Kategorija: Politika

Ne postoji siguran glas na izborima. Postoji samo siguran glas operskog pjevača. To se u stručnoj literaturi zove bazno biračko tijelo, koje je uvijek uz vas, ali ono je veoma osjetljivo. Politička scena je zarazno promjenjiva.

Pogledajte Demokratsku stranku koja je doskora bila ubjedljivo najjača stranka na srpskim prostorima, ona sada ne može da pređe cenzus. Ovdje kada ne iskoristite šansu, rijetko ko dobije drugu.

To u intervjuu za Srpskainfo kaže Milan Stevanović Piksel, stručnjak za političke kampanje, trenutno šef Centra za edukaciju Srpske napredne stranke.

Sa Stevanovićem smo razgovarali povodom početka predizborne kampanje u Republici Srpskoj i BiH.

Radili ste mnoge kampanje u regionu. Koliko je predizborna kampanja u RS slična onoj u Srbiji? Postoje li neke razlike u pristupu?
Ima razlike čak i u dijelovima Srbije, i to u temama. Ne razmišlja isto neko u malom mjestu i neko ko je u velikom gradu. Različit im je doživljaj politike, a pogotovo u različitim državama. Možda je tema nacionalizma u Crnoj Gori još dominantna, u Srbiji vjerovatno nije. Ili u Vojvodini gdje je sve slično, ali malo sporije. Ali, ne vidim neku veliku razliku osim što su u RS dominantan način komunikacije sa biračima bili šatori, šatre. Mislim da su one zastarjele, da tu govore svoji svojima, dosta je skupo. Vidio sam da postoji ekipa koja ide na sve te događaje zato što je besplatno i praktično sami sebe uvjeravate da imate ljude oko sebe. A, ideja je da vas vide i oni koji ne žele da vas vide. Nećete pobijediti ako vas ne vide i ne čuju.

Od vas svi očekuju odgovor na pitanje kako pobijediti na izborima. Kada izdvojite ključne stvari, šta im kažete?
Ako je u pitanju kandidat, mora prvo da nauči svoju ličnu poruku u kojoj se nalaze razlozi zašto da se baš njemu da glas. Druga stvar, da nađe kanal komunikacije prema biračima. Definicija svake kampanje je prenos poruke biračkom tijelu. U praskozorje kampanje pravi se poruka u kojoj se nalaze razlozi zašto da ja baš tom kandidatu dam glas, njegove vrline. Kada nauči tu poruku, kada postane njegova poruka, kada je dobro izvježba, onda shodno svemu tome treba da nađe najbolji kanal komunikacije, kako da tu poruku prenese. Po meni, to je živa riječ. Kampanja od vrata do vrata ili na štandovima. Postoje jednosmjerni kanali komunikacije, kao što su bilbordi ili plakati, i dvosmjerni kanali. Oni dvosmjerni su teži za realizaciju, ali su efikasniji.

Ali, ne mogu da se isključe ni jednosmjerni?
Naravno. Kanal komunikacije birate na osnovu stranke, na osnovu kandidata, biračkog tijela, logistike. Postoje četiri resursa kampanje: logistika, novac, vrijeme i ljudi. Uvijek moraš da imaš određenu količinu novca; međutim, ljudi su najvažniji resursi svake kampanje. To tvrdim iz mog iskustva, a imam više od 35 kampanja u nogama ili u glavi.

Da li je poruka kandidata isto što i tema za izbore? Koliko je nametanje svoje teme zaista presudno za uspjeh?
To je druga stvar. Nametanje teme se radi u predkampanjskom periodu, gdje stranka ili kandidat koji je jak na tim mjestima nameće upravo to. Na primjer, ako je neki ministar inostranih poslova uspio da uradi nešto diplomatski, on će da gura tu temu, da je ona dominantna za birače, da bi ih pripremio za kampanju. Ili to stranka radi, ona koja je na vlasti. Ako se, na primjer, povećava izvoz, ona će da plaća navodno nezavisne članke koji govore koliko je to dobro za državu. I tako nameće temu u kojoj je ona jaka. Drugi par rukava je kada govorimo o kandidatu, da nađemo njegove vrline, ali jeste sve na neki način povezano.

