Kategorija: Vijesti

Već duže vrijeme u Bosni i Hercegovini se govori o izgradnji Južne gasne interkonekcije, odnosno gasovoda kojim bi se američki prirodni gas, preko Hrvatske, dovodio na ovdašnje tržište.

Taj projekat se u javnosti uglavnom predstavlja kao pitanje energetske bezbjednosti i diverzifikacije izvora snabdijevanja, s obzirom na to da BiH trenutno zavisi od samo jednog pravca i jednog dobavljača.

Međutim, tek prije nekoliko dana pojavila se informacija koja cijeloj priči daje potpuno novu dimenziju – planirana izgradnja gasnih elektrana, koje bi bile glavni potrošači tog gasa, prenosi Biznisinfo.

Ovaj podatak u potpunosti mijenja perspektivu cijelog projekta: tri planirane gasne elektrane ukupne snage 1.200 megavata imale bi kapacitet gotovo jednak zbiru termoelektrana Tuzla i Kakanj. To jasno pokazuje da se ne radi o sporednom projektu, već o potencijalnoj promjeni temelja elektroenergetskog sistema Federacije BiH.

Elektrana snage 400 megavata, uz realan faktor rada, može godišnje proizvesti oko 1,8 teravat-sati električne energije, što odgovara potrošnji približno 300.000 do 400.000 domaćinstava u Bosni i Hercegovini. To znači da bi tri planirane američke elektrane imale proizvodni kapacitet ekvivalentan potrošnji oko milion domaćinstava u BiH.

Naravno, neće sva struja ići domaćinstvima, no upravo ta informacija otvara ključno pitanje: šta su u stvari gasne elektrane, zašto se planiraju u BiH i šta stoji u pozadini američkog interesa za ove projekte?

Kako zapravo funkcionišu elektrane na gas (i zašto su važne)

Šta je gasna elektrana – najjednostavnije rečeno

Gasna elektrana je postrojenje koje proizvodi električnu energiju sagorijevanjem prirodnog gasa. Gas se ne koristi direktno za grijanje, već za pokretanje turbina koje proizvode struju.

Postoje dvije osnovne vrste:
jednostavne (gasne turbine)
kombinovane gasno-parne elektrane (CCGT – Combined Cycle Gas Turbine)
U praksi, Amerikanci gotovo uvijek grade ovu drugu vrstu, jer je znatno efikasnija.
Kako radi savremena (kombinovana) gasna elektrana – korak po korak
Korak 1: Sagorijevanje gasa

Prirodni gas (metan) dolazi gasovodom do elektrane i sagorijeva u gasnoj turbini.

Sagorijevanje stvara vrlo vruće gasove (preko 1.000 °C).

Korak 2: Proizvodnja prve struje

Ti vreli gasovi pokreću gasnu turbinu, koja je spojena s generatorom. Već ovdje se proizvodi električna energija.

Korak 3: Iskorištavanje toplote (ključna prednost)

Umjesto da se vrući gasovi puste u atmosferu (kao kod starijih elektrana), oni:

zagrijavaju vodu
proizvode paru
para pokreće drugu turbinu (parnu)

Tako se iz istog gasa dobija druga runda struje. Zato se zovu “kombinovane” elektrane.

Koliko su efikasne (u odnosu na druge elektrane)
Gasne (CCGT): 55–62% efikasnosti
Ugalj (termoelektrane): 33–38%
Stare gasne turbine: 35–40%

To znači:

manje goriva za istu količinu struje
manji troškovi
znatno manje zagađenje
Emisije i ekologija – zašto se smatraju “prelaznim rješenjem”

Gasne elektrane emituju do 50% manje CO₂ od uglja, gotovo nemaju SO₂, čađ i teške metale, NOx emisije su znatno niže. Zato ih EU i SAD tretiraju kao:

“tranzicionu tehnologiju” između fosilnih goriva i obnovljivih izvora

Drugim riječima: nisu “zelene”, ali su mnogo čistije od uglja.

Zašto su idealne za elektroenergetski sistem

Gasne elektrane imaju jednu ogromnu prednost: mogu se brzo uključiti i isključiti. Startaju za 30–60 minuta i brzo se prilagođavaju potrošnji. Idealne su kao “rezerva” za vjetar, solare i hidroelektrane u sušnim periodima.

