Kategorija: Politika

Bojana Tadić izabrana je za predsjednicu Opštinskog odbora Ujedinjene Srpske Novi Grad.

Izbornoj skupštini Opštinskog odbora prisustvovao je predsjednik Ujedinjene Srpske dr Nenad Stevandić sa stranačkim rukovodstvom, kao i veliki broj članova i simpatizera US u ovoj lokalnoj zajednici.

Stevandić je čestirao Tadićevoj izbor za predsjednicu Odbora i poželio joj uspjeh u budućem radu. On je izrazio zadovoljstvo organizacijom Ujedinjene Srpske u Novom Gradu, kao i u cijeloj Republici. Stevandić je rekao da je konsolidacija stranke završena, da je Ujedinjena Srpska kadrovski ojačana i da potpuno spremna ulazi u izborni period, kao stranka koja jednako okuplja mlade i iskusne, obrazovane i nacionalno osviješćene ljude.

U opozicionim krugovima sve se češće postavlja pitanje da li Draško Stanivuković priprema potez kojim bi preduhitrio dogovor sa SDS-om i samostalno istupio sa kandidaturom za predstojeće izbore.

Politički odnosi unutar opozicije ponovo se zaoštravaju, a u središtu pažnje nalaze se upravo naredni koraci gradonačelnika Banjaluke. Prema informacijama iz izvora bliskih opoziciji, razmatra se mogućnost da Stanivuković kandidaturu objavi prije nego što se postigne konačan sporazum sa SDS-om.

Takav potez, kako se navodi, bio bi pažljivo tempiran kako bi se izvršio dodatni pritisak na SDS i ograničio njen manevarski prostor.

„U slučaju da ne dobije podršku kao zajednički opozicioni kandidat, te ukoliko SDS ostane pri stavu da kao svog kandidata podrži Branka Blanušu za predsjednika Republike Srpske, Stanivukovićev plan je da ih preduhitri i prvi izađe u javnost sa kandidaturom“, tvrdi izvor blizak Stanivukoviću.

Ukoliko bi do toga došlo, odnosi unutar opozicionog bloka mogli bi se dodatno zakomplikovati. Procjene iz političkih krugova ukazuju da bi takav razvoj situacije otvorio prostor za nove unutrašnje pritiske i moguće pregrupisavanje snaga.

Pojedini izvori navode da bi dio članstva SDS-a, koji je bliži Stanivukoviću, mogao pokrenuti inicijative da Blanuša odustane od kandidature, uz obrazloženje da je to u interesu očuvanja opozicionog jedinstva.

Time bi se Blanuša, prema tim procjenama, našao između lične političke ambicije i pritiska da se održi zajednički front protiv vlasti.

Dodatne političke kalkulacije odnose se i na širi izborni kontekst. U opozicionim krugovima se procjenjuje da bi Blanuša imao znatno manje šanse u eventualnoj trci za srpskog člana Predsjedništva BiH, posebno ukoliko kandidat SNSD-a ponovo bude Željka Cvijanović.

Sve to ukazuje da bi naredni period mogao donijeti nova pregrupisavanja unutar opozicije, ali i produbljivanje postojećih podjela, što bi moglo uticati na konačan ishod izbora.

Lider liste „Za pravdu i red“ Nebojša Vukanović tvrdi da već duže upozorava na Stanivukovićeve namjere i smatra da on neće odustati od kandidature.

– SDS bi trebalo da brzo reaguje i zakaže sjednicu Glavnog odbora na kojoj će potvrditi kandidaturu Branka Blanuše, čime bi se izbili svi argumenti kojima manupuliše Stanivuković. To je nešto što treba odraditi što prije – kaže Vukanović.

On dodaje da najave o ranijem istupanju sa kandidaturom nisu novost i da Stanivuković kontinuirano pokušava da ostvari prednost.

– On stalno pravi neke spletke kako bi postao kandidat i eliminisao Blanušu – navodi Vukanović.

Prema njegovim riječima, Stanivuković pokušava i da utiče na javnost i odnose unutar SDS-a.

– Vidite kako je nedavno napao Ljubišu Petrovića. Svakog iz SDS ko nije dio Babaljeve grupe i ko ne podržava Stanivukovića, gradonačelnik Banjaluke gleda kao najvećeg neprijatelja – tvrdi Vukanović.

On ocjenjuje da je takav pristup neprihvatljiv i poručuje da SDS ne bi trebalo da pravi dodatne ustupke.