Da li je tačna parcepcija da glasači više vole da slušaju o nekim zapaljivim nacionalnim temama nego o socijali, ekonomiji, platama?
Mislim sve manje. Ljudi više gledaju ono što je realno, zato što ne žive od zapaljivih govora nego od racionalnih govora koji nam donose strane investicije, koje zaustavljaju odlazak ljudi. Mislim da je taj trend sve manji.

Kod nas postoji fama o tome da su marketinške agencije koje rade za određene stranke gotovo presudne za uspjeh na izborima. Koliko je to tačno?
To je njihova percepcija, tih agencija. Oni se bave marketingom, pa rade marketing i za sebe. Ja se ne slažem s tim, nikada nisam volio da imam neku eksternu agenciju, osim kada radim medija planove. Onda treba da imam nekog stručnjaka koji zna šta se kada gleda, u kojoj emisiji, da ne trošimo pare. Što se ostalog tiče, uvijek sam bio protiv toga da dođe neko sa strane. Za nas koji smo tu, to je nama život, a njima je to samo jedan klijet više ili manje. Neki put sam morao da radim s marketinškom agencijom i veoma sam loša iskustva imao. Oni uopšte nisu došli do suštine biračkog tijela. Mislim da stranka treba da ima unutarmarketinški tim, koji osjeća damar kampanje, stranke i biračkog tijela, a ne neka eksterna agencija kojoj će to biti tezga, koja možda nema neko veliko iskustvo i sada mora da uđe u problematiku i način razmišljanja stranke, u to kakvo je biračko tijelo, kakvi su kandidati…

Imamo upliv u politiku mnogo novih imena, od kojih neki imaju lično materijalno bogatstvo. Koliko su u tom smislu povezani novac i politika, odnosno da li im novac garantuje uspjeh?
Ne. Moraju da imaju harizmu. Novac nikad ništa ne garantuje. Bitno je da kandidat ima harizmu, zna šta govori i zna kom biračkom tijelu se obraća. Kada sam vodio kampanju Bogoljubu Kariću, on nije znao sve padeže, ali smo za 28 dana imali 18,23 procenata. Zato što je uhvatio taj segment kojima je to odgovaralo. Nikad vam ne treba 100 odsto biračkog tijela nego samo onaj koji je dovoljan za pobjedu.

Može li se u tih mjesec dana kampanje napraviti neka bitna razlika?
Da. Strahovita kampanja može sve da promijeni. Zadnjih sedam dana je pobijedio Tramp. Kampanja može mnogo da promijeni, iz više razloga. Prvo, što neko može dobro da radi; drugo, neko može da napravi veliku grešku. Da izborni štab napravi grešku koju će drugi da iskoriste. Mislim da bi Ognjen Tadić pobijedio Milorada Dodika da je bio bolji na onom intervjuu, TV duelu. Ja sam vodio tu kampanju, on je bio suviše ubijeđen da je to pravi način. Njegova je koža bila u pitanju, ne moja. To je odlučio da uradi i mislim da je samo zbog toga izgubio.

Generalno, da li ste za TV duele ključnih kandidata?
Da, apsolutno. Neka narod vidi ko je kakav. Onaj koji izbjegava, tu nešto nije u redu. To je tradicija demokratije, to je svuda u svijetu, a kod nas nije baš tako. Mi smo mlada demokratija.

Jednom ste rekli da je onaj ko uđe u politiku prodao dušu đavolu. Šta ste pod tim mislili?
U tom trenutku postajete javna ličnost. Nemate više privatnost, pod lupom ste, doživjećete napade koji su opravdani i koji nisu. To ne može svako. S druge strane, to je najvažniji posao. Evo, bogati idu u politiku, čak i sportisti, glumci. Vlast je veoma moćna, vlast mijenja ljude.

Kako je u opoziciji? Da li dug boravak u opoziciji utiče na percepciju politike?
Ja sam više u životu bio u opoziciji nego u poziciji i više volim da radim kada sam u opoziciji zato što imam perspektivu vlasti ispred sebe. Ako ste dovoljno strpljivi u opoziciji dobićete tačno ono što ste zaslužili. Uvijek će ona strana koja izgubi da se žali da izbori nisu bili fer. Ja ne vjerujem uopšte u te velike izborne krađe.

