VRBAS Media

Kategorija: Politika

  • Kovačević: Sankcije su čist politički pritisak na Republiku Srpsku

    Kovačević: Sankcije su čist politički pritisak na Republiku Srpsku

    Savjetnik srpskog člana Predsjedništva BiH Radovan Kovačević istakao je da sankcije koje su SAD uvele srpskom članu Predsjedništva BiH i lideru SNSD-a Miloradu Dodiku neće promijeniti ni njegov niti cilj srpskog naroda u BiH.
    “Ovo nema nikakve veze sa korupcijom, to je čist politički pritisak”, naglasio je Kovačević u izjavi za “Blumberg” i dodao da su institucije BiH bezbroj puta istraživale Milorada Dodika i ništa nisu našle.

    Kancelarija za kontrolu stranih sredstava pri Ministarstvu finansija SAD uvela je juče sankcije srpskom članu Predsjedništva BiH Miloradu Dodiku zbog, kako se navodi, aktivnosti i prijetnji po stabilnost i teritorijalni integritet BiH, te koruptivnih aktivnosti.

  • Dodik: Ideja o slobodi nastala decenijama prije 1992.

    Dodik: Ideja o slobodi nastala decenijama prije 1992.

    Srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik izjavio je da ideja o slobodi srpskog naroda na području BiH nije nastala 1992. godine, već decenijama ranije, a da je prije 30 godina institucionalno uokvirena.

    Dodik je rekao da je Srpska proglašena u miru, odbranjena u ratu, te da će u narednih 30 godina biti samostalna i da će birati sa kim će biti u odnosu, konfederalnom ili u uniji.

    “Republika Srpska je naviknuta da preživljava teška vremena, ali ima jednu vrijednost koju drugi nemaju, a to je svijest o tome da ukoliko nestane, nema ni nas koji živimo ovdje”, rekao je Dodik u intervjuu za “Glas Srpske” povodom 30 godina postojanja Republike Srpske.

    Dodik kaže da će borba trajati i kada Srpska bude samostalna država, ističući da garantuje, kada bi sada postala nezavisna, za pet godina bi bila destinacija u koju bi se ljudi doseljavali, jer je Republika Srpska zarobljenik BiH.

    On je ističe da je ideja Republike Srpske – slobodarska.

    “Shvatam da neko prigovara jer je bilo zločina, ali bilo ih je i na drugim stranama. Srbi, ako su činili zločine, a jesu, nisu to radili na monstruozan način kao mudžahedini koji su sjekli glave. To je nešto što nas odvaja. Uvijek smo bili spremni da se žrtvujemo”, napomenuo je Dodik.

    Srpski član Predsjedništva BiH ističe da Srbi imaju ugrađenu potrebu za slobodom i da niko nikad nije rekao da su bili podanički narod.

    “To je sve u osnovi Republike Srpske. Nije to bljesak istorije. To je teška borba. Recimo, te 1918. kada je na Aranđelovdan srpska vojska ušla u Banjaluku, izmorena oslobađanjem Srbije, mi smo tada naivno vjerovali da donosimo slobodu drugim narodima. Mi smo uvijek dijelili našu slobodu”, rekao je Dodik.

    On navodi da se onda desilo nešto što je egzaktna preteča Republike Srpske, ukazujući da su tadašnji okruzi oko Banjaluke, 11 opština uz Drinu i Trebinje, konfiguracija današnje Srpske.

    “To je bilo prije 100 godina. To nije slučajno. Svi su srezovi donijeli odluku da se prisajedine Srbiji. I to se nije desilo, nego smo uvučeni u Jugoslaviju”, podsjeća Dodik.

    On ističe da se u proces proglašenja Republike Srpske ušlo zato što se moralo, a ne zato što je tu bio neki plan.

    “Danas stalno pokušavaju dokazati da je postojao neki plan pa to ne uspijevaju. Hvataju se za slamku pa uzimaju zasjedanje iz maja 1992. u Banjaluci kao da je tada donesen neki plan”, rekao je Dodik.

    On je upitao kakav je to plan koji pravite u momentu kad je sukob već počeo, navodeći da je propaganda sa druge strane učinila svoje “pa smo dobili priču o udruženom zločinačkom poduhvatu”.

    “Na sceni je bila satanizacija, priča o tome da smo pobili 300.000 muslimana i silovali 60.000 žena. Na temelju toga su donošene brojne odluke, pa i sam Dejton”, kaže Dodik.

    Govoreći o događajima u postratnom periodu, koji su bili ključni da Srpska postane ovo što je danas, Dodik kaže da je konstanta nasilje visokih predstavnika i srpski otpor prema tome.

    “Nama je bilo najvažnije da izbjegnemo promjene Ustav. Sada nema šanse da ikada mijenjamo Ustav, osim u smislu da BiH potpuno nestane”, rekao je Dodik.

    Upitan zašto se Srpska nije usprotivila nametanjima i nasilju OHR-a ranije, nego se čekalo gotovo 30 godina, Dodik kaže da su u prošlim vremenima “vlast bili svi”.

    “Nije vrijeme da se mi optužujemo ko je šta učinio. Nije mijenjan Ustav BiH i to je najbitnije. Zato nam prijete ratom. Može taj pokvareni Ustavni sud ponovo da donese neku odluku protiv Srpske, ali polako, nije život jedan dan i nije ova Republika stvorena da traje jedan dan”, rekao je Dodik.

    Prema njegovim riječima, zato treba sve propuštati kroz prizmu odnosa prema Ustavu i sve što nije u skladu sa Ustavom treba dovesti u pitanje.

    Govoreći o današnjim prijateljima Republike Srpske, Dodik ističe da je najveći narod privržen velikoj moćnoj ideji koja se zove Republika Srpska.

    “A vani, polako, ali sigurno, imamo sve veći broj prijatelja, ljudi koji razumiju ovu situaciju i koji smatraju da ovo što se događa u BiH može biti ozbiljan napad na zapadni svijet”, rekao je Dodik.

    On je istakao da Rusija i Kina daju odlučnu podršku Repubilici Srpskoj, a da je tu i Srbija.

    “Srpska nije više izolovana priča. Ima ih koji nisu bili zainteresovani, ali sada se drugačije ponašaju. Kao što je (mađarski premijer) Viktor Orban. Nama tek predstoji borba za status Srpske. BiH se ne može konsolidovati i trajati kao izraz volje ljudi koji žive ovdje”, zaključio je Dodik.

  • “Sad moramo pametno i čvrsto” Stevandić poručio da su sankcije kao božićna čestitka – sramota

    Sankcije kao božićna čestitka su sramota, poručio je predsjednik Ujedinjene Srpske, Nenad Stevandić.

    On je zasad jedan od rijetkih lidera stranaka u RS koji su se oglasili povodom američkog paketa sankcija za Milorada Dodika, ATV i još neke pojedince u Srpskoj i BiH.

    – SAD jesu kreatori Dejtona, ali to ne podrazumijeva da biraju ili sude u naše ime. Mi imamo svojih mana i nismo savršeni, ali smo čistiji i odgovorniji od mnogih koji se sankcijama raduju. Sad moramo pametno i čvrsto – napisao je Stevandić na Tviteru.

