Kategorija: Politika

Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske dr Nenad Stevandić rekao je da predstavnici organizacija proisteklih iz Odbrambeno-otadžbinskog rata i ratni komandanti Vojske Republike Srpske /VRS/ podržavaju Nacrt zakona o dopuni Zakona o upotrebi zastave, grba i himne, te da je na sastanku s njima dogovoreno da se krene i u formiranje Muzeja VRS.
Stevandić je izrazio zahvalnost za navedenu podršku aktu koji je predložio, a tiče se, kako je naveo, vraćanja i korišćenja zastave, grba i himne Srpske u javnim prostorima, insitucijama, kancelarijama, na trgovima.

On je nakon današnjeg sastanka sa predstavnicima organizacija proisteklih iz Odbrambeno-otadžbinskog rata o Nacrtu zakona o dopuni Zakona o upotrebi zastave, grba i himne rekao da je na ideju okupljenih koncipiran prijedlog da se formira Muzej VRS.

“U tom muzeju bi bili brojni eksponati putem kojih bi naša djeca i budući naraštaji trebali da vide ono što ima vezu sa našom nacionalnom istorijom i stvaranjem Srpske”, rekao je novinarima Stevandić.

On je obećao da će ideju o formiranju Muzeja VRS “pogurati” da bude odluka Vlade i finansijski podržana.

Ratni starješina VRS iz Banjaluke Velimir Vukajlović je rekao da su za ovdašnji srpski narod bitni zastava, grb i himna, jer je to važno za trajno očuvanje identiteta.

“Srpska treba da vječno postoji i ima svoja obilježja, jer je i to ono za šta smo se borili i dali ogromnu žrtvu”, rekao je Vukajlović i dodao da je više nego pozitivna inicijativa za osnivanje Muzeja VRS.

Sastanku sa Stevandićem prisustvovali su nekadašnji komandanti Vojske Republike Srpske, predstavnici Boračke organizacije Srpske, Organizacije amputiraca “Udas” i Udruženja “Veterani Republike Srpske”.

Pomenutim nacrtom zakona je predviđena mogućnost da se zajedno sa isticanjem zastave i grba ili amblema Republike Srpske i izvođenjem himne Srpske mogu isticati zastave i grbovi i izvoditi himne stranih država sa kojima Republika ima potpisan Sporazum o uspostavljanju specijalnih paralelnih odnosa, odnosno država sa kojima pojedini ili svi konstitutivni narodi ili ostali ili građani u Srpskoj imaju zajedničko istorijsko, kulturološko i tradicionalno nasljeđe.

Narodna skupština Republike Srpske usvojila je 2. jula Deklaraciju o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničkoj budućnosti srpskog naroda i zaključke u vezi sa ovim dokumentom sa Svesrpskog sabora u Beogradu, a 4. jula Nacrt zakona o dopuni Zakona o upotrebi zastave, grba i himne.

Predsjednik Ujedinjene Srpske Nenad Stevandić izjavio je danas u Srebrenici da međustranački razgovori lidera stranaka iz Republike Srpske nisu usmjereni protiv Bošnjaka, nego za bolji život stanovnika Srebrenice i privredni razvoj ove lokalne zajednice.

“Mi se ovdje ne dogovaramo protiv Bošnjaka, nego za bolji život Srebrenice, za vodosnabdijevanje, privredni razvoj i ostanak ljudi”, istakao je Stevandić nakon međustranačkog sastanka u Srebrenici.

On je naveo da je sudbina Republike Srpske vezana za sudbinu malih opština.

Prema njegovim riječima, to što je srpski narod izabrao da stane iza kandidata za načelnika Srebrenice Miloša Vučića, nema nikakve veze sa bilo kakvim poništavanjem ili diranjem interesa Bošnjaka.

“I njima je u interesu da pobijedi neko ko će obezbijediti ogromne investicije i bolji život građana Srebrenice. Ovdje su SNSD, SDS, PDP i Narodni front. Niko ne osporava potrebu za srpskim jedinstvom i pogotovo mi iz stranaka koje ovdje participiramo – Ujedinjena Srpska i DNS i DEMOS i druge partije – nemamo nijedan milimetar razlika i ovdje stojimo svi kao garancija pobjede, a Miloš Vučić će govoriti u ime svih nas”, naveo je Stevandić, koji je i predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske.

