Kategorija: Politika

Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske i lider Ujedinjene Srpske dr Nenad Stevandić komentarisao je posjetu člana Predsjedništva BiH Željka Komšića Sjedinjenim Američkim Državama, navodeći da je Komšić „sam sebi zalupio vrata u SAD“, dok su mu ih, kako tvrdi, „Hrvati zalupili u BiH“.

Stevandić je u objavi na društvenoj mreži X iznio niz kritika na račun Komšića, optužujući ga za, kako je naveo, neprimjereno ponašanje u diplomatskim kontaktima.

„Kasaba iz njega govori i laže. Kasaba ne zna da ne trača, prepričava i da se ne prenosi stav diplomata sa kojima pričaš. Diplomate to rade sami ukoliko hoće i žele“, naveo je Stevandić.

On je poručio i da, kako je istakao, „kasaba ne zna šta je diplomatija“, ponavljajući stav da je Komšićevo djelovanje tokom posjete SAD-u bilo neodgovorno.

Podsjećamo, Komšić se u Vašingtonu sastao sa zamjenikom američkog državnog sekretara Kristoferom Landauom a zvanična saopštenja dvije strane ukazuju na razlike u naglascima i interpretaciji sadržaja razgovora.

Ustavnopravna komisija Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH usvojila je zaključak da visoki predstavnik nema ustavno ovlaštenje da nameće zakone, ocijenivši da su izmjene Krivičnog zakona koje je nametnuo Kristijan Šmit neustavne. Poslanik Ujedinjene Srpske u Predstavničkom domu Milan Petković izjavio je za Radio-televizija Republike Srpske da je riječ o jednoj od najznačajnijih odluka donesenih u Parlamentu BiH.

Petković je pojasnio da je Ustavnopravna komisija „najznačajnija komisija u svakom parlamentu“, jer odlučuje o ustavnosti i zakonitosti akata koji dolaze u proceduru. „Mi u Ustavnopravnoj komisiji odlučujemo da li postoji ustavni osnov za donošenje nekog akta i da li su ispunjeni ustavni principi toga zakona“, rekao je Petković.

On je naveo da komisija može osporiti materijal i skinuti ga sa dnevnog reda ukoliko utvrdi da nije u skladu sa Ustavom ili zakonima. „Ona utvrđuje da li su zakoni ili drugi akti u skladu sa Ustavom ili sa drugim zakonom“, istakao je Petković.

Govoreći o konkretnoj odluci, Petković je podsjetio da su poslanici SNSD-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske podnijeli apelaciju Ustavni sud Bosne i Hercegovine radi ocjene ustavnosti izmjena Krivičnog zakona. Riječ je o članu 203a kojim je uvedeno krivično djelo nepoštovanja odluka visokog predstavnika.

„Ustavnopravna komisija obavještava Ustavni sud da visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini nema ustavno ovlaštenje da donosi, to jest nameće zakone, te radi toga Zakon o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona koji je on nametnuo neustavan“, citirao je Petković tekst usvojenog izjašnjenja.

On je naveo da je zaključak usvojen sa četiri glasa za i tri protiv. „Četiri glasa za: Ujedinjena Srpska, SDS i dva poslanika HDZ-a, dok su bošnjački poslanici bili protiv“, rekao je Petković, dodajući da je nakon ponovljenog glasanja potvrđen isti rezultat.

Petković je ocijenio da je neprihvatljivo da Parlament potvrdi kao ustavno zakon koji je nametnuo visoki predstavnik. „Kako možemo reći da je ustavno i da je dozvoljeno da bilo ko nametne zakon u jednoj suverenoj zemlji kakva bi Bosna i Hercegovina trebala biti“, naveo je on.

Govoreći o značaju odluke, Petković je rekao da bi Ustavni sud Bosne i Hercegovine trebalo da uzme u obzir mišljenje Predstavničkog doma kao strane u postupku. „Da kažu da je ovaj zakon neustavan, poništava se taj zakon, odnosno zakon se oglašava neustavnim i sve posljedice koje su iz njega proizašle moraju biti poništene“, istakao je.

