Kategorija: Vijesti

Predsjedništvo BiH je prije nekoliko dana dalo agreman Ronaldu Džonsonu, kojeg je Donald Tramp, predsjednik SAD, nominovao za novog američkog ambasadora u BiH.

Inače, postupak dobijanja agremana za ambasadora je dio uobičajene diplomatske prakse, ali veoma rijetko dolazi pod lupu javnosti.

Svi ambasadori prolaze taj postupak prije formalnog potvrđivanja jer zemlja koja šalje ambasadora želi diskretno i van očiju javnosti da provjeri da li bi osoba koju predlažu mogla dobiti saglasnost zemlje domaćina.

Na taj način sprečava se eventualna diplomatska neugodnost da zemlja koja ambasadora šalje mora tražiti drugog kandidata. Tihim i suptilnim procesom to se izbjegava. To što je davanje agremana Džonsonu izazvalo popriličnu medijsku pažnju u BiH govori u prilog činjenici koliko je veliko očekivanje u BiH od novog ambasadora. Zanimljivo je i da bi Džonson mogao biti prvi američki ambasador u BiH koji će uživati puno i nedvosmisleno povjerenje svih strana u BiH, što je takođe podatak vrijedan pažnje.

Rasprava pred Senatom

Iako je Džonson dobio agreman i iako ga je nominovao predsjednik Tramp, to još uvijek ne znači da će on i biti ambasador.

Da bi se to desilo, mora proći saslušanje u Odboru za spoljne poslove američkog Senata, a onda i glasanje u plenumu.

Senat je, inače, tijelo koje je tradicionalno nezavisnije od bilo koje administracije koja sjedi u Bijeloj kući zato što njegov mandat traje šest godina i manje je podložan podršci od koje zavise poslanici u Predstavničkom domu, koji se s izborima suočavaju svake dvije godine i ovisni su o svojoj stranci za donacije, kampanje i medijsku podršku.

Zato je uvijek izvjesnije da će, ako dođe do otpora aktuelnoj administraciji, do toga doći u Senatu prije nego u Predstavničkom domu.

Vojnik bez mrlje u karijeri

Ipak, sudeći prema svemu što se do sada zna, velika je vjerovatnoća da će Džonson biti potvrđen.

Čak i senatori stranke iz koje dolazi predsjednik Amerike, a koji ponekad imaju rezerve prema kandidatima, trude se da ne stvaraju konflikt, tako da je negativno glasanje rezervisano uglavnom za situacije kada postoji snažan otpor pojedinim kandidatima koje predlaže Bijela kuća.

Prema onome što se zna, Džonson je kandidat koji je odlikovani vojnik, bez mrlje u karijeri i bez pretjerano isticanih političkih stavova.

Blizak je grupi kongresmena povezanih s odbranom i vojnom industrijom, a Džonson se već javno oglasio o BiH kao zemlji koja bi mogla biti važan dio jačanja vojnih kapaciteta NATO-a.

Iako nema naznaka kada bi Džonson mogao biti saslušan u Odboru za spoljne poslove Senata, indirektno se može zaključiti da bi to moglo biti jesenas ili najkasnije do kraja godine.

Proces saslušavanja ambasadora koje je Tramp nominovao je u toku, a među imenima koja su preostala nalazi se i Džonson. Tempom kojim Odbor radi, realno je očekivati da se proces okonča do kraja godine. Ako bi se to desilo, Džonson bi u prvom kvartalu naredne godine mogao stupiti na dužnost, što će se, slučajno ili namjerno, poklopiti i sa stupanjem na dužnost novih vlasti nakon izbora u BiH.

To je bitno zato što su svi potencijalni učesnici vlasti nakon narednih izbora spremni da pokrenu projekte s Amerikom, a juče se o tome oglasio i Savo Minić, premijer RS, koji je rekao da očekuje da krenu neki od projekata koji su godinama bili blokirani.

“Očekujem bolju saradnju, normalniju, jer ga šalje ova administracija koja je na neki način realna. Nismo mi u milosti Amerike, samo je Amerika postala realna”, rekao je Minić.

Prvi ambasador u BiH kog je nominovao lično predsjednik Amerike

Inače, zanimljivo je i to da će Džonson, ako bude imenovan, biti prvi američki ambasador u BiH koji ne potiče iz diplomatskog kora, nego pripada krugu politički izabranih ambasadora koje bira lično predsjednik Amerike.

