Kada se danas spomene Iran, prve asocijacije su obično geopolitička previranja, nafta i nuklearni sporazumi. Ipak, iza oštrih političkih naslova krije se svakodnevnica više od 90 miliona ljudi koji žive, rade i snalaze se u ekonomiji koja decenijama funkcioniše pod teškim međunarodnim sankcijama.
Zemlja bogate istorije i kulture danas je dom ljudima koji su usavršili umjetnost prilagođavanja. Zbog dugogodišnjih ekonomskih blokada, Iran je bio primoran razviti takozvanu “ekonomiju otpora”, oslanjajući se na vlastitu proizvodnju gotovo svega, od hrane do automobila.
Rezultat toga je tržište koje za prosječnog Evropljanina ili građanina BiH izgleda kao potpuno drugi univerzum, posebno kada je riječ o cijenama.
Državni štit: Gorivo i komunalije kao socijalna kategorija
Ono što na društvenim mrežama redovno izaziva nevjericu jesu cijene energenata. Zemlja koja doslovno “leži” na nafti svojim građanima nudi energetske olakšice koje su nezamislive u ostatku svijeta.
Država snažno subvencioniše gorivo kako bi zaštitila standard građana. U okviru mjesečne kvote od 60 litara, litar benzina košta nevjerovatnih 0,05 KM (oko 5 feninga).
Ni cijene komunalija ne zaostaju mnogo za ovim trendom. Osnovni troškovi režija (struja, grijanje, voda) za stan od 85 kvadrata u Teheranu iznose u prosjeku oko 27 KM mjesečno.
Brzi kućni internet, iako podliježe određenim restrikcijama i filterima, košta u prosjeku oko 12 KM.
Koliko košta svakodnevnica?
Budući da je zbog sankcija uvoz stranih proizvoda otežan i skup, iranske police pune su domaćih brendova. To osnovne životne namirnice čini vrlo pristupačnim u nominalnom iznosu:
– Hljeb (svježi, 500g): oko 0,90 KM
– Mlijeko (1 litar): oko 1,10 KM
– Jaja (12 komada): oko 2,27 KM
– Obrok u restoranu: oko 8,30 KM
– Karta u javnom prevozu: između 0,30 i 1 KM
– Pileća prsa (1 kg): oko 5 KM
Kultura izlazaka, ispijanja kafe (i tradicionalnog čaja) i druženja po restoranima je izuzetno jaka, a pristupačne cijene hrane omogućavaju građanima bogat društveni život uprkos ekonomskim izazovima.
Cijena čaja je u Teheranu u prosjeku oko 0,50 KM.
Druga strana medalje: Plate i inflacija
Iako gore navedene cijene zvuče primamljivo, potrebno ih je staviti u pravi kontekst, kontekst prosječnih primanja. Decenije sankcija ostavile su dubok trag na iransku valutu (rijal), što je dovelo do snažne inflacije i pada vrijednosti rada u odnosu na globalno tržište.
Dok je u Bosni i Hercegovini prosječna plata oko 1.600 KM, prosječna mjesečna zarada u Iranu iznosi oko 600 KM.
Kada se te dvije stvari ukrste, jasno je da život u Iranu nije nikakva ekonomska utopija, već neprestano balansiranje.
Iranci imaju olakšan pristup osnovnim životnim potrebama, krov nad glavom, toplo dom, jeftin transport i dostupnu domaću hranu.
Međutim, kupovina bilo čega iz uvoza, poput kvalitetne tehnike, novih automobila, originalne odjeće ili putovanja u inostranstvo, za prosječnog građanina Irana predstavlja ogroman, često i nedostižan luksuz.
Uprkos svemu, slika Irana iz ugla običnog građanina nije mračna kako se to često prikazuje.
Radi se o visokoobrazovanoj naciji s ogromnim brojem inženjera i ljekara, prenosi Klix.
Komentariši