Kategorija: Svijet

U prvom pojavljivanju u predizbornoj kampanji uz američku potpredsjednicu Kamalu Haris, bivša prva dama SAD-a Mišel Obama pozvala je Amerikance da daju glasove kako bi zaštitili zemlju od “opasnosti” Donalda Trampa.

Na drugom događaju na istoj lokaciji – Mičigenu, Tramp je obećao da će “udahnuti život u automobilsku industriju države” i sastao se sa arapskim Amerikancima za koje je rekao da bi mogao “preokrenuti izbore”.

Ankete pokazuju da su njih dvoje u teškoj trci u Mičigenu, a Haris je imala izuzetno malo vođstvo 10 dana prije izbora 5. novembra.

Ova država, sa 15 glasova elektorskog kolegijuma, mogla bi dati odlučujuću prednost bilo kojem kandidatu.

Obama je ukazala na “očigledan mentalni pad” Trampa te njegovo loše ponašanje. Međutim, najveći dio njenog govora bio je fokusiran na “istinski strah” od toga kako bi Trampova administracija mogla uticati na prava na pobačaj, govoreći oduševljenoj gomili glasača da vjeruje da bi neuspjeh u izboru Haris mogao imati “smrtonosne posljedice”.

Mnogi zagovornici prava na abortus izrazili su zabrinutost da su zabrane pobačaja ugrozile živote žena uskraćivanjem medicinskog tretmana koji im spašava život.

Haris je većinom ponovila njene komentare i rekla mladim biračima generacije Z da razumije zašto su možda “nestrpljivi” za promjenu.

S druge strane, Tramp se uglavnom držao čestih predizbornih obećanja o imigraciji, energetici i ekonomiji. Na pozornici su mu se takođe pridružili brojni lideri arapsko-američke i muslimanske zajednice, uključujući gradonačelnika Dirborn Hajtsa, Bila Bazija.

“Podržavamo Trampa jer je obećao okončati rat na Bliskom istoku i u Ukrajini”, rekao je Bazi.

Još je dodao:

“Krvoproliće se mora zaustaviti u cijelom svijetu i mislim da ovaj čovjek to može učiniti.”

Tramp je rekao da vjeruje da arapsko-američki birači mogu “preokrenuti izbore” na ovaj ili onaj način, prenosi “Klix”.

Izraelski udari sinoć na Iran intenzivirali su rat na Bliskom istoku. Iranski vrhovni vođa Ali Kahemeni i njegovi ključni savjetnici sada imaju dvije opcije – izbjegavanje sukoba ili riskiranje još gore eskalacije. Nijedna, barem iz njihove perspektive, nije dobra.

Na jednom kraju spektra je osveta novim valom balističkih projektila. Izrael je već zaprijetio ponovnom osvetom ako se to dogodi.

S druge je strane odluka da podvuku crtu ispod razmjene direktnih udara s Izraelom. Ali ako odluči ne uzvratiti Izraelu, Iran rizikuje jer će tako izgledati slabo i zastrašeno izraelskom vojnom moći i političkom odlučnošću, uz snažnu podršku Sjedinjenih Država.

Na kraju će vrhovni vođa i njegovi savjetnici vjerovatno donijeti odluku koja, po njihovom mišljenju, najmanje šteti opstanku iranskog islamskog režima.

Prazne prijetnje?
Iranski službeni mediji u satima prije i nakon izraelskih napada prenijeli su prkosne izjave koje gotovo sugerišu da je odluka o odgovoru već donesena. Njihove izjave nalikuju izraelskima, pozivajući se na pravo da se brane od napada. Ali ulozi su toliko visoki da bi Iran mogao odlučiti povući svoje prijetnje.

Izjave samog Irana bile su dosljedne od napada balističkim projektilima na Izrael 1. oktobra. Prije sedam dana iranski ministar vanjskih poslova Abas Aragči rekao je turskoj mreži “NTV” da će se “svaki napad na Iran smatrati prelaskom crvene linije. Takav napad neće ostati bez odgovora”.