On je dodao da nije optimista kada je riječ o praksi Ustavnog suda, podsjećajući da je sud ranije zauzimao stav da visoki predstavnik ima nadležnost da donosi zakone. Ipak, naveo je da bi eventualno preispitivanje moglo uslijediti u budućnosti ili pred međunarodnim sudovima.

Petković je podsjetio i na izmjene Krivičnog zakona koje je ranije nametnuo Valentin Incko, a koje se odnose na raspirivanje mržnje i veličanje ratnih zločinaca. „Izmjene Valentina Incka su nametnute i postale dio krivičnog zakonodavstva, a nikada nisu prošle kroz parlament“, rekao je on.

Prema njegovim riječima, ukoliko bi se utvrdilo da je neki zakon neustavan, sve odluke proistekle iz njega morale bi biti poništene. „Ako je zakon neustavan, sve odluke koje su proistekle iz takvog zakona moraju biti nezakonite i neustavne i moraju biti poništene“, naveo je Petković.

On je zaključio da je odluka komisije važna bez obzira na ishod pred Ustavnim sudom. „Ovakvim malim odlukama mi rušimo ove velike odluke“, poručio je Petković.

Zamjenik predsjedavajućeg Ustavnopravne komisije Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Milan Petković nada se da će Ustavni sud BiH uvažiti činjenicu da je najviše zakonodavno tijelo u BiH zauzelo zvaničan stav da niko drugi, osim Parlamentarne skupštine BiH, ne može da donosi zakone bez obzira na funkciju.

Petković je podsjetio da je prvi put ova komisija zauzela stav da visoki predstavnik nema pravo da donosi, odnosno nameće zakona i o tome je zvanično obavijestila Ustavni sud BiH.

On je naveo da je danas raspravljano o zahtjevu Ustavnog suda BiH da se ova komisija izjasni o ustavnosti Krivičnog zakona BiH, odnosno o apelaciji koju su uputili poslanici SNSD-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske.

“Apelacijom se traži da Ustavni sud BiH proglasi neustavnim nametnute izmjene Krivičnog zakona BiH, konkretno član 203a, koje je nametnuo Šmit, a postale su sastavni dio zakonodavstva BiH. Ustavnopravna komisija je usvojila zaključak koji sam predložio kao njen član”, rekao je Petković novinarima.

On je pojasnio da je ovim zaključkom Ustavni sud BiH obaviješten da visoki predstavnik u BiH nema pravo da donosi niti da nameće zakone, jer to nije u skladu sa Ustavom BiH.

„Zaključak je usvojen sa četiri glasa za i tri glasa protiv“, dodao je Petković.

Ustavnopravna komisija Prestavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH danas je raspravljala o zahtjevu Ustavnog suda BiH da mu se dostavi izjašnjenje Predstavničkog doma o pokrenutoj apelaciji koja se odnosi na ocjenu ustavnosti člana 203. a) Krivičnog zakona BiH koji je nametnuo Kristijan Šmit, a po kome se neizvršavanje njegovih odluka smatra krivičnim djelom.

Ovu apelaciju su pred Ustavnim sudom BiH pokrenulio poslanici SNSD u Narodnoj skupštini Republik Srpske.

Na današnjoj sjednici Ustavnopravne komisije, prvi zamjenik predsjedavajućeg Milan Petković iz Ujedinjene Srpske je predložio zaključak u kome ova komisija obavještava Ustavni sud BiH da visoki predstavnik u BiH nema pravo, po Ustavu, da donosi, tj. nameće zakone, te da su upravo zbog toga izmjene Krivičnog zakona BiH neustavne.

Ovaj zaključak je usvojen za četiri glasa za i tri porotiv i to je prvi put da je PS BiH zvanično zauzela stav u kome se kaže da visoki predstavnik nema pravo da nameće zakone. Samim tim, današnji stav Ustavnopravne komisije može se smatrati istorijskim.