Iako su svi ambasadori formalno predloženi od strane predsjednika, samo politički imenovani su direktno iz kruga ljudi od povjerenja američkog predsjednika.

Zato tako imenovani ambasadori obično imaju veću težinu jer su potencijalno u bližem kontaktu s predsjednikom i njegovim najužim saradnicima.

Međutim, tu je važno napomenuti i još nešto što do sada nije bilo slučaj.

Dodatni razlog što Tramp imenuje veliki broj ambasadora mimo diplomatskog kora je to što želi da poveća uticaj nad širom administracijom u sklopu američkog federalnog sistema, kojem ne vjeruje previše.

Tramp i ljudi oko njega smatraju da je administracija tokom prvog njegovog mandata radila mimo njegovog znanja u brojnim oblastima u Americi i širom svijeta, pa smatra da će imenovanjem ljudi kojima lično vjeruje povećati efikasnost svoje politike.

U cijelom svijetu su dva ključna subjekta u svakom izbornom procesu: građani/birači i političke stranke. U BiH ima i treći – skener. Ovaj treći, po svemu sudeći, je najvažniji. Njemu je sve podređeno, kaže predsjednik Milorad Dodik na Iksu.

– Kako stvari danas stoje, smisao izbora u BiH nisu birači i stranka, već skeneri. Nije izbor nosilaca vlasti, već tehnologija, manipulacija i prekrajanje volje naroda. Nema nikoga ko ne vjeruje da je posrijedi prevara. Glasački listići nisu dizajnirani da olakšaju biraču, već da budu prihvatljivi skeneru. Zato će glasački listići ličiti na tiket za Loto li Bingo. Brojevi, nigdje imena kandidata. A uz glasački listić pride knjiga, da glasač dobro prostudira kako će glasati za onog za koga je naumio – napisao je Dodik.

У цијелом свијету су два кључна субјекта у сваком изборном процесу: грађани/бирачи и политичке странке.
У БиХ има и трећи – скенер.
Овај трећи, по свему судећи, је најважнији. Њему је све подређено.

Како ствари данас стоје, смисао избора у БиХ нису бирачи и странка, већ скенери.…

— Милорад Додик (@MiloradDodik) August 14, 2026

Glasanje je, kaže u tehničkom smislu, svugdje stvar rutine, u BiH će biti ozbiljan naučno-obrazovni poduhvat

– Izborni proces u BiH ne odvija se po zakonu koji je donijela Parlamentarna skupština, već po nametnutoj volji stranca koga više nema. Gdje je sada Evropa da ukaže na nezakonitost, nelegalnost, neustavnost. Ili je i ovo “vladavina prava”, kao u slučaju sramnog sudskog procesa. Zato će 4. oktobra biti kolaps – kaže Dodik.

Dodik kaže da niko u CIK-u nije u stanju da odgovori na jednostavna pitanja:

Koliko će trajati glasanje jednog birača?

Koliko je vremena potrebno da se potvrdi identifikacija birača?

Koliko je vrijeme potvrde kada je istovremeno upućeno 500 upita, a koliko kada je taj broj veći od 1.000?

Šta se dešava kada dođe do zagušenja sistema ili “pucanja” Wi-Fi signala?

Koliko je potrebno vremena biraču da “prouči literaturu” koja ide uz glasački listić?

Koje je vrijeme skeniranja jednog glasačkog listića, a koje četiri?

Koji je način prelaska sa jedne baze podataka na drugu budući da imaju četiri glasačka listića, samim tim i četiri baze podataka/rezultata?

Koliko je potrebno tehničara da na svakom biračkom mjestu instaliraju VPN tunel za zaštitu prenosa podataka?

– Može se postavljati još pitanja unedogled, ali je jedno ključno: Zašto će glasanje u BiH biti na način koji ne postoji ni u jednoj državi u Evropi? Јedini logičan odgovor je: Zbog para i manipulacije. To što će 4. oktobra biti potpuna propast sistema, nikoga ne interesuje. Naći će se već neko ko će biti proglašen krivim. Pedro mora da visi! Ako neko u CIK-u razmišlja o odlaganju izbora, onda neko u pravosudnom i bezbjedonosnom sistemu mora da razmišlja da radi svoj posao – navodi Dodik.

Ističe da zakon jasno kaže da se izbori mogu odložiti ili pomjeriti usljed vanrednih okolnosti.