Kako biste ocijenili javne nastupe naših najistaknutijih političara, recimo lidera stranaka i institucija? U smislu poruka, gestikulacije, harizme, energije?
Pa, šareno. Veoma šareno. Ne volim nikog da kritikujem, to nije moj posao. Moj posao je da vodim kampanje i brinem samo o mom kandidatu. Nikada ne brinem o tome šta drugi rade. Gledam da smo mi u centru pažnje, šta on radi i da li je to u interesu građana i birača. Da govori ono što birači očekuju da čuju. Naravno da se dešava ponekad nešto što je dnevnopolitički interesantno pa morate da odgovorite na to, ali uvijek postoji jedna strategija, disciplina poruke, gdje bi kandidat ili stranka uvijek trebalo da govore razloge zašto glasati za njih. Kada ste tako dosljedni, onda ste politički konzistentni. I tada eho svega toga je da prosječan birač kaže “oni ljudi znaju šta rade”.

Svi govore otprilike isto: s nama ćete živjeti bolje, mi imamo rješenje za vaše probleme… Kako tu birač da zna ko govori realnu stvar?
Veoma teško. Ali, ono što ja pokušavam da uradim, da u poruci stranke za koju radim nađem razloge, ne obećanja, šta je stranka do sada uradila. Tako da garantuje, da daje razloge zašto baš njoj dati glas. Na primjer, daje šansu mladima, konstantno raste, da su njihovi funkcioneri na vlasti nepotkupljivi, da dobro vode ustanove… To su razlozi. Nema tu mnogo ideologije.

Počinje kampanja u RS i BiH, mnogi tvrde da će biti „prljavija“ nego ranije. Šta vi očekujete?
Svi izbori na našim prostorima su „istorijski“ i „veoma prljavi“. Ne znam da li će da bude prljava, to ne zavisi od mene. Ali, znam da u svakoj opštini u RS u koju uđem prva rečenica koju čujem je da su oni specifična opština. Nikada nisam čuo da je neko rekao da su prosječni. I druga rečenica je da imaju ogromne mogućnosti, potencijale koji nisu iskorišteni. Bolestan sam ako te dvije rečenice nisam čuo u prvih pet minuta.

Ostala je posljednja od šest sedmica roka koji je Kristijan Šmit dao političarima u Federaciji da se dogovore o izmjenama Izbornog zakona BiH, a od dogovora nema ništa. Umjesto usaglašenih izmjena, svaka od stranaka u OHR ide sa svojim, uglavnom maksimalističkim prijedlozima, čime motivišu Nijemca da ponovo nametne izmjene jednog od najvažnijih zakona u zemlji.

Šmit je 27. jula nametnuo izmjene Izbornog zakona, koje je nazvao „paketom integriteta“.

Tada je političarima dao još jednu šansu da se dogovore oko tzv. suštinskih izmjena, o spornim tačkama, a između redova je zaprijetio da će, ako se to ne desi, on ponovo reagovati. Sporan je način izbora delegata u federalni Dom naroda, sporan je izbor članova Predsjedništva BiH iz Federacije…

Konsultacije
U međuvremenu, Šmit je pred novinarima urlao zbog političara, davao intervjue iz kojih se nije moglo naslutiti njegov sljedeći potez, a u posljednje vrijeme počeo je drugi krug konsultacija s partijama sa sjedištem u FBiH. Na konsultacijama su učestvovali predstavnici opozicionih stranaka, a danas i sutra očekuju se i gosti iz vlasti. U međuvremenu, skoknuo je do Bleda, gdje je na ovu temu razgovarao sa evropskim, ali i hrvatskim zvaničnicima, koji lobiraju za izmene Izbornog zakona u korist hrvatskog konstitutivnog naroda u BiH.

– Postoji ono što smo nazvali paket integriteta, da se što manje krade na izborima. Nevjerovatno je da i dalje o tome razgovaramo, a nakon što su u Domu naroda “ubili” zakon kojim bi na izborima bili omogućeni skeneri i sve ostalo. Trebao je puni paket izmjena nametnuti. Druga dimenzija razgovora je funkcionalnost Federacije BiH, a treći dio onaj kojim bi se suštinski uvele etničke podjele – rekao je Edin Forto iz Naše stranke, nakon sastanka u OHR.

Iz DF Željka Komšića poručuju da će, ako budu pozvani na sastanak, predložiti izmjene Ustava i izbornog zakona BiH.