– Time će se riješiti mnoge stvari jer će Stanivuković morati da se povuče korak nazad i napravi ustupke najvećoj stranci u Srpskoj. Nažalost, u SDS se još kalkuliše i oklijevaju da to urade, upravo zbog te grupe Darka Babalja koja se kune u SDS, a koja sve čini da Stanivuković bude kandidat za predsjednika Srpske što je nevjerovatan paradoks. Sjedite u jednoj stranci, a želite da kandidat bude čovjek iz druge stranke – upozorava Vukanović.

Premijer Republike Srpske Savo Minić izjavio je da je u prvih 100 dana rada Vlade pokazana politička ozbiljnost i dosljednost, ističući da to potvrđuju planirane investicije od šest milijardi KM.

Govoreći na konferenciji za novinare u Banjaluci, Minić je naglasio da su institucije Srpske sačuvale kredibilitet uprkos brojnim izazovima i spekulacijama o budžetu, penzijama i drugim važnim pitanjima. Istakao je da nijedna odluka Vlade nije dovedena u pitanje.

„Ovo nije bio lak proces, ali je bilo važno sačuvati dignitet institucija i donositi odluke koje su stabilne i održive“, rekao je Minić, dodajući da je Republika Srpska u ovom periodu postala „izuzetno dinamična“, uz pojačane međunarodne kontakte i investicioni zamah.

On je naveo da je Vlada vodila dijalog sa socijalnim partnerima, uključujući borce, radnike i penzionere, te da je fokus bio na rješavanju konkretnih problema i unapređenju životnog standarda građana.

Komentarišući cijene energenata, Minić je rekao da se cijena dizela u Srpskoj trenutno kreće između 3,30 i 3,50 KM, što je, kako je naveo, niže ili u nivou cijena u zemljama regiona. Istakao je da mjere Vlade imaju efekat i da ublažavaju ekonomske posljedice globalnih dešavanja, uključujući sukobe na Bliskom istoku.

Govoreći o finansijskoj stabilnosti, Minić je ukazao na izlazak Republike Srpske na Londonsku berzu, navodeći da je potražnja bila veća od ponude, što, prema njegovim riječima, potvrđuje da Srpska nije prezadužena.

Premijer je poručio da će Vlada nastaviti da reaguje na sve identifikovane probleme, navodeći kao primjer rješavanje pitanja na dionici puta Bijeljina–Rača. Dodao je da su u toku i aktivnosti na velikim infrastrukturnim i energetskim projektima.

Istakao je da je Termoelektrana „Ugljevik“ ponovo priključena na mrežu, te najavio skoru posjetu ovom preduzeću kako bi se dodatno sagledalo stanje i obezbijedila dugoročna stabilnost proizvodnje.

Kada je riječ o regionalnoj saradnji, Minić je rekao da postoji namjera da Vlade Republike Srpske i Srbije održavaju zajedničke sjednice jednom mjesečno, ukazujući i na probleme u funkcionisanju institucija na nivou BiH, posebno u kontekstu infrastrukturnih projekata poput graničnog prelaza u Gradišci.

Govoreći o privredi, Minić je naveo da postoji mogućnost ponovne aktivacije rudnika „Nova Ljubija“ u slučaju promjene vlasništva u Željezari Zenica, što bi, kako je ocijenio, imalo značaj i za radnike i za „Željeznice Srpske“.

Zaključio je da će Vlada nastaviti da radi na privlačenju investicija, otvaranju novih radnih mjesta i sprovođenju mjera koje će, kako je rekao, biti transparentne i usmjerene na dugoročnu stabilnost i razvoj Republike Srpske.

BANJALUKA – Šef Poslaničkog kluba SDS-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske Ognjen Bodiroga ponovio je danas, 4. maja, da će SDS na predstojećim izborima imati kandidate za predsjednika Republike i za srpskog člana Predsjedništva BiH.

Kolegijum Narodne skupštine Republike Srpske danas je zakazao Devetnaestu redovnu sjednicu Narodne skupštine za utorak, 19. maja 2026. godine, sa početkom u 10.00 časova.