Zato se često zovu: “Stabilizatori mreže”

Zašto se stalno spominje snaga od 400 MW

Elektrana od 400 MW, koja se spominje i u kontektu BiH, ima sljedeće karakteristike:

može napajati 300.000–400.000 domaćinstava
odgovara veličini većih termoelektrana u BiH
optimalna je za regionalne centre (Mostar, Tuzla, Kakanj)
Tri takve elektrane = 1.200 MW, što je:

ogroman dio ukupne potrošnje Federacije BiH

realna zamjena za dio kapaciteta na ugalj

Ključna stvar koju političari često ne kažu: gas mora imati potrošača

Gasovod nema ekonomsku logiku ako:

nema velikih industrijskih potrošača
nema velikih elektrana
Zato se gas i elektrane uvijek planiraju zajedno.
Bez elektrana gasovod je skup i neisplativ. Sa elektranama:
gas se sigurno troši 30–50 godina
investitor ima stabilan povrat

Ovo je srž cijele priče.

Zašto su Amerikanci posebno zainteresovani

Američke energetske kompanije grade gasne elektrane širom svijeta. Time povezuju infrastrukturu, energiju i geopolitiku. Gas znači dugoročne ugovore, strateški uticaj i sigurnost investicije

U zemljama poput BiH, gdje nema diverzifikacije izvora, nema LNG terminala a sistem zavisi od jednog pravca –gasne elektrane postaju i energetsko i političko pitanje.

Struja samo dio priče

Iako se u javnosti ova inicijativa često predstavlja kao energetski projekat, izgradnja gasnih elektrana u Bosni i Hercegovini daleko nadilazi pitanje same proizvodnje električne energije. U njenoj suštini nalazi se pitanje dugoročne potrošnje gasa, jer bez velikih i stabilnih potrošača, poput elektrana, gasovod nema ekonomsku logiku.

Gasne elektrane bi u tom smislu postale kičma cijelog sistema – garant potrošnje gasa za narednih 30 do 50 godina, što investitorima osigurava stabilan povrat, a državi predvidiv energetski okvir. Istovremeno, one bi omogućile postepeno smanjenje zavisnosti od uglja, stabilizaciju elektroenergetskog sistema i lakšu integraciju obnovljivih izvora energije.

Za američke partnere, ovakvi projekti predstavljaju kombinaciju energetike, infrastrukture i geopolitičkog uticaja. Ulazak s kapitalom u ključne sektore znači dugoročnu prisutnost, ali i političku težinu, što se posebno naglašava u kontekstu sigurnosti snabdijevanja i regionalne stabilnosti.

Za Bosnu i Hercegovinu, međutim, ključna dilema ostaje ravnoteža između energetske sigurnosti, ekonomske isplativosti i javnog interesa. Hoće li gasne elektrane postati most ka modernijem i stabilnijem energetskom sistemu ili dugoročna obaveza koja će odrediti energetsku politiku zemlje za decenije unaprijed, zavisiće od transparentnosti procesa, uslova pod kojima se projekti budu realizovali i sposobnosti domaćih institucija da zaštite interese građana.

Države članice Evropske unije moraju da provedu prekograničnu procjenu uticaja na životnu sredinu prema važećim konvencijama, navode iz Evropske komisije.

Hrvatski sabor usvojio je na sjednici 15. decembra prošle godine Zakon o izgradnji centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori, prema kojem je na toj lokaciji planirano skladištenje dijela otpada iz Nuklearne elektrane Krško u Sloveniji i Hrvatskoj.

BiH se protivi izgradnji Centra, tvrdeći da bi skladištenjem radioaktivnog otpada na samoj granici sa Hrvatskom bilo ugroženo oko 250.000 stanovnika nekoliko opština koje žive uz granicu i rijeku Unu, koja dijeli dvije države.

Konvencija o zaštiti životne sredine

Zvaničnik Evropske komisije koji je govorio pod uslovom anonimnosti navodi da “države članice moraju obezbjediti da se javnosti pruže potrebne mogućnosti za efikasno učešće u procesu donošenja odluka u vezi s upravljanjem istrošenim gorivom i radioaktivnim otpadom u skladu, posebno, s međunarodnim obavezama”.

U tom kontekstu, posebno ističu konvencije o zaštiti životne sredine, usvojene u danskom Arhusu i finskom Espou, navodi Radio Slobodna Evropa (RSE).

Dodaju da su upoznati sa hrvatskom namjerom da gradi Centar za upravljanje radioaktivnim otpadom u staroj kasarni u Čerkezovcu, na brdu Trgovska gora, ali da sama Komisija nema ulogu u odobravanju projekata ovog tipa.

Mora se obezbijediti “visok standard bezbjednosti”

“Svaka država članica odgovorna je za sigurno upravljanje svojim radioaktivnim otpadom u skladu sa zakonodavstvom Euratoma”, navode iz Evropske komisije, kao i da se članice moraju pridržavati “visokih standarda sigurnosti, transparentnog upravljanja radioaktivnim otpadom i učešća u smislenim javnim konsultacijama”.