– Nesposobnost i korupcija nisu vanredna okolnost. Štaviše, u ovom sazivu CIK-a to je, izgleda, redovna okolnost.

Zato Republika Srpska treba da aktivira svoju izbornu komisiju i sprovede izbore nakon sloma ovog sistema – naveo je Dodik.

Predsjednik Vlade Republike Srpske Savo Minić rekao je da Srpska u ovom momentu ide krupnim koracima naprijed, likvidna je i solventna, te je želja Vlade da to osjete građani i kroz sufinansiranje produženog boravka djece u privatnim ustanovama, kao i jednokratnu pomoć penzionerima Srpske.

– Počeli smo i sa distribucijom udžbenika. Od danas ide prva uvećana isplata boračkim kategorijama. Sve to je najavljeno i u mom ekspozeu i svemu onome što je Vlada obećala da će uraditi u ovih godinu dana – rekao je Minić u Bijeljini.

On je podsjetio da odluka o finansiranju produženog boravka djece u privatnim ustanovama mora biti funkcionalna do septembra, a kako bi i djeca koja nemaju mogućnost boravka u javnim ustanovama imala finansijsku pomoć za to.

– Te djece je oko 600 u Srpskoj. Želimo da učestvujemo u tim troškovima. U Banjaluci je to najviše izraženo – rekao je Minić.

Premijer Srpske je naveo i da je danas razgovarao sa direktorom Fonda za penzijsko i invalidsko osuguranje Srpske radi obračuna pomoći penzionerima Srpske.

– To će biti od 80 KM do 120 KM, zavisno od iznosa penzije, za oko 290.000 naših penzionera – rekao je Minić.

U dijelu sarajevske političke, medijske i intelektualne produkcije već duže vrijeme gledamo uporan pokušaj da se prepravi prošlost kako bi se stvorio utisak o drevnom, neprekinutom i navodno samorazumljivom kontinuitetu jedne nacije koja se u svom savremenom političkom obliku javlja znatno kasnije, navela je vršilac dužnosti direktora Kancelarije za međunarodnu saradnju Republike Srpske Ana Trišić Babić.

U autorskom tekstu za Glas Srpske, ona je navela da je namjera da se iz Sarajeva, kroz medije, kulturne interpretacije i politički govor, proizvede osjećaj da postoji neprekinuti nacionalni luk koji traje vijekovima iako ga izvori ne potvrđuju.

Prema njenim riječima, sve češće se može vidjeti pokušaj da se bitka kod Banjaluke iz 1737. godine predstavi kao neka vrsta “bosanske nacionalne epopeje”, kao pobjeda “bosanskih ratnika” nad stranim neprijateljom, pa čak i kao dokaz navodne rane nacionalne samosvijesti.

“To je školski primjer političke upotrebe istorije”, naglasila je Trišić Babić.

Autorski tekst pod nazivom “Prošlost po narudžbi” prenosimo u cjelosti:

Postoje trenuci kada čovjek više ne može da se pravi da je riječ samo o različitim interpretacijama prošlosti. Postoje trenuci kada je očigledno da nije u pitanju istorija, nego politička potreba obučena u istorijski jezik. Upravo takav slučaj gledamo već duže vrijeme u dijelu sarajevske političke, medijske i intelektualne produkcije: uporan pokušaj da se prepravi prošlost kako bi se stvorio utisak o drevnom, neprekinutom i navodno samorazumljivom kontinuitetu jedne nacije koja se u svom savremenom političkom obliku javlja znatno kasnije.

To nije naučni spor. To je projekat.

NJegova logika je jednostavna. Kada stvarni izvori ne daju dovoljno dubok istorijski kontinuitet, onda se taj kontinuitet konstruiše. Kada istorijske epohe ne potvrđuju ono što je danas politički potrebno, onda se njihove činjenice preimenuju. Kada ni to nije dovoljno, onda se moderni identitet projektuje unazad, kroz vijekove, na ljude koji sebe tako nisu doživljavali, niti su tako mogli doživljavati u političkim, kulturnim i civilizacijskim okolnostima svog vremena.

Tu dolazimo do jednog veoma ilustrativnog primjera.