  • Tegeltija za “Nezavisne”: Stranci najodgovorniji za krizu u BiH

    Tegeltija za “Nezavisne”: Stranci najodgovorniji za krizu u BiH

    Zoran Tegeltija, predsjedavajući Savjeta ministara BiH, rekao je da će u BiH morati da dođe do konsenzusa ljudi koji žive na ovim prostorima te da je najveća odgovornost za krizu u BiH trenutno na međunarodnoj zajednici.

    “Ne mislim na ljude koji su trenutno u BiH, već i na one koji su dugi niz godina ovdje i koji su, pokušavajući da dokažu uspješnost svog projekta, mnoge stvari lomili preko koljena, formirali institucije mimo Ustava i davali im ovlaštenja i pravo da se ponašaju i donose odluke onako kako oni misle da treba i sada je to dostiglo vrhunac”, rekao je Tegeltija u intervju za “Nezavisne novine”.

    On ističe da je problem u tome što međunarodna zajednica nije spremna da kaže da su neke reforme, kao što je reforma pravosuđa, bile neuspješne te da ne želi da razgovara o tim stvarima u globalu, već samo u pojedinačnim dijelovima.

    Kada je riječ o radu Savjeta ministara BiH, Tegeltija ističe da je preduslov za to da on počne da radi na način kako se od njega očekuje povlačenje odluke Valentina Incka, bivšeg visokog predstavnika u BiH, istovremeno naglašavajući da će odluke koje se budu nakon toga eventualno donosile zavisiti od unutrašnjih odnosa.

    “Ta odluka mora biti uklonjena iz pravnog sistema BiH, a način na koji će oni to raditi nama nije važan. Ona je u pravnom sistemu mimo svih pravila i normi i oni koji su omogućili da to dođe u pravni sistem neka odluče kako će je ukloniti”, rekao je Tegeltija.

    NN: BiH i u 2022. godinu ulazi bez budžeta, koliko će teško biti raditi u tim uslovima?

    TEGELTIJA: To nije dobro. Budžet je ključni dokument za svaku zemlju, tako bi trebalo biti i za Bosnu i Hercegovinu. Bez budžeta je teško planirati godinu, a privremeno finansiranje je obavljanje samo osnovnih funkcija. Bilo bi dobro da imamo budžet, jer bismo na taj način mogli planirati aktivnosti i sredstva koja stoje na raspolaganju Savjetu ministara BiH u oblasti kulture i povratka, koji još nije završen. Možda najproblematičnija stvar, ukoliko ne bude budžeta za 2022. godinu, jeste da će plate zaposlenih u zajedničkim institucijama BiH ostati na istom nivou. Te plate od 2008. godine dva puta su smanjene i poslije svih korekcija najniže su od plata u svim drugim institucijama na nivou entiteta i kantona. Bez budžeta nećemo moći pomoći ni zdravstvenom sektoru, jer smo mi 2020. godini obezbijedili oko 40 miliona direktne podrške zdravstvenom sektoru i taj novac neće nestati, biće višak prihoda, ali budžet je planski dokument za jednu godinu i mnogim budžetskim korisnicima taj novac je potreban u tom trenutku. Sve što prolongirate i uradite poslije dvije godine ne daje one efekte koji bi se ostvarili da su sredstva dobili u tom trenutku. U 2021. godini Savjet ministara BiH dva puta je usvajao budžet koji je usvojilo i Predsjedništvo i uputilo ga u parlamentarnu proceduru, ali nismo uspjeli da ga usvojimo u parlamentu BiH. Kako trenutno stoje stvari sa političkom situacijom, vrlo lako nam se može desiti da isto bude i sa 2022.

    NN: Preduslov za usvajanje budžeta je usvajanje dokumenta okvirnog budžeta koji na posljednjoj sjednici Fiskalnog savjeta nije prihvaćen. Zbog čega?

    TEGELTIJA: Tako je. Taj dokument je osnov za donošenje budžeta i entiteta i zajedničkih institucija. Osnovni problem, kao i svaki put kada se usvaja taj dokument, jeste raspodjela sredstava sa jedinstvenog računa između entiteta, Brčko distrikta i zajedničkih institucija. Uvijek su postojali zahtjevi za povećanje sredstava za zajedničke institucije i ovaj put ga nismo usvojili. Na sjednici Fiskalnog savjeta utvrđen je prijedlog dokumenta, gdje su predviđena povećanja sredstava za zajedničke institucije oko 80 miliona KM. Značajno rastu prihodi od indirektnih poreza i svi ti efekti prelili su se prema kantonima, opštinama i, naravno, entitetima. Niko nije imao ništa protiv, toliki je rast indirektnih poreza da se to mora vidjeti i na sredstvima koja pripadaju zajedničkim institucija BiH. Na prijedlog premijera RS Radovana Viškovića odluka o prihvatanju ili neprihvatanju je pomjerena za neku drugu sjednicu. Moje stajalište je da nam je potreban taj dokument i da je rast indirektnih poreza veliki da se dio sredstava mora obezbijediti za zajedničke institucije BiH.

    NN: Dakle, nije isključena mogućnost povećanja budžeta institucija BiH?

    TEGELTIJA: Nije, do onog trenutka dok Fiskalni savjet ne donese odluku.

    NN: Spomenuli ste indirektne poreze. Prihodi po tom osnovu zaista bilježe rekorde. Zbog čega? Stiče se utisak da kriza nije pogodila BiH u onoj mjeri u kojoj se očekivalo.

    TEGELTIJA: Evidentno je da je rast indirektnih, i ne samo indirektnih, već i direktnih poreza rezultat povećanje privredne aktivnosti. Rastu indirektnih poreza svakako doprinosi i inflacija i rast cijena određenih proizvoda povećava osnovicu za oporezivanje i sasvim sigurno doprinosi rastu prihoda. Ekonomska situacija u 2021. godini je dobra i svi ključni makroekonomski parametri su pozitivni ako ih poredimo sa 2020. godinom i to je bilo realno očekivati, jer smo u toj godini imali šest mjeseci zaključan sistem. Ali u mnogim segmentima makroekonomski pokazatelji za 2021. su bolji nego za 2019, koja je u mnogim segmentima bila rekordna. To je znak da je ekonomija globalna, pa tako i u BiH, prevladala najlošije strane pandemije i treba očekivati da u 2022. godini nastavi da raste. Naravno, postoji strah od inflacije i rasta cijena energenata. Ako inflacija uzme velikog maha, moraju se povlačiti drugi potezi.

    NN: Može li BiH uticati na inflaciju?

    TEGELTIJA: BiH nema svoju makroekonomsku politiku i konvertibilnu marku smo vezali za evro. Moja lična procjena je da će u drugoj polovini 2022. godine inflacija biti vraćena u realne okvire.

    NN: Da li je vrijeme da BiH preispita ulogu Centralne banke (CB) BiH i da li postoji spremnost za tako nešto?

    TEGELTIJA: U ovom trenutku ne postoji minimum političke saglasnosti da BiH mijenja mjesto i ulogu Centralne banke i to je ozbiljna materija da je BiH, zemlja kakva jeste, koja ima puno otvorenih političkih tema, otvarala to pitanje koje se direktno preliva na građane kroz različite segmente. Lično mislim da CB BiH može dati veći doprinos ukupnoj ekonomskoj situaciji i kroz ova ovlaštenja koja u ovom trenutku ima, ali za to je potreban konsenzus.