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik sastao se danas u Srebrenici sa predstavnicima političkih partija iz Srpske koje podržavaju zajedničkog srpskog kandidata za načelnika ove opštine Miloša Vučića na predstojećim lokalnim izborima.

Političke partije iz Republike Srpske podržale su kandidata za načelnika Srebrenice Miloša Vučića, što je potvrđeno i na današnjem sastanku u ovoj opštini.

Sastanku su prisustvovali predsjednik SNSD-a Milorad Dodik, predsjednici DNS-a i Ujedinjene Srpske Nenad Nešić i Nenad Stevandić, predsjednik SRS Dragan Đurđević, potpredsjednica DEMOS-a Spomenka Stevanović, Petko Rankić iz Socijalističke partije i drugi predstavnici.

Dodik je nakon sastanka rekao da je razgovarano o tome kako obezbijediti Vučićevu pobjedu na lokalnim izborima, ističući da su sve političke partije jedinstvene o ovom pitanju.

On je rekao da predstavnik SDS-a nije prisustvovao sastanku, ali da ova stranka takođe podržava kandidaturu Vučića.

Dodik je rekao da će biti formiran izborni štab u Srebrenici i da je dogovoreno da predsjednik štaba bude aktuelni načelnik Mladen Grujičić.

– Između partnera postoje određene političke razlike, čak i lične, ali ono što je važno jeste da Srbi u Srebrenici prevazilaze animozitete i ujedinjuju se oko zajedničkog kandidata. Јa sam preuzeo garancije da vodim računa o tome – naglasio je Dodik i dodao da je dogovoreno da struktura vlasti nakon izbora bude takva da odgovara izbornom rezultatu.

Dodik je pozvao nezavisnog kandidata iz reda srpskog naroda da povuče kandidaturu.

– Pozivam nezavisnog kandidata Srbina da se ponaša srpski i odgovorno, da povuče kandidaturu i da Vučić ima sveukupnu srpsku podršku – rekao je on.

Dodik je rekao da će u narednim danima biti dogovoreno da se počnu obilježavati sva srpska stratišta na prostoru Srebrenice, za šta će biti obezbijeđena sredstva sa republičkog nivoa.

On je istakao da je potrebno napraviti operativni plan investicija za Srebrenicu i da će biti formirana radna grupa koju će činiti premijer Republike Srpske Radovan Višković, aktuelni načelnik Grujičić, Vučić i predstavnici političkih partija.

– Te investicije će doći od vlasti Republike Srpske i drugih mjesta i na godišem nivou taj program će pokrivati 10 miliona KM, što znači u naredne četiri godine ukupno 40 miliona KM – naveo je Dodik, dodajući da će odmah početi rješavanje pitanja vodosnabdijevanja.

VIJESTI IZ ISTE RUBRIKE

Predstavništva Republike Srpske u svijetu nemilice troše novac građana, a zauzvrat ne donose skoro pa nikakvu korist.

Umjesto da spajaju strane firme sa domaćim privrednicima, fokus im je na pripremi terena za posjete zvaničnika RS, te obilazak sajmova piva, zborova, molitvi, sportskih događaja i drugih manifestacija na kojima navodno šire dobar glas o Srpskoj. A za to, iz godine u godinu, traže sve više novca.

Iako je predsjednik Vlade RS ranije priznao da neka predstavništva nisu opravdala postojanje, to nije bio razlog da im Vlada RS slije u budžet i više novca nego što su možda zaslužili svojim radom.

Pa su tako određena predstavništva u prošloj godini dobila i stotine hiljada maraka više nego što su imala u prethodnoj.

Tako je i Predstavništvo RS u SAD dobilo više novca, a zauzvrat je rezultat svima dobro poznat – sankcije.Iako je prvobitno planirano 620 hiljada maraka za Predstavništvo u Americi, lobisti RS su ipak na kraju potrošili 722 hiljade maraka.

Uprkos najvećem nezadovoljstvu radom predstavništva u Austriji, u Vladi RS su odlučili da ih i nagrade, pa sa 750 hiljada prvo povećaju finansije na čak milion i 450 hiljada, od čega su oni uspjeli da potroše milion i 364 hiljade.