Nekoliko sati prije izraelskih napada portparol iranskog ministarstva vanjskih poslova Esmail Bakai rekao je: “Na svaku agresiju izraelskog režima odgovorićemo punom snagom.” Bilo bi, rekao je, “vrlo pogrešno i neutemeljeno” sugerisati da Iran neće odgovoriti na ograničeni izraelski napad.

Smrtonosne razmjene vatre
Izrael je odredio tempo eskalacije od proljeća ove godine. Iran vidi kao ključnu podršku napada Hamasa u kojima je 7. oktobra prošle godine ubijeno oko 1200 ljudi. Strahujući da Izrael traži priliku za napad, Iran je opetovano signalizirao da ne želi totalni rat s Izraelom.

To nije značilo da je Iran spreman zaustaviti svoj stalni, često smrtonosni pritisak nižeg intenziteta na Izrael i njegove saveznike.

Vlasti u Teheranu mislile su da imaju bolji plan od totalnog rata. Iran je naime koristio militante pod svojom kontrolom u tzv. “osovini otpora” da napadne Izrael. Huti u Jemenu blokirali su i uništavali brodove u Crvenom moru. Raketna vatra Hezbolaha iz Libana natjerala je najmanje 60.000 Izraelaca da napuste svoje domove.

Šest mjeseci nakon početka rata izraelska odmazda prisilila je možda dvostruko više Libanaca da napuste svoje domove na jugu, ali Izrael je bio spreman učiniti mnogo više. Upozorio je da će, ako Hezbolah ne obustavi vatru i povuče se iz graničnih područja, krenuti u odlučnu akciju.

Pred Irancima su teški izbori
Kad se to nije dogodilo, Izrael je odlučio preoblikovati bojište koje je oblikovalo iransko ograničeno, ali iscrpljujuće ratovanje. Zadao je niz snažnih udaraca koji su islamski režim u Teheranu izbacili iz ravnoteže i uništili njegovu strategiju. Zbog toga, nakon najnovijih izraelskih napada, iranski čelnici imaju samo teške izbore.

Izrael je nevoljnost Irana da vodi totalni rat protumačio kao slabost i pojačao pritisak i na Iran i na njegovu osovinu. Premijer Benjamin Netanjahu i izraelski zapovjednici mogli su sebi dopustiti preuzimanje rizika.

Snažna američka podrška
Imali su nedvosmislenu podršku predsjednika Džoa Bajdena, sigurnosnu mrežu koja nije došla samo u obliku velikih isporuka municije već i njegovom odlukom da pošalje značajna američka pomorska i vazdušna pojačanja na Bliski istok kako bi podržala predanost SAD-a odbrani Izraela.

1. aprila izraelski vazdušni napad uništio je dio iranskog diplomatskog kompleksa u Damasku, glavnom gradu Sirije. Ubio je vrhovnog iranskog zapovjednika, brigadnog generala Mohameda Rezu Zahedija, zajedno s drugim višim oficirima iranske Islamske revolucionarne garde (IRGC).

Prvi iranski napad balističkim projektilima bio je prilično neuspješan
Amerikanci su bili bijesni što nisu bili upozoreni i što im nije dano dovoljno vremena da vlastite snage stave u pripravnost. Ali podrška Džoa Bajdena bila je postojana dok se Izrael suočavao s posljedicama svojih postupaka.

13. aprila Iran je napao dronovima, krstarećim i balističkim projektilima. Većinu je oborila izraelska protivvazdušna odbrana, uz značajnu pomoć oružanih snaga SAD-a, UK-a, Francuske i Jordana.

Bajden je tada tražio od Izraela da to prihvati kao pobjedu, nadajući se da bi to moglo zaustaviti ono što je postalo najopasniji trenutak u širenju rata. Neko vrijeme se činilo da njegov plan funkcioniše.

