Kategorija: Vijesti

Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske i lider Ujedinjene Srpske dr Nenad Stevandić prisustvovao je danas u galeriji Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske u Banjaluci otvaranju izložbe “Vladarske insignije kralja Petra Prvog – kruna, šar, žezlo, kopča za plašt” o krunisanju ovog srpskog vladara, koja se organizuje u okviru manifestacije “Dani Srbije u Srpskoj”.

Otvaranju izložbe prisustvovali su još i ministar kulture Srbije Nikola Selaković, Ministar prosvjete i kulture Željka Stojičić, konzul Srbije u Banjaluci Miloš Vujić, predsjednik ANURS-a Rajko Kuzmanović, direktor Istorijskog muzeja Srbije Dušića Bojić te brojni predstavnici društvenog, političkog i kulturnog života Srpske i Srbije.

Tom prilikom Stevandić je rekao novinarima da je počastvovan što dva ministarstva žive Deklaraciju Svesrpskog naroda koja govori da su Srbi iz Srpske i Srbije jedan narod.

“Postoji sveto pravilo za ovu krunu, a to je da nikad ne napušta svoju državu i svoj narod. Pošto je ona danas u Banjaluci, važi isto pravilo. Ona je u svojoj državi i sa svojim narodom”, naglasio je Stevandić.

Sve je ovo glupost, gubljenje vremena, farsa, blamaža cijelog pravosuđa, rekao je Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske nakon ročišta koje je održano u Sudu BiH, a koje se vodi protiv njega i Miloša Lukića v.d direktora Službenog glasnika Republike Srpske zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika.

“Sud nastavlja sa farsom i par ekselans političkim procesom. To je farsa koja se pokušava pretvoriti u nešto što bi moglo da izgleda ozbiljno. Sud nije ništa dokazivao i nije mogao da dokaže, nego je blefirao”, rekao je Dodik, nakon ročišta.

On je rekao da Sud nije uspio da dostavi obavezne dokaze za koji je imao rok da uradi do 1. oktobra.

“Sve je ovo glupost, gubljenje vremena, farsa, blamaža čitavog pravosuđa”, rekao je Dodik dodajući da ništa nije dokazano u vezi Dejtonskog sporazuma, Aneksa 10 niti tzv. bonskih ovlaštenja.

Na današnjem ročištu svjedočio je Dalibor Panić, generalni sekretar Vlade Republike Srpske i član Upravnog odbora Službenog glasnika Republike Srpske. Panić je svjedočio kao na prijedlog odbrane Miloša Lukića, v.d direktora Službenog glasnika Republike Srpske i rekao da Kristijan Šmit, nije visoki predstavnik.

Lukić je nakon suđena rekao da Tužilaštvo BiH nije doraslo zadatku koji su mu postavili nalogodavci koji su im i dali zadatak da povedu ovaj proces.

Njegov branjenik Miljkan Pucar, rekao je da je Panić bio jasan i da je rekao da niko nema pravo osim parlamenta da donosi zakone niti ko ima pravo da naredi Službenom glasniku da stopira zakone koje je donijela Narodna skupština Republike Srpske.

“Svi su postupali u skladu sa Ustavom i zakonom. Da su postupali u skladu sa onim što je tražio OHR prekršili bi zakon i napali ustavni poredak. Smatram da je Tužilaštvo nakon stavova svjedoka trebalo da odustane od ovoga jer je sve drugo gubljenje vremena”, rekao je Pucar.

Ni osam mjeseci nakon što je Tužilaštvo BiH otkrilo da ima dokaze o nezakonitom izdavanju legitimacija Obavještajno-bezbjednosne agencije (OBA) BiH nije poznato da li su sve one pronađene i vraćene, ili su i dalje u džepovima onih koji ih ne smiju imati.

Kao da je riječ o karticama za teretanu, a ne o iskaznicama jedne od najmoćnijih institucija u bezbjednosnom aparatu BiH, ovaj slučaj je skoro pa pao u zaborav.

Čak je i Tužilaštvo BiH, u januaru ove godine, potvrdilo da je nezakonito držanje ovakvih legitimacija krivično djelo, ali je ostala nepoznanica da li će neko zbog toga biti izveden pred lice pravde.

