Kategorija: Vijesti

Iz Republike Srpske treba poslati jedinstvenu poruku, a to je da je neophodno zatvoriti Kancelariju visokog predstavnika u BiH, poručio je predsjednik Vlade Republike Srpske Savo Minić na sjednici Narodne skupštine tokom rasprave o Deklaraciji o zatvaranju Kancelarije visokog predstavnika u BiH.

– Protektorata kao što je BiH nema nigdje u svijetu. Nedopustivo je nametanje zakona i ostalih akata što su radili visoki predstavnici. Upotrebom bonskih ovlašćenja je urušen pravni sistem. Pozivam sve poslanike da zajednički kažemo da smo protiv visokog predstavnika i ovlašćenja koja ima – rekao je Minić.

Dodao je da ni svaki naredni visoki predstavnik u BiH neće biti bolji od prethodnika.

Maja 1992. godine u Bradini je ugašen život, a sa njim i životi desetina nevine djece, žena, muškaraca koje su mučki ubili pripadnici muslimanskih i hrvatskih formacija samo zbog srpskog imena i krsne slave, istakao je predsjednik SNSD-a Milorad Dodik.

– Godine prolaze, a tišina koja se prije 34 godine nadvila nad Bradinom i danas odjekuje istom jačinom i bolom. Bradina je jedan u nizu simbola spaljenih srpskih ognjišta, ugašenih slavskih svijeća, oskrnavljenog mjesnog hrama, mučki prekinutih života – rekao je Dodik povodom obilježavanja 34 godine od brutalnog ubistva 48 mještana ovog srpskog sela, dok je njih nekoliko stotina odvedeno u logore i zlostavljano.

Dodik je naveo da su zločinci okupljeni oko tadašnjih muslimanskih vođa, kreatora i inicijatora rata u BiH, izvršili napad na vjekovna srpska ognjišta i imanja u Bradini, poubijali i zatvorili u logore na sve što su naišli, a što se zove srpskim imenom.

– Njih 3.000 naoružanih pripadnika paravojnih muslimanskih i hrvatskih formacija, dojučerašnjih komšija, ustrijemilo se na nedužne mještane srpske nacionalnosti, i mlado i staro, u Bradini i ubijali ih na najbrutalnije načine na kućnom pragu. Za samo dva dana, od 25. do 27. maja 1992. godine, ubijeno je 48 civila, dok je u logorima Čelebići i Musala bilo zatočeno 330 civila koji su na najsvirepiji način mučeni, a njih 22 logoraša je umrlo u najstrašnijim mukama – istakao je Dodik.

On je naveo da svega nekoliko desetina slabo naoružanih muškaraca nije moglo da pruži otpor i odbrani Bradinu u ovom brutalnom napadu, pa je selo u potpunosti spaljeno i uništeno, a Crkva Vaznesenja Gospodnjeg, sagrađena 1938. godine, zapaljena i srušena.

– O brutalnosti zločina u Bradini i svireposti njegovih izvršilaca govori i podatak da su zločinci platili Rome koji su vezali noge ubijenih Srba konopcima, a zatim njihova tijela konjima vukli do iskopane jame u porti porušenog hrama i tu ih bacali. Za tri dana u tu jamu bačeno je 26 tijela nedužnih Srba. Takođe, postoje i svjedočenja koja govore o okrutnom i nečovječnom ponašanju zlikovaca prema srpskim kćerkama, sestrama i majkama koje su bile podvrgnute višestrukim silovanjima i brutalnim iživljavanjima – naglasio je Dodik.

Naravno, dodao je, za ovaj stravični zločin u Bradini, kao i za mnoge druge zločine nad Srbima još niko nije odgovarao, jer se pred Sudom BiH uvijek vode maratonski procesi koji nemaju kraja kada je riječ o srpskim žrtvama, čekajući da počinioci i svjedoci “biološki nestanu”.

– Dok se sa tugom i dubokim poštovanjem sjećamo svih nevino stradalih mještana Bradine, naša dužnost nije samo da tugujemo, već i da pamtimo, da njihova imena otimamo od zaborava, o njihovoj žrtvi govorimo glasno i dostojanstveno i da nikada ne dozvolimo da zub vremena izjede istinu o njihovom stradanju. Mnogo je Srba stradalo, mnogo je srpskih ognjišta ugašeno, mnogo kuća i hramova porušeno u proteklom građanskom ratu u BiH da bi tako lako dozvolili da zaborav prekrije istinu o našem stradanju. Republika Srpska i sloboda koju danas imamo skupo su plaćene i ne smijemo sebi da dozvolimo zaborava. Dok je nas i našeg sjećanja i oni će živjeti, jer zaborav je ponovni zločin nad vlastitim žrtvama – poručio je Dodik.

