NATO je danas pozvao na hitnu deeskalaciju na sjeveru Kosova i Metohije.
Portparol Alijanse Oana Lungesku poručila je u objavi na Twitteru da NATO poziva i Beograd i Prištinu da budu uzdržani, izbjegnu jednostrane akcije i vrate se dijalogu.
“Mandat NATO i Kfora ostaje da se obijezbedi sigurno i zaštićeno okruženje i sloboda kretanja za sve zajednice”, navela je Lungesku.
Tajvan je rasporedio snage zračne ophodnje kao odgovor na kineske avione.
Odnosi između Kine i Tajvana ponovo su napeti nakon što je Peking danas poslao 24 borbena aviona, uključujući dva bombardera sposobna za nošenje nuklearnih bombi prema zračnom prostoru Tajvana.
Ovakva reakcija Kine uslijedila je nakon nakon što su Tajvana te objavile svoju namjeru da se pridruže Transpacifičkom trgovačkom partnerstvu (CPTPP).
Naime, Kina se prijavila za ulazak u isti trgovački savez manje od sedmicu dana prije Tajvana, otoka kojeg doživljava kao dio svoje države, prenosi Reuters.
Tajvan je rasporedio snage zračne ophodnje kao odgovor na kineske avione i pratio ih kroz svoje sisteme protivzračne odbrane, stoji u saopćenju otočkog Ministarstva obrane.
Trgovački savez zvan “Sveobuhvatan i progresivan sporazum o transpacifičkom partnerstvu” (CPTPP) je trgovački dogovor iz 2016. koji je trebao osnažiti trgovinu preko Tihog okeana.
Predsjednik Turske Redžep Tajip Erdoan je uoči sastanka sa Vladimirom Putinom u Sočiju izjavio da očekuje “drugačiji pristup Rusije prema Siriji“.
“Sirijski režim (predsjednika Bašara Asada) faktički predstavlja prijetnju za južne dijelove naše zemlje. Od Rusije, kao prijateljske zemlje, očekujem solidarnost i drugačiji pristup Siriji”, rekao je Erdoan.
Kako je dodao, “ima ozbiljna očekivanja od pregovora sa Putinom o Siriji“.
Takođe je naglasio da “Ankara teži da podigne bilateralne odnose sa Rusijom na kvalitativno novi nivo“.
Lideri Rusije Vladimir Putin i Turske Redžep Tajip Erdoan sastaće se 29. septembra u Sočiju. Kako je precizirao turski predsjednik, sa Putinom će, između ostalog, razgovarati i o “rusko-turskim odnosima i situaciji u Siriji“.
S tim u vezi, dodao je da računa na to da će nakon sastanka s ruskim kolegom “biti donijeta važna odluka“ sa stanovišta bilateralnih odnosa koji će zatim “ući u aktivniju fazu“, piše B92.
Centralna banka Kine proglasila je ilegalnim sve transakcije koje se obavljaju bitcoinom i ostalim virtuelnim valutama.
Kineskim bankama je zabranjen rad s kriptovalutama 2013. godine, ali su vlasti ove godine objavile podsjetnik.
AP navodi da se time izražava zabrinutost da bi i dalje moglo biti aktuelno “rudarenje” i trgovina kriptovalutom ili je riječ o indirektnoj izloženosti finansijskog sistema riziku.
U današnjem obavještenju se ističe da bitcoin, eterum i druge digitalne valute ometaju rad finansijskog sistema i koriste se za pranje novca i druge prekršaje.
Narodna banka Kine radi na razvoju elektronske valute juan za transakcije bez gotovine koje može da prati i kontroliše Peking.
Mafijaški šef koji je bio na saslušanju u sudnici u Delhiju preminuo je nakon što su na njega pucali gangsteri odjeveni poput advokata, javlja Russia Today.
Poznati gangster Jitender Gogi u zatvoru je od 2020. godine, a danas je doveden na saslušanje u sudnicu koja se nalazi u sjevernom dijelu Delhija. Nakon što je stigao, pripadnici suparničke frakcije, bande Tillu, ušli su u sudnicu odjevenu poput advokata te su ga ubili.