    NN: Ima li uopšte naznaka da će u BiH biti postignut konsenzus i da li danas Savjet ministara BiH radi ili ne radi?

    TEGELTIJA: Ako posmatrate kroz sjednice Savjeta ministara, gdje sjedimo ministri i ja, možemo reći da nešto i ne radi, ali ako posmatrate sve institucije Savjeta ministara, ministarstva, razne agencije itd., one su sve ovo vrijeme radile. Život nije moguće zaustaviti i zbog toga institucije rade. Imate danas ogromne gužve na graničnim prelazima, a zamislite da smo blokirali rad UIO ili Granične policije. Što se tiče Savjeta ministara kao izvršnog organa, on zaista ima problema u donošenju odluka i mi iz Republike Srpske učestvujemo u radu onoliko koliko su nam dozvolili zaključci Narodne skupštine RS. Naš stav je da nećemo blokirati nikada ono što utiče na zdravlje ljudi i ono što može ugroziti finansijski i ekonomski građane.

    NN: Da li je preduslov da Savjet ministara BiH profunkcioniše povlačenje nametnutih izmjena Krivičnog zakona, jer se stiče utisak da je kriza eskalirala toliko da ni povlačenje tog zakona ne bi dalo efekta?

    TEGELTIJA: Za normalan rad predstavnika iz Republike Srpske u zajedničkim institucijama, bez obzira na to da li je to parlament BiH, Savjet ministara BiH ili Predsjedništvo BiH, to je povlačenje odluke visokog predstavnika koja se odnosi na izmjene i dopune Krivičnog zakona BiH. Ta odluka mora biti uklonjena iz pravnog sistema BiH, a način na koji će oni to raditi nije nam važan. Ona je u pravnom sistemu mimo svih pravila i normi i oni koji su omogućili da to dođe u pravni sistem neka odluče kako će je ukloniti. To je preduslov da radimo, a kakve ćemo odluke donositi, to je nešto sasvim drugo. Kao i do sada, o nekim odlukama nemamo saglasnost. Neki imaju intencije da prave potpunu centralizaciju BiH, što teško može biti prihvaćeno iz Republike Srpske. Uslov za normalan rad je povlačenje odluke visokog predstavnika, a kako će institucije funkcionisati, to zavisi od unutrašnjih odnosa.

    NN: Ima li spremnosti u međunarodnoj zajednici da ta odluka bivšeg visokog predstavnika bude povučena? Zar na taj način ne bi priznali poraz?

    TEGELTIJA: Najveći poraz i međunarodne zajednice i BiH je da pustite nekoga da zadnji dan svog mandata nameće zakonska rješenja. Ne mislim da bilo ko treba da se osjeća poraženim ili pobjednikom i, vrlo jednostavno, nešto što je nelegalno uneseno u pravni sistem, treba biti ukinuto.

    NN: Bilo je i ranije nametanja, ali nije bilo ovakve krize.

    TEGELTIJA: Bilo je krize oduvijek. Otkako sam izabran u Savjet ministara BiH, mi se nalazimo u permanentnoj krizi. To je postojalo i prije, samo sa većim ili manjim stepenom intenziteta. Sjećate se da je odmah nakon izbora Savjeta ministara krajem 2019. godine došla prva presuda Ustavnog suda BiH koja se tiče imovinskih odnosa u BiH i već tada je Republika Srpska rekla da ne želi u tome učestvovati. Onda je počela pandemija, borba protiv kovida nas iz RS je natjerala da preko toga pređemo i da se vratimo u sistem rada.

    NN: Koga Vi vidite kao najvećeg krivca za krizu u BiH, Ustavni sud, međunarodnu zajednicu ili nekoga drugog?

    TEGELTIJA: Krivaca je mnogo. Ova kriza ne traje od danas, već dugi niz godina. Odgovornost snose svi oni koji su vršili vlast u BiH duži period i kada nije bilo spremnosti da se BiH mijenja na unutrašnjem planu, bez obzira na to koja politička opcija bila iz FBiH ili RS, kao što odgovornost postoji na ovim ljudima koji danas obavljaju funkcije. Međutim, po mom mišljenju, najveća odgovornost je na međunarodnoj zajednici, ne mislim na ljudima koji su trenutno u BiH, već i onima koji su dugi niz godina ovdje, koji su pokušavajući da dokažu uspješnost svog projekta to radili na način da su neke stvari lomili preko koljena, formirali institucije mimo Ustava i davali im ovlaštenja i pravo da se ponašaju i donose odluke onako kako oni misle da treba i to je dostiglo vrhunac. Reforme koje su oni kreirali i sprovodili postale su najveća tačka sporenja u BiH. Problem je u tome što međunarodna zajednica nije spremna da kaže da je to bilo neuspješno.

    NN: Koje su, po Vašem mišljenju, reforme promašaj?

    TEGELTIJA: Pa, recimo, pravosuđe, koje je u cijelosti kreirano od strane stranaca i oni sada toliko primjedaba iznose na problem pravosuđa, priča se o neadekvatnoj borbi protiv korupcije, a sve institucije su oni kreirali. Kada želimo da razgovaramo i kažemo da hoćemo da pričamo o reformi cjelokupnog sistema, oni kažu ne, i radili bi samo neke pojedinačne stavke.

    NN: Republika Srpska je krenula u proces vraćanja nadležnosti, jedna od tih nadležnosti je i pravosuđe. Vjerujete li da je to moguće u ovom trenutku?

    TEGELTIJA: Kako će BiH funkcionisati, to treba da zavisi od nas koji živimo u BiH i treba da je uredimo na način da svi budemo zadovoljni. Stranci znaju reći da se svi u toj zemlji osjećamo komotno. S jedne strane, vi kod jednog naroda ili grupe ljudi imate osjećaj da vam pojedine institucije u BiH služe samo kao instrument pritiska na jedan narod na jednu grupu ljudi.

    NN: Mislite na institucije pravosuđa?

    TEGELTIJA: Pa, recimo, pravosuđe. Imate najave da će predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske, predsjednika Republike, srpskog člana Predsjedništva za ono što su uradili u Narodnoj skupštini Republike Srpske sudski progoniti. To se ne može tretirati nikako drugačije nego kao vrsta pritiska. Moramo se vratiti na početak, sjesti i dogovoriti se šta nam treba.

    NN. Da, ali u BiH ne postoji ni minimum saglasnosti o tome. Sada smo u nekoj pat poziciji. Kako će se ovo okončati na kraju?

    TEGELTIJA: Postoji političko Sarajevo, koje čeka da rješenje nametne međunarodna zajednica i koja u principu nameće samo ona rješenja koja odgovaraju političkom Sarajevu. Mene brine to što veliki broj predstavnika međunarodne zajednice nije spreman da razgovara i njihovo obrazloženje, kada kažemo da nešto nije u redu, jeste da kažu: “Ne možemo o tome razgovarati, ne žele Bošnjaci o tome.” Bilo kada u ovoj zemlji moraće doći do konsenzusa ljudi koji žive na ovim prostorima. Svi skupa moramo razgovarati. Republika Srpska je najupornija u tome da se razgovara, a imate i Hrvate, koji su zainteresovani za nekoliko oblasti da se usaglase, a sa druge strane, imate grupu bošnjačkih političara koji ne želi ni o čemu da razgovaraju, već žele da zadrže status kvo.