UPOTREBA ISTORIJE

Sve češće se može vidjeti pokušaj da se bitka kod Banjaluke iz 1737. godine predstavi kao neka vrsta “bosanske nacionalne epopeje”, kao pobjeda “bosanskih ratnika” nad stranim neprijateljom, pa čak i kao dokaz navodne rane nacionalne samosvijesti. To je školski primjer političke upotrebe istorije.

Istorijska činjenica je mnogo jednostavnija i mnogo preciznija. Bitka kod Banjaluke bila je dio austro-turskog rata 1737-1739. godine. Habzburška monarhija napala je Osmansko carstvo. Prostor Bosne tada nije bio nikakva nacionalna država, nego osmanska provincija – Bosanski vilajet. Snage koje su branile Banjaluku bile su dio osmanskog vojnog sistema: lokalni krajiški odredi, spahije, janjičari i drugi vojni elementi jedne imperijalne strukture. To je kontekst. To je istorija.

Ali taj okvir se danas svjesno briše. Umjesto da se govori o osmanskoj vojsci u Bosanskom vilajetu, govori se o “bosanskim ratnicima”, o “domaćoj bosanskoj vojsci”, o nekakvom zametku posebne nacionalne svijesti koja navodno već tada postoji. Drugim riječima, provincijska vojna mobilizacija unutar Osmanskog carstva pretvara se retroaktivno u preteču savremene nacije. To nije tumačenje. To je falsifikovanje istorijskog smisla događaja.

Da budemo sasvim jasni: regionalna oznaka nije isto što i nacionalni identitet. To što je neko živio u Bosni u 18. vijeku ne znači da je bio pripadnik savremene političke nacije koju danas neko želi da projektuje unazad. U to vrijeme, identitet je prije svega bio vjerski, staleški, lokalni i imperijalni. Savremeni nacionalni pojmovi ne mogu se mehanički unositi u epohe u kojima nisu postojali. To zna svaki ozbiljan istoričar. Zato ovdje nije riječ o neznanju. Ovdje je riječ o namjeri.

A namjera je da se iz Sarajeva, kroz medije, kulturne interpretacije i politički govor, proizvede osjećaj da postoji neprekinuti nacionalni luk koji traje vijekovima iako ga izvori ne potvrđuju. Kada tog luka nema, onda se on pravi od svega što je pri ruci: od srednjovjekovne Bosne, od stećaka, od osmanskih vojnih pobjeda, od geografskih naziva, od antifašističkih institucija, pa i od savremenih političkih parola. Sve se koristi. Sve se savija. Sve se stavlja u funkciju jednog cilja: da se konstruiše istorija radi kreiranja nacije koja u tom obliku i sa tim kontinuitetom prosto nije postojala.

To je ono što zaslužuje naziv vještački mit.

Vještački mit nije isto što i kolektivno sjećanje. Svaki narod ima pravo na svoje simbole, svoje predaje i svoju emotivnu vezu sa prošlošću. Ali kada se mit pravi protiv činjenica, onda više nije riječ o kulturnom pamćenju, nego o političkoj tehnologiji. Tada se ne čuva nasljeđe, nego se njime manipuliše. Tada se prošlost ne istražuje, nego uređuje.

SRBI SE NEĆE IZVINJAVATI

Poseban problem nastaje onda kada se takav projekat gradi i preko potiskivanja tuđe istorije – konkretno srpske istorije na prostoru Bosne i Hercegovine. Jer ovdje nije riječ samo o pokušaju da se sebi doda dubina. Riječ je i o pokušaju da se drugome ta dubina oduzme.

Neće se srpski narod nikome izvinjavati zato što ima istorijsko trajanje.

Neće se izvinjavati zato što je još od 9. vijeka, kroz dinastiju Vlastimirovića, a potom snažno i kroz Nemanjiće, imao svoju državu, svoju političku organizaciju i jasnu svijest o vlastitom prostoru. Neće se izvinjavati zato što je imao svoju crkvu, svoju duhovnu vertikalu i svoju državotvornu tradiciju. Neće se izvinjavati zato što je imao međunarodno priznanje onda kada veliki dio današnje Evrope nije imao ono što danas rado podrazumijeva kao svoju vjekovnu stabilnost.

Neće se izvinjavati ni zato što Konstantin Porfirogenit, u okviru političke geografije svoga vremena, Bosnu ubraja u srpske zemlje, u okvir onoga što se označava kao krštena Srbija, zajedno sa drugim srpskim oblastima tog doba. Taj podatak ne služi za dnevnopolitičku galamu, nego kao podsjetnik da istorija ne počinje onda kada je neko danas poželi drugačije urediti.

