Kategorija: Politika

Kolegijum Narodne skupštine Republike Srpske danas je zakazao Devetnaestu redovnu sjednicu Narodne skupštine za utorak, 19. maja 2026. godine, sa početkom u 10.00 časova.

Prijedlog dnevnog reda Devetnaeste redovne sjednice:

1. Poslanička pitanja i odgovori – „Aktuelni čas“;

2. Izbor predsjednika Ustavnog suda Republike Srpske  i sudije Ustavnog suda Republike Srpske – prijedlog predsjednika Republike;

3. Prijedlog zakona o posebnom postupku eksproprijacije radi izgradnje magistralnog gasovoda Šepak – Novi Grad i auto – puta Glamočani – Banja Luka – Mliništa – po hitnom postupku;

4. Prijedlog zakona o Gradu Foča – po hitnom postupku;

5. Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o teritorijalnoj organizaciji Republike Srpske – po hitnom postupku;

6. Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima  – po hitnom postupku:

7. Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Odbrambeno – otadžbinskog rata Republike Srpske – po hitnom postupku;

8. Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju – po hitnom postupku;

9. Prijedlog zakona o izmjeni i dopunama Zakona o električnoj energiji – po hitnom postupku;

10. Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o energetici – po hitnom postupku;

11. Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o gasu – po hitnom postupku;

12. Prijedlog zakona o turizmu;

13. Nacrt zakona o infrastrukturi geoprostornih podataka Republike Srpske;

14. Nacrt zakona o vodnim uslugama;

15. Nacrt zakona o zabrani propagiranja fašizma, nacizma i neonacizma – prijedlog narodnog poslanika Bojana Kresojevića;

16. Nacrt zakona o dopuni Zakona o izvršnom postupku – prijedlog narodnog poslanika Ognjena Bodiroge;

17. Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sistemu internih finansijskih kontrola u javnom sektoru Republike Srpske;

18. Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ostvarivanju prava na besplatnu pravnu pomoć u Republici Srpskoj;

19. Izvještaj o radu Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske za 2025. godinu;

20. Izvještaj o radu i finansijski izvještaj Komisije za koncesije Republike Srpske za 2025. godinu;

21. Godišnji izvještaj o rezultatima aktivnosti Institucije ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine za 2025. godinu;

22. Informacija Odbora za reviziju Narodne skupštine Republike Srpske sa tematske sjednice o Izvještaju revizije učinka „Prevencija vršnjačkog nasilja u Republici Srpskoj“;

23. Informacija o obavezama koje za Bosnu i Hercegovinu i Republiku Srpsku proističu iz procesa pridruživanja Evropskoj uniji sa pregledom mjera i aktivnosti realizovanih tokom 2025. godine;

24. Informacija o odlukama o pomilovanju u 2025. godini;

25. Prijedlog odluke o prihvatanju zaduženja Republike Srpske prema Saudijskom fondu za razvoj po Projektu izgradnja i opremanje dodatnog objekta za smještaj studenata u Javnoj ustanovi Studentski centar „Boriša Starović“  Foča;

26. Prijedlog odluke o prihvatanju zaduženja Republike Srpske prema Saudijskom fondu za razvoj po Projektu izgradnje i opremanja Naučnotehnološkog parka Republike Srpske;

27. Prijedlog odluke o izradi Prostornog plana područja posebne namjene Nacionalni park „Sutjeska“;

28. Izbor i imenovanje.

Visoki predstavnici, a posebno sadašnji simulant Kristijan Šmit, nezakonito su upravljali BiH putem nametnutih odluka, bez ikakvog nadzora, namećući nove “zakone” po sopstvenom nahođenju, i to pukim objavljivanjem na internet stranici OHR-a, navodi se u 35. izvještaju Vlade Republike Srpske upućenom Savjetu bezbjednosti UN.

U dokumentu se pojašnjava da Dejtonski sporazum predviđa imenovanje visokog predstavnika sa strogo ograničenim mandatom, koji obuhvata nenormativne funkcije, kao što su posredovanje između strana i koordinacija međunarodnog djelovanja u periodu nakon rata, ali da toj poziciji nije dodijeljeno nikakvo pravno ovlašćenje da donosi zakone niti da na drugi način donosi odluke obavezujuće za građane u BiH.

