Kategorija: Politika

U prostorijama Socijaldemokratske partije BiH danas je održan sastanak lidera stranaka koji čine Osmorku. Na sastanku je finaliziran Sporazum programske koalicije u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti za predstojeći četverogodišnji mandat.

Sporazum predstavlja okvir za buduće djelovanje, odnosno, temelj buduće koalicije sa drugim strankama.
Dokument, kako je saopćeno, sadrži smjernice, načela i ciljeve programske koalicije u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti za razdoblje 2022. -2026. godine.

Na osnovu preliminarnih dogovora u petak, 25. novembra, u Parlamentu BiH sporazum će potpisati u ime Osmorke Nermin Nikšić i Dragan Čović, predsjednik HDZ BiH.

Sastanku su prisustvovali predsjednici SDP-a, Naše stranke, NiP-a, Stranke za BiH, Za nove generacije, NES-a, PDA i BHI-KF.

Današnji sastanak Osmorke je održan nakon razgovora Bakira Izetbegovića, Nermina Nikšića i Željka Komšića.

Ovo znači da će vlast na nivou FBiH činiti Osmorka i HDZ, dok SDA nakon dugo godina odlazi u opoziciju. Ovakav epilog će se vjerovatno prenijeti i na državni nivo gdje će se HDZ-u i Osmorki pridružiti SNSD.

Treba podsjetiti da je proteklog vikenda u Mostaru održani odvojeni sastanci Čovića i Konakovića te Čovića i Dodika.

Kako saznajemo, ti razgovori su uslijedili nakon što je Osmorka uvjerila buduće partnere da je riješila sve “zadatke” na nivou Federacije BiH odnosno da će imati kontrolu u Klubu Bošnjaka u Domu naroda federalnog parlamenta što je ključ i za državni nivo vlasti.

Republika Srpska bila je i ostala “trn u oku” zapadnih moćnika i njima lojalnog političkog Sarajeva zato što je i u ovim neizvjesnim vremenima jedina garancija demokratskih prava, sloboda i ravnopravnosti Srba u okviru BiH, a ako to nije moguće onda njihovog neprikosnovenog prava na samoopredjeljenje na osnovu Povelje UN, izjavio je Srni nekadašnji predsjednik SDS-a Dragan Kalinić.

Prema njegovim riječima, zbog toga je imperativ života i opstanka srpskog korpusa na ovim prostorima da se sačuva Republika Srpska, da se nikada ne odustane od zahtjeva da budu vraćene oduzete ili uzurpirane izvorne dejtonske nadležnosti i da se rehabilituje dejtonski Ustav BiH kako bi ostanak Srpske u BiH imao stvarnog smisla.

“Zato su i razložni pozivi Milorada Dodika, Željke Cvijanović i SNSD koalicije da se i vlast i opozicija, sada kada su utihli postizborni pokliči, okupe pod zajednički krov Republike Srpske. Ovo su pitanja našeg opstanka i zato riječima mržnje, pozivanja na osvetu ili nastavku koaliranja sa onima koji nas ne vole ovdje i u ovome trenutku ne smije biti mjesta.

Što bi po ko zna koji put rekli – u pamet se braćo Srbi, teška su i neizvjesna vremena pred nama”, rekao je Kalinić povodom 27 godina od potpisivanja Dejtonskog sprazuma.

Podsjetivši na izjavu nekadašnjeg američkog predsjednika Abrahama Linkolna koji je prije gotovo 160 godina rekao “država je narod i kao takva nikada ne smije umrijeti”, Kalinić je istakao da zato ne može biti na prodaju.

“Svih ovih 30 godina izloženi smo bilo kroz klizajuću reviziju, bilo kroz direktni intervencionizam protektora skrnavljenju izvornog Dejtonskog sporazuma sa ciljem da se čak i uz pomoć srpskih vazala devastira Republika Srpska i učini praznom ljušturom”, rekao je Kalinić.

Na taj način, dodao je on, obesmislile bi se sve velike i plemenite žrtve srpskog naroda položene na pijedestal Republike Srpske.

“Ali, i naša lakovjernost, oportunizam, razložan ili bezrazložan strah lične kalkucije, bez obzira koja je politička garnitura bila u ovoj zemlji na vlasti, često su išle na ruku zapadnim dekadentnim birokratama u liku visokih predstavnika i sličnih da uz horsku podršku probosanskih političkih elita kad-tad dođu glave Republici Srpskoj”, ocijenio je Kalinić.

Bivši predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske poručio je da se to više nikada ne smije ponoviti.