Iako pompezno najavljen kao sistem koji će ubrzati i olakšati prelaz granice, EES, sistem za registraciju ulaska i izlaska na granicama Šengena funkcioniše teže nego što je planirano.

Zašto EES sistem ne funkcioniše kako je planirano?

Iako je realno očekivati da će se stvari popraviti kada se sistem uhoda, većina putnika bude već ranije registrovana u sistemu, problem je ponovo stara boljka EU – decentralizacija i autonomija svake pojedinačne članice u tome na koji način će zajedničke odluke na nivou EU biti implementirane.

Građane BiH najviše brine režim primjene ovog sistema u Hrvatskoj, s obzirom na to da najveći dio građana upravo preko te zemlje ulazi u EU.

Kakvi problemi su se pojavili u Hrvatskoj?

Iako je Hrvatska vrlo ambiciozno krenula u implementaciju EES-a, pojavili su se problemi koji su izazvali ogromne gužve na kopnenim graničnim prelazima.

Sagovornik upućen u problematiku implementacije ovog sistema, a koji nije mogao govoriti javno jer nije imao ovlaštenje, objasnio nam je da su hrvatski zvaničnici uvjeravali Brisel da će biti primjer dobrog funkcionisanja ovog sistema i da su krenuli s tom namjerom, ali da je, nakon što su se pojavili problemi, početni entuzijazam znatno splasnuo.

Naš sagovornik tvrdi da problem u najvećoj mjeri nije u Hrvatskoj i da se MUP istinski potrudio da sistem funkcioniše, ali da je problem u uvezivanju podataka i načinu na koji je zamišljen način prikupljanja podataka.

Koliko traje obrada putnika na granici?

Prema računicama Evropske komisije, graničnim službenicima zemalja članica je trebalo biti potrebno ispod jednog minuta da procesuiraju putnike, ali da se u praksi pokazalo da je to nemoguće i da je potrebno i više od tri minuta po putniku, što je ne samo dovelo do velikih gužvi, nego i dovelo u pitanje ljetnu turističku sezonu zemalja EU koje žive od sezonskog turizma, poput Hrvatske.

Šta kaže Evropska komisija o EES sistemu?

U Direkciji za migracije i unutrašnje poslove Evropske komisije, pak, tvrde da je EES sistem doveo do bolje zaštite evropskih granice, navodeći da je došlo do znatnog pada broja ilegalnog prelaska granice.

“U prvih šest mjeseci rada, države članice registrovale su više od 66 miliona ulazaka i izlazaka, a 32.000 osoba kojima nije bilo dozvoljeno da uđu u EU dobilo je zabranu ulaska”, kažu oni.

Ipak, indirektno se priznaje da problemi postoje, jer je napomenuto da će u strategiji za narednih godinu dana biti uloženi napori na “konsolidaciji postignutog, rješavanju preostalih poteškoća i jačanju pripravnosti da bi se riješili trenutni i budući izazovi”.

Šta EU planira dalje da mijenja?

Kada je riječ o EES sistemu, naglašeno je da će poseban akcent biti dodatna digitalizacija.

“Komisija će takođe 2026. godine predstaviti zakonodavni prijedlog o digitalizaciji procesa povratka, s ciljem razvoja digitalnih sistema za upravljanje predmetima u ovoj oblasti i smanjenja administrativnog opterećenja nacionalnih vlasti”, kažu oni.

Predsjednik Skupštine Crne Gore i lider Nove srpske demokratije Andrija Mandić obratio se danas na 11. sjednici Ujedinjene Srpske u Banjaluci, poručivši da saradnju srpskog naroda i njegovih političkih predstavnika „ne može spriječiti niko“, jer pripadaju istoj kulturi, crkvi i naciji.

Mandić je rekao da mu predstavlja posebnu čast što se obraća na, kako je naveo, „veličanstvenom sabranju“ Ujedinjene Srpske, ističući da želi da njegovo obraćanje bude simbol snažne saradnje srpskog naroda na svim prostorima gdje živi.

