR-a, kaže Latal, najviše zavisi od samih političara u BiH i njihove spremnosti da poštuju zakone.
