Iran je predstavio jednu od svojih podzemnih baza protuzračne odbrane, otkrivajući opsežne kapacitete za skladištenje projektila, njihovo brzo ponovno punjenje i skrivanje ključnih vojnih sistema. Prema dostupnim informacijama, riječ je o kompleksu smještenom duboko ispod planinskih masiva, na dubinama od oko 80 do 100 metara, što ga čini izuzetno otpornim na udare teških bombi za uništavanje bunkera i značajno povećava zaštitu strateških resursa.
Podzemni tuneli, koji se protežu desetinama kilometara, sadrže velike količine balističkih i krstarećih projektila, među kojima su modeli Sejil, Haj Qasem i Khaybar Shekan. Poseban naglasak stavljen je na mogućnost brzog transporta i ponovnog punjenja, što ovim bazama daje visoku operativnu fleksibilnost. U sklopu kompleksa nalaze se i skriveni sistemi protuzračne odbrane, uključujući sistem 3rd Khordad, koji se mogu brzo izvući na površinu radi djelovanja i potom ponovo skloniti u podzemlje, čime se otežava njihovo otkrivanje i uništavanje.
Iran je ranije predstavio i druge podzemne vojne kapacitete, uključujući zrakoplovne baze poput Oghab 44, koje mogu primiti borbene avione, kao što je F-4 Phantom, ali i bespilotne letjelice. Postoje i podzemne mornaričke baze namijenjene za raketne čamce, čime Iran dodatno razvija složen sistem skrivenih vojnih infrastruktura.
U isto vrijeme, dok se rat između SAD-a, Izraela i Irana intenzivira, raste i zabrinutost oko mogućnosti kopnene operacije SAD-a u Iranu, za koju vojni izvori upozoravaju da bi bila „apsolutna katastrofa“. Kako prenosi američki HuffPost, intervjui s aktivnim vojnicima, rezervistima i organizacijama za zaštitu prava vojnika ukazuju na ozbiljnu krizu morala u američkim trupama.
Vojnici prijavljuju osjećaj ranjivosti, ogroman stres i razočaranje, a mnogi razmišljaju o napuštanju vojske. Jedan vojni zvaničnik koji radi na liječenju evakuisanih vojnika u Njemačkoj upozorio je na „neadekvatnu zaštitu i planiranje“, dok je naglasio da bi kopnena operacija bila izuzetno rizična, jer se ne može u potpunosti zaštititi ni jedna baza na tom ratištu.
Iranski balistički projektili i dronovi već su pogodili američke vojne objekte, a prema dostupnim podacima, 13 američkih vojnika je ubijeno, dok je najmanje 232 ranjeno. Uz to, među trupama se širi nezadovoljstvo, a pojedini vojnici poručuju da „ne žele umrijeti za Izrael“ i da ne žele biti politički pijuni.
Istovremeno, bilježi se ogroman porast zahtjeva za status prigovarača savjesti. Organizacije koje pomažu vojnicima navode da su zahtjevi porasli za čak 1000 posto, što ukazuje na duboku krizu povjerenja i motivacije. Kao ključni prelomni trenutak navodi se i napad 28. februara na školu u iranskom gradu Minabu, u kojem je, prema navodima izvora, poginulo najmanje 175 osoba, uključujući i desetine djevojčica, a za koji pojedini izvori navode da SAD snose odgovornost.
Nezadovoljstvo dodatno raste zbog šire percepcije američke uloge na Bliskom istoku i podrške Izraelu, posebno među mlađim generacijama vojnika i građana. Takođe, unutrašnje politike Ministarstva odbrane, uključujući korištenje vojske unutar SAD-a, ukidanje programa raznolikosti i prekid partnerstava sa institucijama, dodatno doprinose nezadovoljstvu.
Predstavnici veteranskih organizacija upozoravaju da se vojska koristi za političke ciljeve, što, prema njihovim riječima, stvara destabilizirajući efekat. Sve to dovodi do sve češće preporuke među vojnicima da razmotre izlazak iz službe ukoliko se njihovi moralni stavovi ne poklapaju s politikom države.
Komentariši