Kakve se sve zloupotrebe mogu dešavati u praksi, može se zaključiti iz najsvježijeg primjera, a odnosi se na Denisa Stojnića (44), MMA borca, sarajevskog ugostitelja i nekadašnjeg vijećnika Grada Sarajeva.

Protiv njega je, naime, Sud BiH potvrdio optužnicu Tužilaštva BiH koja ga tereti da je, tokom 2021. i 2022. godine, koristeći počasnu legitimaciju OBA BiH, kao i svoje česte kontakte sa nekadašnjim direktorom OBA Osmanom Mehmedagićem Osmicom, od tri osobe zahtijevao i uzeo 20.000 KM, 25.000 evra i 24.000 KM.

“Optuženi je novčane iznose zahtijevao i primio kako bi iskoristio svoj uticaj i položaj, te posredovao da se tim osobama ukinu izrečene mjere o postojanju bezbjednosne smetnje za pristup tajnim podacima, odnosno mjere kojima su proglašeni prijetnjom po nacionalnu bezbjednost, prijetnjom za javni poredak, javni red i mir ili bezbjednost BiH, te im je prijetilo protjerivanje iz BiH”, pojašnjavaju iz Tužilaštva BiH.

Koliko je Tužilaštvo BiH zaprimilo prijava o posjedovanju takvih iskaznica, te da li postoje indicije da neke od njih još nisu vraćene, neka su od pitanja koja smo juče poslali ovom tužilaštvu, ali odgovore nismo dobili do zaključenja ovog broja “Nezavisnih novina”.

Ovo tužilaštvo je, podsjetimo, 22. januara saopštilo da je došlo do dokaza koji upućuju na nezakonitosti prilikom izdavanja službenih i počasnih legitimacija OBA.

U saopštenju su pozvali sve građane koje nisu aktivni ili penzionisani radnici OBA da posjedovanje legitimacije prijave Tužilaštvu BiH, najkasnije do 5. februara ove godine, “kako bi izbjegli eventualno krivično gonjenje”.

Tužilaštvo je, naime, saopštilo da postoje dokazi da su službene i takozvane počasne legitimacije OBA izdavane osobama koje na to nemaju pravo.

Milorad Kojić, član Zajedničke komisije za nadzor nad radom Obavještajnо-bezbjednosne agencije BiH, kaže da je o dijeljenju ovih legitimacija riječi bilo i na sjednici te komisije.

“Te iskaznice je prethodno rukovodstvo OBA, prije svega Osmica, dijelilo očigledno svojim nekim ljudima koji nemaju nikakve veze sa OBA. Od sadašnjeg rukovodstva OBA je zatraženo da se preduzmu sve hitne mjere da se takva lica identifikuju, kao i da se izmijene podzakonska akta radi novog izgleda službenih legitimacija, a kako bi se stare stavile van snage”, navodi Kojić za “Nezavisne novine”.

Bitno je, pojašnjava, da se identifikuju lica koja su imala službene legitimacije, a koja nisu imala pravo na to, te da se utvrdi ko im je te legitimacije dodjeljivao.

“Potrebno je i da ta lica budu sankcionisana od strane Tužilaštva BiH, kao i da se, s druge strane, kroz izmjene izgleda tih legitimacija, spriječi zloupotreba onih koje su ranije izdate”, naglasio je Kojić.

Novinar iz Banjaluke Nebojša Tomašević, koji piše teme iz crne hronike još od 2008. godine, komentarišući slučaj Stojnića, a koji je optužen da je koristio počasnu iskaznicu OBA za primanje mita, ocjenjuje da je to pokazatelj da su korupcija i kriminal duboko ukorijenjeni u institucije na nivou BiH.

“Činjenica da je ta osoba dobila takvu iskaznicu, a da prethodno nije provjerena njena moralna strana i sklonost kriminalu je frapantna. Činjenica da su počasne iskaznice dodjeljivane nezakonito i da se ni dan-danas ne zna gdje su i kod koga su one, sve nas treba da zabrine. Možda su takve iskaznice kod onih s debelim kriminalnim dosijema, kojima je takva legitimacija otvorila širom vrata da rade šta hoće”, kazao je Tomašević.

