Kategorija: Politika

Potpredsjednik entiteta Republika Srpska iz reda Hrvata Davor Pranjić (HDZ) je gostujući u emisiji Mreža na Federalnoj kazao da nije pitanje da li priznaje Christiana Schmidta ili ne, već da je činjenica ruski veto i da priznaje Međunarodnu zajednicu.

Kaže da je odgovor na pitanje zašto se odazvao Dodikovom pozivu na sastanak predstavnika institucija RS i srpskih predstavnika u institucijama BiH – jasan.

“Ako će jedan sastanak sa bilo kim donijeti dosta benefita ili riješiti neku situaciju, o kojoj se po meni dosta medijski raspravlja, a malo komunicira uživo na sastancima – to je prevažno”, navodi Pranjić.

Na konstataciju kako tog dana nije mogao da se sastane sa Schmidtom, a sutradan se odazvao pozivu Milorada Dodika odgovara: “S obzirom na to da radim na Klinici za ortopediju i traumatologiju UKC Banja Luka, operativni program, odnosno hladne, elektivne operacije se planiraju sedam dana unaprijed. Dana toga i toga, bio sam pisan na redovni operativni program i to su moje obaveze. Dana kada sam prisustvovao sastanku, moje obaveze – na Kliničkom centru nisu bile planirane operacije i bio sam dostupan za sastanak”, tvrdi Pranjić.

Pojasnio je i da su iz Schmidtovog kabineta tražili sastanak.

“Dobili smo službeni poziv. Službeno smo i odgovorili. Citirat ću vam odgovor. Poštovani, zbog ranije preuzetih obaveza – liječničkih dužnosti ranije planiranih, dopredsjednik neće biti u mogućnosti da prisustvuje sastanku”, kazao je.

Kada je riječ o tome podržava li ono što je zaključeno na sastanku kod Dodika, ističe da se “hrvatski predstavnici u mnogim stavovima razlikuju od drugih političkih opcija i političkih predstavnika drugih naroda”.

“Iz dosta razloga se mi ne slažemo u izjavama sa predstavnicima jednog dijela naroda koji je većinski u RS”, kategoričan je Pranjić.

U čemu se to konkretno ne slažu kada je Dodik u pitanju, napominje da je hrvatski narod definitivno za evropski put i za to će se, kaže, boriti.

“Naša orijentacija je i NATO. Mi smo protiv izlaska iz institucija. Mi smo za konstruktivan razgovor i dogovor”, rekao je on.

Prokomentarisao je i navode da je dobio direktivu od Dragana Čovića da ode na pomenuti sastanak, te da mnogi smatraju da je on Dodikov Hrvat, a ne Čovićev, odnosno da zastupa srpske, a ne hrvatske interese.

“To da sam ja možda Dodikov Hrvat, a ne Čovićev – ne mislim tako. Trudim se da se ni u jednom mom istupu to ne bi moglo zaključiti. Možda je to nečiji lični stav. Trudim se savjesno donositi odluke i boriti se za interese hrvatskog naroda, ne samo u RS-u, nego u BiH”, naglasio je.

Istakao je kako nije pitanje priznaje li on Schmidta ili ne.

“Činjenica je da je na njegovo priznanje bio veto Rusije. Mi poštujemo međunarodnu zajednicu, ali smo isto tako da ona bude naš konstruktivan partner, a ne da bude faktor nemira i političkih prepucavanja. Mi kao malobrojan hrvatski narod u RS, borimo se za bolje sutra, a premali smo da bismo donosili odluke šta priznajemo ili ne priznajemo”.

Napominje kako definitivno priznaje međunarodnu zajednicu.

“Mislim da se u ovom trenutku međunarodna zajednica previše bavi nevažnim stvarima. Postavljamo pitanje – zašto se ne riješi pitanje hrvatskog člana Predsjedništva već četvrti mandat?“, kazao je Pranjić.

Što se tiče potencijalnog sastanka sa Schmidtom, poručio je da je uvijek otvoren za razgovor.

“Nikad nikome nismo rekli da se nećemo sa nekim sastati. Uvijek smo za svaki sastanak koji će donijeti bolje odnose i bolji život. 25 godina nakon mira i stabilnosti, mi i dalje imamo nametanja. Mi smo dovoljni zreli, politički dogovor mora biti između ljudi koji su demokratski birani, a ne da nam se bilo šta nameće”, naveo je on.