Siloviti udari na Hezbolah
Ali Izrael je od ljeta opetovano eskalirao rat s Iranom i njegovom osovinom saveznika. Najveći udarci zadani su u velikoj ofanzivi protiv najvažnijeg iranskog saveznika, Hezbolaha u Libanu. Iran je godinama gradio Hezbolahov arsenal oružja kao ključni dio svoje odbrane. Iranski plan bio je preko Hezbolaha odvratiti Izrael od napada na Iran.

Ali Izrael je krenuo prvi. Digao je u vazduh pejdžere i voki-tokije koje je na prevaru uvalio Hezbolahu, izvršio invaziju na južni Liban i ubio vođu Hezbolaha Šeika Hasana Nasralaha, čovjeka koji je decenijama bio simbol otpora Izraelu.

Hezbolah se još uvijek bori i ubija izraelske vojnike unutar Libana i ispaljuje veliki broj raketa. Ali u velikim je problemima nakon što je izgubio vođu i veliki dio svog arsenala.

Drugi iranski udar balističkim projektilima
Suočen sa skorim krahom svoje strategije, Iran je zaključio da mora uzvratiti udarac. Dopuštanje saveznicima da se bore i umru bez odgovora uništilo bi njegovu poziciju vođe antiizraelskih i antizapadnih snaga u regiji. Njegov odgovor bio je mnogo veći napad balističkim projektilima na Izrael 1. oktobra.

Jutrošnji vazdušni udari Izraela bili su odgovor. Trebalo im je duže nego što su mnogi očekivali, možda zato što je i dio planova za odgovor procurio u javnost.

Zaustavljanje spirale eskalacije
Teško je zaustaviti razmjenu udara i protivudara kada obje zemlje vjeruju da će ih se smatrati slabima i odvratiti ako ne odgovore. Tako ratovi izmiču kontroli.

Sada je pitanje je li Iran spreman dati Izraelu posljednju riječ, barem u ovoj fazi rata. Predsjednik Bajden podržao je odluku Izraela da uzvrati nakon 1. oktobra. Ali još jednom je pokušao spriječiti još smrtonosniju eskalaciju, javno poručivši Izraelu da ne bombarduje najvažniji strateški resurs Irana – nuklearna, naftna i plinska postrojenja. Ojačao je odbranu Izraela postavljanjem protivraketnog sistema THAAD u Izraelu, a premijer Netanjahu pristao je poslušati njegov savjet.

Američki izbori 5. novembra dio su i izraelskih i iranskih kalkulacija o tome što slijedi. Ako Donald Tramp dobije svoj drugi mandat, mogao bi biti manje zabrinut od Bajdena oko odgovora na potencijalnu iransku odmazdu udarima na nuklearna, naftna i plinska postrojenja.

Iran negira da želi nuklearno oružje, ali…
I tako Bliski istok opet čeka. Odluka Izraela da ne pogodi najvredniju iransku imovinu mogla bi Teheranu možda dati priliku da odgodi odgovor, barem dovoljno dugo da diplomate obave svoj posao. Na Opštoj skupštini UN-a prošlog mjeseca Iranci su sugerisali da su otvoreni za novu rundu nuklearnih pregovora.

Sve ovo bi trebalo biti jako važno za svijet izvan Bliskog istoka. Iran je uvijek negirao da želi nuklearnu bombu. Ali njegova nuklearna stručnost i obogaćivanje uranijuma stavili su mu to oružje nadohvat ruke. Njegovi vođe sigurno traže novi način da odvrate svoje neprijatelje. Razvoj nuklearne bojeve glave za njihove balističke projektile mogao bi biti sljedeći na dnevnom redu, prenosi “Index”.

Libanska militantna grupa Hezbolah lansirala je baraž od 80 raketa i projektila na sedam izraelskih vojnih baza na sjeveru Izraela, prenijeli su danas iranski mediji.

Kako navodi iranska državna novinska agencija IRNA, izraelska vojska danas je priznala da su operacije Hezbolaha uključivale udare dronova i raketa.

Hezbolah je saopštio da je raketnim projektilima gađao izraelski regrutni centar u blizini Ras al-Nakure, kao i da je izvršen raketni udar na bazu Mišar, “glavni štab izraelskih obaveštajnih službi na severu”.