    NN: Hrvati uslovljavaju izlazak na izbore naredne godine izmjenom Izbornog zakona BiH. Hoće li biti izbora iduće godine s obzirom na to da smo sve dalje od dogovora o izmjenama Izbornog zakona BiH?

    TEGELTIJA: Mislim da će biti izmjene Izbornog zakona. U razgovorima sa pojedinim predstavnicima međunarodne zajednice rečeno mi je da su poslije dogovora o izborima u Mostaru dogovorene izmjene Izbornog zakona BiH i da se to neće odmah usvajati u tom prvom koraku, već da će se to naknadno riješiti. Očigledno je da oni koji su tada dogovorili izmjenu izbornog zakonodavstva sada pokušavaju da odustanu od te priče. Mislim da ima previše i obećanja i obaveza da bi na kraju neko mogao od toga da odustane. Pregovore Bošnjaka i Hrvata više doživljavam kao borbu ko će više ili manje dobiti od Izbornog zakona BiH. Ukoliko eventualno ne bi došlo do izmjene izbornog zakonodavstva, realno je i moglo bi se desiti da Hrvati bojkotuju izbore. Ukoliko to uradi hrvatska strana, ne vidim razlog da se izbori održe.

  • Cvijanović: Cilj sankcija da se pomogne opoziciji

    Potpredsjednik SNSD-a Željka Cvijanović izjavila je da su sankcije SAD nametnute s jasnim ciljem da se pomogne opoziciji u Republici Srpskoj na narednim izborima, kao i da su najobičnije laži optužbe da SNSD ili političari iz ove stranke ruše Dejtonski sporazum, teritorijalni integritet ili da blokiraju institucije.

    “To su fabrikacije, a uz to se dodaju i određene kvalifikacije za korupciju s jasnim ciljem da pomogne opoziciji na narednim izborima i da su to one teme koje treba plasirati u javnosti”, rekla je Cvijanovićeva nakon sjednice Izvršnog komiteta SNSD-a.

    Cvijanovićeva je na konferenciji za novinare u Banjaluci rekla da je sve ovo podsjeća na davna vremena kada se strani faktor “obračunavao” sa političkim akterima ili sa ljudima u okviru Republike Srpske, kada su visoki predstavnici smjenjivali po 50 do 60 ljudi bez bilo kakvih dokaza, relevantnih pokazatelja i ponašali se kao najveći kršioci ljudskih prava.

    “Ovo me podsjeća upravo na to vrijeme zato što sam u obrazloženjima našla more netačnih kvalifikacija lažnih stvari, podmetanja i slično. Milorad Dodik nije čovjek koga treba da brani SNSD, ali jeste predsjednik SNSD-a i ono što se govori za njega i da se daju određene kvalifikacije u ovom tekstu, u obrazloženju su apsolutno netačne”, rekla je ona.

    Cvijanovićeva je istakla da SNSD ima jasno profilisanu politiku.

    “Mi znamo šta je međunarodni faktor, ali isto tako znamo šta može, a šta ne može da radi, odlično znamo da čitamo Ustav i da razumijemo šta su čije nadležnosti po tom istom Ustavu”, poručila je Cvijanovićeva.

    Stranci žele da udovolje “vriskama i povicima” političkog Sarajeva
    Potpredsjednik SNSD-a Željka Cvijanović ocijenila je da sve ovo što je viđeno u posljednje vrijeme jeste navijačka politika nekih stranih centara koji nastoje da udovolje svim “vriskama i povicima” koji su dolazili iz političkog Sarajeva, prvenstveno onim koji su tražili sankcije, koji su pričali o nekim ratovima, o sukobima.

    Ona je na konferenciji za novinare u Banjaluci nakon sjednice Izvršnog komiteta SNSD-a rekla da se sa tim mogu povezati i neke druge stvari koje prate mjesecima borbu za ustavnu poziciju Republike Srpske.

    “Institucije Republike Srpske rade svoj posao. Ovo i stvari koje su se dešavale u prethodnom periodu predstavljale su određene udare na institucije Republike Srpske, upravo sa namjerom da se osujeti njihova sposobnost i moć da traže ono što im je zagarantovano Ustavom. Mi i dalje tražimo ono što nam je Ustav dao. Na taj ustav smo dali saglasnost prije mnogo godina. Taj ustav nam je dao mogućnost da živimo u miru, mogućnost da imamo izgrađen politički i ustavni sistem i u okviru tog sistema da znamo jasno šta je naša pozicija”, rekla je Cvijanovićeva.

    Potpredsjednik SNSD-a je istakla da sve što radi ova stranka jeste legalistički i jasan pristup ljudi koji razumiju šta su ustavna prava Republike Srpske, na koji način se ona može i treba voditi naprijed.

    “Zabrinjava to što se zaista stiče utisak da se ovdje vrši prekrajanje države da bi ona bila po volji jednih, a na štetu drugog ili druga dva konstitutivna naroda u BiH. U posljednje vrijeme mogli smo da vidimo nezadovoljstvo dva konstitutivna naroda onim što se dešava u okviru BiH. Naše je da nastavimo dalje da radimo, a visoki predstavnik treba da prođe svu onu predviđenu proceduru da bi bio prihvaćen”, rekla je ona.

    Cvijanovićeva je istakla da visoki predstavnici, izuzev Kristijana Šmita koji to nije, u prethodnom periodu nisu imali pravo da rade to što su radili i da izlaze iz svog mandata koji je jasno propisan, da mijenjaju Ustav i zakone, da oduzimaju ljudima dokumente, da smjenjuju legalno i legitimnoizabrane ljude, predstavnike naroda i nisu mogli da se postavljaju iznad demokratski izabranih institucija.

    “Sve što dolazi od strane takvih visokih predstavnika jeste apsolutno nasilje nad demokratijom, a u posljednje vrijeme i nasilje nad onim što bi trebalo da predstavlja BiH, bar u pokušaju da bude demokratska država u kojoj institucije rade svoj posao, ostvaruju svoja prava i izvršavaju svoje obaveze prema građanima u skladu sa Ustavom povjerenim nadležnostima”, rekla je ona.

    Ona je upitala međunarodnu javnost kako je moguće pričati o nekom potencijalnom ratu, a onda govoriti sopstvenim penzionerima da je najljepše mjesto za život Trebinje koje se nalazi u Republici Srpskoj.

  • Vidović: Ne smijemo dopustiti da nas zavade

    Vidović: Ne smijemo dopustiti da nas zavade

    Besmrtni puk pod bijelim kamenim krstovima na “Malom Zejtinliku” u Sokocu pokazuje nam svu veličinu žrtve i junačkog podviga i golgotski put kojim smo došli do ovog velikog jubileja, pokazuje onu svijetlu stazu kojom smo pred Bogom i pred ljudima zaslužili to što danas imamo i što nikada nećemo predati svojim neprijateljima, kaže zamjenik predsjednika Ujedinjene Srpske Siniša Vidović u intervjuu povodom 30. rođendana Republike Srpske za “Glas Srpske”.

    On ističe da je Republika Srpska stvorena kao oaza sigurnosti i mira za srpski narod s ove strane Drine koji je i te kako znao da je to za njega pitanje biti ili ne biti.