Osvrnuo se na nepoštovanje odluka Ustavnog suda BiH u RS-u.

“To je odluka demokratski izabrane većine u RS. Mi kao Hrvati nemamo u Skupštini i Vladi svoje članove. Imamo opoziciju i dopredsjednika RS. To je odluka parlamentarne većine. Mislim da bi svi trebalo da poštuju odluke Ustavnog suda. Sudovi moraju biti neutralni i donositi odluke sukladno ustavu, tada bi i politički odgovor bio dosta drugačiji”, tvrdi Pranjić.

U kontekstu potencijalne Dodikove odluke o proglašenju nezavisnosti RS i koliko je ta prijetnja opasna, ocijenio je da Dodik ima pravo i ovlasti da donosi odluke. “Nadam se da neće doći do odluke tog tipa. Moj je zaključak je da treba sjesti i razgovarati”.

Kaže da općenito nije zadovoljan položajem Hrvata u BiH, ne samo u RS.

“Da Hrvata u RS ima – ima. Da bi moglo bolje – moglo bi”.

Komentarišući optužnicu protiv Dodika, kazao je da su se “napravili i veći propusti pojedinih političkih lidera u BiH koji nisu po istom principu sankcionisani”.

“Rekao bih da je ovo samo vrela situacija odnosa međunarodne zajednice, odnosno Schmidta i Dodika, i da je to rezultiralo potvrđivanjem optužnice. Postoje mjerodavne institucije koje se bave tom problematikom i oni su jedini kompetentni, bez ikakve pristranosti, da donose odluke šta je to povreda ustava. Bilo i možda gorih situacija za koje niko nije odgovarao”, smatra Pranjić.

Upitan zašto ugledni članovi napuštaju HDZ, naglašava kako u tome ne vidi problem.

“Kada god neko promijeni stav, mi to smatramo problemom. Možda to i nisu problemi. Možda je to lični stav. Možda je to njima opravdano“, zaključio je Pranjić prenosi Federalna.ba.

Deset, 20 ili 100 “sigurnih” glasova za moju stranku i mene, i dobićeš posao službenika na određeno vrijeme u nekom javnom preduzeću ili instituciji.

Priča koju je svako od građana čuo bar jednom od nekog svog poznanika, člana porodice ili prijatelja, pred svake izbore u Bosni i Hercegovini.

Nekom ko posmatra sa strane možda se ova priča čini kao nešto što izlazi iz rubrike “vjerovali ili ne”, ali je za BiH to postala sasvim uobičajna priča koju više niko ne dovodi u sumnju.

I upravo ti “sigurni glasovi” pominju se i u istraživanju koje je u avgustu ove godine provela Koalicija za slobodne i poštene izbore „Pod lupom“ u 69 opština i gradova u BiH. Istraživanje je rađeno kako bi se utvrdio postotak direktnih i indirektnih pritisaka na birače u BiH, a rezultati su i više nego poražavajući.

Naime, gotovo 40 odsto ispitanika je izjavilo da je doživjelo neki oblik političkog pritiska, dok je blizu 30 odsto ispitanika reklo da je doživjelo politički pritisak da učestvuju u nekim političkim ili stranačkim aktivnostima mimo svoje volje.

– Od oblika političkih pritisaka na birače, prednjači direktan pritisak za koga da se glasa. Zatim slijedi prisustvovanje političkim ili stranačkim događajima, pritisci na učlanjenje u stranku, posebno radi ostvarivanja određenih prava ili nuđenje ličnih benefita (najčešće zaposlenja) – navodi se u istraživanju.

Dodaje se da su ispitanici visoko postavili i politički pritisak koji se odnosi na prikupljanje “sigurnih“ glasova za stranku ili kandidata, zatim pritisak da se na društvenim mrežama podržavaju i promovišu stranke ili kandidati.

Blizu 40 odsto njih je reklo da im se dogodilo da ih neko nagovara da glasaju na određeni način, a koji su oni smatrali ili doživjeli kao neprimjerene, pod prijetnjom ili ucjenom.

Od uzimanja lične karte do zloupotrebe položaja
Ispitanici su naveli da su pritiske da glasaju na određeni način doživljavali u najvećem broju od strane svojih prijatelja ili poznanika, zatim stranačkih aktivista na poslu, stranačkih aktivista na društvenim mrežama, članova porodice, stranačkih funkcionera na položaju koji nosi uticaj, te nadređenih na poslu.