U odvojenoj operaciji, Hezbolah je gađao oblast Kirijat sjeverno od Haife.

Navodi se da je vazduhoplovna baza Tel Nof, koja se nalazi južno od Tel Aviva, takođe je pogođena bespilotnim letelicama Hezbolaha, kao i da je Hezbolah preuzeo odgovornost za udare na vojne lokacije kod Džal Al-Alama i Aita al-Šaba, piše Tanjug.

Holandska vlada planira da izbjeglicama ukine dozvole za stalni boravak, koje će sada važiti tri godine, izjavio je Gert Vilders, lider Partije za slobodu /PVV/, koja je dio vladajuće koalicije u Holandiji.

“Prvi put ćemo zapravo biti oštriji prema Sirijcima, najvećoj grupi tražilaca azila u Holandiji. Sirijcima iz sigurnih dijelova te zemlje ovdje će biti uskraćena dozvola i moraće da se vrate u Siriju”, rekao je Vilders.

Pored toga, kako je naveo, oni bez boravišne dozvole ili sa zahtjevima za azil u drugim zemljama biće deportovani u susjednu NJemačku i Belgiju, a u planu je i da se ograniči procedura spajanja porodica.

“Holandija će uvesti kontrole na unutrašnjoj granici od kraja novembra”, rekao je Vilders, opisujući novi paket migracionih propisa kao “najstroži u istoriji”.

Vilders je rekao da se holandska koaliciona vlada dogovorila o novim mjerama za pooštravanje politike azila poslije rasprave koja je trajala nekoliko sedmica.

“Dozvole boravka više neće važiti zauvijek, već se izdaju privremeno na tri godine”, rekao je Vilders u video poruci na platformi “Iks”.

Holandska vlada prvobitno je planirala da proglasi vanredno stanje u zemlji što bi omogućilo pooštravanje pravila o azilu, ali se kasnije odlučilo za izradu redovnog zakona.

Ruski predsednik Vladimir Putin izjavio je juče da Rusija i dalje isporučuje gas u Evropu preko Ukrajine, ali da ugovor o isporukama ističe u decembru ove godine.

“Postoje dvije rute (za isporuke gasa) preko teritorije Ukrajine. Jedna od njih je gasna mjerna stanica ‘Sohranovka’ koju je ukrajinska strana prilično davno zatvorila. A što se tiče druge rute, tamo gdje se nalazi Sudža, naseljeno mjesto – da, mi zaista još uvijek isporučujemo tom rutom, isporuke i dalje idu. Ali ugovor ističe krajem ove godine, u decembru”, rekao je Putin u intervjuu za televiziju “Rusija 24”, prenosi Sputnjik.

Putin smatra da Ukrajina ne namjerava da produži tranzit ruskog gasa u Evropu 2025. godine, iako je preuzela obaveze i pridružila se evropskim zakonima, a po tim pravilima bilo je neophodno da unaprijed rezerviše kapacitete za isporuke, prenosi Tanjug.

“Rok za rezervisanje isporuka preko te rute (preko mjerne stanice ‘Sudža’), a to je jul ove godine, je prošao. Koliko znam, do sada ukrajinska strana nije preduzela nikakve napore da se nastavi taj posao. Da bi se nastavile isporuke, potrebno je, kao prvo, da se potpiše novi ugovor, a kao drugo, trebalo je u julu početi sa rezervacijom tih kapaciteta kako bi ih neko koristio”, rekao je Putin.

Dodao je da Moskva ne odbija da isporučuje gas Evropi i da u te svrhe može da se koristi nekoliko ruta.