U Izvještaju se ističe da Ustav BiH izričito propisuje da zakone u BiH može donositi isključivo zakonodavna vlast BiH.

Nažalost, umjesto da poštuju Ustav BiH i ograničeni mandat te pozicije, uzastopni visoki predstavnici, a posebno sadašnji simulant – Šmit, nezakonito su upravljali BiH putem nametnutih odluka, bez ikakvog nadzora, namećući nove “zakone” po sopstvenom nahođenju, i to pukim objavljivanjem na internet stranici OHR-a.

– Da bi bio siguran da će njegova autokratska moć proći bez ikakve kontrole, Šmit i dalje na snazi drži strogu zabranu ma kakvog sudskog postupka koji “na bilo koji način dovodi u pitanje” njegove odluke, što znači da su njegovi lični dekreti čak i iznad odluka Ustavnog suda. Opšte je poznato, a to čak priznaju i bivši visoki predstavnici, da su navodna diktatorska ovlašćenja visokog predstavnika nezakonita – navedeno je u Izvještaju.

BONSKA OVLAŠĆENjA – NEZAKONITA VLADAVINA OHR-a PUTEM NAMETNUTIH ODLUKA

U Izvjetšaju se podsjeća da je Karl Bilt, koji je bio prvi visoki predstavnik, nedavno u svom članku napisao da je “pravni osnov /navodnih bonskih ovlašćenja visokog predstavnika/ krajnje sporan”.

Prvi visoki predstavnik koji je prisvojio “bonska ovlašćenja”, pokojni Karlos Vestendorp kasnije je rekao da to i nije bilo baš legalno.

– Štaviše, zaključak svake ozbiljnije pravne analize navodnih ovlašćenja koja su prisvajali visoki predstavnici kako bi vladali nametanjem, bio je da su ona flagrantno nezakonita – navodi se u Izvještaju.

Na primjer, u detaljnoj pravnoj analizi bonskih ovlašćenja u Getingenskom žurnalu međunarodnog prava /Goettingen Јournal of International Law/, Tim Bening zaključuje da se “bonska ovlašćenja ne mogu smatrati zakonom datim ovlašćenjem i da je njihovo postojanje moćna, ali obmanjujuća pravna fikcija”.

Bivši pravnik OHR-a Metju Periš je napisao da je “stepen pravne fikcije koja je uključena u kreiranje bonskih ovlašćenja zapanjujući”.

U Izvještaju je naglašeno da političkim liderima u BiH nije promaklo da mnoge od onih istih stranih sila koje sa pravom ističu značaj vladavine prava u BiH cinično prenebregavaju to načelo kada je riječ o nezakonitoj vladavini OHR-a putem nametnutih odluka, koje očigledno krše Ustav BiH i pravni mandat visokog predstavnika utvrđen Dejtonskim sporazumom.

– Sve više relevantnih posmatrača uviđa da ovlašćenja na koja se pozivaju visoki predstavnici i Šmit nemaju nikakvo uporište u pravu i da su, u stvari, kontraproduktivna. Kao i neke druge države, SAD u razumno prestale da podržavaju vladavinu Kristijana Šmita putem nametnutih odluka – podsjeća se u Izvještaju.

Na saslušanju Pododbora za Evropu Odbora za spoljne poslove Predstavničkog doma SAD u decembru 2025. godine predsjedavajući Kit Self je takozvana bonska ovlašćenja visokog predstavnika opisao kao “ovlašćenja bez ikakve kontrole” koja su “pravno sporna”.

– U februaru ove godine, Ustavnopravna komisija Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH usvojila je zaključak kojim se potvrđuje ono što je oduvijek bilo jasno – da visoki predstavnik nema ustavno ovlašćenje da donosi zakone – navodi se u Izvještaju.

Uprkos očiglednoj nezakonitosti navodnih diktatorskih ovlašćenja OHR-a, visoki predstavnici, uključujući i simulanta Šmita, koristili su ih kako bi služili političkoj agendi bošnjačkih stranaka usmjerenoj ka drastičnoj centralizaciji BiH, suprotno federalnoj ustavnoj strukturi dogovorenoj u Dejtonu.