– Na pitanje „da li vam se nekada dogodilo da vas neko nagovara neprimjereno (ili prijetnjom, ucjenom i sl.), da učestvujete u nekim političkim ili stranačkim aktivnostima”, 27,1 odsto ispitanika je odgovorilo pozitivno. Ono što zabrinjava u ovom odgovoru jesu pojedinačni opisi poput ”da, bilo je pokušaja od strane poslodavca, uzimanjem lične karte uoči izbora” – navodi se u istraživanju.

Neki ispitanici su odgovorili da su na njih vršeni pritisci da “zloupotrebe svoj službeni položaj na neki način (ustupanje ličnih podataka nekih korisnika kojima imaju pristup, kao što su na primjer, pristup telefonskim brojevima ako rade u telekomu, banci, poreskoj upravi, centru za socijalni rad, ili adrese birača ako imaju pristup IDDEA (CIPS podacima) i slično. Neki su naveli da su trpili pritiske u vidu ustupanja određenih prostorija samo jednoj političkoj stranci ili nezavisnom kandidatu za skupove.

Bilo je i onih koji su odgovorili da su na njih vršeni pritisci na njih u smislu “praćenja ko je izašao na izbore i izvještavanja o tome stranke”; “agitovanje da se glasa za stranku ili kandidata u radnom kolektivu”; “izjašnjavanje na „čijoj ste strani“ u okviru radnog kolektiva”; “obezbjeđivanje liste kontakata za stranku ili kandidata (npr. da ustupite svoje lične kontakte)”; “davanje sponzorstva stranačkim aktivnostima ili njihovim projektima” (npr. sportski klub kojim upravlja visoko pozicionirani funkcioner i sl.).

Poslanik SNSD u Narodnoj skupštini Republike Srpske, Mladen Ilić smatra da rezultati istraživanja nisu realni u mjeri u kojoj se navodi.

On ističe da je broj od 40 odsto prevelik.

– Na koji način nekoga možete prisiliti da glasa za bilo koga kada uzmete u obzir činjenicu da taj neko izađe na glasačko mjesto i ima mogućnost da stavi X pored bilo kojeg imena ili političke partije. Ako neko od vas traži fotografiju glasačkog listića, a čuo sam da je bilo takvih slučajeva, prejednostavno je napraviti fotografiju da ste glasali za bilo koga – kaže Ilić za Srpskainfo.

Govoreći o fenomenu “sigurnih glasova”, on smatra da tako nešto niti je vjerodostojno niti neka stranka može da računa na te glasove.

– Dešavalo se da u raznim političkim partijama imaju “sigurne glasove” za predsjednika neke druge političke partije, što se u praksi pokaže potpuno drugačijim. Jednostavno, neke osobe iz nekih svojih ideja ili nekakve želje da napreduju kroz samu politiku dostave nekakve spiskove, da li porodice ili slično, za koga će da glasaju. Međutim, ispostavi se da ti spiskovi nisu pouzdani – kaže Ilić.

On dodaje da o priči kako stranke tjeraju ljude da prisustvuje bilo kom političkom skupu isto tako ne moraju uvijek biti pouzdane.

Bilo je slučajeva, kaže Ilić, da osobe koje rade u javnim institucijama na nivou Srpske prisustvuju skupu koji ne organizuje vlast već oni koji nisu na vlasti.

Javna tajna
On ističe da živimo u društvu u kojem je biračko tijelo polarizovano, odnosno gdje su ili apsolutno za jedne i protiv drugih, ili obrnuto.

– Na taj način svako ima izbor da glasa za koga hoće. Mislim da pritisci u politici donose samo kontra efekat jer ukoliko na bilo koga, na bilo koji način, vršite pritisak da glasa za vas ili podrži neku partiju, lako možete proizvesti kontra efekat da taj neko izađe i uradi suprotno od toga – kategoričan je Ilić.

Potpredsjednik PDP i poslanik ove stranke u NSRS, Igor Crnadak, pak, vjeruje da je procenat onih koji su doživjeli neku vrstu političkog pritiska mnogo veći od 40 odsto.

On kaže da je ovo broj onih koji su priznali pritiske, ali da je daleko veći broj onih koji to ne žele ili ne smiju da priznaju.