“Dodik je tom pogledu svojevremeno, kod pokušaja da se ukine policija Srpske i objedini na nivou BiH, napravio suštinski zaokret i otprilike rekao tuđe nećemo, svoje ne damo“, ukazao je on.

On je podsjetio da je 21. novembra daleke 1995. godine, na Aranđelovdanskoj slavi kod jednog od najvažnijih ljudi Republike Srpske tekli dramatični časovi u iščekivanju vijesti iz Dejtona.

“Javio se Momo Krajišnik i saopštio da on neće ići na parafiranje Dejtonskog sporazuma jer smo nezadovoljni činjenicom da je Slobodan Milošević kao glavni pregovarač u ime srpske strane prepustio Aliji Izetbegoviću dijelove Sarajeva koje su kontrolisali i životima platili sarajevski Srbi. Priča se da je tada našima rekao nešto kao – otkačite to dugme sa kaputa”, sjeća se Kalinić.

Takođe, dodao je, Srbi nisu dobili izlaz na more kod Molunata, uspostavljen je koridor prema Goraždu koji je presijecao Republiku Srpsku, a nije riješen ni status Brčkog i neke druge stvari.

“Ima nas još živih sa te slave koji mogu posvjedočiti o ovoj situaciji i rezignaciji koja je tada zavladala. Čim su iz Dejtona sletili u Beograd, Milošević je cijelu našu delegaciju pokupio sa aerodroma i sproveo ih u Dobanovce, uključujući Radovana Karadžića, i natjerao ih da u decembru u Parizu potpišu konačni sporazum. Taj zadatak je obavio Nikola Koljević, tadašnji potpredsjednik Srpske”, prisjetio se Kalinić.

Milošević je, nakon toga, izašao pred kamere i čestitao Republiku Srpsku, danas zvuči ironično, uz neko obrazloženje zašto je muslimanima učinio ustupke.

Ostalo je istorija, kaže on.

Danas, sa ove distance od gotovo 30 godina, Kalinić kaže da Dejtonom Srbi nisu dobili sve što je na osnovu faktičkog stanja i po pravdi Božijoj trebalo da dobiju i da je bilo mnogo razloga za nezadovoljstvo.

“Ali, na drugoj strani, siguran sam da bez Dejtona ne bismo dobili ništa, pored ostalog i zbog izdašne vojne i druge logističke pomoći Zapada situacija na terenu nije nam išla u korist. Treba znati da je u suštini i tada nakon sporazuma, kao sada bio i ostao plan ne samo da stane rat, već da se u godinama poslije, a zbog nezadovoljstva muslimana devastira Republika Srpska i stavi pod šapu unitarne, dakle muslimanske BiH”, ocijenio je Kalinić.

U američkoj bazi Rajt Peterson u Dejtonu 21. novembra 1995. godine parafiran je Opšti okvirni sporazum za mir u BiH i njegovih 12 aneksa, čime je okončan rat u BiH i uspostavljen njen ustavno-pravni poredak.

Ovim sporazumom stvorena je državna zajednica BiH sastavljena od dva entiteta, Republike Srpske i Federacije BiH, koji su potpisnici svih aneksa.

Dejtonski sporazum, nakon tronedjeljnih pregovora, parafirali su tadašnji predsjednici Srbije Slobodan Milošević, takozvane Republike BiH Alija Izetbegović i Hrvatske Franjo Tuđman.

Na današnji dan, prije 27 godina, u američkoj vojnoj bazi Rajt Peterson u Dejtonu parafiran je Opšti okvirni sporazum za mir u BiH. I od tog dana traju različita tumačenja i „čitanja“ Dejtonskog sporazuma.

Savremenici se sjećaju da je, nakon njegovog potpisivanja, u tadašnjem političkom vrhu Republike Srpske bio prisutan jak otpor prema Dejtonskom sporazumu, što je izazvalo oštre reakcije iz Sarajeva.

Lideri tada vladajućeg SDS, predvođeni Momčilom Krajišnikom, ubjeđivali su narod u Srpskoj da Bosna i Hercegovina nije prava država nego „privremeno rješenje“, a da su zajedničke institucije poput Predsjedništva i Savjeta ministara BiH samo „tanki krov“.

“Privremeno rješenje”
Poruka je bila da će se Republika Srpska, koliko sutra, osamostaliti, samo dok se riješe tog „tankog krova“.

Istovremeno, lideri SDA su slali uvijene ili direktne poruke da je Republika Srpska privremeno dejtonsko rješenje.