„Mi smo jedan živi organizam koji je izložen mnogobrojnim, često nedobronamjernim i suprotstavljenim uticajima na različitim djelovima našeg nacionalnog tijela“, rekao je Mandić.

Govoreći o političkoj situaciji u Crnoj Gori, lider Nove srpske demokratije istakao je da se srpski narod više neće povlačiti pred pokušajima da bude sveden na građane drugog reda, naglašavajući da Srbi danas prvi put nakon Drugog svjetskog rata učestvuju u vlasti u Crnoj Gori kao dio demokratske i proevropske vlade.

„Ne treba ni meni ni Srbima vlast da bi bili u foteljama, nego da se bolje i uticajnije čuje srpski glas, da se poštuje njihova riječ i ispune njihovi opravdani zahtjevi“, poručio je Mandić.

On je naveo da je učešće srpskih predstavnika u vlasti donijelo konkretne rezultate, među kojima su rast plata i penzija, istorijski niska stopa nezaposlenosti i bolji položaj srpskog naroda u Crnoj Gori.

Mandić je podsjetio i na političke i društvene borbe koje je, kako je rekao, srpski narod vodio prethodnih decenija, posebno izdvajajući litije i smjenu vlasti 2020. godine, kao i sudski proces za navodni „državni udar“, u kojem su on i njegove kolege pravosnažno oslobođeni.

„Narod je na veličanstvenim litijama pripremio prvu demokratsku smjenu vlasti u istoriji Crne Gore“, rekao je Mandić.

Posebnu zahvalnost uputio je predsjedniku Ujedinjene Srpske Nenadu Stevandiću i toj političkoj partiji, ističući da su uvijek bili uz Novu srpsku demokratiju i srpski narod u Crnoj Gori.

„Hvala ti, brate Nenade, što ste tvoja stranka i ti uvijek rame uz rame uz našu Novu srpsku demokratiju i srpski narod u Crnoj Gori“, poručio je Mandić.

Na kraju obraćanja, Mandić je poželio uspješan rad Skupštini Ujedinjene Srpske, uz poruke zajedništva i podrške Republici Srpskoj, Srbiji i srpskom narodu gdje god da živi.

Brisel bi u narednih nekoliko sedmica i mjeseci mogao praktično predstaviti model na koji će se nastaviti proces proširenja.

Iako se ne mora nužno očekivati zvanično predstavljanje, sudeći prema pozicioniranju zemalja članica i prijedloga koji su se pojavili u proteklih nekoliko dana, EU se približava rješenju kako pomiriti različita gledanja i interese pojedinih zemalja članica kako ovaj proces privesti kraju.

Različiti interesi u EU

Problem koji odavno postoji u Briselu kada je u pitanju zapadni Balkan može se pojednostaviti na sljedeći način: Kad je u pitanju proširenje EU na zapadni Balkan, postoje četiri grupe zemalja u EU: Jedna, koja okuplja neformalnu grupu Prijatelja zapadnog Balkana, snažno se zalaže za što ranije primanje ovih zemalja. Drugu grupu čine zemlje koje se slažu, ali traže da se ispune svi uslovi u procesu proširenja prije nego što se može početi razmatrati prijem. Treću grupu čine zemlje koje podržavaju što skoriji prijem Ukrajine u EU, a zapadni Balkan vide kao dio šireg procesa, dok četvrtu grupu čine zemlje koje nemaju preferenciju i glasaće onako kako se većina dogovori.

Čini se da je tek dolazak Donalda Trampa na čelo Amerike pokrenuo proces jer je inicirao mirovne pregovore s Ukrajinom i Rusijom za završetak rata koji je Rusija počela u februaru 2022. godine. Nakon toga Ukrajina je od EU tražila jasnoću kada i kako može očekivati da postane članica EU. Kada su zemlje na istoku EU tražile hitan prijem Ukrajine, druga grupa zemalja je pitala šta je sa zemljama zapadnog Balkana, koje su u procesu praktično od Solunskog samita 2003. godine.

Događaji koje sada gledamo kad je riječ o proširenju su finalizacija tog procesa: pravi se dogovor na nivou Evropskog savjeta kako će izgledati buduća strategija proširenja EU na Ukrajinu, Moldaviju i na zapadni Balkan.