“Rusija nikada ne odbija isporuke, između ostalog ni ukrajinskom rutom, ali, sudeći po svemu, Ukrajina ne namjerava to da uradi. Štaviše, nedavno su ponovili stav da ukrajinske gasne kompanije ne namjeravaju da produže ili sklope novi ugovor o tranzitu sa ruskom stranom. To znači da zatvaraju tu rutu”, zaključio je Putin.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski u avgustu je izjavio da niko neće potpisivati sporazum sa Rusijom o produženju tranzita ruskog gasa kroz Ukrajinu, koji ističe krajem 2024. godine, dok je savjetnik šefa kabineta Zelenskog, Mihail Podoljak, rekao da će Ukrajina obustaviti tranzit ruske nafte i gasa u zemlje EU od 1. januara 2025. godine.

Izraelska vojska napala je Iran protekle noći, a tokom napada, koji su trajali pet sati, gađano je 20 ciljeva u toj zemlji, javio je Rojters.

Serija eksplozija začula se u okolini Teherana ubrzo nakon što je izraelska vojska objavila da su u toku napadi na vojne ciljeve u Iranu kao znak odmazde za iranski napad na Izrael koji je izveden 1. oktobra.

O eksplozijama je javila i iranska agencija Tasnim, bliska Iranskoj revolucionarnoj gardi.

Prije početka napada, o akciji izraelske vojske obaveštena je i Bijela kuća.

Vlasti u Teheranu najavljuju odgovor na izraelski napad, prenosi Tanjug.

Visoki zvaničnik američke administracije rekao je za Rojters da je Izrael napao vojne lokacije u Iranu kao srazmerni odgovor na ranije napade Teherana, sa malim rizikom da ta akcija za posljedicu ima civilne žrtve.

“Ovo bi trebalo da bude kraj direktne razmene vatre između dvije zemlje”, rekao je američki zvaničnik, navodeći da su SAD imale više direktnih i indirektnih kanala komunikacije sa Iranom tokom kojih su jasno iznijele svoj stav.

Iran je saopštio jutros da se njegov sistem protivvazdušne odbrane uspješno suprotstavio izraelskim napadima, ali da je bilo “ograničene štete” na pojedinim lokacijama.

Iranska protivvazdušna odbrana saopštila je da je Izrael napao vojne ciljeve u provincijama Teheran, Kuzestan i Ilam.

Izraelski javni servis objavio je jutros da je operacija protiv Irana završena nakon tri talasa udara.

Napad odmazde završen, ciljevi uspešno postignuti
Ciljevi napada koji su protekle noći izvedeni na Iran, u okviru vojne operacije pod šifrovanim nazivom “Dani pokajanja”, uspješno su postignuti, saopštila je izraelska vojska.

“Napad odmazde je završen i njegovi ciljevi su postignuti”, rekao je portparol izraelske vojske Danijel Hagari na konferenciji za novinare.

“Sada Izrael ima veću slobodu djelovanja u Iranu. Iran je dva puta udario na Izrael… i platio je cijenu za to”, naglasio je Hagari.

On je dodao da je Izrael fokusiran na ciljeve rata u Gazi i Libanu, a da je Iran taj koji nastavlja da “teži ka širokoj regionalnoj eskalaciji”.

Hagari je saopštio da su mete koje su pogođene u Iranu protekle noći odabrane iz “široke grupe ciljeva”.

“Znaćemo kako da izaberemo dodatne mete i da ih pogodimo ukoliko je potrebno. Ovo je jasna poruka – ko god da prijeti Izraelu, skupo će to platiti”, naglasio je izraelski zvaničnik.

Predsjednik Naroda i Pravde Elmedin Konaković izjavio je danas u Sarajevu da dio članova SDA zajedno s velikosrpskim strukturama radi na destabilizaciji BiH i njenih institucija.

Konaković, koji je i ministar inostranih poslova BiH, na pres-konferenciji posvećenoj aktuelnim izazovima u vezi sa vladavinom prava, naveo je da neprijatelji BiH poput Aleksandra Vučića i dan danas rade na destabilizaciji BiH i njenih institucija, prvenstveno Ustavnog suda, OHR-a i Suda BiH, uz pomoć secesionista u BiH i populista iz SDA.

Istakao je da to uključuje negiranje presuda Ustavnog suda kao i negiranje Ustava i Dejtona, u čemu učestvuju pomagači sa domaće probosanske političke scene kako bi napadali Trojku.

