U razgovoru sa dr Slobodanom Grahovcem, trenerom Vaterpolo kluba “Banjaluka”, Banjaluka je prepoznata kao grad sa bogatom vodenih sportova, ali sa ozbiljnim izazovima koji ugrožavaju njen dalji napredak. Grahovac ukazuje na nedostatke infrastructure za bavljenje ovim sportovima, posebno bazena “Akvana”, i zagovara formiranje Nacionalnog centra za vodene sportove. Ovaj centar bi, prema njegovim riječima, omogućio mladima u Banjaluci da se kvalitetno bave sportom, ali bi i pozicionirao grad kao ozbiljnog domaćina međunarodnih takmičenja.

VM: Kako bi ste opisali uslove za bavljenje vodenim sportovima u Banjaluci? 

GRAHOVAC: Banjaluka je dominirala vodenim sportovima u BiH već duži niz godina, vaterpolo klub “Banjaluka” je osvajala zadnjih osam prvenstava. Uslovi za rad nisu najbolji, to se mora reći. Sama činjenica da je bazen napravljen na mjestu starog bazenja, dakle na mjesto koje možda i nije prigodno za zatvoren olimpijski bazen. Puno bolja bi opcija bila da je na mjestu današnje “Akvane” napravljen i otvoren i zatvoren bazen i sigurno da bi tako s istim mašinskim parkom, istim ljudma i bazen i bavljenje sportom bilo dostupnije mladim ljudima, samim tim i rezultati bi bili veći.

Prije svega način organizacije JP “Akvana”, jedinog javnog preduzeća koje gazduje bazenima, koliko ja znam u Evropi. Gje su on to vidjeli, ja to stvarno ne mogu nikako da dokučim, s obzirom da svugdje gdje smo išli, Srbija, Hrvatska ili i dalje Mađarska i Italija, svugdje su bazeni javna ustranova, znači lokalne samouprave, odnosno tamo gdje država pravi nacionalne centre za vodene i druge sportove, naravno, zajedno se sa državljom upravlja i grade ti vodeni parkovi i sportski centri.

Znači, konkretno, “Akvana” je u ovom trunutku u jako lošoj situaciji, finansijski je u velikoj dubiozi, tehnički gledano, zimi je vrlo teško nabaviti adekvatnu količinu goriva za grijanje, mokri čvorovi su u jako lošem stanju, ali i uopšte prilaz bazenu i parkinzi su takođe dosta nepristupačni s obzirom da se radi o periferiji grada. Kad se sve uzme u obzir, ipak je bolja opcija bila da je zatvoreni olimpijski bazen bio na mjestu današnje “Akvane”.

VM: Koje bi onda bilo rješenje?

GRAHOVAC: Rješenje je da u perspektivi razmisli o formiranju Nacionalnog centra vodenih sportova, kao što je imamo i Nacionalni teniski centar u parku Mladin Stojanović. Takav objekat se pravi i u Srbiji, a jedan sličan imamo i u Turskoj vrjedan 100 miliona evra.

Znači, idealno bi bilo da se na mjestu “Akvane”, poruši postojeća infrastruktura jer niko i ne koristi one tobogane i šteta ne bi bila velika, vodeni parkovi trebaju da budu u privatnom vlasništvu kao zabavište, ali država  ukoliko želi da ima zdrave mlade generacije i ukoliko želi da se što više mladih kvalitetno bavi sportom, i ne samo sportom već i zbog zdravlja i rekreativno, onda mora imati veće vodene površene i te pravilne vodenje površene, a ne nepravilne.

Na mjestu “Akvane” trebalo bi izgraditi Nacionalni centar za vodene sportove, sa dva ili tri otvorena bazena, jednim velikim zatvorenim bazenom s velikim tribinama, ispod kojih bi se nalazili jeftiniji hoteli za sportiste na pripremama. Ima mnogo ideja koje možemo preuzeti iz okoline. Ne treba izmišljati toplu vodu, dovoljno je angažovati dobre arhitekte i izvođače i to se može napraviti kako bi ostalo budućim generacijama.

Banjaluka, kao grad mladih, studenata i srednjoškolaca, mora omogućiti mladima da nauče plivati. Možemo napraviti programe kroz koje će veliki broj mladih proći kroz bazene, naučiti plivati i baviti se sportom. Plivanje je sport koji ne zahtjeva puno novca, ne uči mlade ljde da mogu živjeti od toga, već naprotiv usmjerava ih prema školovanju i završavanju dobrih škola i fakulteta, a u međuvremenu ih navikava na redovno bavljenje sportom.

To bi bilo korisno i za starije generacije, kao oblik rekreativnog bavljenja sportom. Sve je moguće ako se hoće. Danas imamo tehničke mogućnosti poput solarne energije i solarnih panela, ali nemamo mogućnost održavanja optimalne temperature vode. Korištenjem iste mašinske opreme i osoblja, topla voda i toplotna energija mogli bi se prebacivati iz jednog bazena u drugi, što bi olakšalo održavanje. Moramo biti pametniji, logičniji, racionalniji, te više uključivati struku i vidjeti kako to drugi rade. Ovo bi trebao biti Nacionalni centar za vodene sportove, koji bi koristio svima, budućim generacijama, bez da se neko okoristi na račun ovog projekta.

Naravno, takav centar mora biti pod teretom lokalne samouprave i države uopšte. Privatnici nikada neće izgraditi centar za vodene sportove jer to nije isplativo. Privatnik će radije napraviti benzinsku pumpu, ali nikad bazen. Bazen je teško održavati, skup i neprofitabilan.