I predstavništvo RS u Rusiji je imalo neke iznenadne troškove pa su sa prvobitno planiranih 960 hiljada potrošili čak milion i 218 hiljada maraka, navedeno je u Konsolidovanom izvještaju o izvršenju budžetu za 2023. godinu.

– Ja lično mislim da je upitno da li treba finansirati bilo koga. To predstavništvo u Americi je obična advokatska kancelarija. Ako ona ne daje rezultat, ako ne izvještava i ne rješava potencijalne probleme, onda to nije konsultant koji je potreban Vladi RS – kaže ekonomista Zoran Pavlović.

Politička analitičarka Tanja Topić kaže da proces skidanja sankcija dugo traje, ali je očito da će se uložiti i zadnji peni kako bi se pojedinci skinuli sa crne liste i kako bi RS, odnosno njen vrh dobili drugačiju poziciju iz ugla SAD.

Predstavništvo RS u Grčkoj nije moglo ni da potroši novac koji im je Vlada darežljivo dala. Darežljivost Vlade RS nije iskoristilo ni Predstavništvo u Njemačkoj, pa iako su dobili povećanje budžeta za 10 hiljada maraka, potrošili su manje i od prvobitnog plana.

Mada nije najjasnije ni na šta su potrošili 535 hiljada maraka, s obzirom na ekonomske sankcije koje je Njemačka uvela RS.

Predstavništvo u Srbiji potrošilo je umjesto planiranih 930 hiljada, 910 hiljada maraka, a slična situacija je i u Belgiji gdje su potrošili 5 hiljada manje nego što su dobili. Budžet je probijen u Predstavništvu RS u Izraelu, gdje su umjesto planiranih 320 hiljada maraka potrošili 326 hiljada.

– Silni milioni su otišla na lobiranje, a mi sve manje prijatelja imamo. Odnosno, nemamo ih. To uglavnom služi za stranačko udomljavanje i to nesposobnih kadrova. Ako su uz sve te pare u potpunosti izolovali RS, to jasno govori na kakvom smo putu – smatra Milan Miličević, predsjednik SDS.

Trend povećanja izdvajanja za lobiranja se nastavlja i u ovoj godini. Tako je u prijedlogu budžeta RS za 2024. godinu planirano povećanje novca za rad ovih predstavništava za 990.000 maraka, sa 6 miliona i 110 hiljada na 7 miliona i 100 hiljada maraka. Ovih skoro milion maraka će najvjerovatnije otići za osnivanje i rad novog predstavništva RS u Šangaju, piši Vijesti.ba.

Iako Izbornoj jedinici 2, geografski gledano, pripadaju svega četiri lokalne zajednice u Republici Srpskoj, sigurno će biti interesantno kada je u pitanju borba za poziciju (grado)načelnika, jer govorimo o tri grada i samo jednoj opštini: Gradiška, Prnjavor, Laktaši i Srbac.

U ove četiri lokalne sredine, trenutno suvereno vladaju kandidati SNSD-a: Zoran Adžić (Gradiška), Darko Tomaš (Prnjavor), Miroslav Bojić (Laktaši) i Mlađan Dragosavljević (Srbac).

Svi oni su se ponovo kandidovali za (grado)načelnike i neće tako lako prepustiti udobnu funkcionersku fotelju.

Od pobrojanih, gotovo je izvjesna pobjeda jedino Miroslava Bojića u Laktašima, jer, kako smo uspjeli da saznamo, opozicija nije našla kandidata koji mu se može suprotstaviti. To je za “Nezavisne novine” potvrdio i sam Bojić.

“Mislim da neću imati protivkandidata”, rekao je aktuelni gradonačelnik Laktaša.

Uvjerenje u pobjedu sigurno da gaji i Zoran Adžić, prvi čovjek Gradiške, koji će 6. oktobra tražiti svoj treći mandat.

Ipak, kako su nam kazali dobro upućeni u politička dešavanja u gradu na Savi, Adžićeva kandidatura nije bila podržana jednoglasno, a već se odavno govori o velikim problemima u Gradskom odboru SNSD-a, odnosno dijelu članstva koji je bio otvoreno protiv Adžića.

Da stvari nisu idealne, svjedoči i to što će jedan od Adžićevih protivkandidata za gradonačelnika biti Željko Sladojević, koji je nedavno napustio SNSD, a bio je i sekretar ove stranke u Gradišci.