Članovi specijalnih snaga koji su bili u Gogijevoj pratnji su uzvratili vatrom te su likvidirali dvojicu napadača.
U pucnjavi je povrijeđeno šest osoba uključujući advokaticu.
Kongresmen Gaurav Pandhi je na Twitteru objavio snimak nastao izvan sudnice koji se brzo proširio društvenim mrežama, a na njemu se čuje pucnjava te se vidi policajac s oružjem.
Indijski mediji pišu da su Gogijeva i Tillu banda u ratu godinama te da je rezultat tog sukoba 25 mrtvih.
Predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan osvrnuo se na trenutne odnose s SAD-om i američkim predsjednikom Bidenom te je istakao kako relacije nisu počele na najbolji mogući način.
U saopćenju, Erdogan se osvrnuo na odnose koje je imao s američkim predsjednicima u prošlosti te je naglasio kako su oni bili znatno bolji nego što je to slučaj s Bidenom.
“Dobro sam sarađivao s Bushom, Obamom i Trumpom, ali ne mogu reći da je saradnja dobro započela s Bidenom. Ne mogu reći da smo zauzeli dobre pozicije”, rekao je Erdogan.
Naročito se osvrnuo na trenutne tenzije koje su prisutne između Turske i SAD-a, a koje se tiču nabavke ruskog S-400 sistema.
“SAD mora shvatiti da se Turska neće povući iz dogovora o S-400”, naveo je Erdogan.
Turski predsjednik je rekao da su Sjedinjene Američke Države tokom krize u Afganistanu povukle nekoliko poteza bez dodatnih konsultacija s Turskom.
“Za Tursku je nezamislivo otvoriti vrata države i prihvatiti sve afganistanske izbjeglice. Naša zemlja nije otvoreni koridor. SAD ne mogu reći da moramo primiti sve izbjeglice i zbog toga i oni moraju poduzeti određene korake vezane za izbjeglice iz Afganistana”, poručio je turski predsjednik.
U Sjedinjenim Američkim Državama 400 najbogatijih porodica plaćale su porez po manjoj stopi nego prosječni porezni obveznici.
U izvještaju Bijele kuće je istaknuto da su ove porodice od 2010. do 2018. godine plaćale porez po stopi od 8,2 posto. One čine 0,0002 posto od ukupnog broja poreznih obveznika u ovoj zemlji.
Tokom navedenog perioda uplatile su 1,8 biliona dolara poreza, što je manje u odnosu na to koliko su uplatili ostali Amerikanci. Prosječni građanin je 2018. plaćao porez po stopi od 13,3 posto na svoj prihod.
Ovaj izvještaj je objavljen nakon što su demokrati tražili da se bogati i korporacije više oporezuju, a kako bi se osigurala finansijska sredstva od 3,5 biliona dolara potrebnih za poboljšanje javnih usluga i infrastrukture – školstvo, zdravstvenu zaštitu, plaćeno odsustvo sa posla i borbu protiv klimatskih promjena.
Republikanci se protive ovom prijedlogu. Kongresmen iz ove stranke iz Teksasa Kevin Brady smatra da će se oporezivati “oni koji su teško zaradili” te je nezadovoljan mogućnošću da to bude “najveće širenje države blagostanja ikada”.
Ranije je istraživanje nevladine organizacije ProPublica pokazalo da su neki od najbogatijih Amerikanaca, među kojima su Jeff Bezos, Michael Bloomberg, Warren Buffett, Carl Icahn, Elon Musk i George Soros vrlo malo platili poreza na bogatstvo.
Ukazano je da je ovo posljedica postojećih poreznih pravila. Većina Amerikanaca su radnici sa niskim ili osrednjim platama i plaćaju porez na ono što zarade – plate. S druge strane, najbogatiji Amerikanci prihode ostvaruju investicijama koje se manje oporezuju od plata ako se ostvaruju u kontinuitetu dužem od godinu dana.