Neće se srpski narod izvinjavati ni zbog toga što je kroz vijekove tuđe uprave sačuvao svoj identitet kroz crkvu, jezik, predanje i epsku poeziju. Epska poezija kod Srba nije bila samo književni oblik, nego jedan od najmoćnijih mehanizama očuvanja istorijskog pamćenja. Uz Srpsku pravoslavnu crkvu, ona je čuvala svijest o porijeklu, o zavjetu, o slobodi i o političkom dostojanstvu onda kada nije bilo države u formalnom smislu. To je rijedak civilizacijski kontinuitet i ne može se poništiti nikakvim modernim preimenovanjem prostora.

I konačno, ne može se od Srba očekivati ni da se izvinjavaju zato što su upravo sa tim identitetom stali na crtu jednoj Austrougarskoj carevini, podnijeli ogromne žrtve, izvojevali pobjedu i učestvovali u oslobađanju južnoslovenskih naroda. Ni ta istorija nije nastala juče, niti je proizvod nečije naknadne interpretacije. Ona je plaćena krvlju, upisana u dokumente i potvrđena u pamćenju čitavog naroda.

Upravo zato smeta pokušaj da se čitava ta dubina zamijeni modernom geografijom. Kao da je dovoljno danas reći ime prostora i time izbrisati narode, crkve, državne tradicije, književnost, pravne poretke i istorijske izvore koji su taj prostor oblikovali. Nije dovoljno. I nikada neće biti.

Kulturno nasljeđe nije puka teritorijalna činjenica. Ono nije administrativna karta. Ono pripada konkretnim istorijskim zajednicama koje su ga stvarale. Ako se taj sadržaj izbriše, a ostane samo prostor, onda više ne govorimo o kulturi, nego o političkoj aproprijaciji kulture.

A to je upravo ono što se danas prečesto radi.

MONTAŽA

Jednom se srednjovjekovno nasljeđe proglašava temeljom navodne drevne posebnosti. Drugi put se osmanski period predstavlja kao vrhunac “domaćeg duha”. Treći put se antifašistički okvir koristi kao temelj državnosti. Četvrti put se zanemaruje politički kontekst svega toga ako smeta savremenoj priči. Ono što je u jednom trenutku temelj, u drugom postaje prepreka. Ono što je juče bilo strano, danas se proglašava sopstvenim. Ono što je istorijski bilo imperijalno, danas se prikazuje kao nacionalno. To nije kontinuitet. To je montaža.

I zato je važno o tome govoriti mirno, precizno i bez mržnje. Nije ovdje poenta da se bilo kome ospori pravo na identitet. Svaki narod ima pravo da gradi svoju savremenu političku i kulturnu samosvijest. Ali niko nema pravo da to čini nasilnim prepravljanjem prošlosti, prisvajanjem tuđeg nasljeđa i brisanjem istorijske dubine drugih naroda.

Za Republiku Srpsku je to važno i iz jednog šireg razloga. U vremenu kada se međunarodna saradnja, kulturna diplomatija i borba za tačno predstavljanje našeg identiteta vode i izvan naših granica, obaveza nam je da budemo hirurški precizni. Ne smijemo upasti ni u zamku uvredljivosti, ni u zamku relativizacije. Naš odgovor mora biti ozbiljan, smiren i zasnovan na činjenicama. Jer samo takav odgovor ima težinu i u naučnom i u političkom smislu.

Narod koji ima svoje istorijsko trajanje nema potrebu da izmišlja dubinu. On ima obavezu da tu dubinu poznaje, čuva i brani od falsifikata. A javni prostor koji dopušta da mit zamijeni izvor, a politička potreba činjenicu, postaje prostor u kojem se ne gradi identitet, nego konfuzija.

Zato je važno reći jednostavno: istorija nije glina koju današnja politika može oblikovati kako želi. Ona ima svoje granice, svoje izvore i svoje dostojanstvo. Ko to dostojanstvo poštuje, poštuje i sebe. Ko ga krivotvori, prije ili kasnije ostaje zarobljen u sopstvenoj konstrukciji.

Predsjednik Vlade Republike Srpske Savo Minić izjavio je da svi konstitutivni narodi u BiH treba da biraju svog člana Predsjedništva BiH.