On će sa sobom, uvjereni su naši izvori, povući dio glasova SNSD-a, a radi se, ističu, o ljudima koji su nezadovoljni Adžićevim radom.

Pored ove dvojice, i opozicija će imati svog kandidata, a riječ je o Radislavu Dončiću, narodnom poslaniku iz Narodnog fronta. Ipak, Dončiću se u ovom političkom trouglu daju najmanje šanse za pobjedu.

“Najviše šanse za pobjedu ima Zoran Adžić. Sigurno će gospodin Sladojević imati podršku od strane nezadovoljnih članova SNSD-a, ali mislim da će uspjeti da odvuče i dio glasova gospodinu Dončiću, pogotovo ako se zna da ni on nema podršku kompletne opozicije”, ispričao je “Nezavisnim” dobro upućen izvor.

U Prnjavoru će, bar na papiru, biti dva jaka kandidata.

Ipak, Darko Tomaš, aktuelni gradonačelnik “Male Evrope”, svakako je favorit protiv Milana Petrovića, jednog od mlađih narodnih poslanika iz SDS-a, a koga će na izborima podržati opozicione stranke.

Nadaju se da bi ovoga puta mogli da budu ozbiljniji takmac vladajućoj koaliciji, jer su na prethodnim izborima poraženi sa gotovo 3.000 glasova razlike. I tada su, baš kao i na ovim izborima, u Prnjavoru bila samo dva kandidata za gradonačelnika.

Isto toliko kandidata, po svemu sudeći, biće i u jedinoj opštini koja teritorijalno pripada Izbornoj jedinici 2 – Srpcu.

Mlađan Dragosavljević, načelnik ove lokalne zajednice, koji dolazi iz SNSD-a, nastojaće da zadrži mandat do 2028. godine.

Za razliku od izbora 2020, kada je imao dva protivkandidata i kada je pobijedio ubjedljivo, sada će imati samo jednog, a to je Želimir Urić, predsjednik Opštinskog odbora SDS-a u Srpcu, koji će biti jedan od najmlađih kandidata za načelnika u Republici Srpskoj.

Njegovu kandidaturu podržala je kompletna opozicija, odnosno PDP, Narodni front i pokret Za pravdu i red, što će svakako biti značajna činjenica.

Ali, treba dodati i da će i Dragosavljević i Urić praktično do izbora osluškivati dešavanja unutar vladajuće koalicije, koja u Srpcu, kako nam je potvđeno, nije baš na stabilnim nogama. Pominje se da veliko nezadovoljstvo vlada u Ujedinjenoj Srpskoj, ali i DNS-u, koji je, podsjećanja radi, na izborima 2020. godine imao svog kandidata za načelnika Srpca Sašu Ilića i koji je tada imao više glasova nego kandidat opozicije.

Iz Ambasade Rusije u BiH rečeno je Srni da su pojedini ambasadori Upravnog odbora Savjeta za sprovođenje mirovnog sporazuma ponovo izašli sa antidejtonskom i licemjernom izjavom u vezi sa zakonima koji su usvojeni u Republici Srpskoj.

Јoš jedanput naglašavamo da je licemjerno kriviti nekoga za kršenje Dejtona ako sam nosiš teret krivice – istakli su iz Ambasade Rusije u BiH, nakon što su ambasadori zemalja članica UO PIK-a optužili Srpsku da uzurpira nadležnosti Centralne izborne komisije BiH objavljivanjem Izbornog zakona Srpske i Zakona o referendumu i građanskoj inicijativi u “Službenom glasniku Srpske”.

Iz Ambasade Rusije su istakli da priznanje Kristijana Šmita kao legitimnog visokog predstavnika od ambasadora Upravnog odbora PIK-a predstavlja grubo kršenje mirovnog sporazuma.

– U izjavi /ambasadora UO PIK-a/ se kaže da niko od lokalnih i međunarodnih aktera ne prijeti Republici Srpskoj. A, brojne sankcije – zar nisu to prijetnje? A, zastrašivanja i ucjene, koje se ponavljaju, kao i ekonomski pritisak – zar nisu to prijetnje? A, pokušaji organizacije “obojene revolucije” – zar nisu to prijetnje? Evo elokventne rečenice iz teksta izjave: Međunarodna zajednica ima sve neophodne alate za zaštitu suvereniteta, teritorijalnog integriteta i multietničkog karaktera zemlje – možda putem etničkih čišćenja? Ili, možda, putem otvaranja BiH za nekontrolisanu migraciju – naveli su iz ruske Ambasade.