Semir Efendić, predsjednik Stranke za BiH, rekao je da nema namjeru odustati od kandidature za člana Predsjedništva BiH, i da je to preozbiljno pitanje, a to u praksi znači da će se za poziciju bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, barem zasad, boriti najmanje tri kandidata.

Najmanje tri kandidata u utrci

Dakle, u trku za glasove za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH osim Efendića ići će i Denis Bećirović (SDP), aktuelni član Predsjedništva BiH, i kandidat kojeg će predložiti SDA kao najveća bošnjačka stranka.

“Dobro je da ima više kandidata, to je taj politički pluralizam i to je nešto čemu težimo. U konkretnom pitanju izbora bošnjačkog člana Predsjedništva svaki od kandidata ide iz svojih pojedinačnih razloga”, rekao je Damir Sakić, pravnik i politički analitičar.

Analiza: Efendić želi jačanje pozicije Stranke za BiH

On kaže da Efendić kandidaturom želi da napravi iskorak i da ne želi da radi za SDA te da mu je cilj da vrati Stranku za BiH na nivo da bude druga stranka u bošnjačkom korpusu.

“On u tom smislu ne može nazad, tu kandidaturu ne može povući i za njega će sve ispod 50.000 ili 60.000 glasova biti neuspjeh”, istakao je Sakić, dodajući da tom kandidaturom želi podići kompletnu stranku.

Ipak, Efendićevu stranku u utorak su napustili brojni zvaničnici iz Tuzlanskog kantona, a on je to prokomentarisao na način da “tek sad postoje uslovi za ozbiljan napredak i rad”.

Uticaj na hrvatskog člana Predsjedništva

Sakić kaže da je teško prognozirati ko će pobijediti u trci za Predsjedništvo BiH, ali da će Efendićeva kandidatura najviše uticati na rezultat Slavena Kovačevića, kandidata DF-a za hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

“DF je računao na tih 30.000 ili 40.000 glasova koje bi Efendić mogao donijeti”, rekao je Sakić.

Kandidaturi Efendića u ovom trenutku možda se i najviše raduju u HDZ-u, kojem je praktično otvoren put za pobjedu. Ipak, to ne mora da znači jer i Hrvati nisu jedinstveni, i osim Kovačevića u trku za hrvatskog člana Predsjedništva BiH će i kandidat HDZ-a, ali kandidat “opozicione petorke” u hrvatskom korpusu.

Sam Efendić govoreći o potencijalnim rivalima na predstojećim izborima rekao je da će najveća borba biti sa Bećirovićem, ali da misli da ga može pobijediti, i njega i Bakira Izetbegovića, ako se bude kandidovao.

SDA još bez konačne odluke o kandidatu

Ono što je sigurno jeste da će SDA imati svog kandidata, ali je pitanje da li će to biti Izetbegović ili neko drugi iz te stranke. Nezvanične informacije govore da o tome još nije odlučeno i da sam Izetbegović smatra da on ne bi trebalo da ide u trku jer je već jednom izgubio.

Reakcije političkih aktera i mogući efekti na izbore

Elmedin Konaković, predsjednik NiP-a, nedavno je odgovarajući na pitanje hoće li Bakir Izetbegović biti kandidat rekao da “Izetbegović hoće, ali Bakir neće”.

“Mislim da bi ta kandidatkinja trebalo da bude Sebija i postoje najave ovih svih iz SDA po naredbi, po nalogu, da govore o ženi -kandidatkinji. Hoće li to moći suprug provući kroz organe, pratićemo. Vidjećemo, ali zaista je to nevažno”.

“Potpuno jasna slika. Denis Bećirović će ove godine imati više podrške nego što je imao na prethodnim izborima. Već je 12 stranaka i biće ih još nekoliko sigurno”, rekao je Konaković.

On kaže da SDA ostaje kao predvodnik satelitskih stranaka, a koje vidi kao političke saveznike, koji pred izbore nastoje nastupiti samostalno kako bi se distancirali od SDA, ali se nakon izbora ponovo politički približavaju toj stranci.