Ubuduće, preporučuju da se proces odabira lokacije nastavi, “u skladu s postojećim regulatornim okvirom”.

Hrvatska, koja zajedno sa Slovenijom upravlja nuklearnom elektranom Krško, ima međunarodnu obavezu da dio otpada preuzme najkasnije do 2028. godine.

U Čerkezovcu će biti smješten i institucionalni radioaktivni otpad iz Hrvatske, od medicinskih izvora do industrijskih materijala.

Ekolozi ocjenjuju da je Hrvatska u ovom slučaju prekršila ovu međunarodnu konvenciju tijela Ujedinjenih nacija, koja garantuje ključna prava u pitanjima zaštite okoliša sa obje strane granice.

Šta je zadatak ekspertskog tima

Prije pet godina Savjet ministara Bosne i Hercegovine je donio Odluku o imenovanju Ekspertnog tima za praćenje stanja i aktivnosti u vezi sa problematikom odlaganja radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva na lokaciji Trgovska gora.

Njihov zadatak je bio da urade sveobuhvatnu stručnu analizu stanja i uticaja mogućeg odlagališta na Trgovskoj gori, te da izrade prijedlog mjera zaštite stanovništva u 13 opština u BiH u slivu rijeke Une i zaštite životne sredine.

RSE se u decembru prošle godine obratio Savjetu ministara sa pitanjem o tome šta je do sada Ekspertski tim preduzeo, na šta nije odgovoreno.

Predsjednik Vlade Hrvatske, Andrej Plenković, 12. decembra 2025. u Banjaluci je izjavio kako je odlagalište u Trgovskoj gori “bezopasno”, te da tome u prilog idu stručne procjene.

Hrvatska Vlada je još 2018. godine usvojila nacionalni program sprovođenja strategije zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora i istrošenog nuklearnog goriva, jer su to morali zbog obaveza prema EU i potpisanim međunarodnim sporazumima.

Tim programom je Trgovska gora bila označena kao lokacija za skladištenje radioaktivnog otpada, te je odluka o njegovom usvajanju donesena uprkos protivljenju lokalnih zajednica, sa obje strane rijeke Une, navodi Radio Slobodna Evropa.

U prostorijama Ministarstva trgovine i turizma Republike Srpske je danas, 23. januara, obavljena primopredaja dužnosti između bivšeg ministra trgovine i turizma Republike Srpske Denisa Šulića i novoizabranog ministra Neda Puhovca.

Šulić je, kako je saopšteno iz Ministarstva, čestitao Puhovcu na izboru, poželio mu uspjeh u radu i upoznao ga sa prethodno realizovanim aktivnostima u resoru trgovine i turizma i postavljenim planovima i ciljevima za naredni period.

“Šulić je istakao da su u proteklom periodu realizovane značajne aktivnosti usmjerene na uređenje sektora trgovine, turizma i ugostiteljstva, a poseban akcenat stavljen je na unapređenje pravnog okvira, suzbijanje sive ekonomije i jačanje saradnje s poslovnom zajednicom, sektorskim udruženjima i udruženjima zaštitu potrošača”, naveli su u saopštenju.

Puhovac se, dodaju iz Ministarstva, zahvalio Šuliću na dosadašnjem radu i zalaganju i istakao da će uložiti maksimalne napore u nastavak svih započetih aktivnosti ovog ministarstva i dalje unapređenje uslova poslovanja u ovom sektoru, promociju turističke ponude Republike Srpske i zaštitu potrošača i životnog standarda građana u okviru resornih nadležnosti.

Primopredaje su počele pošto Vlada Republike Srpske, na čelu sa Savom Minićem, koju je Narodna skupština izabrala 18. januara ove godine, danas zvanično stupa na dužnost.

Odluka o njenom izboru objavljena je juče u Službenom glasniku Republike Srpske.

Univerzitetski klinički centar Republike Srpske nikada u istoriji nije imao više zaposlenih, te tako ova zdravstvena ustanova, prema najnovijim podacima, ima čak 3.716 zaposlenih.

Od ukupnog broja zaposlenih gotovo 30 odsto se odnosi na nemedicinske radnike.

Od ukupnog broja od 3.716 radnika, 2.634 je medicinskih i 1.082 nemedicinska radnika.

U odnosu na kraj 2024. godine, kada su imali 3.675, broj zaposlenih u UKC se povećao za 41.