    “Kao što je Kneževina Srbija bila prva oslobođena, nezavisna država na Balkanu koja je to ostvarila svojim trudom, junaštvom i žrtvom – tako isto je Republika Srpska to uspjela da ostvari u svom vremenu u gotovo nemogućim okolnostima. Izborila se za svoje postojanje uprkos pritiscima skoro čitavog zapadnog svijeta i tako postala sudbinska sestra po krvi Karađorđevoj i Miloševoj Srbiji”, kaže Vidović.

    Šta za vas lično znači Republika Srpska?

    VIDOVIĆ: U imenu Republike Srpske se nalazi i čitav njen opis. Jer je ona zaista – Srpska, a ne bilo kakva. Nije posljedica birokratskih vještina i diplomatske lukavosti političkih eksperata. Ona je nastala iz vjekovnog ideala srpske države na ovim prostorima, one koja će štititi svoj narod od svih zala i paklenih oluja. Zato će postojati zauvijek, u ovom ili onom obliku, ali će uvijek i zauvijek biti – srpska. Kada su nas sankcionisali i bombardovali, nisu to radili po partijskoj pripadnosti, već smo svi bili zasuti njihovim smrtonosnim projektilima, pritiscima i ucjenama. Zato je toliko važno da se narodna i politička sloga održi, pa da uz pomoć naše Crkve i više nego bratske Srbije dočekamo bolju budućnost za sve one koji su budni sanjali slobodu i da održimo plodove koje su nam donijeli oni koji nisu doživjeli našu pobjedu, ali i za sve naše sunarodnike, gdje god živjeli.

    Poznati ste kao neko ko gaji jako dobre odnose sa najvišim crkvenim velikodostojnicima. Kako vidite ulogu Srpske pravoslavne crkve u stvaranju Republike Srpske i u ukupnom biću srpskog naroda?

    VIDOVIĆ: Srpska pravoslavna crkva je naša duhovna tvrđava, naše najsnažnije i najtrajnije sklonište pred domaćom neslogom i iskušenjima života u najtežim okolnostima. I zato je moramo poštovati i čuvati, kao što je ona voljela i čuvala naše pretke i nas. I ne smijemo da zaboravimo da to nije samo stvar vjerskog identiteta, ni lične religioznosti, već nešto što višestruko nadrasta lični izbor i pitanje samo jedne konkretne srpske generacije u istoriji.

    U prošloj godini dobili smo novog patrijarha Porfirija koji je porijeklom sa naših krajeva. Koliko je to značajno?

    VIDOVIĆ: Velika je i veličanstvena stvar imati ovog blagog, ali odlučnog arhijereja na tronu Svetog Save, a u ovako teškom trenutku opasnih iskušenja i stalnih napada na sve zemlje i područja u kojima živi vjerni srpski narod. Njegova Svetost najbolje razumije i mentalitet i karakter Srba iz Republike Srpske, kao njihov najbolji predstavnik i najplemenitiji izdanak.

    Govorite o opasnim iskušenjima i stalnim napadima, ima li Republika Srpska prijatelja na geopolitičkoj sceni?

    VIDOVIĆ: Ovo više nije 1992., 1995. ili 1999. godina, pa srpski narod više nije sam i ostavljen samom sebi nasuprot naših udruženih neprijatelja. Nova geopolitička karta Evrope i svijeta i sasvim drugačija smanjena snaga naših neprijatelja sa Zapada u odnosu na naše saveznike sa Istoka, daju neuporedivo bolju situaciju za srpski narod nego što je to bilo tokom devedesetih i prvih godina 21. vijeka. Mi više nismo osuđeni na propast i poraz, kao što naši protivnici i mrzitelji nisu osuđeni na pobjedu. I zato niko ne smije da nas plaši bilo kakvim prijetnjama. Više nije vrijeme „Milosrdnog anđela” i oklevetanih Srba na planetarnom stubu srama. To vrijeme je zauvijek prošlo i to moraju da shvate svi naši neprijatelji, ali i svi mi da ne upadnemo u nepotrebnu malodušnost i kukavički pesimizam. “Sloga biće poraz vragu” uzvikivali su naši sunarodnici i duhovni saborci tokom veličanstvenih litija u Crnoj Gori. I neka to bude i naš slogan.

    Koji su najveći izazovi s kojima se suočava Srpska?

    VIDOVIĆ: Svo vrijeme traju ekstremni napadi na politička rukovodstva Srbije i Republike Srpske. I preko Inckovog kvazizakona; i preko otvorenog pozivanja islamskih država da se spreme za obnavljanje rata u Bosni; i preko stalnog poništavanja same suštine dejtonskih dogovora od strane SDA; i preko propagandnog delovanja srbomrzačkog filma “Kvo vadis, Aida”; i preko gerilskih napada na ulične murale srpskih učesnika u otadžbinskom ratu… Zato je važno na pravi način osjetiti ovakav istorijski trenutak i razumjeti pravi okvir i kontekst svega što se danas dešava i zato ne smijemo dopustiti da nas neprijatelji zavade na takav način da zbog naše nesloge postanemo ranjivi i pred stalnim napadima od spolja.

    Vaš angažman u politici je mnoge iznenadio. Kako odgovarate na to?

    VIDOVIĆ: U srpskoj istoriji su uvijek na cijeni imućni i uspješni ljudi koji su se iz nacionalnih i opštih, rodoljubivih razloga, upustili u popravljanje sudbine svojih sunarodnika i sugrađana. Narod cijeni one koji su pristali da uđu u sve bure i vihore svakodnevnih sukoba, u svijet neizbježne zavisti, gdje umjesto zahvalnosti i priznanja, možete samo da očekujete udarce i zlobna podmetanja onih koji najčešće nisu ama baš ništa učinili za svoj narod i svoje bližnje. Takvi zastupaju samo svoje lične interese i ne mogu da podnesu postojanje onih koji nešto daju, a ništa ne uzimaju, niti traže.

    Pored svega što vidimo iznenađenje je čuti da neko nije u politici iz ličnog interesa.

    VIDOVIĆ: U pravu je naš narod. I te kako postoji ona jeziva, moralno užasna, svakom čovjeku odvratna politika zasnovana na ličnom ćaru i koristi. Međutim, važno je stalno isticati da u narodnim poslovima, otadžbinskoj politici i sudbini srpskog naroda treba da učestvujemo svi, a ne samo oni što žele da politikom steknu što im nedostaje. Na sreću, ja već imam sve ono što strasno žele svi prerušeni trgovački putnici među “političarima”.

    Posvećenost
    U nekoliko javnih nastupa isticali ste pojam “otadžbinska politika”. Šta pod tim podrazumijevate?

    VIDOVIĆ: Politika po definiciji služi za dobrobit naroda, ali postoji ogromna razlika između politike u ratu i vanrednoj situaciji i politike u miru. Nerazumijevanje suštinske razlike između te dvije politike često vodi u nesvjesnu izdaju nacionalnih interesa i rušenje sopstvene države, tako što se razne ekonomske, socijalne i druge teme samoubilački postavljaju ispred odbrane ključnih državnih i nacionalnih prava. Otadžbinska politika je nastavak one rovovske borbe iz prvih dana odbrane tokom strašnih i slavnih ratnih godina. Produžetak te borbe drugim sredstvima i dragocjeno očuvanje plodova te borbe, to je politika koja nas jedino zanima i kojoj smo posvećeni mi u Ujedinjenoj Srpskoj.