– Jedna od temeljnih odrednica prijedloga DF, kada je riječ o funkcionalnosti FBiH, jeste prijedlog o smanjivanju uloge, odnosno ovlaštenja Doma naroda na mehanizam zaštite vitalnog interesa, a u prijedlogu je taksativno navedeno na koje segmente se pitanje vitalnog interesa odnosi. Amandmanima na Ustav BiH se sprovode sve presude Evropskog suda za ljudska prava iz Strazbura – saopšteno je iz DF.

Male šanse
Mlan Sitarski, iz Instituta za društveno politička istraživanja iz Mostara, smatra da su praktično nulte šanse da dođe do međustranačkog dogovora i da je jedini način da Šmit nametne izmjene.

– Imamo suviše dugo iskustvo sa situacijom u kojoj hrvatske stranke, koje su najzainteresovanije za usklađivanje Izbornog zakona sa Ustavom BiH, nude razne prijedloge, kako bi nekako umilostili onu drugu stranu da se uopšte uključi u dogovore. Istovremeno, imamo permanentno odbijanje većine bošnjačkih stranaka da razgovaraju o tome, ili ako razgovaraju, ubacuju nove teme poput promjene ovlaštenja Doma naroda FBiH. Bojim se da će bošnjačke stranke opet pristupiti opstrukciji – kaže Sitarski za Srpskainfo.

Prema njegovim riječima, jedini način da se one privole na elementarnu kooperativnost jeste da Šmit pokaže vrlo jasnu namjeru da nametne izmjene zakona, ukoliko izostane dogovor.

Dragan Čović i Bakir Izetbegović
– Čak i u tom slučaju one bi teško ušle u taj proces. Mislim da je mnogo sigurnije da Šmit sačuva svoj kredibilitet tako što će onog trenutka kada istekne taj njegov rok primijeniti ovlaštenja i izmijeniti Izborni zakon BiH. Barem u onom obimu kako je to najavljeno prije nego što je dao taj rok – navodi Sitarski.

Međutim, nameće se pitanje da li bi izmjena Izbornog zakona manje od mjesec dana pred izbore bila korektna i u kojoj mjeri bi narušila ionako narušenu atmosferu pred izbore. Sitarski tvrdi da je atmosfera već toliko narušena i bez eventualnog Šmitovog poteza.

– Možda bi u nekoj zemlji, u kojoj se poštuju zakoni, to moglo da se nazove politički nekorektnim. Ali, mi imamo ekstremno politički nekorektnu situaciju da već više od pet godina imamo neusklađen Izborni zakon sa Ustavom, Izborni zakon sa rupom, što je Ustavni sud presudio davno. Bilo bi zaista bizarno nazivati korištenje bonskih ovlaštenja od strane visokog predstavnika politički nekorektnim, pogotovo što bi to govorile one političke snage koje su za 27 godina uvijek aplaudirale korištenju tih ovlaštenja – zaključuje Sitarski.

Suštinska pitanja
Istovremeno, politički analitičar Ibrahim Prohić ima drugačije mišljenje. Primjećuje da sve vrijeme niko nije postavio dva suštinska pitanja: treba li OHR uopšte da nameće izmjene Izbornog zakona i kakav je značaj i posljedica eventualne odluke koju bi OHR nametnuo.

– Njihova odluka je već proizvela štetu zato što nije otvoreno pitanje u pogodnom trenutku. Standard uređenih evropskih zemalja jeste da se Izborni zakon ne mijenja u godini izbora, a oni u OHR hoće da mijenjaju zakon mjesec dana do izbora – kaže Prohić za Srpskainfo.

Drugi štetan aspekt je, tvrdi on, upravo to što je OHR narušio ono malo neutralne političke atmosfere pred izbore.

Ibrahim Prohić
– Jedan od temeljnih uslova jeste da se pred izbore stvori povoljna politička, sociološka, psihološka klima u kojoj će svi akteri imati podjednake šanse, i pod dva, u kojoj će se govoriti o pravim temama. Šta je OHR uradio s ovom akcijom? On je dozvolio da tzv. nacionalne stranke nametnu svoju agendu, a iz izborne psihologije poznato je da izbore dobija onaj ko nametne svoju priču. Ovo je išlo na mlin tzv. nacionalnih stranaka, koje su poprilično posrnule, koje 30 godina, sa nekim kratkim pauzama, vladaju ovom zemljom, narodima i građanima, i nisu uspjele da urede nijedan segment društva. Stepen društvene produktivnosti i efikasnosti vlasti je ekstremno nizak. Za šta se god uhvatite postoje opravdane sumnje da se radi o malverzacijama – tvrdi Prohić.