Broj zaposlenih u UKC RS se počeo rapidno povećavati od 2017. godine kada je 1. januara ova ustanova imala 2.609 zaposlenih od čega 1.838 medicinskih i 771 nemedicinskog radnika.

Već na kraju 2018. godine broj radnika se povećao na 2.769, a na koncu 2019. godine iznosio je 2.974 zaposlena, i to je ujedno bila i posljednja godina kada je UKC imao ispod 3.000 radnika.

Na kraju 2020. broj zaposlenih iznosio je 3.116, a 2021. godine 3.416.

Kada govorimo o 2022. godini UKC je imao 3.564 zaposlena, a 2023. godine 3.602.

Vršilac dužnosti direktora UKC RS Nikola Šobot rekao je da ova ustanova ima manjak medicinskog osoblja.

„Moramo sistematizacijom unaprijediti proces rada jer su načelnici tražili izmjene sistematizacije na klinikama više kao organizaciono pitanje, da se unaprijedi proces rada. Naš srednji kadar je deficitaran“, kazao je Šobot.

Rekao je da je sistematizacija vezana za unapređenje procesa rada, ali i rješavanja problema priznavanja visoke stručne spreme srednjeg medicinskog kadra.

„Dakle, razlog sistematizacije je pitanje organizacije Kliničkog centra i unapređenje procesa rada“, pojasnio je Šobot.

Prema raspoloživim informacijama, UKC RS je na kraju novembra prošle godine, računajući i ugovore o djelu na koje se plaćaju doprinosi, imao 4.063 zaposlena, dok na današnji dan taj broj iznosi 4.062 radnika, prenosi Capital.

Postoje li u Bosni i Hercegovini funkcioneri koji su praktično nedodirljivi i za koje ne važe pravila odgovornosti prema institucijama i javnosti? Odgovor je, prema brojnim primjerima, potvrdan.

Jedan od takvih slučajeva, prema navodima izvora BN televizije, jeste i direktor Agencije za pružanje usluga u vazdušnoj plovidbi BiH (BHANSA) Davorin Primorac. Osim funkcije koju obavlja, za njega se vezuje i porodična povezanost sa predsjednikom HDZ-a BiH Draganom Čovićem, čiji je zet.

U političkom i institucionalnom sistemu BiH već godinama se ukazuje na to da profesionalne reference često padaju u drugi plan u odnosu na porodične, kumovske ili stranačke veze. U ovom slučaju, tvrde sagovornici BN-a, upravo takva veza daje dodatni prostor za izbjegavanje kontrole i odgovornosti.

Prema nezvaničnim informacijama do kojih je došla BN televizija, mjesečna primanja direktora BHANSA-e iznose oko 11.000 KM. Pokušaji da se ti podaci zvanično provjere nailaze na otpor, a svako insistiranje na transparentnosti, prema navodima, tumači se kao politički ili nacionalni pritisak.

Član Parlamentarne skupštine BiH i Komisije za saobraćaj i komunikacije Nenad Grković kaže da ga ovakvo ponašanje ne iznenađuje. Kako navodi, nije prvi put da se institucije suočavaju sa odbijanjem saradnje, te da se stiče utisak kako pojedini funkcioneri smatraju da ne odgovaraju nikome.

Grković podsjeća i na ranije pokušaje izmjene zakonskih rješenja kojima bi se direktoru BHANSA-e omogućio neograničen mandat, što bi ga dovelo u povlašten položaj u odnosu na rukovodioce drugih institucija. Prema njegovim riječima, takav prijedlog bio je potpuno neprihvatljiv.

Komisija za saobraćaj i komunikacije nedavno je zakazala javno saslušanje rukovodstva BHANSA-e zbog pitanja finansijskog poslovanja, uključujući broj zaposlenih, visinu plata i postupke javnih nabavki. Međutim, dan uoči saslušanja iz Agencije je stiglo obavještenje da su svi članovi uprave na bolovanju, zbog čega se nisu pojavili pred Komisijom.

Na dodatne zahtjeve za dostavljanje traženih podataka, Komisija je, prema Grkovićevim riječima, dobila odgovor da se time ugrožava bezbjednost vazdušnog saobraćaja iznad BiH, što on kategorično odbacuje kao netačno.

Uprkos tome, najavljeno je da Komisija neće odustati od insistiranja na odgovornosti i transparentnosti, te da će novo javno saslušanje biti zatraženo već u februaru.

„Nećemo stati dok ne dobijemo informacije koje su od javnog interesa. Neprihvatljivo je da bilo ko u ovoj državi smatra da je iznad zakona i institucija“, poručio je Grković.