Bogati mogu izbjeći plaćanje poreza na imovinu ukoliko je ne prodaju. Nadležni sada istražuju one koji su imali neoporezivani rast vrijednosti imovine.
Međutim, porezna stopa od 8,2 posto možda nije tačna zbog mogućih metodoloških pogrešaka. To znači da bi stopa mogla biti manja – šest posto, ali i veća – 12 posto. U obzir nisu uzete sve ostale vrste oporezivanja, piše CNBC.
Zastupnički dom SAD-a u četvrtak je odobrio prijedlog zakona o finansiranju izraelskog sistema odbrane Željezna kupola (Iron Dome) čime se nastavila saradnja ove dvije države u pogledu vojnih tehnologija.
U konačnom glasanju, za finansiranje izraelskog sistema odbrane glasalo je 420 zastupnika dok je 9 bilo protiv, uključujući 8 predstavnika Demokratske stranke i jednog predstavnika Republikanske stranke.
Izdvajanjem novih finansijskih sredstava za Iron Dome, SAD je nastavio saradnju s Izraelom kada je riječ o ovom sistemu odbrane.
Prema podacima Istraživačke službe Kongresa, do novembra 2020. godine Amerika je Izraelu osigurala 1,6 milijardi dolara za presretače, baterije i troškova održavanja Željezne kupole.
Nova sredstva koja bi trebala biti izdvojena, iskoristit će se također za zamjenu presretača projektila koji su korišteni tokom borbi s Hamasom u maju 2021. godine.
“Finansiranje je u skladu s Memorandumom o razumijevanju iz 2016. godine između SAD-a i Izraela kojim se Amerika obavezuje da će pružiti dodatnu pomoć Izraelu kada je riječ o održavanju Željezne kupole nakon perioda borbi kako bi se u budućnosti omogućila efikasna odbrana Izraela”, saopćeno je.
Ipak, ovaj potez nije naišao na odobravanje svih članova Doma. Demokratska zastupnica Rashida Tlaib rekla je kako se ne može govoriti i potrebi Izraelaca za odbranom dok Palestinci žive pod sistemom aparthejda.
“Ne možemo govoriti o potrebi Izraelaca za sigurnošću u vrijeme kada Palestinci žive pod nasilnim sistemom i umiru od njega. Trebali bismo također govoriti o potrebi Palestinaca za sigurnošću od izraelskih napada”, rekla je Tlaib.
Nakon glasanja i usvajanja odluke u Zastupničkom domu SAD-a, konačnu odluku o finansiranju donijet će Senat ove države nakon čega će se pristupiti konačnom finansiranju projekta.
Iako je formiranjem novog-starog saveza oko programa AUKUS prvenstveno potencirana saradnja Velike Britanije, SAD-a i Australije, indirektna poruka koja se ovim potezom poslala Kini vjerovatno je u ovom momentu mnogo značajnija.
Jačanjem saveza, Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države kao i Australija poslale su poruku kako neće dozvoliti zvaničnom Pekingu dalju militarizaciju spornih područja u Južnom kineskom moru koje već decenijama predstavlja predmet spora.
Gdje se nalazi Južno kinesko more i zašto je bitno
Područje smješteno između nekoliko azijskih država, već nekoliko decenija izaziva brojne tenzije kako među ovim zemljama, tako i na međunarodnom planu.
Južno kinesko more predstavlja dio koji se nalazi između Kine, Vijetnama, Tajvana, Indonezije, Filipina, Bruneja i Malezije. S obzirom na broj država koje ga okružuju, područje Južnog kineskog mora predstavlja idealnu podlogu na kojoj države mogu iznositi svoje zahtjeve, ali i ukazivati na probleme koji su često kroz opterećeni burnim bilateralnim odnosima.
S obzirom na položaj, Južno kinesko more za svaku državu na ovom području predstavlja i dio preko kojeg se odvija veliki dio trgovine što državama generira prihode koji se mjere u milijardama. Osim toga, prema istraživanjima, Južno kinesko more bogato je i prirodnim resursima kao što je plin i nafta što svakako daje dodatnu dimenziju ovom problemu.