Prijedlog dnevnog reda Devetnaeste redovne sjednice:

1. Poslanička pitanja i odgovori – „Aktuelni čas“;

2. Izbor predsjednika Ustavnog suda Republike Srpske  i sudije Ustavnog suda Republike Srpske – prijedlog predsjednika Republike;

3. Prijedlog zakona o posebnom postupku eksproprijacije radi izgradnje magistralnog gasovoda Šepak – Novi Grad i auto – puta Glamočani – Banja Luka – Mliništa – po hitnom postupku;

4. Prijedlog zakona o Gradu Foča – po hitnom postupku;

5. Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o teritorijalnoj organizaciji Republike Srpske – po hitnom postupku;

6. Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima  – po hitnom postupku:

7. Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Odbrambeno – otadžbinskog rata Republike Srpske – po hitnom postupku;

8. Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju – po hitnom postupku;

9. Prijedlog zakona o izmjeni i dopunama Zakona o električnoj energiji – po hitnom postupku;

10. Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o energetici – po hitnom postupku;

11. Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o gasu – po hitnom postupku;

12. Prijedlog zakona o turizmu;

13. Nacrt zakona o infrastrukturi geoprostornih podataka Republike Srpske;

14. Nacrt zakona o vodnim uslugama;

15. Nacrt zakona o zabrani propagiranja fašizma, nacizma i neonacizma – prijedlog narodnog poslanika Bojana Kresojevića;

16. Nacrt zakona o dopuni Zakona o izvršnom postupku – prijedlog narodnog poslanika Ognjena Bodiroge;

17. Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sistemu internih finansijskih kontrola u javnom sektoru Republike Srpske;

18. Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ostvarivanju prava na besplatnu pravnu pomoć u Republici Srpskoj;

19. Izvještaj o radu Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske za 2025. godinu;

20. Izvještaj o radu i finansijski izvještaj Komisije za koncesije Republike Srpske za 2025. godinu;

21. Godišnji izvještaj o rezultatima aktivnosti Institucije ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine za 2025. godinu;

22. Informacija Odbora za reviziju Narodne skupštine Republike Srpske sa tematske sjednice o Izvještaju revizije učinka „Prevencija vršnjačkog nasilja u Republici Srpskoj“;

23. Informacija o obavezama koje za Bosnu i Hercegovinu i Republiku Srpsku proističu iz procesa pridruživanja Evropskoj uniji sa pregledom mjera i aktivnosti realizovanih tokom 2025. godine;

24. Informacija o odlukama o pomilovanju u 2025. godini;

25. Prijedlog odluke o prihvatanju zaduženja Republike Srpske prema Saudijskom fondu za razvoj po Projektu izgradnja i opremanje dodatnog objekta za smještaj studenata u Javnoj ustanovi Studentski centar „Boriša Starović“  Foča;

26. Prijedlog odluke o prihvatanju zaduženja Republike Srpske prema Saudijskom fondu za razvoj po Projektu izgradnje i opremanja Naučnotehnološkog parka Republike Srpske;

27. Prijedlog odluke o izradi Prostornog plana područja posebne namjene Nacionalni park „Sutjeska“;

28. Izbor i imenovanje.

Visoki predstavnici, a posebno sadašnji simulant Kristijan Šmit, nezakonito su upravljali BiH putem nametnutih odluka, bez ikakvog nadzora, namećući nove “zakone” po sopstvenom nahođenju, i to pukim objavljivanjem na internet stranici OHR-a, navodi se u 35. izvještaju Vlade Republike Srpske upućenom Savjetu bezbjednosti UN.

U dokumentu se pojašnjava da Dejtonski sporazum predviđa imenovanje visokog predstavnika sa strogo ograničenim mandatom, koji obuhvata nenormativne funkcije, kao što su posredovanje između strana i koordinacija međunarodnog djelovanja u periodu nakon rata, ali da toj poziciji nije dodijeljeno nikakvo pravno ovlašćenje da donosi zakone niti da na drugi način donosi odluke obavezujuće za građane u BiH.

U Izvještaju se ističe da Ustav BiH izričito propisuje da zakone u BiH može donositi isključivo zakonodavna vlast BiH.

Nažalost, umjesto da poštuju Ustav BiH i ograničeni mandat te pozicije, uzastopni visoki predstavnici, a posebno sadašnji simulant – Šmit, nezakonito su upravljali BiH putem nametnutih odluka, bez ikakvog nadzora, namećući nove “zakone” po sopstvenom nahođenju, i to pukim objavljivanjem na internet stranici OHR-a.

– Da bi bio siguran da će njegova autokratska moć proći bez ikakve kontrole, Šmit i dalje na snazi drži strogu zabranu ma kakvog sudskog postupka koji “na bilo koji način dovodi u pitanje” njegove odluke, što znači da su njegovi lični dekreti čak i iznad odluka Ustavnog suda. Opšte je poznato, a to čak priznaju i bivši visoki predstavnici, da su navodna diktatorska ovlašćenja visokog predstavnika nezakonita – navedeno je u Izvještaju.