Osim toga, mehanizme nacionalne podjele vlasti predviđene Ustavom podrivali su oni koji slijede praksu visokih predstavnika i podržavaju koncentraciju vlasti u rukama bošnjačke većine.

Ustav BiH propisuje da sve vladine funkcije i ovlašćenja koja nisu Ustavom izričito data institucijama BiH pripadaju entitetima.

– Uprkos ovoj jasnoj ustavnoj odredbi, institucije na nivou BiH danas vrše brojne funkcije i ovlašćenja koja nisu izričito, pa čak ni konkludentno, povjerena institucijama BiH. Ova protivustavna centralizacija BiH gotovo je u potpunosti posljedica nezakonitih intervencija visokih predstavnika – navodi se u Izvještaju.

U dokumentu se ukazuje da Ustavni sud BiH, pod kontrolom troje stranih i dvoje bošnjačkih sudija koji djeluju u sprezi, nije učinio ništa da zaustavi ova očigledna i ozbiljna kršenja Ustava, već je, naprotiv, koristio svaku priliku da suprotno Ustavu oslabi Republiku Srpsku, po pravilu uz podršku i tiho miješanje OHR-a i pojedinih stranih prijestonica.

ek kada se učinilo da se SDS tiho povlači iz predsjedničke trke, uslijedio je obrt. Poruke koje sada stižu iz stranke ne ostavljaju mnogo prostora za dilemu – kandidatura ostaje na stolu. Branko Blanuša se ponovo pozicionira kao ozbiljan pretendent, a time se otvara staro, ali ključno pitanje: može li opozicija sebi priuštiti luksuz više jakih imena u istoj izbornoj utakmici?

Nedavni potezi vrha SDS-a već su izazvali talas reakcija. Najglasniji među kritičarima bio je Nebojša Vukanović, koji je oklijevanje oko formalizovanja Blanušine kandidature okarakterisao kao političku izdaju i znak približavanja Drašku Stanivukoviću. Takva interpretacija dodatno je zakomplikovala odnose unutar opozicionog bloka, koji ionako funkcioniše na krhkim osnovama povjerenja.

Međutim, današnje poruke iz SDS-a djeluju kao pokušaj da se zatvori prostor za spekulacije. Stranka sada insistira na kontinuitetu – tvrdi se da od kandidature nikada nije ni bilo odustajanja. Da li je riječ o korekciji kursa pod pritiskom javnosti ili o loše iskomuniciranoj strategiji, ostaje otvoreno. Ali politička šteta zbog konfuzije već je načinjena.

U međuvremenu, Draško Stanivuković vodi svoju, paralelnu kampanju. Njegovi politički potezi već odavno nadilaze lokalni okvir i jasno sugerišu ambiciju za republički nivo. Ideja da bi se mogao povući u korist Blanuše djeluje više kao teorijska mogućnost nego realan scenario. Naprotiv, sve ukazuje na to da je spreman da ide do kraja, oslanjajući se na lični politički kapital i podršku koju gradi kroz sopstvene strukture.

Analitičari ukazuju da je SDS pokušao testirati raspoloženje birača, ali da je takva taktika proizvela kontraefekat. Percepcija da se kandidatura “vaga” kroz ankete, umjesto da se politički artikuliše, oslabila je poziciju stranke. U političkom prostoru u kojem dominiraju snažne ličnosti i direktna komunikacija sa biračima, takva neodlučnost se brzo kažnjava.

Istovremeno, pitanje predsjedničke kandidature nije samo stvar prestiža, već i ključni element izborne matematike. Stranka koja ima kandidata za predsjednika automatski dobija veću vidljivost, mobilizaciju birača i potencijalno bolji rezultat na parlamentarnim listama. Upravo zbog toga SDS tradicionalno insistira da zajednički kandidat dolazi iz njihovih redova.

Stanivuković je, međutim, tu logiku pokušao preokrenuti u svoju korist. Formiranjem sopstvenog političkog pokreta dodatno je ojačao pregovaračku poziciju i poslao signal da ne zavisi od odluka drugih. Njegovi kontakti sa funkcionerima SDS-a i prelasci pojedinih kadrova samo potvrđuju da se borba ne vodi samo na javnoj sceni, već i unutar opozicionih redova.