Bazen nije profitabilan, ali predstavlja zdravstveni i opšti standard stanovanja i življenja. Banjaluka, kao univerzitetski grad koji pretenduje da postane uspješan srednjoevropski grad, mora imati jedan takav centar.

VM: Kolko je realno da se Akvana pretvori u Nacionalni centar, s obziromn na sve što ste naveli?

GRAHOVAC: Javna ustanova, to vam je kao sportska dvorana Borik. Nije profitabilna, ali koristi društvu. Svaki grad ima i otvoreni i zatvoreni bazen u kompleksu. Lokalna samouprava može finansirati racionalnom raspodjelom sredstava i radne snage. Naravno, društvena korist nije u financijskoj koristi, već u razvoju djece. Djeca koja imaju problem s tjelesnom težinom moraju ući u vodu, gdje gube dvije trećine svoje težine, što im omogućava da se lakše bave sportom i budu zdraviji i samim tim ne bi ni društvo i zdravstveni sistem kasnije opterećivali bolestima. Mnogi naši uspješni sportisti su imali zdravstvene probleme ali su izrasli u vrhunske sportiste koji su osvajali trofeje i medalje.

VM: Taj Nacionalni centar bi trebao da ima mogućnost da organizuje međunarodna takmičenja?

GRAHOVAC: Naravno. Taj nacionalni centar bi bio sposoban da organizuje najveća evropska takmičenja, a za to su potrebna dva bazenja. Znači mi trenutno na Gradskom olimpijskom bazenu ne možemo organizovati ozbiljna takmičenja jer nemamo otvoreni bazen.

Skoro sva plivačka takmičenja održavaju se ljeti, kada se koriste oba bazena – zagrijavanje u zatvorenom, a takmičenja na otvorenom bazenu. Trenutno Banjaluka ne može organizovati ozbiljna evropska takmičenja u plivačkim sportovima, a u vaterpolu pogotovo. Možemo organizovati prijateljska takmičenja, ali ne i velika evropska takmičenja. Ako se situacija ne promjeni, bazen će se sam urušiti. Nažalost, propašće objekat od 18 miliona maraka.

Mi smo ranije organizovali kvalifikacioni turnir 2016. godine u vaterpolu, kad je bazen bio u puno boljem stanju nego danas. A tad su semafori radili i njih je održavao čovjek koji je iz Rijeke dolazio da ih održava.  Ako uzmemo u obzir da je bazen otvoren 2009. godine, znači više od petnaest godina kasnije niko još nije obučen da pokrene semafor za vaterpolo takmičenja. Mi bi smo opet mogli biti domaćini tih turnira ali nemamo tehničke mogućnosti. Trebinje ima te tehničke mogućnosti., ali bi bilo jako teško koordinisati.

VM: Postoji li volja za pravljenjem jednog takvog centra od strane vlasti?

GRAHOVAC: Mislim da ne postoji volja. Možda će postojati nakon izbora. Tranutno si sazivi skupštine nisu bili na pravom putu rješavanja “Akvane”, koja kao sportski objekat ne može biti javno preduzeće. A to pitanje može veoma brzo da se rješi, u suprotnom će se bazen sam od sebe urušiti, nažalost. Puno je takvih primjera,  jedno vrijeme je bazen u Novom Beogradu bio čak i pretvoren u teniski poligon.

VM: Specijalista ste ginekologije i akušerstva. Koje aktivnosti vršite na polju obrazovanja stanovništva kad je u pitanju zdravlje ženske populacije?

GRAHOVAC: Ovo što je sad interesno, to je da su odobrene dvije stvari. Znači, prenatalni testovi za diagnostiku genetskih anomalija pod trudnica, prije rođenja tako da se sad trudnoća, ukolko je neophodno, može i prekenuti. A druga stvar koja je isto tako važna, koja je, na žalost, jako zapostavljenaa, je vakcinacija vakcinama protiv HPV virusa.

To je vakcina koja su 2007. godine počela je sa masovnom upotrebom u Australiji, gdje je procenat vakcinacije blizu 100%, i ona je jako dobra ne samo za divojčice od 7. do 13. već i za dječake, s obzirom da ne tretira samo karcinome ženskih organa već i mnoge druge karcinome koje izaziva HPV virus.

Znači, to je jedna vrlo korisna vakcina, lako dostupna i jednostavna za davanje, prema tome, roditeljima savetujem da obavezno vakcinišu djevojčice ali i dječake.

VM: Kakvo je stabnje svijesti kad je u pitanju zdravstvena zaštita ženske populacije?

GRAHOVAC: Stanje svijesti i uopšteno zdravstvena zaštita nis una visokom nivou. Naravno u svijetu se to veoma drugačije gleda. Vi ukoliko ne idete na redovne preglede na koje ste pozvani i ne vodite računa o svom zdravlju. Ukoliko se ne odazovete na pregled iz opravdanih razloga, a obolite od nečeg što je trebalo biti kontrolisano, onda će te vi snostiti dobar dio troškova lječenja, s obzirom da je zdravstvena njega veoma skupa i to čak ni Zapadne zemlje ne mogu da redovno finansiraju iako vode više računa o zdravlju nego mi, bolje se hrane više su aktivni, manje je onih koji konzumiraju alcohol i cigare.

Treba voditi redovnu brigu o zdravlju, treba se edukativno kroz školski sistem ljudi naučiti da idu na redovne sistematske preglede, redovan sistematski pregled mora biti obavezan kao za automobil.