Po svemu sudeći, istakli su iz Ambasade Rusije, planirano je da suverenitet i teritorijalni integritet štite posredstvom Ustavnog suda, Suda BiH, Tužilaštva i drugih agencija za sprovođenje zakona.

– Kancelarija visokog predstavnika tvrdi da je napisala više od 300 zakona za evropske integracije BiH. Ti zakoni su usvojeni posredstvom Parlamentarne skupštine BiH. Logično je pretpostaviti da je i parlament korišten kao “instrument”. Ako međunarodna zajednica koristi najviša državna tijela kao “instrument”, onda o kakvom suverenitetu BiH se radi uopšte? Međutim, apsolutno je jasno da upravo takav “suverenitet” odgovara interesima protektoratske neokolonijalističke “međunarodne zajednice” – naglasili su iz Ambasade Rusije.

Iz Ambasade su naveli da je sve što se tiče uređenja BiH, prava i obaveza zajedničkih institucija i entiteta, od kojih je sastavljena BiH, napisano u Ustavu i ostalim aneksima mirovnog sporazuma.

– Uloga međunarodne zajednice nije u mentorskom ponavljanju rečenica, koje se tumače jednostrano, već u podršci političkim snagama koje su na čelu konstitutivnih naroda, kao i drugim političkim subjektim u BiH da uspostave konstruktivan dijalog po pitanjima koja izazivaju različito tumačenje i interpretaciju. Snagu i unutrašnju stabilnost BiH, kao i njene dalje perspektive će određivati mudrost i spremnost političara, intelektualaca i društva da dođu do uzajamno prihvatljivih kompromisnih rješenja. Dejtonski sporazum daje takvu mogućnost. A dalje sve zavisi prije svega od samih Bošnjaka, Srba i Hrvata, kao i drugih, svih građana BiH – zaključili su u Ambasadi Rusije u BiH.

Sud u Strazburu, kao i Ustavni sud, Sud i Tužilaštvo BiH najveći su faktori destabilizacije BiH i čine istorijsku grešku urušavanja ustavnog sistema BiH, ukazao je profesor ustavnog prava Siniša Karan.

Reagujući na mišljenje sarajevske Asocijacije nezavisnih intelektualaca “Krug 99” koja odbacuje, kako kažu, pokušaje navodnih agenata BiH pred Evropskim sudom za ljudska prava da u predmetu “Kovačević” nastoje uključiti i povezati etničku pripadnost sa aktivnim biračkim pravom, profesor Karan je ukazao da je izbor između primjene i neprimjene presuda izbor između očuvanja dejtonske konstrukcije ustavnog mira i njegovog rušenja.

U kolumni za Novinsku agenciju Republike Srpske Karan je istakao da presude Evropskog suda za ljudska prava nisu ništa drugo nego podvala Republici Srpskoj i u funkciji su kontinuirane politike napada na nju u težnji ka stvaranju unitarne “građanske” BiH, koristeći “demokratiju nediskriminacije” kroz sudske presude u procesu unitarizacije i majorizacije.

Kolumnu profesora Karana prenosimo u cijelosti:

PRIMЈENA PRESUDA KROZ IZMЈENU USTAVA ЈE NEGACIЈA DEЈTONA

Primjena ovih presuda kroz izmjene Ustava bila bi negacija Dejtonskog mirovnog sporazuma, posebno dejtonskog Ustava. Ili drugačije rečeno: presudama se želi mijenjati oblik državnog uređenja suprotan društvenim i ukupno istorijskih uslovima nastanka tog i takvog, složenog, multietnički federalnog državnog uređenja, a u konačnom, eliminisati sve federalne elemente i odnose zaštite etnoteritorijalnih karakteristika federalne BiH u pravcu unitarizacije i unitarizma.

Glasna zagovaranja političkog Sarajeva da bi zbog primjene presuda Evropskog sud za ljudska prava “Sejdić – Finci”, “Zornić”, “Pilav”, “Pudarić”, “Kovačević”, BiH morala izvršiti izmjene Ustava BiH i ući u raspakivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma, u pravcu izgradnje novog (antidejtonskog) političkog sistema su još jedan jasan pokazatelj da je Sud u Strazburu presude donosio vodeći se bošnjačkim politikama i njihovom željom da dominiraju u BiH.