Dodatnu konfuziju unosi i način na koji se formalizuju međustranački dogovori. Sporazumi koji ne preciziraju imena kandidata ostavljaju prostor za različita tumačenja i dodatno zbunjuju birače. Odbijanje Nebojše Vukanovića da podrži takav pristup i njegova odluka da ide u trku za člana Predsjedništva BiH samo su još jedan dokaz da jedinstvo opozicije postoji više na papiru nego u praksi.

U takvom odnosu snaga, realno je očekivati da će se kandidati povlačiti tek kada budu primorani – bilo pod pritiskom, bilo zbog procjene da nemaju šanse. Politička realnost često se svodi na trgovinu pozicijama, gdje se odustajanje kompenzuje obećanjima o budućim funkcijama. Javnosti se to, po pravilu, predstavlja kao “odluka u interesu naroda”.

Najveći problem za opoziciju, međutim, ostaje jednostavna činjenica: više kandidata u istoj trci gotovo sigurno znači rasipanje glasova. U sistemu u kojem vlast ima stabilno biračko jezgro, takav scenario vodi direktno ka porazu. Upravo zato pitanje nije samo ko će biti kandidat, već da li opozicija ima kapacitet da prevaziđe lične ambicije i postigne minimalni konsenzus.

Dodatnu dimenziju cijeloj priči daje uticaj faktora van Republike Srpske. Prema pojedinim procjenama, konačne odluke neće se donositi isključivo unutar domaćih političkih struktura. U takvom okviru, pitanje kandidata postaje dio šire političke slagalice u kojoj lokalni akteri nemaju potpunu autonomiju.

Na kraju, dilema ostaje ista: da li će opozicija ući u izbore kao blok ili kao zbir pojedinačnih ambicija. Od odgovora na to pitanje zavisi ne samo ishod predsjedničke trke, već i ukupni politički odnos snaga nakon izbora. Jer, u politici, kao i u matematici, ponekad je zbir manji od svojih dijelova.

I pored toga što izbori još nisu ni održani, u političkim krugovima i javnosti se sve češće govori da će vlast na nivou BiH formirati SNSD, HDZ i SDA, a ako je suditi po izjavama zvaničnika iz tih političkih partija, u tom pravcu se već krenulo.

Recimo, Demokratska fronta, optužila je SDA, svoje dugogodišnje partnere da sa HDZ-om vode pregovore, posebno oko izmjena Izbornog zakona BiH. Ovo su dematovali iz SDA navodeći da takvih razgovora nema te da u DF-u vrlo dobro znaju stav SDA o izmjenama Izbornog zakona.

“Bilo kakve optužbe na račun SDA na ovu temu su krajnje licemjerne. Umjesto besmislenih prozivki, upitnije bi bilo da DF patriootskom dijelu bh. javnosti pojasni razloge upornog i bahatog odbijanja ulaska u predizbornu koaliciju sa SDA i drugim bliskim strankama na platformi suprostavljanja katastrofalnim politikama trojke”, saopštili su tada iz SDA.

“Rat” saopštenjima

Ovaj “rat” saopštenjima govori da je pozicioniranje pred opšte izbore već počelo, a ništa bolja situacija nije ni u bošnjačkim i srpskim političkim partijama. Zanimljivo “prepucavanje” SDA i DF-a uslijedilo je nakon, u najmanju ruku “zanimljive” izjave Bakira Izetbegovića, lidera SDA koji je rekao da bi najbolje bilo reći “nikad nećemo sa Dodikom” ali da to nije dobar odgovor.

“Za mene koji ulazim u predizbornu kampanju, najbolje je da kažem da nikako Milorad Dodik (Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a) ne dolazi u obzir. A kako to izvesti sa Dodikom koji je pobijedio, to vam ne bi znao objasniti. Najjednostavije je kazati nećemo s Dodikom, nećemo nikako s Čovićem (Dragan Čović, predsjednik HDZ-a), to će najviše glasova donijeti. Samo mislim da to nisu dobri odgovori”, rekao je nedavno Izetbegović.

Vlast treba da formiraju pobjednici među tri naroda

Ipak, i Izetbegović je svjestan da će dosta toga zavisiti od toga ko će biti član Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda rekavši da će ako ostane Denis Bećirović u Predsjedništvu BiH na vlasti ostati i ovaj klaster stranka.