S obzirom da Kina predstavlja ujedno i najveću državu koja izlazi na Južno kinesko more, njeni zahtjevi prema ovom dijelu su i najveći. Međutim, kineski zahtjevi u Južnom kineskom moru često se ne podudaraju sa zahtjevima i željama drugih država koje također tvrde kako imaju pravo na određeni dio ovog teritorija.
Upravo ovi sporovi koji se vode već nekoliko decenija postali su generator jednog oblika “hladnog rata” između Kine s jedne, te susjednih država i njihovih transatlantskih partnera s druge strane.
Svi sporovi u Južnom kineskom moru
Države koje okružuju ovo područje, još sedamdesetih godina počele su polagati pravo na područja u ovom moru koja su bogata resursima. Osim resursa, države su se sporile i oko vlasništva nad otocima kao što su Spratly i Paracel za koje Kina tvrdi da pripadaju Pekingu.
Ipak, da bi se objasnila historija sukoba, potrebno se vratiti u 1947. godinu i period nakon Drugog svjetskog rata kada je područje Južnog kineskog mora bilo pod kontrolom tadašnjeg Japana. Međutim, nakon poraza u Drugom svjetskom ratu, područje je okupirala kineska vojska.
Već tada, Kina je donijela strategiju koju je nazvala Linija s 11 crtica čime je jasno pokazala pretenzije na skoro 90 posto područja Južnog kineskog mora. Između ostalog, unutar linija bili su i ključni arhipelazi kao i sporna ostrva Spratly, Paracel uključujući i skup koralnih grebena u blizini Filipina.
S obzirom na tadašnje dobre odnose sa Sjevernim Vijetnamom, Kina je na “korištenje” ovoj državi ustupila Tonkinski zaljev zbog čega se Linija s 11 crtica pretvorila u Liniju s devet crtica.
Upravo ova teorija kojom je Kina s devet crtica zaokružila teritorije kojima vlada, izazvala je brojna negodovanja susjednih država koje su smatrale da i one moraju imati jednak pristup i prilaz Južnom kineskom moru.
Tenzije su naročito eskalirale 1974. godine kada su Kina i Južni Vijetnam pokrenuli rat koji je postao poznat kao “Bitka na Paracel ostrvima” što je bio pokušaj vijetnamske vojske da protjera kinesku mornaricu iz područja za koje je VIjetnam smatrao da pripada ovoj zemlji.
S obzirom na tenzije, Ujedinjene nacije su 1982. godine organizovale sastanak čiji je plod bio usvajanje Konvencije o pravima mora (UNCLOS) koju su između ostalog potpisale Kina i sve okolne države.
Prema UNCLOS-u, nacije koje izlaze na Južno kinesko more dobijaju ekskluzivnu ekonomsku zonu 200 nautičkih milja od svojih obala.
“U toj zoni, one imaju isključiva prava eksploatacije resursa, a druge nacije imaju slobodu plovidbe i preleta ovim dijelovima. Vode unutar 12 nautičkih milja su ‘teritorijalne’ vode i zemlje na tom području imaju potpuni suverentitet”, navodi se u Konvenciji.
Međutim, i pored usvajanja ove Konvencije, Kina se i dalje pridržava teorije Linija s devet crtica za koju smatra kako ima historijsku pozadinu uprkos činjenici da pravno nije utemeljena.
Na spornim područjima kao što su Paracel i Spratly ostrva, Kina već godinama vrši militarizaciju, a također, već nekoliko godina aktuelan je pristup gradnje umjetnih ostrva što se također definira kao “rat bez oružja” kojim zvanični Peking nastoji stvoriti pritisak na susjedne države.
Ono što je interesantno, Kina je na ovim dijelovima uložila i velika sredstva u gradnju radara koji bi trebali prepoznati sve aktivnosti stranih brodova koji se približavaju dijelovima mora za koje Kina tvrdi da pripadaju njima.