U svakom slučaju, umnogome nedorečeni dokument svi su „priznavali“, ali su i, svako iz svojih razloga, držali „šipak iza leđa“, vjerujući da će preveslati „drugu stranu“.

I danas nema saglasnosti o međunarodnom aktu koji je Bosni i Hercegovini donio mir, ali joj i nametnuo ustav.

Akademik Vojislav Maksimović, koji je u vrijeme potpisivanja Dejtona bio poslanik SDS u Narodnoj Skupštini RS, priznaje da mirovni sporazum u početku nije bio rado prihvaćen među Srbima, jer su ostali bez znatnog dijela teritorije, posebno oko Sarajeva. Sjeća se da je zbog karti nacrtanih u Dejtonu i sam morao napustiti svoje ognjište nedaleko od Foče.

Smireno rasuđivanje
Danas, sa vremenske distance, 27 godina o Dejtonskom mirovnom sporazumu, kako kaže, smireno rasuđuje.

– Ne treba ga ni hvaliti, a ni kuditi. Ne možemo ga se odreći, a to nije ni potrebno – rekao je Maksimović za Srnu povodom 27 godina od parafiranja Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Istina, Srbi u BiH se danas ne odriču Dejtonskog mirovnog sporazuma. Naprotiv, zvanična politika Republike Srpske je njegovo dosljedno poštovanje, što su svojim izjavama ovih dana potvrdili svi vodeći političari u RS.Ali, iz Sarajeva stižu sve glasnije poruke da se Dejtona ne treba „držati kao pijan plota“, uz zalaganje za jačanje centralnih institucija.

Politički analitičar Vlade Simović izjavio je da se Republika Srpska pokazala kao najdosljedniji čuvar Dejtonskog sporazuma, iako joj se često „spočitava antidejtonsko djelovanje“.

– To je velika laž na koju su nasjele brojne evropske elite i zato i donose skandalozne deklaracije. Srpska ništa drugo i ne radi već poštuje Dejtonski sporazum i zalaže se da ga poštuju i drugi – naglasio je Simović.

Hibridna država
Prema njegovim riječima, ono što imamo danas u BiH je hibrid koji u ogromnoj mjeri odudara od izvornog Dejtonskog sporazuma.

On je podsjetio da je zbog stranog intervencionizma, odnosno izmjena Ustava BiH i nametanja zakona, što su radili visoki predstavnici u BiH, a posebno Volfgang Petrič, onemogućeno stvaranje normalnog i funkcionalnog sistema, koji počiva na Dejtonskom sporazumu.

Zbog toga je, kako naglašava, BiH danas postala “apsolutno nemoguća država”.

Da je u posljednjih 27 godina vršen snažan pritisak na promjenu Dejtonskog mirovnog sporazuma smatra i diplomata Zdravko Begović.

– Eklatantan primjer te presije je osnivanje Suda i Tužilaštva BiH, što je momenat koji je opredijelio dalji pravac političkih kretanja u BiH – ocijenio je Begović.

Dodao je da odnos entiteta u BiH prema Dejtonskom sporazumu možda najbolje određuje činjenica da je datum njegovog potpisivanja u Republici Srpskoj državni praznik, a u Federaciji BiH uobičajeni radni dan.

Razgradnja Ustava
Da je Dejtonski mirovni sporazum, posebno njegov sastavni dio Ustav BiH, i danas, 27 godina kasnije, jedini mogući normativni okvir za zajednički život u BiH, smatra i profesor ustavnog prava Siniša Karan.

Karan u svom autorskom tekstu za Srnu ističe da je nakon donošenja Dejtonskog sporazuma dio međunarodne zajednice, prvo preko visokog predstavnika, a kasnije i Ustavnog suda BiH, ušao u fazu razgradnje Ustava BiH bez njegove formalne promjene.

– Teza da je Ustav razlog neuspješne države je maska iza koje se krije prevashodno politika bošnjačke političke elite za apsolutnom dominacijom i svojatanjem BiH. Vašingtonskim sporazumom su “riješili” hrvatsko pitanje, a negacijom Dejtonskog sporazuma “riješili” bi i srpsko – kategoričan je Karan.

I dok su se političari i analitičari iz Republike Srpske ovih dana utrkivali da iskažu svoj manje-više unison stav o Dejtonu, iz Federacije BiH – ni slova.

Ali, i ćutanje je znak da i danas, 27 godina nakon okončanja rata, svako tumači Dejtonski sporazum na svoj način i prema svojim političkim ciljevima.