Odovarajući na pitanje novinara u Tesliću o stavu političara iz Hrvatske da Hrvati iz BiH trebaju imati svoju izbornu jedinicu, Minić je odgovorio da ne zna kako će to neko urediti jer i ono što je postojalo do sada nije funkcionisalo.

– Prvenstveno sam fokusiran na Republiku Srpsku i njene institucije koje biraju svog člana Predsjedništva BiH. Ukoliko postoji neki konsenzus, nisam protiv toga da i Hrvati dobiju tu mogućnost – istakao je Minića.

On je izrazio je sumnju u mogućnost dogovora u BiH, podsjetivši na neprestane atake na Republiku Srpsku počevši od imovine, odluka Suda BiH i svih onih krivičnih prijava, negiranja “genocida”.

Minić je izrazio sumnju i u održavanje izbora sa novim tehologijama, imajući u vidu da oprema još nije ni stigla.

– Danas je 12. avgust, oprema za glasanje još nije stigla, i to nam potvrđuju iz Centralne izborne komisije. Nije jasan ni način indentifikacije i glasanja, skeneri i sve ostalo i koliko će to trajati. Znači, mi elementarne stvari nismo uradili – kaže Minić.

Najnovija ocjena kreditnog rejtinga je ogromno priznanje da je Republika Srpska otišla dva koraka naprijed, istakao je predsjednik Milorad Dodik.

– Ogromno priznanje da smo u složenim uslovima prešli dva stepenika naviše. Ogroman podstrek našoj privredi i sigurnost za naš narod i sve ljude u Srpskoj. Sve vrijeme vodili smo odgovornu ekonomsku politiku, znali šta hoćemo i dobili smo potvrdu da smo stabilna i perspektivna ekonomija – dodaje Dodik u objavi na društvenoj mreži Iks.

Најновија оцјена кредитног рејтинга је огромно признање да је Република Српска отишла два корака напријед.
Огромно признање да смо у сложеним условима прешли два степеника навише.

Огроман подстрек нашој привреди и сигурност за наш народ и све људе у Српској.
Све вријеме водили…

— Милорад Додик (@MiloradDodik) August 11, 2026

Ističe da oni koji se predstavljaju kao ekonomski stručnjaci mogu da ne razumiju, da ne čitaju, mogu i da lažu, da izmišljaju crne scenarije.

– Mogli bi bar i da se izvine. Ne nama, već narodu – zaključio je Dodik.

Čestitam Mješovitom horu “Srbadija” iz Bijeljine osvajanje zlatne medalje na 14. Horskoj olimpijadi u Helsingborgun napisao je predsjednik Milorad Dodik na Iksu.

– Ovaj veliki uspjeh potvrda je njihovog talenta, predanog rada i ljubavi prema srpskoj tradicionalnoj muzici. “Srbadija” je istinski ambasador kulture Republike Srpske, koji na najljepši način širom svijeta predstavlja bogatstvo našeg muzičkog i kulturnog nasljeđa. Ponosni smo na njihov uspjeh i na Republiku Srpsku koju dostojno predstavljaju na najvećim svjetskim scenama – navodi Dodik.

Честитам Мјешовитом хору “Србадија” из Бијељине освајање златне медаље на 14. Хорској олимпијади у Хелсингборгу.

Овај велики успјех потврда је њиховог талента, преданог рада и љубави према српској традиционалној музици.

“Србадија” је истински амбасадор културе Републике Српске,… pic.twitter.com/W86TOhVI0N

— Милорад Додик (@MiloradDodik) August 11, 2026

Poboljšanje kreditnog rejtinga Srpske znači mnogo i zadovoljan sam aktuelnim ekonomskim pokazateljima koji vode ka boljem stanju u društvu, rekao je premijer Srpske Savo Minić.

Minić je rekao da je efekat toga, između ostalog, i ukidanje sankcija.

– Imamo BDP koji će biti 20 milijardi KM, imamo povećane prihode, a nismo povećali namete, što znači da imamo veću privrednu aktivost. Agencija za bankarstvo Srpske potvrdila je da u bankama ima oko šest milijardi KM depozita fizičkih lica. Smanjena je stopa inflacije. Uz investicioni ciklus veći od 7,4 milijarde KM doći će i do boljeg stanja u društvu – izjavio je Minić.

Dodao je da je u Srpskoj 1.390 više zaposlenih nego lani.