Inače, samo Predsjedništvo BiH nadležno je da imenuje predsjedvajućeg Savjeta ministara BiH s tim da su i tu moguća preglasavanja, a tako je bilo i poslije izbora 2022. godine kada su Željka Cvijanović (SNSD) i Bećirović (SDP) preglasali Željka Komšića (DF) i imenovali Borjanu Krišto za predsjedavajuću Savjeta ministara BiH.

I u strankama “trojke” odnosno SDP-u, NiP-u i Našoj stranci u nekoliko navrata rekli su da SNSD, HDZ i SDA pripremaju “povratak na staro”, odnosno koaliciju koja je nekada bila na nivou Bosne i Hercegovine. I dok u SDA to ne žele da potvrde u HDZ-u i SNSD-u rekli su da nemaju ništa protiv toga, odnosno da vlast treba da formiraju pobjednici među tri naroda.

Sastanak u Banjaluci

SNSD i HDZ nedavno su u Banjaluci održali sastanak sa kojeg je pratkično poručeno da će ove dvije stranke biti u koaliciji i nakon izbora u oktobru 2026. godine.

“Najvažnije je da se razumije da ovo što mi radimo nije protiv Bošnjaka, ali jeste protiv nekih njihovih politika”, rekao je Dodik ističući da očekuje pobjedu SNSD-a, i da vjeruje da će HDZ napraviti dobar rezultat.

I sam Čović, u nekoliko navrata tokom svojih diskusija u Domu naroda rekao je da izborni pobjednici treba da formiraju vlast ko god to bio i iz kojeg god naroda dolazio jer sam na taj način vlast može biti efikasna.  Dokaz tome je i situacija koja sada postoji na nivou BiH, trojka iz FBiH recimo imala je samo jednog od ukupno četiri delegata u Domu naroda i tu je uvijek bilo “usko grlo” donošenja odluka. I danas, kada postoji “nova većina” u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH u odnosu na onu koja vlada u Savjetu minsitara BiH prepreka je Dom naroda gdje HDZ i SNSD imaju po tri svoja delegata i drže ključeve kvoruma.

“Fiks je volja naroda. Prije formiranja zadnje vlade Federacije imao sam pozive da biram šest ministarstava, da izizgram legitimnu volju hrvatskog naroda. Nismo je izigrali. Ostali smo dosljedni. Ako SNSD nosi legitimitet srpskog naroda, on je nezaobilazan. Poenta je na volji ljudi koji žive u Bosni i Hercegovini”, rekao je nedavno Ilija Cvitanović, predsjednik HDZ 1990 odgovarajući na pitanje o koalicijama nakon izbora.

Na današnjoj sjednici Predsjedništva Pokreta Sigurna Srpska (PSS) jednoglasno je usvojen prijedlog sporazuma koji je predložila Srpska demokratska stranka (SDS), objavio je danas, u nedjelju, 3. maja 2026. godine, na društvenim mrežama Draško Stanivuković, predsjednik PSS-a.

Riječ je, kako Stanivuković navodi, o temeljnom, strateški važnom dokumentu koji ostavlja dovoljno širok prostor za sve opozicione stranke, uz uvažavanje snage dvije najsnažnije stranke u tom bloku.

Uključen i PDP
“U okviru Pokreta Sigurna Srpska uključen je i PDP koji kao nosilac ideje čini Pokret, koji uz još devet političkih subjekata, ovaj okvir čini jednim od najsnažnijih političkih organizacija u ovom trenutku. Kao takav, sporazum je za nas, kao drugu najsnažniju stranku, prihvatljiv, što smo već ranije jasno i potvrdili”, istakao je Stanivuković.

Posebno je, dodaje on, značajna odredba koja potvrđuje opredjeljenje da se buduće strukture vlasti i proces promjena grade bez učešća SNSD-a, što je koncept koji ne samo da je prihvatljiv svim partnerima, nego i zaključak predstavlja crvenu liniju preko koje se ne smije preći.