“To su neki u SDA koji su prije dokazano radili za KOS, poput Fikreta Muslimovića, a danas rade na rušenju sistema u BiH”, rekao je Konaković, prenosi Fena.

Dodao je da je to vidljivo iz napada na OHR, koji jeste pravio greške s izmjenama Izbornog zakona, izjednačavanja Alije Izetbegovića i presuđenih ratnih zločinaca i mješanjem u slučaj Kovačević.

Naglasio je da je Sud BiH takođe pod napadom istih struktura koje sada tvrde da je Fadil Novalić nevino osuđen i to uoči izricanja presude Dodiku.

Konaković tvrdi da su dokazi u slučaju “respiratori” neoborivi i da je potrebno ponovno otvaranje te teme.

-“Nemoguće je da se ovi napadi na tri institucije dešavaju istovremeno sa različitih strana a da tu ne nađemo poveznicu interesa velikosrpskih politika i domaćih kriminalaca izdajnika”, poručio je Konaković.

Naglasio je da mu je dio stranih diplomata potvrdio da ovo isto prijavljuju i njihove obavještajne službe.

Retorika Zapada u vezi sa situacijom u Ukrajini se promijenila i počeli su da razmišljaju i da zaista procjenjuju situaciju, izjavio je predsjednik Rusije Vladimir Putin.

“Oni su i juče rekli da je neophodno da se nanese strateški poraz Rusiji. Međutim, danas se retorika već promijenila. Mi to vidimo. Kao što sam rekao, možemo samo da ih pohvalimo zbog toga što su počeli da razmišljaju i zaista procjenjuju situaciju”, naveo je Putin u intervjuu za televiziju “Rusija jedan”.

On je naglasio da se Kijev ponaša iracionalno, te da nije moguće praviti planove na toj osnovi i da je prerano da se čak i pomene mogućnost postizanja nekog dogovora.

Putin je napomenuo da je Rusija spremna da potraži i napravi razumne kompromise radi rješavanja ukrajinskog pitanja, ali da trenutno nema sadržajnih pregovora, jer ukrajinska strana to odbija.

On je naveo da bilo koji ishod ukrajinskog sukoba mora da bude u korist Rusije, te da bude zasnovan na realnoj situaciji na terenu, prenosi Srna.

Putin je podsjetio da je Kijev dva puta odbacio sve inicijative za pregovaranje koje je Rusija uzela u obzir.

Govoreći o učinku u ruskoj specijalnoj vojnoj operaciji u Ukrajini, Putin je istakao napredovanje ruske vojske u pravcu Hersona, naglasivši da sve promjene idu u korist Oružanih snaga Rusije.

Prema njegovim riječima, iskustvo ruskog vojnog osoblja i pobošani kapaciteti ruskog vojno-industrijskog kompleksa imaju dobar efekat.

Decenijama nakon sila Osovine nacističke Njemačke, fašističke Italije i imperijalnog Japana i antizapadne koalicije iz doba Hladnog rata, kao i godina otkako je Džordž Buš Mlađi nazvao američke neprijatelje Iran, Irak i Sjevernu Koreju “osovinom zla”, postoji percepcija da je nova, veza između Kine i Rusije u porastu.

Takvo usklađivanje bi spojilo dvije dugogodišnje nuklearne sile, sa državom za koju se vjeruje da je proizvela veliki broj nuklearnih bojevih glava u Sjevernoj Koreji i Iran, za koji SAD kažu da bi takvo oružje vjerovatno mogao dobiti za nekoliko sedmica.

Vojno partnerstvo Sjeverne Koreje s Rusijom sada povezuje teški, vrući sukob u Evropi s posebno napetim periodom hladnog sukoba na Korejskom poluostrvu, jer je sjevernokorejski lider Kim Džong Un podigao svoje prijetnje prema jugu, gdje tehnički idalje traje ratno stanje, piše CNN.