BONSKA OVLAŠĆENjA – NEZAKONITA VLADAVINA OHR-a PUTEM NAMETNUTIH ODLUKA

U Izvjetšaju se podsjeća da je Karl Bilt, koji je bio prvi visoki predstavnik, nedavno u svom članku napisao da je “pravni osnov /navodnih bonskih ovlašćenja visokog predstavnika/ krajnje sporan”.

Prvi visoki predstavnik koji je prisvojio “bonska ovlašćenja”, pokojni Karlos Vestendorp kasnije je rekao da to i nije bilo baš legalno.

– Štaviše, zaključak svake ozbiljnije pravne analize navodnih ovlašćenja koja su prisvajali visoki predstavnici kako bi vladali nametanjem, bio je da su ona flagrantno nezakonita – navodi se u Izvještaju.

Na primjer, u detaljnoj pravnoj analizi bonskih ovlašćenja u Getingenskom žurnalu međunarodnog prava /Goettingen Јournal of International Law/, Tim Bening zaključuje da se “bonska ovlašćenja ne mogu smatrati zakonom datim ovlašćenjem i da je njihovo postojanje moćna, ali obmanjujuća pravna fikcija”.

Bivši pravnik OHR-a Metju Periš je napisao da je “stepen pravne fikcije koja je uključena u kreiranje bonskih ovlašćenja zapanjujući”.

U Izvještaju je naglašeno da političkim liderima u BiH nije promaklo da mnoge od onih istih stranih sila koje sa pravom ističu značaj vladavine prava u BiH cinično prenebregavaju to načelo kada je riječ o nezakonitoj vladavini OHR-a putem nametnutih odluka, koje očigledno krše Ustav BiH i pravni mandat visokog predstavnika utvrđen Dejtonskim sporazumom.

– Sve više relevantnih posmatrača uviđa da ovlašćenja na koja se pozivaju visoki predstavnici i Šmit nemaju nikakvo uporište u pravu i da su, u stvari, kontraproduktivna. Kao i neke druge države, SAD u razumno prestale da podržavaju vladavinu Kristijana Šmita putem nametnutih odluka – podsjeća se u Izvještaju.

Na saslušanju Pododbora za Evropu Odbora za spoljne poslove Predstavničkog doma SAD u decembru 2025. godine predsjedavajući Kit Self je takozvana bonska ovlašćenja visokog predstavnika opisao kao “ovlašćenja bez ikakve kontrole” koja su “pravno sporna”.

– U februaru ove godine, Ustavnopravna komisija Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH usvojila je zaključak kojim se potvrđuje ono što je oduvijek bilo jasno – da visoki predstavnik nema ustavno ovlašćenje da donosi zakone – navodi se u Izvještaju.

Uprkos očiglednoj nezakonitosti navodnih diktatorskih ovlašćenja OHR-a, visoki predstavnici, uključujući i simulanta Šmita, koristili su ih kako bi služili političkoj agendi bošnjačkih stranaka usmjerenoj ka drastičnoj centralizaciji BiH, suprotno federalnoj ustavnoj strukturi dogovorenoj u Dejtonu.

Osim toga, mehanizme nacionalne podjele vlasti predviđene Ustavom podrivali su oni koji slijede praksu visokih predstavnika i podržavaju koncentraciju vlasti u rukama bošnjačke većine.

Ustav BiH propisuje da sve vladine funkcije i ovlašćenja koja nisu Ustavom izričito data institucijama BiH pripadaju entitetima.

– Uprkos ovoj jasnoj ustavnoj odredbi, institucije na nivou BiH danas vrše brojne funkcije i ovlašćenja koja nisu izričito, pa čak ni konkludentno, povjerena institucijama BiH. Ova protivustavna centralizacija BiH gotovo je u potpunosti posljedica nezakonitih intervencija visokih predstavnika – navodi se u Izvještaju.

U dokumentu se ukazuje da Ustavni sud BiH, pod kontrolom troje stranih i dvoje bošnjačkih sudija koji djeluju u sprezi, nije učinio ništa da zaustavi ova očigledna i ozbiljna kršenja Ustava, već je, naprotiv, koristio svaku priliku da suprotno Ustavu oslabi Republiku Srpsku, po pravilu uz podršku i tiho miješanje OHR-a i pojedinih stranih prijestonica.

ek kada se učinilo da se SDS tiho povlači iz predsjedničke trke, uslijedio je obrt. Poruke koje sada stižu iz stranke ne ostavljaju mnogo prostora za dilemu – kandidatura ostaje na stolu. Branko Blanuša se ponovo pozicionira kao ozbiljan pretendent, a time se otvara staro, ali ključno pitanje: može li opozicija sebi priuštiti luksuz više jakih imena u istoj izbornoj utakmici?