Pristup ostaje jasan
“Ako želimo biti spremni za uvod u stvarne promjene, moramo znati valorizovati rezultate svih aktera. U suprotnom, rizikujemo gubitak povjerenja građana. Zato naš pristup ostaje jasan, vrednujemo rad i postignute rezultate, jer oni su najbolji pokazatelj naše stvarne snage i mogućnosti, ali i podsjetnik da je oktobar šansa koji ne smijemo propustiti”, rekao je Stanivuković.

Predsjedništvo SDS-a usvojilo je, podsjetimo, “Sporazum – pobjednički koncept Opšti izbori 2026”, koji je ta stranka ponudila ostalim opozicionim strankama, a u kojem se, između ostalog, navodi da se stranke potpisnice sporazumijevaju da buduće premijersko mjesto ne može pripasti onoj političkoj stranci koja je predložila kandidata za predsjednika Republike Srpske.

Zajednički kandati
“Stranke potpisnice se obavezuju da će na predstojeće izbore izaći sa zajedničkim kandidatima za inokosne funkcije na nivou Republike Srpske i BiH”, glasi prvi od pet zaključaka dokumenta dostavljenom liderima Pokreta Sigurna Srpska Drašku Stanivukoviću, Narodnog fronta Jeleni Trivić i Liste Za pravdu i red Nebojši Vukanoviću.

U drugoj tački sporazuma navedeno je da “stranke potpisnice konstatuju da će dogovorom utvrditi personalna rješenja za dvije inokosne funkcije, predsjednika Srpske i člana Predsjedništva BiH iz Srpske na bazi izbornih rezultata u prethodnom izbornom ciklusu i relevantnih istraživanja javnog mnjenja”.

U trećoj je navedeno da stranke potpisnice konstatuju da će nakon održanih izbora zajedno formirati novu skupštinsku većinu u Narodnoj skupštini Republike Srpske i izabrati njeno novo rukovodstvo, kao i novu Vladu Srpske bez podrške SNSD.

Četvrta se odnosi na spomenutu premijerku poziciju, a u petoj tački se stranke potpisnice obavezuju da će najkasnije do kraja maja 2026. godine potpisati dodatni aneks sporazuma o personalnim i zajedničkim kandidatima za inokosne funkcije, predsjednika Republike Srpske i srpskog člana Predsjedništva BiH, kao i usvojiti sporazume, anekse sporazuma na svojim stranačkim organima koji su statutarno nadležni za usvajanje predizbornih i postizbornih koalicija.

Republika Srpska je posvećena Dejtonskom sporazumu, očuvanju mira i stabilnosti u BiH i rješavanju problema kroz unutrašnji dijalog, ali da ustavni poredak urušava OHR, navodi se u 35. izvještaju Vlade Republike Srpske Savjetu bezbjednosti UN.

Srpska poziva članice Savjeta bezbjednosti UN da dosljedno podrže sprovođenje Dejtonskog sporazuma, pravo BiH da demokratski i samostalno upravlja sobom, kao i njen federalni ustavni poredak.

U Izvještaju se ukazuje da Kancelarija visokog predstavnika – OHR već dugi niz godina urušava dejtonski ustavni poredak, nezakonito upravljajući BiH posredstvom nametnutih odluka i centralizujući BiH kroz očigledno kršenje njene federalne strukture.

Naglašava se da njemački birokrata Kristijan Šmit, koji se neosnovano predstavlja kao aktuelni visoki predstavnik, posebno destruktivno utiče na stabilnost i demokratski poredak BiH.

Dodaje se da je, uprkos Šmitovoj nepromišljenosti, nezakonitom i autokratskom upravljanju posredstvom nametnutih odluka, Republika Srpska preduzela važne korake radi smanjenja političkih tenzija izazvanih njegovim neprimjerenim odlukama.

“Uprkos tome, pripadnici bošnjačkog političkog establišmenta, koji nikada nisu prihvatili postojanje Republike Srpske kao autonomnog entiteta, nastavljaju da djeluju u pravcu podrivanja vlasti u Republici Srpskoj, podrivajući prava zagarantovana Dejtonskim sporazumom”, ističe se u Izvještaju.

Ipak, Republika Srpska se nada da će njeni partneri u BiH u dobroj vjeri pristupiti dijalogu o dosljednoj primjeni Dejtonskog sporazuma.