– Mislim da je ovo istraživanje samo potvrdilo nešto što je bila javna tajna u BiH već godinama. Dobro je da smo dobili sada jednu potvrdu u vidu istraživanja o tome – kaže Crnadak za Srpskainfo.

On smatra da je i ovo jedan od dokaza da se Izborni zakon BiH mora pod hitno mijenjati.

Predsjednica Narodnog fronta, Jelena Trivić kaže da nije iznenađena rezultatima istraživanja.

jelena trivić narodni front FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER
Kao aktivni učesnik tri izborna ciklusa, Trivićeva ističe da ima jednu vrstu satisfakcije jer ni za jedan nivo za koji je bila kandidovana nije se bavila takvim stvarima.

– Svaki glas sam dobila bez bilo kakvog pritiska na glasača. Istraživanje govori u prilog nedemokratske atmosfere u kojoj se odvijaju izbori. Pritisak vrše oni koji su na vlasti jer imaju mehanizme ucjene i pritiska i to je nešto s čim sam upoznata i bez ovog istraživanja – kaže Trivićeva za Srpskainfo.

Ono što je izostalo, kako dodaje ona, jesu reakcije CIK na prijave i saznanja da se to radi.

– Oni subjekti i pojedinci koji se bave time, a poznato je da u kampanjama Milorad Dodik prijetio javno penzionerima i zdravstvenim radnicima, bi trebali biti sankcionisani, pa čak i skidanjem sa liste. Ovako smo došli u situaciju da su birači naviknuti da su te stvari normalne, jer niko za takvo ponašanje nije sankcionisan, koliko je meni poznato – poručuje Trivićeva.

Poslanik US u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, Milan Petković smatra da nije realno da je 40 odsto ispitanika reklo da je bilo prisiljeno da glasa na neki način.

On ističe da svako danas ima mogućnost da bira i da bude biran, što je osnovno pravo svakog građanina.

– Ukoliko neko bude prisiljen na bilo koji način da glasa za nekog, to bi bila neka vrsta krivičnog djela, i neko bi morao da odgovara za to. Pozivam građane da ubuduće na izborima, ako imaju bilo kakvu vrstu prisile, tako nešto prijave nadležnim organima – kaže Petković za Srpskainfo.

Republika Srpska priprema tužbu protiv Kristijana Šmita pred njemačkim sudovima zbog lažnog predstavljanja, izjavio je profesor međunarodnog prava Vitomir Popović za Radio Republike Srpske.

Popović je reagujući na saopštenje MIP-a BiH u kojem se, između ostalog navodi da je akreditacija za Kristijana Šmita izdata na osnovu usmene note iz OHR-a, naveo da usmene note u međunarodnom pravu i bečkoj konvenciji o diplomatskom imunitetu, ne postoje.

• Neka čitaju bečku konvenciju o diplomatskom imunitetu. Oni su navikli da se ponašaju tako kako se ponašaju. Imali su, nažalost određen broj sagovornika među Srbima. Došlo je vrijeme da im se na jasan i nedvomislen način kaže da mogu da se pakuju i da idu iz BiH – kaže Popović.

Popović je poručio da se njihove odluke ovdje neće izvršavati i sprovoditi, te da je kako kaže vrijeme da odu iz BiH.

Ministar finansija i trezora u Savjetu ministara Srđan Amidžić izjavio je da bi napustio Savjet ministara, u slučaju da bude uvažen zahtjev Ministarstva odbrane za budžet od 1,7 milijardi KM.
“Zvanična politika partije iz koje ja dolazim i predsjednika partije /Milorada Dodika/ jeste da se takve stvari ne podrže. Od mene se očekuje da podržimo stvari koje se odnose na kvalitet življenja ljudi na ovom prostoru i ja te stavove dijelim”, rekao je Amidžić novinarima u Sarajevu.

Amidžić je istakao da je problem BiH u Sarajevu, a ne u nekom drugom gradu, te da je problem unutar institucija, a ne entiteta.

“LJudi koji žive u Federaciji BiH lagodinije se osjećaju kada naprave ovakvu konferenciju za novinare u svom gradu i ja bih se lagodnije osjećao da napravim konferenciju u Banjaluci. Ne, ja sam želio da to uradim ovdje da bih ukazao da je problem BiH u Sarajevu”, dodao je Amidžić.