Prema njegovim riječima, “zahvaljujući” korupciji u institucijama mi sada svi možemo postati meta lažnih obavještajaca, koji iskaznice OBA mogu da zloupotrijebe da nekoga zaviju u crno.

“Sada se postavlja pitanje šta rade institucije da ne dođe do većeg kriminala i da građani ove zemlje ne postanu meta lažnih obavještajaca. Izgleda da se ponašaju po onoj narodnoj ‘Selo gori, a baba se češlja'”, kaže Tomašević za “Nezavisne novine”.

Kandidat Ujedinjene Srpske za načelnika Krupe na Uni, Miroslav Radaković, i potpredsjednik stranke, Nenad Mejakić, uručili su sanitetsko vozilo Domu zdravlja „9. januar“ u Krupi na Uni.

Ključevi prijeko potrebnog vozila simbolično su danas predati direktorici Doma zdravlja, dr Marijani Jandić-Kočić.
Mejakić se zahvalio predsjedniku Ujedinjene Srpske, dr Nenadu Stevandiću i Domu zdravlja „Srbija“ u Stanarima jer su ponogli u nabavci i opremanju vozila za Krupu na Uni.
-Ispunili smo obećanje. Ovo sanitetsko vozilo će biti od velike koristi svim stanovnicima opštine, mada se iskreno nadamo da će biti što manje potrebe za njegovim korištenjem. Politika Ujedinjene Srpske je razvoj malih opština, jer bez njih ni veliki gradovi se ne mogu održati. Nadamo se da ćemo i nakon izbora biti politički faktor koji će Krupu na Uni povesi putem razvoja i saradnje sa drugim opštinama i republičkim institucijama – rekao je Mejakić.

Zukan Helez, ministar odbrane Bosne i Hercegovine odborio je da se vozilima Oružanih snaga BiH prevozi izborni materijal.

“Centralna izborna komisija BiH je primila odluku Zukana Heleza, minstra odbrane BIH o pozajmici resursa ovog ministarstva što će biti realizovano i detaljno uređeno kroz zaključivanje Ugovora o pozajmici”, saopšteno je iz CIK-a.

Podsjećanja radi, još ranije Aleksandar Goganović, zamjenik ministra odbrane BIH rekao je da neće dati saglasnost na korištenje vozila Oružanih snaga BiH.

U CIK-u pojašnjavaju da su ranije poništili Odluku CIK-a o izboru najpovoljnijeg ponuđača za transport izbornog materijala te da član 1.11 Izbornog zakona BiH govori da su svi organi vlasti na svim nivoima i zvaničnici u BiH obavezni pomagati organima nadležnim za provođenje izbora.

“Centralna izborna komisija BiH se 05.09.2024. godine za podršku obratila Ministarstvu odbrane Bosne i Hercegovine. Od Ministarstva odbrane BiH je zatraženo odobrenje upotrebe kamiona i kombi vozila Ministarstva odbrane BiH za transport izbornog materijala za Lokalne izbore 2024. godine od Skladišta Centralne izborne komisije BiH u Istočnom Sarajevu do gradova /opština u Bosni i Hercegovini i povrat nazad do Skladišta Centralne izborne komisije BiH”, saopšteno je iz CIK-a.

U CIK-u napominju da će se transport odvijati uz policijsku pratnju, uz prisustvo službenika CIK-a koji je zadužen za primopredaju materijala koji se transportuje te da se transpor todvija od Skladišta CIK-a do sjedišta opštinskih izbornih komisija koje su smještene u zgradama opština i gradova bez dolaska na biračka mjesta.

Napominjemo, da se navedeni transport odvija uz policijsku pratnju, uz prisustvo službenika Centralne izborne komisije BiH koji je zadužen za primopredaju materijala koji se transportuje, te da se transport odvija od Skladišta Centralne izborne komisije BiH do sjedišta općinskih/gradskih izbornih komisija koje su smještene u zgradama općina/gradova bez dolaska na biračka mjesta.

Malo je onih kojima se nije dogodilo da dobiju opomenu za već plaćeni račun ili da ostanu bez određene usluge iako su uvjereni da su obvezu prema toj firmi ili instituciji ispunili.