“Nezavisne” su već pisale o njemačkom modelu, koji je predstavio Fridrih Merc, njemački kancelar, koji podrazumijeva kasniji prijem, ali trenutno uključivanje ovih zemalja u neke od internih procesa EU, bez prava glasa.

Novi prijedlozi

Drugi prijedlog stigao je od Prijatelja zapadnog Balkana, grupe koju čine Austrija, Slovenija, Hrvatska, Italija, Češka, Slovačka i Grčka. Oni predlažu što skorije uključivanje zemalja u proces proširenja u Zajedničko tržište EU, kao prvi korak ka članstvu. Dio plana je da se tokom pregovora po poglavljima i klasterima zemlje kako zaključuju ključna mjerila postepeno uključuju u te aspekte EU. Takođe, ove zemlje predviđaju viši nivo saradnje u strateški važnim oblastima za EU poput energije i migracija.

Marta Kos, evropska komesarka za proširenje, nedavno je govorila o sličnom modelu, iz čega se može zaključiti da je to u stvari dio istog procesa, s obzirom na to da ona kao komesarka dolazi iz Slovenije.

Države članice oprezne

Faris Kočan, ekspert za evropske integracije zapadnog Balkana i istraživač na Fakultetu za društvene nauke iz Ljubljane, za “Nezavisne” ukazuje na još jedan bitan segment rasprave o proširenju unutar EU: S jedne strane postoji potreba za proširenjem, a s druge strane oprez među državama članicama oko institucionalne spremnosti same EU.

“Rat u Ukrajini potpuno je promijenio percepciju proširenja – ono nije pitanje tehničkog usklađivanja i reformi, nego pitanje sigurnosti, geopolitičkog utjecaja i strateške autonomije EU kroz procese deglobalizacije i reindustrijalizacije gdje je zapadni Balkan jako bitan. Zapadni Balkan se u toj debati nalazi u pomalo paradoksalnoj situaciji. Formalno, zemlje regiona su mnogo duže u procesu pristupanja i u nekim segmentima tehnički su daleko ispred Ukrajine. Međutim, proces je godinama bio usporen zbog zamora od proširenja, bilateralnih sporova i unutrašnjih problema u samim državama regiona. Ukrajina je, zahvaljujući ratu i geopolitičkom značaju, dobila politički momentum koji zapadni Balkan dugo nije imao”, ističe on.

Kočan ukazuje na ono što je svakom stanovniku zapadnog Balkana odavno dio svakodnevice – želja za članstvom u EU koje se već godinama čini nedostižnim.

“Zbog toga danas postoji određena frustracija u regionu: zemlje zapadnog Balkana smatraju da su godinama čekale uz stalne zahtjeve za reformama, dok je Ukrajina veoma brzo dobila status kandidata i otvorila novu dinamiku odnosa s EU”, naglasio je on.

Dodao je da podrška koja postoji za Ukrajinu ne znači i brzo članstvo jer se zemlja nalazi u ratu i suočena je s potrebama brojnih reformi.

“Najrealnije je očekivati da bi prve naredne članice mogle biti pojedinačne zemlje zapadnog Balkana koje su najdalje odmakle u pregovorima, prije svega Crna Gora, eventualno Albanija ako zadrži tempo reformi. Ukrajina vjerovatno neće ući preko reda u kratkom roku, ali će imati veoma snažnu političku podršku i vjerovatno ubrzan proces u odnosu na klasičnu logiku proširenja. Suštinski, EU danas pokušava balansirati između dva cilja: očuvanja kredibiliteta prema zapadnom Balkanu i strateške potrebe da dugoročno veže Ukrajinu za evropski prostor”, smatra on.

Gasna konekcija između Srbije i Republike Srpske, kao i projekat Aerodroma Trebinje, predstavljaju prioritete u saradnji dvije vlade, poručeno je nakon sastanka premijera Srbije Đura Macuta i premijera Republike Srpske Save Minića u Trebinju.

Macut je istakao da je povezivanje gasnog sistema Srbije i Republike Srpske od izuzetnog značaja za dalji ekonomski razvoj i energetsku stabilnost regiona. Naveo je da očekuje da će početkom juna u Tuzli biti definisani konkretni koraci za realizaciju novog pravca gasovoda od Batajnice prema granici sa Republikom Srpskom, u dužini od oko 60 kilometara.

