Američki predsjednik Donald Tramp ima za cilj da izoluje predsjednika Venecuele Nikolasa Madura i primora ga da popusti, dok se njegovi saveznici u Moskvi, Pekingu i Havani suočavaju sa pritiskom da se distanciraju od njega.
Uprkos zrnastom snimku, bilo je jasno da se američki marinci spuštaju konopcem iz helikoptera “Crni jastreb” na palubu tankera za naftu kod obale Venecuele. Zaplijena jednog od sankcionisanih brodova koji su ilegalno prevozili sirovu naftu bila je uvod u drugi čin kampanje Donalda Trampa za svrgavanje Nikolasa Madura, piše The “Telegraph”.
Za nekoliko dana, američki predsjednik Donald Tramp je objavio potpunu pomorsku blokadu sa ciljem da prekine ekonomsku vezu venecuelanskog predsjednika.
“Venecuela je potpuno okružena najvećom armadom ikada okupljenom u istoriji Južne Amerike. Ona će samo rasti, a šok za njih će biti neviđen”, rekao je Tramp u utorak.
Stručnjaci ovaj potez vide kao kreativni proračun da se “izgladnjuje” Madurova vlada, čiji opstanak zavisi od prodaje sirove nafte u inostranstvu, dok se istovremeno primoravaju njegovi saveznici u Moskvi i Pekingu da ga napuste.
“Bijela kuća je posvećena naporima protiv režima i uklanjanju Madura”, rekao je izvor blizak administraciji.
To je plan koji stoji iza Trampove blokade i kampanje za koju Bijela kuća očekuje da će lišiti Venecuelu globalnog uticaja.
Maduro se oslanjao na izvoz venecuelanskih naftnih rezervi kako bi zemlja opstala.
Venecuela ima više sirove nafte ispod svojih škriljaca nego Saudijska Arabija, Rusija ili SAD, a taj resurs, nazvan “tečno zlato”, čini oko 88 procenata od 24 milijarde dolara venecuelanskog izvoza. Tramp pokušava da to zaustavi od 2019. godine.
Izolacija režima
Tokom svog prvog mandata, sankcionisao je venecuelansku državnu naftnu kompaniju PDVSA i prijetio sekundarnim sankcijama protiv svih koji posluju sa njom. Madurova vlada se okrenula tajnoj floti zastarjelih tankera kako bi izbjegla sankcije i nastavila da isporučuje naftu kupcima u Kini, Rusiji i na Kubi.
“Ono što rade je u suštini pokušaj da presjeku svaki preostali izvor prihoda vladi kako bi je poljuljali i primorali da promjeni režim”, rekao je o Trampovoj taktici Kristofer Sabatini, viši istraživački saradnik za Latinsku Ameriku u Čatam Hausu.
Sprečavanjem prihoda od nafte, žele da izoluju Madura i izazovu novi nivo nestabilnosti, do tačke u kojoj će biti primoran da podnese ostavku ili da izazove pobunu svojih nezadovoljnih saveznika.
Odnosi između Vašingtona i Karakasa su na najnižoj tački. SAD i mnogi njihovi saveznici smatraju Madura diktatorom. Ipak, zahvaljujući izvozu nafte iz Venecuele, Maduro je izgradio mrežu lojalnih vojnih zapovednika i međunarodnih saveznika koji ga drže na vlasti.
Najveći kupac je Kina, koja otpada na oko 80 odsto izvoza. Peking dobija ovu naftu ne kao komercijalni uvoz, već kao otplatu duga za procjenjenih 60 milijardi dolara kredita koje su uložili u venecuelanske naftne projekte.
Ako se nafta više ne može isporučivati, Maduro prestaje da bude koristan za Kinu i postaje pravni teret, jer Peking traži otplatu duga.
“Moglo bi doći do tačke u kojoj Kina kaže: Bolje je da se riješimo ove glavobolje i da se riješimo Madura nego da nastavimo bilo kakvu aktivnu podršku”, napominju stručnjaci.
Peking je ranije pokazao malo saosjećanja u sličnim situacijama. U Africi i Centralnoj Aziji se više puta distancirao od lidera koje više ne smatra pouzdanim partnerima. Za Trampa, blokada je još jedan korak u planu koji su insajderi nazvali “Donroova doktrina”, usmjeren na eliminisanje kineskog uticaja.
Havana, koja se dugo oslanjala na subvencionisanu venecuelansku naftu, takođe je na meti. Stručnjaci upozoravaju da će blokada biti “katastrofalna za Kubu”, istorijskog neprijatelja SAD, i procjenjuju da će izvoz dramatično pasti.
“Oni pokušavaju da izgladne vladu, a time zapravo izgladnjuju i narod”, rekli su za “The Telegraph”.
Rusija je takođe bila ključni pokretač projekata vezanih za naftu za Venecuelu u sjenci. Dok lider Vladimir Putin pokušava da se dodvori Trampu od povratka u Ovalni kabinet, mogao bi da preusmjeri flote tankera, dodatno izolujući Madura.
Znaci promjene stava Moskve su već vidljivi. Izvještaji krajem novembra sugerisali su da je Rusija počela evakuaciju svojih građana iz regiona.
Priprema za rat?
Formiranje armade, najvećeg američkog vojnog prisustva u regionu u posljednjih nekoliko decenija, počelo je nizom udara na brodove za koje je Trampova administracija tvrdila da prevoze ilegalne narkotike u SAD. Mjesecima su američke snage izvodile smrtonosne udare na mala plovila koja su plovila međunarodnim vodama.
Ovo je navelo mnoge Venecuelance, a i mnoge Amerikance, da povjeruju da se Tramp sprema za rat, što ni sam nije isključio. Blokada, sugerišu izvori, jedna je od blažih vojnih eskalacija o kojima je predsjednik pregovarao sa svojim kabinetom posljednjih nedjelja.
Visoki vojni zvaničnici su navodno predstavili američkom predsjedniku opcije za vojnu intervenciju u regionu, uključujući kopnene udare. Druge opcije koje Pentagon navodno razmatra uključuju direktne napade na Madurovo lično obezbjeđenje ili operacije zauzimanja naftnih polja zemlje.
Takođe se nadaju da će same kartele, za koje vojni zvaničnici kažu da su umiješani u šverc fentanila u Sjedinjene Države, okrenuti protiv njihovih vođa tako što će ugušiti način njihovog finansiranja. Za oružane snage Venecuele, prihodi od nafte su lijepak koji drži sistem na okupu. Generali kontrolišu luke, carinu i distribuciju goriva, što vojsku čini glavnim stubom Madurove moći.
Ista taktika važi i za Madurove navodne veze sa organizovanim kriminalom. Oni se oslanjaju na pristup lukama za pranje novca, a sve to se održava novcem generisanim od prodaje nafte. Tramp se navodno protivi idejama koje bi mogle da dovedu američke vojnike u opasnost ili da se pretvore u neuspjeh.
“Ova administracija je pokazala da je spremna da upotrebi vojnu silu, ponekad i ishitreno. Svakako je moguće da bi pokrenuli vazdušni napad. Međutim, pokretanje rata protiv Venecuele teško da bi predsjedniku donijelo Nobelovu nagradu za mir”, kažu stručnjaci za “The Telegraph”.
Ako se protok nafte nastavi, Maduro će ostati na vlasti. Ako se zaustavi, Kina može odlučiti da dug nije vrijedan naplate, a Madurovi finansijski osiromašeni poručnici mogu se okrenuti protiv njega. Vašington računa na činjenicu da režimi ne padaju kada su napadnuti, već kada su napušteni, piše “The Telegraph”, a prenosi “b92”.