On je naglasio da finansijska stabilnost zemlje nije samo u njegovim već u rukama svih koji rade u Sarajevu.

Govoreći o zahtjevima za olakšice građanima, Amidžić je naveo da će se u narednom periodu baviti inicijativom za oslobađanje od plaćanja PDV-a na prvu nekretninu.

“Mislim da postoji dobra praksa u regionu, moramo da sagledamo finansijske efekte takve odluke”, rekao je Amidžić.

Uprkos “zabrani dolaska” koju je izrekao predsjednik RS Milorad Dodik, Kristijan Šmit, kojeg institucije Republike Srpska ne priznaju za visokog predstavnika, je bio u Banjaluci.

Tom prilikom sastao se sa biskupom banjalučkim Franjom Komaricom.

Odgovor na pitanje kako mu je bilo u Banjaluci, Šmit je počeo u šaljivom tonu, kazavši da je bilo oblačno.

– Čuo sam da će Dodik navodno otpustiti ministra unutrašnjih poslova Sinišu Karana, jer nije u stanju da ustanovi gdje se to nalazi visoki predstavnik. Moram reći da sam se kretao ulicama, vozio se kroz RS, pozdravljao ljude koji su stajali pored puta. Nisam naišao na desetine hiljada demonstranata, koji su najavljivani. Možda je ministar Karan mislio da će biti angažovani ljudi koji traže novac da bi došli na protestni skup – izjavio je Šmit.

“Pratim šta radi”

– Taj čovjek ima obavezu da se brine za moju sigurnost. Da bi to uradio, on mora iskreno i pošteno da radi. Mogu garantovati da pratim šta on radi. Bože sačuvaj, ne želim mu ništa učiniti, ali on treba da radi svoj posao na demokratski način. Upravo on treba da brine o mojoj sigurnosti. Međutim, ja nisam osjetio da je moja sigurnost ugrožena u Banjaluci. Razgovarao sam ne samo sa biskupom, koji je bio jako ljubazan, nego i sa drugim ljudima. Međutim, ako se neko ne slaže sa nekom mojoj odlukom, ne moramo razbijati glave jedni drugima. Tada se dođe i kaže: “Gospodine Šmit, mislim da bi se ovo trebalo drugačije uraditi – i to je u redu – rekao je Šmit.

A onda je opet sve “okrenuo” na ironiju.

– Mislim da ministar Karan ima problem. Ja juče nisam čak ni automobil mijenjao. Ako tako nešto nije u stanju da ustanovi, kakva je onda to policija – dodao je Šmit.

Ne vodi članstvu u EU

U toku razgovora osvrnuo se i na to da se u RS dovodi u pitanje njegov diplomatski status, prenosi Avaz.

– Kakva je to priča, ljudi. Ovo je kao pozorište. Ovo je kao da majmuni nastupaju u cirkusu. Ja sam akreditovani diplomata. Možda neki u Banjaluci ne vide to tako, ali to me uopšte ne zanima. EU je jako iritirana. Ako se odigravaju ovakve gluposti, to ne vodi BiH ka članstvu EU. Ja sam uvijek spreman za šalu. Međutim, ne mogu se samo gluposti “valjati” jedna za drugom. Trebamo razgovarati pristojno, kao ljudi. Dodik vara ljude zato što iznosi lažne tvrdnje. Generalni sekretar UN Antonio Gutereš je u julu odgovorio na pitanje kako se vrši imenovanje visokog predstavnika. Zar Dodik nije pročitao taj odgovor, ili mu se on ne dopada? Da li ni Gutereša neće niko štititi ako dođe ovdje? Vidite na kako klizavom terenu se on sada nalazi. Za one koje to zanima, ja ću, naravno, dolaziti u RS i razgovarati sa ljudima. Neću posjetiti baš svakog političara, ali ljude hoću. Političari su očigledno izgubili nit. Oni ne znaju koliko podrške dobijam i iz RS, jer i ljudi u RS žele, kao i svi drugi, da idu razumnim putem, a ne žele ovakvu cirkusku predstavu – istakao je Šmit.

Advokat Milorada Dodika, Goran Bubić, danas je govorio o strategiji odbrane njegovog klijenta na suđenju zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika.

Kako je kazao, više puta je prekršena presumpcija nevinosti njegovog klijenta.