Kako bi se izbjegle takve i slične situacije, koje nerijetko znaju dovesti i do sudskih sporova, stručnjaci savjetuju čuvanje svih uplatnica i dokaza o plaćenim računima. Jer bez dokaza o uplati teško je dokazati da je do nje uistinu i došlo. Neke je, tvrde, dovoljno čuvati godinu dana, dok za druge preporučuju i do pet godina.

Budući da sve veći broj stanovnika danas praktikuje plaćanje računa posredstvom internetskog bankarstva, na kojem se lako može pronaći izvod računa koji je plaćen, to može pojednostaviti situaciju, ali samo ako se zna datum uplate, piše Večernjilist.ba. Stoga stručnjaci savjetuju da se na uplatnice koje se dobiju prije spremanja na čuvanje jednostavno napiše datum plaćanja.

Često se prilikom plaćanja računa znaju potkrasti i greške, poput pogrešno unesenog broja. Ako se to dogodi, firma kojoj se plaća račun neće imati provedeno plaćanje te će zasigurno poslati opomenu. Zbog takvih je situacija takođe važno sačuvati uplatnice koje dolaze kako bi ste lakše uvidjeli gdje je nastala greška i dostavili dokaz o plaćanju. Kada je riječ o rokovima čuvanja, preporuke su sljedeće: račune koji se plaćaju na mjesečnom nivou, poput onih za električnu energiju, grijanje, plin, internet ili telefon i slične komunalne usluge, trebalo bi se čuvati godinu dana.

S druge strane, dokazi o plaćenim kaznama za prekršaje u saobraćaju, kao i plaćena osiguranja i do pet godina. Stručnjaci i finansijski savjetnici kažu da bi trebalo račune čuvati i duže od spomenutih rokova.

Naime, praksa pokazuje da se znalo događati da stanovnici čuvaju račun, odrezak plaćenog računa godinu dana, nakon čega ga bace. Međutim, preduzeće koje isporučuje određenu uslugu pokrenula bi zapljenu upravo unutar tog perioda, ali bi osobi koju se tereti rješenje odnosno prijedlog o zapljeni često znali doći na adresu nakon tog roka.

Ako je osoba bacila dokaz o plaćenom računu, dolazi do problema jer se u tom periodu još uvijek ne može pozvati na zastaru s obzirom na to da, prema zakonu, ona nije nastupila, odnosno zapljenja je pokrenuta u ranijem periodu. Stoga se predlaže da se računi i odresci, zapravo, čuvaju deset godina. Upravo zato što je to vrijeme kad nastupa zastara za zapljenju. Inače, zastara za plaćanje režijskih troškova po ispostavljenim računima nastupa nakon proteka jedne godine. Riječ je o sljedećim potraživanjima: naknade za isporučenu električnu i toplotnu energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kada je isporuka, odnosno usluga izvršena za potrebe domaćinstva, potraživanje radiostanice i radiotelevizijske stanice za upotrebu radio i televizijskog aparata, potraživanje pošte, telegrafa i telefona za upotrebu telefona i poštanskih usluga, kao i druga njihova potraživanja koja se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima, ali i potraživanje pretplate na povremene publikacije, računajući od isteka vremena za koje je publikacija naručena. Zastarijevanje teče iako su isporuke ili usluge produžene. Na svakom ispostavljenom računu za prethodno spomenute usluge po pravilu je određen rok u kojem pružaoc usluge traži od potrošača da plati troškove po ispostavljenom računu. Ako dužnik ispuni zastarjelu obvezu, nema pravo zahtjevati da mu se vrati ono što je dao, čak i ako nije znao da je obaveza zastarjela.

Treba napomenuti da se zastara ne podrazumijeva, nego se potrošač na nju treba pozvati firmi koja je izdala račun, i to pisanim putem. Ako dođe do pokretanja postupka prisilne naplate, često se događa da firma koja pruža usluge uredno u zakonskom roku uruči tužbu u sud, a da ju sud zbog pretrpanosti tuženom uruči tek nakon 3-4-5, pa i 6 godina. Prema ranije objavljenim podacima, oko 1,2 miliona komunalnih predmeta je na sudovima u Bosni i Hercegovini. Krajem svake godine u opštinske sudove širom BiH veliki broj tužbi pristigne od javnih komunalnih poduzeća.