Ministar rada i boračko-invalidske zaštite Repulbike Srpske Duško Milunović poručio je da rad Instituta za nestala lica BiH obesmišljen jer će njegovom dinamikom biti potrebno 183 godine da se pronađe 1.648 nestalih Srba.

Milunović je na Ozrenu, tokom obilježavanja Dana nestalih i poginulih u Odbrambeno-otadžbinskom ratu, rekao da je otežano traženje, identifikacija, pronalaženje nestalih žrtava, što najteže pada porodicama kojima je nepoznata sudbina njihovih najbližih, način na koji su stradali, a nisu u mogućnosti ni da posmrtne ostatke sahrane u skladu sa srpskim običajima, vjerom i tradicijom.

“Koliko se radi na nivou BiH na identifikaciji i traženju dovoljno ukazuje podatak da je u ovoj godini do početka avgusta identifikovano, odnosno ekshumirano svega devet lica, a, ako uzmemo u obzir da Republika Srpska potražuje 1.648, matematika kaže da će ovom dinamikom biti potrebne 183 godine da bi se ovo završilo”, izjavio je Milunović.

Milunović je poručio da ove činjenice ukazuju na besmisao Instituta za nestala lica BiH, te naveo da je broj pronađenih Bošnjaka procentualno daleko veći.

“Rat je ostavio dalekosežne posljedice – razaranja, ali i veliki broj poginulih. Poginulo je 23.557 boraca Oružanih snaga Republike Srpske, 6.505 civila je ubijeno u Odbrambeno-otadžbinskom ratu. Više od 5.000 je nestalih, a sada u ovom trenutku 1.648 ljudi se vodi kao nestalo koje potražuje Republike Srpske”, rekao je Milunović, koji je i predsjednik Odbora Vlade Srpske za njegovanje tradicija oslobodilačkih ratova.

Predsjednik Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Veljko Lazić poručio je da ova organizacija ne može da obilježava Međunarodni dan nestalih zajedno sa onima koji su ubijali Srbe.

“Nekoliko godina su nas molili da dođemo da zajedno sa njima obilježavamo dan nestalih u Sarajevu, prošle godine u Mostaru… Međutim, oni su danas u Banjaluci”, izjavio je Lazić.

On je naveo da su za obilježavanje ovog datuma izabrali Ozren, gdje je u proteklom Odbrambeno-otadžbinskom ratu bio egzodus više od 7.500 Srba.

Lazić je poručio da je nezadovoljan radom Instituta za traženje nestalih lica BiH za koji kaže da se, uz saglasnost Vlade Republike Srpske i drugih institucija, treba ukinuti i vratiti Republici Srpskoj kao što je to bilo ranije, ili rekonstruisati.

Prema njegovim riječima u 2021.godini pronađeno je samo jedno tijelo srpske nacionalnosti, a 11.jula u Potočarima je sahranjeno 50 tijela Bošnjaka.

Lazić je primjer nerada Instituta za nestala lica pokazao i na DNK analizi 1.657 tijela u tri kosturnice u Republici Srpskoj, a 27 godina koje niko nije otvorio.

Ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske Duško Milunović zajedno sa izaslanikom srpskog člana predsjedništva BiH Boškom Tomićem položio je vijenac pred Spomen-krstom za nestale i poginule u odbrambeno-otadžbinskom ratu, kod Manastira Svetog Nikole na Ozrenu, i pred spomen-kip Spomenku Gostiću.

Vijenac je položila i delegacija Konzulata Srbije u BiH.

Ruže su položile delegacije institucija Republike Srpske, Trećeg pješadijskog Republika Srpska puka, republičke organizacije i udruženja, kao i asocijacija od javnog interesa proisteklih iz odbrambeno-otadžbinskog rata.

Prethodno je iguman Gavrilo, uz sveštenstvo, služio parastos kod rekonstruisanog Spomen-krsta.