Odlazak Spomenke Stevanović u SNSD mogao bi se pokazati kao simbolična završnica procesa koji već mjesecima potresa DEMOS. Stranka Nedeljka Čubrilovića, nastala iz političkog raslojavanja DNS, sve više podsjeća na organizaciju koja se polako osipa, dok njeni kadrovi jedan po jedan pronalaze utočište u drugim partijama vladajućeg bloka.
Takvi politički „transferi“ u Republici Srpskoj odavno više nikoga ne iznenađuju. U posljednjih nekoliko godina gotovo svaka manja ili srednja partija u vladajućem taboru prošla je kroz slične lomove. Sudbina DNS, koji je nakon snažnog izbornog rezultata 2018. godine doživio unutrašnji raspad, možda je i najbolji primjer kako se nekada stabilne političke strukture mogu rasuti u kratkom roku. Iz tog procesa nastali su i DEMOS i NPS Darka Banjca.
Sličnu sudbinu doživjela je i Socijalistička partija Petra Đokića, iz koje se izdvojila Socijalistička partija Srpske na čelu sa Goranom Selakom. Kada se sve sabere, politička scena vladajućeg bloka u Republici Srpskoj danas izgleda znatno drugačije nego prije nekoliko godina, iako se formalno i dalje govori o istoj koaliciji.
U takvom ambijentu sve češće se čuju spekulacije o mogućim novim političkim aranžmanima nakon opštih izbora koji slijede u oktobru. Jedna od ideja koja kruži političkim kuloarima jeste scenarij u kojem bi Milorad Dodik i SNSD, u slučaju povoljnog izbornog rezultata Draška Stanivukovića i njegovog novog političkog pokreta, mogli otvoriti vrata saradnji koja bi potpuno promijenila odnose unutar vlasti.
Takav rasplet bi, prema pričama iz političkih krugova, značio i kraj za mnoge male partije koje su godinama bile dio vladajuće većine. Njihov politički kapital često je bio skroman u smislu broja glasova, ali je u koalicionim pregovorima znao biti znatno veći zahvaljujući mogućnosti da ucjenjuju partnere.
Ideja o saradnji političkih suparnika, međutim, nije nova na ovim prostorima. Profesor i politički analitičar Drago Vuković podsjeća da se prije desetak i više godina ozbiljno razmatrala mogućnost koalicije SNSD i SDS. Tada je, smatra on, postojala prilika da se politički sistem oslobodi brojnih malih aktera koji su opstajali upravo zahvaljujući slabostima velikih stranaka.
Po njegovom mišljenju, eventualna saradnja SNSD sa Stanivukovićevim pokretom imala bi drugačiji kontekst, jer Stanivuković iza sebe nema široku koalicionu mrežu stranaka, već prije svega političku infrastrukturu PDP. S druge strane, SNSD je i dalje okružen partnerima koji imaju određenu političku težinu.
Vuković zato smatra da je malo vjerovatno da bi se vladajuća stranka u potpunosti odrekla svih dosadašnjih saveznika. Ipak, takav dogovor mogao bi imati posljedice po neke druge aktere, prije svega SDS, koji bi se mogao naći u nezavidnoj poziciji i dodatno oslabiti na političkoj sceni.
U toj konstelaciji, dodaje on, postoji i mogućnost formiranja svojevrsnog „trećeg bloka“, što bi dodatno zakomplikovalo političku sliku i unijelo novu dozu konfuzije među birače.
Radomir Nešković, takođe politički analitičar, stvari posmatra iz nešto pragmatičnijeg ugla. Po njegovoj ocjeni, sve političke kalkulacije u konačnici zavise isključivo od izbornog rezultata svake pojedinačne partije.
Jednostavno pravilo politike, kako kaže, jeste da onaj ko dobije više glasova ima i veći uticaj u pregovorima o vlasti, bez obzira na političke simpatije ili lične odnose među liderima. Nasuprot tome, partije sa slabim izbornim rezultatom teško mogu računati na ozbiljan politički uticaj, čak i ako imaju snažne političke veze.
Zbog toga će, prema njegovom mišljenju, sudbina stranaka poput Ujedinjene Srpske, NPS, SP, SPS, DNS ili DEMOS zavisiti prvenstveno od toga koliku podršku uspiju da dobiju na izborima.
Nešković, međutim, ne vjeruje da bi pokret Draška Stanivukovića mogao ostvariti rezultat koji bi značajno promijenio političku ravnotežu. On procjenjuje da bi takav rezultat mogao biti na nivou onoga što ostvaruje Socijalistička partija, što bi, u političkom smislu, značilo relativno ograničen uticaj.
Pored toga, ostaje otvoreno pitanje odnosa između Stanivukovićevog pokreta i PDP, odnosno da li će te dvije političke strukture nastupiti zajedno ili sa odvojenim listama.
Sve to pokazuje da politička scena u Republici Srpskoj ulazi u period povećane neizvjesnosti. Raslojavanje manjih partija, spekulacije o novim koalicijama i mogući pokušaji preslagivanja političkih savezništava nagovještavaju da bi naredni izbori mogli donijeti više promjena nego što se na prvi pogled čini.
Jer, u politici ponekad nije najvažnije ko je najglasniji protivnik, već ko je u pravom trenutku najkorisniji saveznik.
Komentariši