Tenzije i dalje rastu, ali Kina ne odustaje od planova
Tenzije među državama naročito su eskalirale 2016. godine kada su Filipini pokrenuli tužbu protiv Kine pred Haškim sudom gdje su tvrdili kako je upravo kineska Linija s devet crtica nevažeća jer nema pravno utemeljenje te ne podliježe pravilima Konvencije o pravima mora.
Također, Filipini su pokrenuli tužbu i zbog konstantnih kineskih aktivnosti u predjelima koji su prema Konvenciji UN-a trebali predstavljati ekonomsku zonu Filipina, te su istakli kako je samo tokom jednog mjeseca zabilježeno više od 200 upada kineskih snaga sigurnosti u filipinske teritorijalne vode.
Na kraju, 2016. godine Stalni arbitražni sud u Hagu donio je presudu u korist Filipina gdje se navelo kako nigdje ne postoje pravni dokazi da Kina ima kontrolu nad područjem Južnog kineskog mora.
“Tribunal je utvrdio da Kina krši suverena prava Filipina ometajući filipinsko istraživanje nafte, kao i filipinske ribare. Također, Tribunal je utvrdio kako ostrva Spratly ne predstavljaju pravno ostrvska područja već kamenje na koje je Peking postavio hiljade tona pijeska i betona kako bi ga učinio upotrebljivim”, navodi se.
Vrlo brzo, uslijedila je reakcije i kineskih zvaničnika koji su izrazili nezadovoljstvo odlukom te su naveli kako je neće poštovati.
“Kineska vlada i kineski narod odlučno se protive presudi i neće je ni priznati ni prihvatiti”, rekao je kineski ministar vanjskih poslova.
Iako su Filipini odnijeli pobjedu, ona je bar za sada, samo moralna s obzirom da je Kina i nakon 2016. godine nastavila militarizaciju spornih područja i ometanje aktivnosti koje se tiču susjednih država i njihovih ekskluzivnih ekonomskih zona.
Početkom 2021. godine, Kina je donijela i nekoliko zakona kojima je nastojala potvrditi svoju dominaciju u Južnom kineskom moru. Zvaničnici su tako usvojili Zakon o obalnoj straži kao i Zakon o sigurnosti pomorskog prometa.
Između ostalog, Kina je ovim zakonima donijela mjere kojima zahtijeva od stranih brodova koji prevoze određene vrste tereta kroz Južno kinesko more da kineskim vlastima dostave detaljne informacije pri tranzitu kroz područja koje Kina smatra vlastitim teritorijalnim vodama.
Upravo sve aktivnosti i sveprisutnost tenzija u Indo-Pacifiku, doprinijeli su tome da azijski problem vrlo brzo postane svjetski u koji će se uključiti euroatlantski saveznici.
Južno kinesko more – međunarodni problem
Kako bi zaštitili vlastite ekonomske i političke interese, ali i interese zemalja saradnica u azijskog regiji, euroatlantski saveznici već duži period intenzivno obavljaju niz vojnih operacija na području Južnog kineskog mora. Uprkos činjenici da u ovim operacijama dominiraju SAD i Velika Britanija, članice EU također su bitan dio operacija.
Francuska u Indo-Pacifiku drži oko 7.000 trupa, a Njemačka će po prvi put nakon 20 godina poslati brod na područje Južnog kineskog mora što je dio nedavno usvojene Indo-Pacifičke strategije čije je usvajanje obrazložio ministar vanjskih poslova Heiko Maas.
“Politički Zapad leži na Istoku. Šaljemo jasnu poruku, Indo-Pacifik je prioritet njemačke vanjske politike”, rekao je Maas.
Uprkos trenutnim razlikama i tenzijama oko programa AUKUS koje su stvorene između SAD-a, Velike Britanije i Australije s jedne, te Francuske i članica EU s druge strane, države zapadnog bloka i dalje su saglasne u jednom cilju koji se tiče suzbijanja utjecaja Kine.
Svjesni da su države koje okružuju Kinu suviše slabe i ovisne od moći Pekinga, zapadne zemlje nastoje što više direktnim putem i uz pomoć saveznika poput Australije, Japana i Tajvana utjecati na slabljenje zvaničnog Pekinga.