Čak suprotno do tada donesenim presudama sličnog karaktera u kojima je ispravno prepoznavao političke realnosti i opterećenja zemalja koje su formalno kršile odredbe Evropske konvencije, ali i konstatovao da još nisu sazrele društvene okolnosti za primjenu. U presudama za BiH se time nisu bavili i uveli i uvode BiH u još veću krizu.

Posebno je interesantno da od svih “dušebrižnika” za suverenu i demokratsku BiH, vladavinu prava i pravnu državu, posebno ustavnost i zakonitost, nisu insistirali na promjeni Ustava kada je bilo pitanje prenosa ustavno pozicioniranih nadležnosti entiteta na nivo saveznih institucija: vojske, policijskih i obavještajnih struktura, Uprave za indirektno oporezivanje, sudova, tužilaštava, i velikog broja ostalih nadležnosti isključivo entiteta.

Naime, ovim presudama se utvrđuje da je BiH diskriminisala svog građanina na osnovu nacionalne pripadnosti i prebivališta, u kontekstu kandidovanja na opštim izborima za članove Predsjedništva BiH i delegate u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.

PRIMЈENOM PRESUDA SRPSKA BI NESTALA, A BiH BI SE PRETVORILA U GRAĐANSKU, UNITARNU BiH

Prema njihovom mišljenju, oni se moraju birati na području cijele BiH, kao jedne izborne jedinice, a ne iz entiteta i bez etničke pripadnosti. Dakle, primjenom ovih presuda Republika Srpska kao visoko autonomna federalna jedinica bi nestala, mehanizmi zaštite Srpske i srpskog naroda bi nestali, a BiH bi se pretvorila u građansku, unitarnu i folklorno multikulturalnu državu, bez konstitutivnosti i federalnog etno-teritorijalnog predstavljanja.

Јednom riječju nestala bi dejtonska BiH i dejtonski Ustav.

Najprostije rečeno: izgubio bi se značaj federalnog predstavljanja naroda u Predsjedništvu, izgubili bi zaštitu vitalnog nacionalnog interesa entiteta u Predsjedništvu, izgubili bi federalno predstavljanje Republike Srpske i konstitutivnog naroda u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH i time bi bili eliminisani svi, dejtonskim Ustavom razrađeni elementi kako mirovnog sporazuma, tako i ustavnih odrednica koje su odraz realnih društvenih i istorijskih okolnosti kako u momentu donošenja Ustava, tako i danas 29 godina kasnije.

Dugoročno, Republika Srpska ne bi bila više izborna jedinica nego bi cijela BiH bila izborna jedinica, i vratili bi se na unitarnu većinsko bošnjačku državu “jedan čovjek jedan glas”, a ne smijemo zaboraviti da nas je upravo ta i takva BiH uvela u tragične sukobe. Ona se pokazala nesposobnom da zaštiti slobodu i prava tri naroda. Zbog toga, ni po koju cijenu ne treba pristati na primjenu presuda Suda u Strazburu, jer je izbor između primjene i neprimjene presuda izbor između slobode i neslobode, između očuvanja mira ili njegovog rušenja.

Ove stavove Republike Srpske potvrdila je i Venecijanska komisija koja je pravilno konstatovala: “Podjela pozicija u državnim organima među konsitutivnim narodima bila je centralni element Dejtonskog mirovnog sporazuma koji je omogućio postizanje mira u BiH. U takvom kontekstu bilo bi teško uskratiti legitimitet normama koje bi, s gledišta nediskriminacije, mogle biti problematične, mada i neophodne za postizanje mira i stabilnosti, te sprečavanje daljeg gubitka ljudskih života”.

PRIMЈENA PRESUDA BILA BI NAЈVEĆI UDAR NA DEЈTONSKU BiH

To bi bio najveći, direktni i finalni udar na sam Dejtonski sporazum, jer je sadržaj tih presuda suprotan samom biću multietnički pluralnog društva, a njihova primjena neodrživa, opasna, politički, sociološki i ukupno društveno nemoguća, društveno neprihvatljiva i neprovodiva.