  • Izborni zakon se rješava iza scene

    Izborni zakon se rješava iza scene

    Međunarodna zajednica iza scene pokušava pronaći rješenje za Izborni zakon, kako bi se naredni izbori održali na način da bude implementirana odluka “Sejdić i Finci”, saznaju “Nezavisne novine”.

    Kako nam je rečeno, osnovni principi su usaglašeni, ali se čeka rješenje “u paketu”, odnosno rješenje koje bi značilo potpun završetak krize u BiH. Problem predstavlja što Bošnjaci otežu s Izbornim zakonom jer žele da se završi blokada institucija BiH, dok Srbi žele da se ukloni Inckov zakon, da bi se srpski predstavnici mogli vratiti u institucije.

    Situaciju dodatno komplikuje činjenica da bi Inckov zakon vjerovatno pao na Sudu u Strazburu jer je Venecijanska komisija odavno rekla da visoki predstavnik ne može na ovaj način da djeluje u pravnom sistemu zemlje, a i Evropska komisija je u svojim dokumentima u više navrata naglasila da OHR nije kompatibilan s evropskim putem BiH.

    Moguće je zamisliti scenario da bi, u slučaju da neko bude osuđen po Inckovom zakonu, ta osoba mogla dobiti odštetu pred Sudom u Strazburu ako u međuvremenu ne bude usvojen domaći zakon u parlamentu, s tim da bi za taj pravni put bilo potrebno više godina.

    Što se tiče Izbornog zakona, nismo uspjeli saznati šta bi konkretno sadržavala rješenja, ali nam je nekoliko diplomata naglasilo da je jedna od opcija uvođenje sistema elektora, kojima bi se formalno obrisala etnička pripadnost, što žele Bošnjaci, ali bi se osiguralo da na prostoru gdje žive Hrvati bude izabran onaj član Predsjedništva kojeg oni žele.

    Što se tiče Doma naroda BiH, bio bi promijenjen način na koji se biraju delegati u federalni Dom naroda, s tim da ne bi, kao sada, svaki kanton davao određeni broj hrvatskih delegata, čak i ako tamo Hrvati ne žive u većem broju, već bi se delegati određivali u skladu s teritorijom na kojoj Hrvati žive.

    Kao što smo ranije već pisali, u drugi plan su pale tehničke izmjene, koje bi značile transparentniji i pošteniji izborni sistem. Međunarodna zajednica insistira na snažnim tehničkim rješenjima, ali domaći lideri, posebno u dijelu vladajuće koalicije, insistiraju da se prvo riješi “Sejdić i Finci”, a da tehnička rješenja mogu i da čekaju.

    Željko Bakalar, predsjednik Centralne izborne komisije BiH, kaže za “Nezavisne novine” da oni i dalje, uz pomoć bh. kancelarije Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju (OEBS) pokušavaju da do izbora pripreme tri aplikacije kojima bi bili regulisani spisak birača iz inostranstva, elektronske prijave za učestvovanje na izborima i akreditovanje posmatrača za nadgledanje izbora.

    “Pokušaćemo da stignemo u roku da bismo imali nešto od toga za opšte izbore 2022. Treba napisati projekat, naći ko će raditi na aplikacijama, odnosno softveru, nabaviti server. To radimo s OEBS-om”, rekao je Bakalar i naglasio da za ove aktivnosti zasad nema podrške institucija BiH.

    Inače, kada je u pitanju izbor u Predsjedništvo BiH i Dom naroda FBiH, najviše su nervozni Hrvati jer oni jedini ne mogu da biraju svoje predstavnike.

    O ovom problemu je juče u Zagrebu Andrej Plenković, predsjednik Hrvatske, razgovarao sa Draganom Čovićem, predsjedavajućim Doma naroda BiH i predsjednikom HDZ BiH.

    “Sva tri konstitutivna naroda treba da budu ravnopravna i legitimno zastupljena”, izjavio je Plenković.

  • Šarović: Zahtjevi se traže kada si ekonomski jak, a ne kada klečiš na koljenima

    Šarović: Zahtjevi se traže kada si ekonomski jak, a ne kada klečiš na koljenima

    Ekonomija i poboljšanje životnog standarda kod nas se više i ne spominju, a takvo stanje koje je nametnuto od stane vladajućih stranka, za običnog čovjeka nije dobro, izjavio je predsjednik SDS Mirko Šarović.

    On kaže da aktuelna vlast na sve načine izbjegava priznati da se loše živi, da ljudi odlaze i da stagniramo.

    „U Republici Srpskoj unazad tri godine nije izgrađen ni metar autoputa, ni magistralnog, samo se krpe rupe i to nedovoljno. Bosna i Hercegovina, koja je sada na repu svih događanja, ekonomski zaostaje, politički tone u neku vrstu blata i s ovom vlašću nema perspektive“, istakao je Šarović.

    On kaže da se, kada je riječ o ekonomiji u Republici Srpskoj, sva priča vlasti svodi na bacanje prašine u oči građanima.

    „Od Dodika smo mogli čuti i to da se brže razvijamo do Amerike, da smo bolji od Njemačke, najbolji u Evropi u nekoj oblasti ekonomije i onda podsjeti građane da je nama jako dobro i da ne trebamo pričati o ekonomiji, nego o krizama, konfliktima i ovim temama koje je nametnuo, a sve kako bi pokušao da osvoji još jedan mandat“, navodi Šarović.

    On ističe da je očigledno da ljude koji su na najvišim funkcijama ne interesuje to što politika produkovanja kriza ostavlja ogromne posljedice na ekonomiju, a time i živote običnih ljudi.

    „Ljudi poput Dodika rizikuju da Republika Srpska ne bude siguran prostor za investiranje i da, kada su u pitanju nove investicije, budemo zaobiđeni u širokom luku“, upozorio je predsjednik SDS-a.

    Šarović ističe da za produkovanje kriza Dodik ima partnere u Federaciji BiH i da se oni međusobno hrane.

    „On nameće teme, ali se onda jave njegovi partneri u FBiH, odmah će se identifikovati i Bakir Izetbegović i Dragan Čović jer on hrani njih, oni hrane njega i onda nemaju šansu oni koji bi možda željeli nešto drugačije, da promijene teme i prioritete. Moja je želja da im ne povjeruje niko jer će ih ponovo prevariti zato što se sve to radi isključivo zbog izbora“, napominje Šarović.

    Prema njegovom mišljenju ovakve predstave za javnost će biti nastavljene i intenzivirane.

    „Dodik sve ovo radi ponajviše zbog izbora i uz to će još narednih sedmica i mjeseci da trguje, praviće predstave, biće posebnih i vanrednih sjednica NS RS i niko živ neće pričati o onom o čemu bi trebalo da se priča“,kaže Šarović.

    Takve političke igre, dodaje on, neće doprinijeti rješavanju životnih problema običnog čovjeka.

    „Smatram i uvijek sam govorio da je ekonomija ispred svega, bolji život pod broj jedan, pa onda sve ostalo, ali to ovdje nije ni na vidiku, to ne spominje niko “, upozorava Šarović i dodaje “zahtjevi se traže kada si ekonomski jak, a ne kada klečiš na koljenima”

  • Trivićeva poručila da je cilj vraćanja nadležnosti Dodikov gubitak kontrole nad sudijama i tužiocima

    Trivićeva poručila da je cilj vraćanja nadležnosti Dodikov gubitak kontrole nad sudijama i tužiocima

    Kristalno je jasno da je jedini i isključivi cilj “vraćanja” nadležnosti gubitak kontrole Milorada Dodika nad sudijama i tužiocima.