Kineski zvaničnici, s druge strane, neće mirno posmatrati aktivnosti u samom “komšiluku” te je s toga za očekivati da će se tenzije u ovom predjelu, naročito nakon AUKUS-a, dodatno pojačati čime će Južno kinesko more još jednom postati potvrda promjene u globalnim odnosima čiji fokus nije na Bliskom, već na Dalekom istoku.
Desetine hiljada Haićana stiglo je do granice sa SAD.
Glasine su podgrejale nadu da će moći da uđu u tu zemlju i tamo da ostanu. Ali, predsednik Bajden u koga ti ljudi polažu nade ima drukčije planove.
Nadu u američkom pograničnom gradu Del Rio predstavlja bledožuta zgrada pored prašnjavog fudbalskog terena. Ko je dotle uspeo da dođe, taj je preživeo prelazak preko reke, prešao granicu i za sada je na sigurnom. A onaj ko u senci zgrade stoji u redu sa smeđom kovertom u rukama, taj ovog strahovito vrelog dana čeka na autobus.
U hladu je više od 40 stepeni Celzijusa, ali tu ima vode i voća. Za to su se pobrinuli volonteri organizacije “Granična humanitarna koalicija” (Border Humanitarian Coalition). Više ne vladaju uslovi nedostojni čoveka, kao ispod mosta preko reke Rio Grande koji povezuje Meksiko i Sjedinjene Države. Čarli je jedan od preko stotinu migranata, a gotovo svi su s Haitija. Taj 32-godišnjak već je dugo na putu.
Putovao je dva meseca, prošao kroz 12 zemalja. Sve, kaže, za svoju budućnosti. Domovinu je napustio pre više godina. Nekoliko godina je proveo u Čileu, ali ekonomska situacija se tamo zbog pandemije pogoršala. A povećala se i diskriminacija. Nazad na Haiti ne želi. Tamo je nakon atentata na predsednika Žovenela Moizea u julu i zemljotresa u avgustu još veći haos. To ne obećava budućnost kakvu Čarli sanja.
Sada je konačno u SAD. Nada se da ga neće vratiti, jer ima rođake u Orlandu. Tome se nada i Edlin. Ta 27-godišnjakinja sedi malo po strani i hrani svoju jednogodišnju ćerku. “Nadam se poslu i boljem životu”, kaže. I ona je 2018. pobegla, najpre u Čile, a onda se pre dva meseca uputila prema SAD. “Dobro sam”, kaže Edlin uprkos svemu. Njene rečenice su kratke, stalno gleda svoje dete.
I Edlin ima koverat u kojem su podaci kako doći do rodbine u SAD. Među migrantima kruži priča da niko ko ima rodbinu u SAD neće biti vraćen. Mnogi su poverovali da će dolaskom Džozefa Bajdena za američkog predsednika sve biti bolje, da će moći da se usele u SAD. Ali, iako je Bajden obećao humaniju politiku od Donalda Trampa i zaustavio izgradnju ograde na granici, prepreke na južnoj američkoj granici nisu nestale.
Nepoželjne slike
Nekoliko kilometara južno od žute zgrade u Del Riju je crna ograda od gvožđa na kojoj prestaje nada. Nakon što su objavljene fotografije iz tamošnjeg migrantskog kampa, pristup je zabranjen. Na jednoj odavno zatvorenoj robnoj kući još su reklame na španskom za alkohol i cigarete. To je najava obećane zemlje koja polako bledi.
Blokade na putu i policija ne dozvoljavaju prelaz preko mosta preko kojeg se inače obavlja granični promet. Putem patroliraju vojnici Nacionalne garde u terenskim vozilima, a još je otvoren jedan ulaz za stotine službenika koje je vlada u Vašingtonu poslala u Teksas. Oni bi trebalo da situaciju hitno stave pod kontrolu kako se ne bi pojavile neke nove fotografije koje bi bile neugodne za Bajdena. Njegov ministar za nacionalnu zaštitu Alehandro Majorkas došao je kako bi izbeglicama poručio: „Ne dolazite!“ A one koji su već stigli, da odlučno vrati nazad.