– To bi omogućilo da novi gasovod, uz dvije kompresorske stanice, značajno poveća mogućnost dopremanja gasa prema Republici Srpskoj, što je od velikog značaja za dalji ekonomski razvoj – rekao je Macut.

Naglasio je da je riječ o jednom od ključnih prioriteta u narednom periodu, te izrazio očekivanje da će dodatni pomaci biti potvrđeni na zajedničkoj sjednici dvije vlade u Banjaluci 23. juna.

Premijer Srbije osvrnuo se i na projekat Aerodroma Trebinje, ocijenivši da će on predstavljati osnov razvoja istočnog dijela Republike Srpske, ali i dodatno unaprijediti povezanost sa Srbijom i otvoriti nove turističke potencijale.

– Glavni vodni projekat je završen, dok će glavni projekat biti gotov za tri mjeseca. Završene su i analize koje prethode studiji uticaja na životnu sredinu i očekujemo dozvole u narednom periodu – naveo je Macut.

Premijer Republike Srpske Savo Minić rekao je da je završena studija uticaja na životnu sredinu i da bi ekološka dozvola trebalo da bude izdata u roku od 45 dana od podnošenja zahtjeva. Istakao je da je projekat Aerodroma Trebinje godinama bio usporen administrativnim procedurama, ali da su sada obezbijeđene saglasnosti Hrvatske i Crne Gore.

– Mislim da je za Srbiju i Srpsku velika stvar što smo konačno uspjeli da prođemo kroz značajne faze realizacije ovog projekta – rekao je Minić.

On je naveo da je eksproprijacija zemljišta već prešla 20 odsto realizacije, dok glavni vodni projekat podrazumijeva kompletnu odvodnju i hidrotehničku infrastrukturu neophodnu za funkcionisanje aerodroma.

Govoreći o gasovodnim kapacitetima, Minić je istakao da je Republici Srpskoj neophodno dodatno jačanje sistema snabdijevanja gasom, te da je Srbija dala podršku projektu novog gasovoda od Batajnice prema Republici Srpskoj.

– Smatramo veoma bitnim sastanak početkom juna u Tuzli, gdje očekujemo da predstavnici Srbije, Republike Srpske i Federacije BiH naprave novi iskorak kada je riječ o ovom projektu – rekao je Minić.

Tokom sastanka potvrđena je i opredijeljenost za nastavak zajedničkih infrastrukturnih i razvojnih projekata, među kojima su autoput Banjaluka–Beograd, uskotračna pruga Mokra Gora–Višegrad, kao i saradnja u oblastima obrazovanja, nauke, turizma i ekonomije.

U okviru posjete, ministri pravde Republike Srpske i Srbije, Goran Selak i Nenad Vujić, potpisali su izjave o namjerama koje se odnose na međusobno priznavanje pravosudnih ispita i jačanje institucionalne saradnje u oblasti pravosuđa.

Saobraćaj preko starog mosta na rijeci Savi u Gradišci i dalje je potpuno obustavljen nakon što se prije nekoliko dana urušio dio pješačke staze i zaštitne ograde na nadvožnjaku koji vodi prema graničnom prelazu.

Dok traju intenzivni radovi i detaljna ispitivanja konstrukcije, iz Puteva Republike Srpske poručuju da sama konstrukcija mosta preko Save nije ugrožena, te da je problem nastao na dijelu nadvožnjaka izgrađenom još 1962. godine.

Direktor Puteva Republike Srpske Miroslav Janković za BL portal kaže da je urušeni dio decenijama bio izložen ogromnom saobraćajnom opterećenju, a da se sumnja kako je dodatni pritisak izazvalo teretno vozilo koje je prešlo preko same pješačke zone.

„Oporci na samom mostu su iz 1930. godine, dakle stari su nepunih 100 godina. Sami nadvožnjaci su rađeni znatno kasnije. Jedan je građen 1962. godine i to je upravo ovaj na kome se desila destrukcija, dok je drugi nadvožnjak, koji se nalazi neposredno prije graničnog prelaza iz pravca Hrvatske, građen 1974. godine. Sam most preko rijeke uopšte nije upitan, ovdje se otkinuo dio pješačke staze i dio ograde preko nadvožnjaka koji ide prema mostu“, rekao je Janković.