“Tvrdnja da Republika Srpska ugrožava Dejtonski sporazum predstavlja potpuno iskrivljavanje stvarnosti. Upravo su bošnjačke političke stranke – zajedno sa svojim saveznicima u OHR-u i u pojedinim stranim prijestonicama učinile sve što je u njihovoj moći da podriju Dejtonski sporazum”, naglašava se u ovom dokumentu.

Dodaje se da najviši izabrani zvaničnici Republike Srpske dosljedno potvrđuju privrženost Dejtonskom sporazumu, koju su nedavno još jednom nedvosmisleno istakli.

“Na primjer, predsjednik Republike Srpske Siniša Karan nedavno je, u razgovoru sa otpravnikom poslova Ambasade SAD DŽonom Ginkelom, naglasio da je Republika Srpska posvećena poštovanju slova Dejtonskog sporazuma. Slično tome, na sastanku sa ambasadorom NJemačke Alfredom Granasom u martu ove godine, predsjednik Vlade Republike Srpske Savo Minić ponovio je apsolutnu posvećenost Republike Srpske odredbama Dejtonskog sporazuma”, navodi se u Izvještaju.

Ističe se da privrženost Republike Srpske Dejtonskom sporazumu znači i posvećenost suverenitetu, teritorijalnom integritetu i ustavnom poretku BiH.

“Iako se u Republici Srpskoj povremeno može čuti oštrija retorika, koja odražava nezadovoljstvo brojnim i dugogodišnjim teškim kršenjima Dejtonskog sporazuma, Republika Srpska nema plan za otcjepljenje od BiH. Iznad svega, Republika Srpska je nepokolebljivo posvećena miru”, poručuje se u Izvještaju.

Republika Srpska i njeno rukovodstvo bezrezervno isključuju svaku upotrebu nasilja i zalažu se za rješavanje političkih problema u BiH isključivo mirnim putem.

“Sve što Republika Srpska zahtijeva jeste da se Dejtonski sporazum, uključujući i Ustav BiH, dosljedno sprovodi. Uostalom, riječ je o obavezujućem međunarodnom ugovoru, i krajnje je vrijeme da se tako i tretira”, navodi se u Izvještaju.

Napominje se da stanovništvo BiH čine uglavnom tri konstitutivna naroda sa bolnom istorijom sukoba – Bošnjaci /većinom muslimani/, Srbi /većinom pravoslavni hrišćani/ i Hrvati /većinom rimokatolici/.

U Izvještaju se naglašava da je Dejtonski sporazum predstavljao održivi kompromis kojim je uspostavljen ustavni poredak koji omogućava da tri prethodno zaraćena naroda u BiH žive zajedno u miru i sa uvjerenjem da neće pasti pod dominaciju jednog ili više drugih naroda.

“Ustav BiH, koji predstavlja srž Dejtonskog sporazuma, to je omogućio tako što je gotovo sve nadležnosti dao entitetima koji čine BiH i uspostavio mehanizme zaštite vitalnih interesa svakog naroda. Poštovanje ove federalne ustavne strukture i zaštitnih mehanizama od suštinskog je značaja za stabilnost BiH”, istaknuto je u ovom dokumentu.

Kao i u drugim multinacionalnim državama u Evropi, kao što su Švajcarska ili Belgija, dejtonska rješenja koja uvažavaju različite narode predstavljaju snagu, a ne slabost i jedini su način da se održi trajni mir u zemlji sa takvom istorijom.

Predsjednik SDS Branko Blanuša izjavio je juče da ostaje pri ranijim odlukama stranačkih organa i da je i dalje kandidat za predsjednika Republike Srpske na narednim izborima, naglašavajući da „nije na prodaju“.

Blanuša je poručio da Predsjedništvo stranke nema mandat da mijenja odluke koje su donijeli viši organi, te da je njegova obaveza kao lidera da ih poštuje. Istakao je da će se takvog principa držati i ubuduće.

Podsjećanja radi, prije nekoliko dana zaključci Predsjedništva SDS izazvali su snažne reakcije unutar opozicije. Posebno oštar bio je lider Liste Za pravdu i red Nebojša Vukanović, koji je odgađanje jasne potvrde Blanušine kandidature nazvao „izdajom“, ali i znakom približavanja SDS-a Drašku Stanivukoviću.