Nedavni potezi vrha SDS-a već su izazvali talas reakcija. Najglasniji među kritičarima bio je Nebojša Vukanović, koji je oklijevanje oko formalizovanja Blanušine kandidature okarakterisao kao političku izdaju i znak približavanja Drašku Stanivukoviću. Takva interpretacija dodatno je zakomplikovala odnose unutar opozicionog bloka, koji ionako funkcioniše na krhkim osnovama povjerenja.

Međutim, današnje poruke iz SDS-a djeluju kao pokušaj da se zatvori prostor za spekulacije. Stranka sada insistira na kontinuitetu – tvrdi se da od kandidature nikada nije ni bilo odustajanja. Da li je riječ o korekciji kursa pod pritiskom javnosti ili o loše iskomuniciranoj strategiji, ostaje otvoreno. Ali politička šteta zbog konfuzije već je načinjena.

U međuvremenu, Draško Stanivuković vodi svoju, paralelnu kampanju. Njegovi politički potezi već odavno nadilaze lokalni okvir i jasno sugerišu ambiciju za republički nivo. Ideja da bi se mogao povući u korist Blanuše djeluje više kao teorijska mogućnost nego realan scenario. Naprotiv, sve ukazuje na to da je spreman da ide do kraja, oslanjajući se na lični politički kapital i podršku koju gradi kroz sopstvene strukture.

Analitičari ukazuju da je SDS pokušao testirati raspoloženje birača, ali da je takva taktika proizvela kontraefekat. Percepcija da se kandidatura “vaga” kroz ankete, umjesto da se politički artikuliše, oslabila je poziciju stranke. U političkom prostoru u kojem dominiraju snažne ličnosti i direktna komunikacija sa biračima, takva neodlučnost se brzo kažnjava.

Istovremeno, pitanje predsjedničke kandidature nije samo stvar prestiža, već i ključni element izborne matematike. Stranka koja ima kandidata za predsjednika automatski dobija veću vidljivost, mobilizaciju birača i potencijalno bolji rezultat na parlamentarnim listama. Upravo zbog toga SDS tradicionalno insistira da zajednički kandidat dolazi iz njihovih redova.

Stanivuković je, međutim, tu logiku pokušao preokrenuti u svoju korist. Formiranjem sopstvenog političkog pokreta dodatno je ojačao pregovaračku poziciju i poslao signal da ne zavisi od odluka drugih. Njegovi kontakti sa funkcionerima SDS-a i prelasci pojedinih kadrova samo potvrđuju da se borba ne vodi samo na javnoj sceni, već i unutar opozicionih redova.

Dodatnu konfuziju unosi i način na koji se formalizuju međustranački dogovori. Sporazumi koji ne preciziraju imena kandidata ostavljaju prostor za različita tumačenja i dodatno zbunjuju birače. Odbijanje Nebojše Vukanovića da podrži takav pristup i njegova odluka da ide u trku za člana Predsjedništva BiH samo su još jedan dokaz da jedinstvo opozicije postoji više na papiru nego u praksi.

U takvom odnosu snaga, realno je očekivati da će se kandidati povlačiti tek kada budu primorani – bilo pod pritiskom, bilo zbog procjene da nemaju šanse. Politička realnost često se svodi na trgovinu pozicijama, gdje se odustajanje kompenzuje obećanjima o budućim funkcijama. Javnosti se to, po pravilu, predstavlja kao “odluka u interesu naroda”.

Najveći problem za opoziciju, međutim, ostaje jednostavna činjenica: više kandidata u istoj trci gotovo sigurno znači rasipanje glasova. U sistemu u kojem vlast ima stabilno biračko jezgro, takav scenario vodi direktno ka porazu. Upravo zato pitanje nije samo ko će biti kandidat, već da li opozicija ima kapacitet da prevaziđe lične ambicije i postigne minimalni konsenzus.

Dodatnu dimenziju cijeloj priči daje uticaj faktora van Republike Srpske. Prema pojedinim procjenama, konačne odluke neće se donositi isključivo unutar domaćih političkih struktura. U takvom okviru, pitanje kandidata postaje dio šire političke slagalice u kojoj lokalni akteri nemaju potpunu autonomiju.

Na kraju, dilema ostaje ista: da li će opozicija ući u izbore kao blok ili kao zbir pojedinačnih ambicija. Od odgovora na to pitanje zavisi ne samo ishod predsjedničke trke, već i ukupni politički odnos snaga nakon izbora. Jer, u politici, kao i u matematici, ponekad je zbir manji od svojih dijelova.