    Poručila je potpredsjednica PDP i poslanica te stranke u Narodnoj skupštini Republike Srpske, Jelena Trivić.

    – Smjenom Milana Tegeltije sa čela Visokog sudskog i tužilačkog savjeta i smjenama u Tužilaštvu BiH, Dodik najavljuje osnivanje novog VSTS. Jedini razlog za to je gubitak kontrole nad tužiocima i sudijama – smatra Trivićeva i dodaje:

    – Sada kada su tužioci po bitnim predmetima počeli raditi svoj posao, Dodik najavljuje novi VSTS – providno i jadno – kategorična je ona.

    Naglašava da pravna država mora da profunkcioniše, a svi koji su se ogriješili o zakon – moraju da odgovaraju. -Izuzetno me raduje da je Posebno odjeljenje Republičkog javnog tužilaštva počelo raditi na raščišćavanju kriminala i korupcije kao najvećih neprijatelja našeg društva – zaključila je Trivićeva.

  • Pet stvari koje opozicija najviše zamjera vlasti u Republici Srpskoj

    Pet stvari koje opozicija najviše zamjera vlasti u Republici Srpskoj

    Od poziva na jedinstvo, do etiketa izdajnika i kriminalaca. Na toj relaciji kreću se politički odnosi u Republici Srpskoj. Politički rivali sukobljavaju se na svemu i svačemu, kada treba i ne treba, a mi smo ih zamolili da izaberu pet stvari na kojima najviše jedni drugima zamjeraju.

    Ovaj put, slijedi spisak primedbi koje opozicija ima za vlast u Srpskoj.

    Miladin Stanić, predsjednik Kluba poslanika SDS u Narodnoj skupštini Republike Srpske

    KRIMINAL I KORUPCIJA: Ova pojava je postala toliko ukorijenjena u našem društvu da je dovela do statusa pravila djelovanja vladajuće elite. Pravosudni sistem u sprezi sa vlasti žmiri na sve pojavne oblike organizovanog kriminala i korupcije.

    NEKOMPETENTNOST U INSTITUCIJAMA: Za posljednjih 15 godina vladajući SNSD je uposlio veliki broj ljudi sa kupljenim diplomama u javnom sektoru. S obzirom na način kako su stekli diplome, ti ljudi se na isti način odnose prema važnim poslovima koji su im povjereni. Nezainteresovanost i neznanje vladaju javnom administracijom.

    BAHATOST ZVANIČNIKA: Čelni ljudi SNSD svojim nedoličnim ponašanjem gaze dignitet institucija, pogotovo Narodne skupštine Srpske, naše najznačajnije institucije. Tome doprinosi i letargija čelnih ljudi tih institucija, koji ne čine ništa da sačuvaju dignitet institucije na čijem čelu se nalaze.

    JAVNA NABAVKE: Nezapamćena pljačka javnog novca kroz skupe javne nabavke za dvorske firme. Skupi luksuz pojede svake godine veliki dio budžeta. Tu prije svega mislim na skupu informatiku, izdvajanja za hotele na Jahorini i helikoptere.

    ODSUSTVO EMPATIJE PREMA NAJUGROŽENIJIM SLOJEVIMA DRUŠTVA: Bahatost je stvorila sljepilo kod vlasti pa nisu spremni i sposobni da vidi kako žive naši građani. Iz svojih bogatih zamaka zaboravili su kako žive naše najugroženije kategorije.

    Branislav Borenović, predsjednik PDP

    KORUPCIJA: Korupcija izjeda ovo društvo, siromaši ga i unazađuje u svakom pogledu. Politička korupcija, gdje se predstavnici, izabrani na bazi jedne politike, političkom korupcijom kupuju kao na otvorenom tržištu u korist druge, postala je osnov za sve druge anomalije. Najbolji primjer su ponovljeni lokalni izbori u Doboju gdje je nedvosmisleno jasno, po rezultatima izbora, da je vladajući SNSD kroz nekoliko ključnih kandidata dopisao, uzeo tj. ukrao između 15 i 17 hiljada glasova (skoro 40 odsto) što je lako dokazivo, a Okružno tužilaštvo Doboj ćuti.

    Dalje, tu je korupcija u javnim institucijama preko koje su stotine miliona KM iz budžeta završile u privatnim džepovima. Uzmimo samo primjer nabavki iz vremena vanrednog stanja, kada su firme bliske vlastima nabavljale maske, respiratore i drugu medicinsku opremu, a Republici Srpskoj ih prodavali po deset puta većim cijenama i tako monopolskim položajem zgrnuli dodatne desetine miliona KM. Da pravosudne institucije reaguju bar na osnovu javno poznatih činjenica i istraživačkih medija, koji su često potkrijepljeni i jasnim dokazima i dokumentima, imali bi pune ruke posla. Tu dolazimo do sindroma nečinjenja, nezamjeranja, a samim tim i nekažnjivosti u pravosuđu, gdje su uticajni pojedinci povezani sa političkim moćnicima, pa se predmeti sporo, ili nikako, formiraju, istrage se odugovlače i najčešće nema sudskog epiloga i sankcije. U prilog tome govori da je u pretprošloj godini potvrđena optužnica za samo jedan slučaj visoke korupcije u svih 19 tužilaštava u Srpskoj i BiH, u kojoj radi 370 tužilaca.

    NEPOTIZAM: Nekada se govorilo o zapošljavanju bliskih srodnika vladajućih političara u institucijama. Međutim, razmjere nepotizma su tolike da se o tim „sitnim“ slučajevima više i ne govori; to je postalo pravilo, nažalost. Ukoliko u internet pretraživač ukucate ime samo jedne firme koja se bavi IT tehnologijama, a povezana je s najbližim srodnicima prvaka vladajuće stranke, za nekih pola sata pretrage možemo izračunati da je ta jedna firma tokom prethodnih godina na tenderima od republičkih institucija dobila preko 100 miliona KM. Da ne govorimo još o raznim podsticajima, tenderima, javnim poslovima, gdje bliski srodnici dobijaju brojne povlastice i privilegije, pa do nastojanja da se kumovska zgrada proda UIO za skoro 100 miliona KM, odnosno više od 60 miliona od predviđenih sredstava na raspolaganju.

    PRIVATIZACIJA INSTITUCIJA: Sve gore navedeno govori u prilog činjenici da je na djelu privatizacija institucija i države od strane vladajuće elite. Budžeti su podređeni njima, institucije ne da ne poštuju, nego ih do krajnjih granica ponižavaju u svojoj bahatosti, a neki stavljaju znak jednakosti između sebe i institucija, pa i same Republike Srpske, što je za mene jednako skrnavljenju svetinje. Republika Srpska je iznad svakog pojedinca, nastala kao odraz kolektivne volje našeg naroda i teškom mukom odbranjena.