“Kandidature Kovačevića i Efendića direktno ciljaju biračko tijelo SDA, i mogli bi preuzeti manji dio glasova Bećirovića, ali smatram da će to imati znatno veći negativan efekat po SDA nego po ostale aktere”, rekao je nedavno Konaković.

Opozicija u Republici Srpskoj ponovo stoji pred istim ogledalom. Još jedni izbori su prošli, još jedan poraz je upisan, a objašnjenja zvuče gotovo identično kao i prethodnih deset godina. Nedostatak jedinstva, mlaka podrška, lične sujete i kalkulacije ko će profitirati u sljedećem ciklusu.

Izjava kandidata Branko Blanuša da „nije razočaran, ali da je upitno koliko je bila iskrena podrška dijela opozicionara“ zapravo je preciznija dijagnoza stanja nego bilo koja analiza. To je rečenica koja otkriva nepovjerenje unutar sopstvenog tabora. A bez povjerenja nema ni kampanje, ni energije, ni pobjede.

Opozicija formalno stoji iza kandidata, ali suštinski ne ulaže ni organizaciju ni teren. To se, kako upozorava novinar Dragan Maksimović, pretvara u model „nećemo minirati“, umjesto „vučemo zajedno“. U politici ta razlika odlučuje izbore. Prva varijanta je pasivna neutralnost, druga je borba.

Rezultat takvog pristupa je rasipanje glasova i motivacije. Kandidat ostaje partijski, a ne zajednički. Birači to prepoznaju i kažnjavaju. Nejasni dogovori i polovična podrška djeluju kao trgovina, a ne kao alternativa vlasti.

Drugi problem je strukturalan. Vladimir Kovačević podsjeća da je teško pobijediti vlast koja kontroliše resurse, medije i institucije. Kada sistem nije ravnopravan, opozicija mora biti dvostruko organizovanija. U Republici Srpskoj dešava se suprotno – vlast je kompaktna, opozicija fragmentisana.

Treća dimenzija je najneugodnija. Kome u opoziciji zaista odgovara pobjeda zajedničkog kandidata? Ako bi nečija pobjeda zatvorila prostor drugima za kandidature u oktobru, onda logika lične koristi počinje da potkopava kolektivni cilj. Tu prestaje politika promjene, a počinje interna matematika.

Najplastičniju sliku dao je Faruk Kajtaz, koji opoziciju opisuje kao „čudnu biljku“ – sa nekoliko zdravih izdanaka i mnogo korova. Dok Milorad Dodik i Savez nezavisnih socijaldemokrata održavaju privid jedinstva i disciplinu stranačke mašinerije, protivnici često ostaju zarobljeni u istim temama i istim međusobnim sukobima. Rezultat je apatija birača, a apatija je najveći saveznik vlasti.

U teoriji, rješenje je jednostavno. U praksi je najteže. Igor Crnadak traži dogovor o dva zajednička kandidata. Jelena Trivić govori o zajedničkoj platformi i jasnim politikama. Nebojša Vukanović otvoreno predlaže tandem sa Blanušom. Svako nudi formulu, ali svaka formula polazi od pretpostavke da će se drugi povući korak unazad.

A to je suština problema. Opozicija traži jedinstvo, ali rijetko ko želi da plati cijenu tog jedinstva.

Iskustvo pokazuje jednostavnu zakonitost. Izbore ne dobija onaj ko ima najviše izjava o saradnji. Dobija ih onaj ko ima jednu komandu, jednu poruku i jednu listu prioriteta. Sve ostalo je buka.

Ako opozicija u Republici Srpskoj do maja ne postane politički blok, ostaće skup partija. A skup partija ne pobjeđuje organizovanu vlast. On samo učestvuje na izborima.

I zato pitanje više nije da li mogu zajedno. Pitanje je da li im je pobjeda zaista važnija od ličnih pozicija. Jer dok god to nije jasno, svaki naredni izborni ciklus ličiće na prethodni – mnogo priče o jedinstvu i isti rezultat na kraju.