Obustavljena istraga u predmetu Ikona, je li vas to iznenadilo?
– Nije, to je bilo očekivano od početka. Tu nije bilo ni “k” od krivičnog djela. To je bio sporedni pokušaj udaraca na legitimnog u to vrijeme člana Predsjedništva BiH. Nije ništa namontirano. Mi sada imamo montažu, jednu globalnu montažu i jednu montažu u detaljima – kazao je Bubić.

– Taj prvi predmet, istraga je trebala biti mnogo ranije. Red bi bio, ako se krenulo u tekućem postupku sa ne-pravom protiv prava, da se barem ranije na taj otvoreni postupak stavi tačka – dodao je.

Zašto je istraga obustavljena?
– Nemam detalje. Nemam čak ni naredbu o obustavi, samo usmeno saznanje – rekao je Bubić.

Godinama se vode istrage, otvaraju predmeti, godinama nema nikakve tužilačke odluke niti optužnice?
– Valjda vam je jasno zašto je tako. Činjenica je da nema dokaza koji ukazuju na postojanje krivičnog djela, a onda se to razvlači kao jedan vid političkog pritiska na političku djelatnost predsjednika RS ili člana Predsjedništva – kazao je Bubić, pa dodao:

– Svi dokumenti koji se traže već postoje, ja nisam znao da će to biti tema, ali evo ako želite da obrazložim; tu smo imali dva ugovora o kreditu. Potpuno dva legitimna ugovora o kreditu. Kredit 2007. godine koji je odobren i realizovan i kupljena vila imao je odredbe u anuitetima koje su bile značajni iznosi, a kredit prije nego je kupljena nekretnina nije mogao biti osiguran nekim sredstvima obezbjeđenja. Tek nakon kupovine vile, stekli su se uslovi da se kredit osigura hipotekom. Tada dolazi, do zaključenja novog ugovora o kreditu gdje se jedna dugoročni ugovor i kao instrument obezbjeđenje postavlja hipoteka na kupljenoj vrijednosti u Beogradu – poručio je advokat Milorada Dodika i dodao:

– Dobijanjem drugog kredita kompletan iznos sredstava koji je identičan iznosu kredita po prvom ugovoru se vraća banci i doznačuju sredstva. Taj prvi kredit iz 2007. godine se zatvara, a otvara novi 2008. godine.

Suđenje zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika? Koja je taktika odbrane Dodika?
– Ne znam zašto toliko trčite u budućnost, kakva je svrha prethodnih prigovora? Možemo da tvrdimo da se ne poštuje standard poštenog suđenja, više puta je prekršena presumpcija nevinosti na štetu mog klijenta. Mi ne možemo govoriti o suđenju prije nego se riješe prethodni prigovori. Nisam je pretjerani optimista s obzirom na okruženje gdje živimo. Nismo još u fazi suđenja. Što se tiče akcija odbrane, nemamo nikakvih posebnih tajni. Prije prigovora ćemo preduzeti i druge radnje. Tražili smo da nam se dostavi optužnica koja je prvobitno napisana protiv predsjednika. želimo da vidimo je li vraćena iz razloga koje definiše zakon ili su navedene okolnosti koje upućuju na nepristrasno postupanje – rekao je Bubić.

Dodaje da sud može legitimno vratiti optužnicu na Tužilaštvo.

– Naša stara izreka je “kadija te tuži, kadija ti sudi”. Sud legitimno može da vrati optužnicu Tužilaštvu, ali zakon sadrži taksativno nabrojane elemente optužnice i ako je postupajući sudija vratio optužnicu jer ne sadrži neki od zakonskih elemenata, onda je to legitimno i u redu, ali ako je sudija crtao kako optužnica treba da izgleda, onda imamo razumnu sumnju da sud nije objektivan i nepristrasan – rekao je Bubić, pa dodao:

– Prva linija odbrane jeste da ne postoji krivično djelo jer nemamo zakonodavca. Zašto Šmit nije objavljen u službenom glasniku kao Visoki predstavnik? Postoji li dokument kojim je imenovan? Postoji li dokument iz kojeg se vidi kada počinje i završava njegov mandat? To nemamo. To je prva linija odbrane protiv nepostojećeg djela. Druga linija obrane je da visoki predstavnik u BiH uopšte ne može da donosi zakone – kazao je Bubić.

Možemo reći da je prva linija odbrane osporavanje legitimiteta Šmita?
– Apsolutno – zaključio je Bubić, piše N1.