    AVANTURIZAM OPASNIH NAMJERA: Sa ovom vlašću nemamo jasno definisanu nacionalnu i državničku politiku; imamo definisane samo lične i stranačke interese pojedinaca ili grupe ljudi u vladajućim strukturama usmjerene ka ostvarivanju samo prokletog kratkoročnog izbornog profita. To je i za mnogo stabilnije i jače zemlje pogubno. A za nas nepotrebno, jer imamo jasno definisanu ustavnu poziciju koja Srpskoj daje značajnu državotvornost i snažne, odlučujuće mehanizme uticaja na donošenje odluka u zajedničkim institucijama BiH. Svako djelovanje kojim se priziva ili se radi, pa makar i nesvjesno, na prekompoziciji dejtonske BiH, imaće štetne posljedice po Srpsku i srpski narod. Petnaest godina smo slušali priče o referendumu o nezavisnosti, koji se iz godine u godinu prolongirao, referendum o Danu Republike, sedam dana pred izbore 2016. godine, da bi manje od mjesec dana nakon održavanja u Zakon o praznicima bile unesene odluke Ustavnog suda, a referendum, najviši demokratski izraz volje građana, bio proglašen anketom. Pa smo imali priču o mirnom razdruživanju, pa sada imamo priču o vraćanju nadležnosti, koja je, gle čuda, plasirana godinu pred izbore, i trajaće do izbora. A dok sve ovo sluša i gleda narod pakuje kofere i odlazi, investicije nas zaobilaze, cijene divljaju…

    VALJANJE U BLATU I ENORMNA PROIZVODNJA NEPRIJATELJA: Ovo traje već godinama i posljedica je, između ostalog, i svega gore navedenog. Sve što je nenormalno, izopačeno u normalnom svijetu ovdje vremenom postaje normalno, pravilo. Uveli su praksu da je normalno psovati na TV, proklinjati i vrijeđati novinare, političke neistomišljenike, bilo koga ko se suprotstavi, postavi nezgodno pitanje ili iz nekog razloga ne odgovara samoprozvanom velikom vođi i njegovoj kasti. Laž se proglašava za univerzalnu istinu, a među narodom se konstantno sije strah, pa se na to odgovara „Ćuti, može i gore“ ili „svi su isti“. Zavadiše nas sa cijelim svijetom, zbog jednog „prijatelja“ u EU dobismo 26 neprijatelja. Nevjerovatna količina proizvodnje, ne samo domaćih, već i stranih neprijatelja, potpuno odsustvo racionalnog i razumnog ponašanja. Ja kažem da konačno trebamo početi da razmišljamo da može i mora bolje, da se ova društvena erozija mora zaustaviti. Nas možda nema mnogo, ali smo veliki narod, državotvorni, sa istorijom na koju možemo biti ponosni i na koju se trebamo ugledati, i koji su vijekovima vodili prosvetitelji, a ne Domanovićev slijepi vođa. Sve može i sve mora bolje.

    Nenad Nešić, predsjednik DNS

    PODJELE I SVAĐE: Sit sam podjela i svađa u našem društvu. Vlast je za njih uvijek najodgovornija. Imali smo dobar momenat u sastancima s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem i zajedničkoj reakciji na nametanje Inckovog zakona. I onda je vlast sve to bacila u vodu. Nacionalni interes postao je ponovo predmet političke borbe u Republici Srpskoj. Umjesto da je svetinja i neosvojiva tvrđava, ugrožena je potjerom za nekim procentom glasova. Te podjele moraju stati. Kad dođe do promjena na temi Republike Srpske narod i političare neće dijeliti niko.

    POSKUPLJENJA I EKONOMSKA DEVASTACIJA: Dok je Srpska pojeftinila u borbi za glasove, osnovne životne potrebe poskupile su do neslućenih razmjera. Sindikalna potrošačka korpa je 2.153 KM. Prosječna plata je 1.025 KM dok bar 60 odsto zaposlenih prima ispod 600 KM. Prosječna penzija je 405 KM i jasno je da danas imamo sloj ekstremno bogatih i većinu naroda na ivici siromaštva. Ovo najljepše parče Zemljine kugle, gdje bi i iz dugmeta nešto niklo, bez ikakvog obzira vlasti postaje dolina gladnih.

    PRIVREDNI RAST: Republika Srpska, na moj šok, ovih dana umije i sankcijama da zaprijeti. Ja kao protivnik sankcija bilo kada i bilo kome htio bih sljedeću stvar da istaknem. Hajde da se sa okruženjem i međunarodnom zajednicom ne mjerimo kroz recipročno ludilo nego kroz prizmu privrednog rasta. Dok je posljednjih deset godina BDP zemalja u razvoju porastao 26 procenata, u RS je 15 procenata. Zato je životni standard građana Srbije veći 20 odsto od našeg, Bugarske 35 odsto, Rumunije 80 odsto, a Hrvatske čak 135 procenata. Usljed ovako katastrofalnog privrednog rasta, umjesto da mi prijetimo sankcijama drugima, valjalo bi da razmislimo o tome da građani prestanu davati sankcije nama i bježati odavde. A 180.000 je pobjeglo od 2013. Mi moramo imati rast od bar pet odsto godišnje nakon promjena i to je moguće ulaganjem u strateške grane: energetiku, IT sektor, drvnoprerađivačku, prehrambenu i građevinsku industriju u mandatu naredne vlade.

    JAVNI DUG: Znate li da građani uspijevaju da prežive jer im novac šalju oni koji su odavde pobjegli u inostranstvo? Preko milijardu KM su doznake za godinu dana. Više od 2.000 KM po domaćinstvu u prosjeku. E, dok građani preko Zuma i Skajpa gledaju svoju djecu koja im šalju novac, da bi živjeli i ne bi se zaduživali, vlast Republike Srpske živi “na crtu”. Ukupan javni dug je preko šest milijardi maraka, a povećan je za osam odsto u drugom kvartalu ove godine. U tom javnom dugu nas povjerioci smatraju za pijanog kockara, jer kamata za nas je 4,75 odsto dok Srbija i Sjeverna Makedonija imaju 1,9 odsto. Ovdje se država zadužuje da bi se krala i da bi joj djeca bježala. To je suludo. Svako povećanje javnog duga mora služiti za povećanje privredne aktivnosti i zapošljavanja, a ne krpljenje budžetskih rupa koje prave korupcija i pljačka.

    ODLAZAK LJUDI, ODSUSTVO NADE: Ja sam emotivan i direktan čovjek. I kad god sam ove godine pustio suzu uvijek je uzrok tome bila činjenica da nam mladi odoše, da se slavski kolač lomi bez unuka u kući i da sam pomislio da će nam prazna dvorišta kroz par decenija ostati, ne jer ih nismo odbranili, nego jer nije imao ko da ih hrani. Šta ovdje država radi da mlade zadrži, a dvorišta ne budu pusta? Preokrenuti trendove biće jako težak i zadatak za više vlada, ali počeće od sljedeće, nakon promjena. Hiljade mladih bračnih parova moramo useliti u nove stanove širom Srpske. Prosječna plata mora i može biti 1.500 KM za pet godina. Penzija mora biti najmanje 50 odsto plate. Moramo povećati mjesečnu i godišnju boračku naknadu za 50 procenata. Pobogu, to je mjera dostojanstva RS. Ono što zamjeram vlasti, za mene nije samo pitanje političkog folklora. To je set ciljeva i obaveza koje namećem DNS i sebi kao jasna mjerila našeg uspjeha u godinama koje dolaze.