Vukanović je u tom kontekstu iznio i teške optužbe na račun Stanivukovića, nazivajući ga „ucijenjenim trojanskim konjem“, reagujući na prijedlog opozicionog sporazuma koji je SDS dostavio ostalim strankama.

Prema njegovim riječima, sadržaj tog dokumenta implicira da se od njega očekuje povlačenje i podrška eventualnoj kandidaturi Stanivukovića za predsjednika Srpske.

Kako navode izvori bliski SDS-u, najviše polemike izazvala je odredba sporazuma prema kojoj bi se kandidati za ključne funkcije – predsjednika Republike Srpske i člana Predsjedništva BiH – određivali na osnovu ranijih izbornih rezultata i istraživanja javnog mnjenja.

Sagovornici tvrde da je prvobitna verzija dokumenta sadržavala preciznije rješenje, prema kojem bi kandidature bile raspodijeljene između SDS-a i Stanivukovićevog pokreta. Međutim, taj prijedlog naišao je na snažno protivljenje dijela članstva, nakon čega je zamijenjen ublaženom formulacijom.

Istovremeno, sve su glasnije spekulacije da bi Stanivuković uskoro mogao javno objaviti svoju kandidaturu. Prema informacijama iz političkih krugova, to bi se moglo dogoditi već 10. maja.

Takav potez, upozoravaju upućeni, dodatno bi zakomplikovao odnose unutar opozicije. Dok Vukanović ostaje izričito protiv takvog scenarija, u samom SDS-u raste pritisak da Blanuša konačno i formalno potvrdi svoju kandidaturu.

Izvori upozoravaju da bi eventualno povlačenje SDS-a pred zahtjevima Stanivukovića moglo dovesti do ozbiljnih unutrašnjih podjela i potencijalnog raskola unutar stranke.

Odluka Glavnog odbora i Skupštine SDS-a da sam ja kandidat za predsjednika Republike Srpske u razgovoru sa ostalim opozicionim strankama je na snazi i Predsjedništvo SDS-a je nije preispitivalo niti može van snage staviti odluku viših organa stranke. Kao predsjednik Srpske demokratske stranke imam obavezu da poštujem odluke organa stranke i to ću uvijek činiti, rekao je Branko Blanuša predsjednik Srpske demokratske stranke.

– Branko Blanuša spreman je da sasluša i želi dogovor svih opozicionih stranaka. S druge strane, Branko Blanuša se ne prodaje i niko drugi ne donosi odluke u okviru mojih nadležnosti u Srpskoj demokratskoj stranci – naveo je on, povodom ako je istakao “brojnih spekulacija koje su se pojavile nakon što je Predsjedništvo SDS-a usvojilo Sporazum – pobjednički koncept za Opšte izbore 2026. godine.

Istakao je da SDS, ima najbolji izborni rezultat, najviše gradonačelnika i načelnika, kao i poslanika, a i na prijevremenim izborima za predsjednika Republike Srpske ostvaren je veoma dobar rezultat.

– Predloženi Sporazum je okvirni i sadrži osnovne principe zajedničkog djelovanja. U njemu nema imena nijedne stranke niti pojedinca, osim na kraju gdje su nazivi stranaka potpisnica, s namjerom da potpisnica bude i mnogo više. Sporazum je prvo poslan svim liderima opozicionih stranaka da ga pogledaju i daju svoje mišljenje, i tek poslije usaglašavanja da se pošalje medijima. Ostalo je poznato široj javnosti – navodi se u saopštenju SDS-a.

To su, kaže on,činjenice i argumenti u razgovoru s ostalim opozicionim strankama.

– Mi njih uvažavamo, ali tražimo da i one nas uvaže. Takođe, kao predsjednik najjače opozicione stranke imam odgovornost i obavezu prema svojoj stranci i našim članovima, ali i svim građanim Republike Srpske koji su nezadovoljni sadašnjim stanjem, da gradim širok front snaga za promjene koji će se suprostaviti režimu na oktobarskim izborima. Zajedno do pobjede! – poručio je Blanuša.

Foto: RTRS/Ustupljena fotografija