Haićane od nedelje avionima vraćaju u njihovu domovinu. Na hiljade ljudi najpre prebacuju u druge gradove u SAD kako bi tamo bilo odlučeno o njihovom statusu. Većina će, najavljuje Majorkas, biti vraćena u svoje domovine. Ali ljudi i dalje pokušavaju da uđu u SAD. Na nekim snimcima se vidi kako američka granična policija na konjima tera migrante koji prelaze Rio Grande koristeći čak i bičeve.
To su scene zbog kojih je Bela kuća izrazila zgražavanje, ali one su obišle svet, isto kao i fotografije kampa ispod mosta. Njega vlasti nameravaju da uklone do kraja nedelje.
Frank Lopez time nije iznenađen – ni haosom koji vlada, niti brojnim migrantima.
“Jedini koji su iznenađeni su političari”, kaže taj 55-godišnjak koji je i sam dugo radio kao granični policajac. Grad Del Rio sa 35.000 stanovnika za njega je “ratno područje”. Za to je, smatra, odgovoran predsednik Bajden.
On je obećao da će granice biti otvorene. “To neizbežno vodi u katastrofu”, kaže Lopez dok stoji na blokiranom mostu na kojem snima kratke video-snimke za svoju Fejsbuk-stranicu.
Ljut je na političare, i to ne samo na Demokrate. Lopez je simpatizer Trampa i podseća da je bivši američki predsednik bar vršio pritisak na Meksiko. I niko nema pojma kako će se sveo ovo sada odraziti na život građana, kaže Lopez. Naravno, u gradu život ide dalje, vikendom se održavaju utakmice. Ali, ljudi se boje velikog broja migranata koji će, kaže, stizati u sve većem broju, ako ih država ne bude dosledno vraćala. “Nismo mi bezdušni, ali ne možemo da pomognemo svima, postoji granica”, kaže Lopez.
Za konzervativce kao što je Lopez ta granica odavno je prekoračena. U avgustu je policija uhvatila više od 200.000 ljudi bez dokumenata u pokušaju ilegalnog prelaska granice, od oktobra prošle godine više od milion i po. Republikanci za to krive Bajdenovu politiku useljavanja. Ted Kruz, senator iza Teksasa, objavio je snimak na društvenim mrežama uz hešteg #BidenBorderCrisis na kojem se vidi kako stoji pred mostom ispod kojeg su stotine ljudi.
Rasprava o useljavanju biće jedna od glavnih tema tzv. “međuizbora” koji se u SAD održavaju sledeće godine. Predsednik Bajden ne uspeva da pronađe izlaz iz dileme kako delovati humano i ujedno pozvati migrante da ne dolaze. Organizacije za ljudska prava, ali i levo krilo Demokrata kritikuju predsednika zbog toga što ljude vraća na Haiti. “To je neljudski. Haićani proživljavaju jednu krizu za drugom i zaslužuju saosećanje”, objavila je na Tviteru kongresmenka Ilhan Abdulahi Omar.
Umetnik Roberte Markez, poznat pod imenom “Robenz”, poziva da se obustave deportacije i izražava solidarnost sa svojom “braćom pod mostom”. On potiče iz Meksika, a u međuvremenu ima američko državljanstvo i godinama radi s migrantima. Njima bi pomoglo kada bi imali posao, ali brojni Amerikanci se boje za svoja radna mesta. Upravo to Republikanci navode kao argument za svoju restriktivnu politiku useljavanja. Pa ipak, brojne poslove u SAD i sada rade ljudi bez dokumenata. Robenz se nije slagao s Trampovom politikom, a kod Bajdena, kaže, još nije siguran. Ali, vraćati ljude nema smisla, kaže on: “Oni će ponovo da dođu”.
Čarly i Edlin za sada ne moraju nazad, idu dalje u SAD. S malo zakašnjenja stiže autobus koji su organizovali aktivisti u Del Riju. Za njih ima mesta. Ali pitanje je da li će moći i da ostanu.