Ponovio da Srpska može biti zadovoljna ovim pokazateljima, imajući u vidu ratove i lošu situaciju u vezi sa energentima na globalnom planu.

Podsjećamo, međunarodna rejting agencija “Standard & Poor’s” (S&P Global Ratings) izvršila je redovnu godišnju procjenu kreditnog rejtinga Republike Srpske i objavila najnoviji izvještaj, kojim je potvrđen kreditni rejting Republike Srpske na nivou B, uz poboljšanje izgleda sa “negativnih” na “stabilne”.

U vremenu izraženih geopolitičkih neizvjesnosti i izazovnog globalnog makroekonomskog okruženja, u kojem brojne suverene države bilježe pritiske na kreditne rejtinge i pogoršanje njihovih izgleda, Republika Srpska je uspjela ne samo da zadrži kreditni rejting na nivou B, već i da poboljša izglede sa “negativnih” na “stabilne”, navodi se u saopštenju Ministarstva finansija Republike Srpske.

Šef Kluba poslanika SNSD-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Sanja Vulić iskazala je podršku Tužilaštvu i MUP-u Republike Srpske u rasvjetljavanju nezakonitosti unutar Memorijalnog centra u Srebrenici i poručila da to nije uvreda, napad i politička poruka.

Vulićeva je rekla Srni da kontrola MUP-a Republike Srpske nije nikakva provokacija, nego zakonska obaveza.

“To je posao tužilaštva, policije i zakonska obaveza”, navela je Vulićeva.

Ona je poručila da nema selektivne primjene zakona i da ista pravila moraju važiti za sve.

“Ne može zakon važiti za jedne, a za druge biti provokacija. Ako je sve čisto, šta je problem da se provjeri i utvrdi? Isto pravilo mora važiti za sve. I za nas, i za njih, i za /direktora Memorijalnog centra u Srebrenici Emira/ Suljagića i njegovu ekipu”, naglasila je Vulićeva.

Ona smatra da je posebno licemjerno danas glumiti zgražavanje nad kontrolom, a sutra očekivati da policija štiti ljude i institucije.

“Nemojmo zaboraviti ono što se desilo /predsjedniku Srbije/Aleksandru Vučiću u Srebrenici. Godinama se govori o napadu na predsjednika Srbije, a odgovornost za taj napad nikada nije dobila epilog kakav zaslužuje. Zato danas niko nema pravo da govori kako su provjere provokacija”, rekla je Vulićeva.

Prema njenim riječima, ako su spremni da pokušaju utajiti porez putem Memorijalnog centra onda se s pravom nameće pitanje šta je sljedeće.

“Danas utaja poreza, sutra bi neko mogao da krijumčariti drogu ili oružje. Upravo zato institucije moraju reagovati na svaku sumnju na nezakonitost”, rekla je Vulićeva.

Vulićeva je naglasila da MUP Republike Srpske treba i mora, bez straha i bez političkog pritiska, profesionalno da radi svoj posao, te da nema povlaštenih, zaštićenih i institucija iznad zakona.

“Ko poštuje zakon, nema čega da se plaši. Podrška MUP-u da radi svoj posao. Bez selektivne pravde, bez dvostrukih aršina i bez sarajevskih pritiska”, poručila je Vulićeva.

Srpski član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović čestitala je Horu “Srbadija” iz Bijeljine osvajanje zlatne medalje na Svjetskoj horskoj olimpijadi u Švedskoj.

– Povodom osvajanja zlatne medalje na 14. Svjetskoj horskoj olimpijadi u kategoriji folklorne i tradicionalne muzike, upućujem iskrene čestitke Mješovitom horu “Srbadija” i dirigentima Desanki i Јeleni Trakilović – istakla je Cvijanović u čestitki.

Ona je naglasila da je ovaj izuzetan uspjeh, ostvaren u najvišem rangu takmičenja, potvrda dugogodišnjeg rada “Srbadije”, vrhunskog umjetničkog kvaliteta i posvećenosti očuvanju i promociji srpske tradicionalne muzike.

– Čestitam vam na sjajnom rezultatu kojim ste na najbolji način predstavili Bijeljinu i Republiku Srpsku na međunarodnoj sceni, uz želju da i u budućnosti nastavite da nižete uspjehe i svojim umjetničkim stvaralaštvom promovišete našu kulturu i tradiciju širom svijeta – navodi se u čestitki srpskog člana Predsjedništva BiH.