Nakon obavještajnih podataka o raspoređivanju vojnika Sjeverne Koreje u Rusiju, Južna Koreja je rekla da bi mogla razmotriti isporuku oružja Ukrajini, gs tim da taj američki saveznik tek treba direktno da dostavi oružje.

Za Sjevernu Koreju, gdje je lider Kim pozvao na jačanje ilegalnog programa nuklearnog oružja u svojoj zemlji, malo se može izgubiti slanjem, kako se vjeruje, miliona artiljerijskih granata, balističkih projektila kratkog dometa i, odnedavno, vojnika u Rusiju.

Postavlja se pitanje da li se ova trenutna taktička usklađivanja mogu održati i nakon rata u Ukrajini i evoluirati u direktnu koordinaciju između sve četiri nacije.

Ključni faktor u razvoju bilo kakvog daljeg usklađivanja je Kina, kažu posmatrači – daleko najmoćniji igrač u grupi, vodeći trgovinski partner za Rusiju, Sjevernu Koreju i Iran, i naciju koju SAD vide kao svog primarnog protivnika.

Kako su se podjele s Vašingtonom produbljivale, Peking je pojačao napore da stavi na kušnju globalno vodstvo SAD-a i oblikuje međunarodni poredak u onaj koji favorizira Kinu.

Uloga Rusije u tim naporima bila je prikazana ove sedmice u njenom jugozapadnom gradu Kazanju, gdje su Ši i Putin pozdravili svoju posvećenost izgradnji “pravednijeg” svijeta na marginama samita grupe BRIKS-a na čijem su članstvu zajednički radili ove godine.

Peking također pažljivo upravlja svojim odnosima sa Sjevernom Korejom – koja je gotovo u potpunosti ekonomski i diplomatski zavisna od Kine. Smatra se da su kineski lideri oprezni u pogledu rastućeg približavanja Kim-Putin i potencijala da osnažena Severna Koreja izazove probleme i privuče veći fokus SAD na region.

Na pitanje o kretanju sjevernokorejskih trupa u Rusiju na redovnom brifingu za novinare u četvrtak, kinesko ministarstvo vanjskih poslova je odgovorilo da “nema informacije o tome”.

Iako praktikuje vlastito agresivno ponašanje u Južnom kineskom moru i prema Tajvanu, Kina možda ne želi izgledati kao da se previše oslanja na ova partnerstva i ometa napore da se prikaže kao odgovoran, globalni lider.

Zauzvrat, Pjongjang, koji je bez novca i međunarodno izolovan, vjerovatno je dobio hranu i druge potrepštine – i potencijalno podržava razvoj svojih svemirskih kapaciteta, što bi takođe moglo pomoći njegovom sankcionisanom raketnom programu.

Važnost ratovanja dronovima u Ukrajini je takođe dovela do toga da Rusija traži od Irana nabavku – produbljivanje sigurnosnog usklađivanja koje datira iz 2015. i rata u Siriji, kada su oboje podržavali režim Bašara al-Asada.

A za Teheran – opterećen velikim zapadnim sankcijama i upleten u širenje bliskoistočnog sukoba s Izraelom koji podržava SAD – smatra se da bi isporuka oružja Rusiji potencijalno ojačala njegov odbrambeni sektor, dok mu veze s Pekingom i Moskvom pružaju diplomatsko pokriće.

NATO je takođe posljednjih godina krenuo u jačanje odnosa sa američkim saveznicima i partnerima u azijsko-pacifičkom regionu, sa prošlonedeljnim sastankom ministara odbrane kojem su se po prvi put pridružile Australija, Japan, Novi Zeland i Južna Koreja.

Kratkoročno, ruska partnerstva u oružju također otvaraju vrata Iranu i Sjevernoj Koreji da potencijalno nabave i proizvode visokosofisticirano rusko oružje, pa čak i da ih isporuče širom svijeta.

Trenutna dinamika takođe povećava rizik da budući sukobi – uključujući onaj u kojem je Kina u centru, a ne Rusija – dovedu do koordinacije između ta četiri subjekta, ocjenjuju neki analitičari.