Od 2006. godine u BiH aktuelna je tema u vezi sa kandidaturom za člana Predsjedništva BiH, kada su Sejdić i Finci kao pripadnici nacionalnih manjina podnijeli apelaciju Evropskom sudu za ljudska prava budući da su bili onemogućeni da se kandiduju za članove Predsjedništva BiH.

Nakon ovoga, i 2016. godine Evropski sud za ljudska prava donio je presudu u predmetu “Pilav”, gdje se podnosilac žalio da je kao Bošnjak diskriminisan zato što se nije mogao kandidovati na izborima za člana Predsjedništva BiH budući da živi na teritoriji Republike Srpske.

U predmetu “Pudarić”, 2018. godine, Evropski sud za ljudska prava je utvrdio da je BiH diskriminisala Svetozara Pudarića u vezi s pravom na kandidaturu za člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda s teritorije FBiH.

Međutim, ne smijemo zanemariti ni izdvojeno mišljenje u predmetu “Sejdić i Finci” u kojem se navodi da se ovim presudama “raspakuje jedan međunarodni sporazum, da li Sud ima pravo da, pružajući pomoć jednom građaninu u ostvarenju ljudskih prava, može biti uzrok rata prije nego prenosilac mira? Јesu li prava aplikanata da se kandiduju na izborima tako neograničena i primoravajuća da ponište mir, sigurnost i javni red uveden za cijelu naciju – uključujući i njih same?

Dejtonskim mirovnim sporazumom konstituisana je BiH koja se sastoji od dva entiteta i tri konstitutivna naroda – Srba, Bošnjaka i Hrvata, dok se prava svih ostalih moraju uvažiti i poštovati, pri čemu se prava jednog od tri konstitutivna naroda ne smiju nikako narušavati u sistemu predstavljanja u institucijama.

Bilo kakva odluka ili promjena koja bi narušila ravnotežu između tri naroda bi bila opasna po samu BiH, jer BiH nije zrela za raspakivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma koji je postignut dugotrajnim i upornim pregovaranjem. Nema idealno najboljeg oblika unutrašnje državne organizacije, državnog uređenja BiH, ali postoji realna društvena podloga opredmećena u dejtonskom Ustavu koja omogućava da nijedan konstitutivni narod ne živi potlačeno, ujedno štiteći ljudska prava svakog pojedinca.

NIЈEDAN NAROD NE MOŽE I NE SMIЈE NAMETNUTI SVOЈE VRIЈEDNOSTI USTAVNOM PORETKU KOЈI BI POGODOVAO SAMO NjEMU

U BiH nijedan narod ne može i ne smije nametnuti svoje vrijednosti ustavnom i političkom poretku koji bi pogodovao samo njemu.

Konsocijacijska demokratija, uravnoteženost, paritet i konsenzus, sa odsustvom bilo kakve premoći ili dominacije saveznog, zajedničkog nivoa federalnim jedinicama (entitetima) ili suprotno, primjenom ustavne podjele nadležnosti jesu istinske “presude” koje su održive i provodive za razliku od rušilačkih presuda Strazbura, presuda negacije dejtonskog balansa.

Emir Suljagić juče je samo jednom izjavom ogolio suštinu bošnjačke politike prema Srbima i Republici Srpskoj, jasno poručujući da u njihovoj viziji Bosne i Hercegovine nema mesta za Srbe, čak ni za one koji su davno umrli. Suljagićeve pretnje nije samo izjave jednog nadobudnog i radikalnog ekstremiste; to je otvoreni poziv na  mržnju i rat.

Njegove pretnje delegaciji Evropske unije koja je imala hrabrosti da se odupre ustaljenom narativu i koja je položila vjence na groblju u Bratuncu i time odali počast ubijenim srpskim civilima, predstavljaju očajnički pokušaj da se zadrži taj narativ u kojem isključivo muslimani imaju monopol na žrtve. Suljagić time demonstrira da je spreman da zastrašuje i prijeti, samo da bi ugušio svaki pokušaj priznavanja srpskih žrtava i muslimanskih zločina.

Suljagićeva patologija je očigledna. On jednostavno ne može da podnese pomisao na ravnopravno priznavanje žrtava i patnji svih naroda u BiH. Umjesto toga, trudi se da nametne svoju iskrivljenu i bolesnu verziju istorije, čime produbljuje mržnju i podjele. Njegova zapaljiva retorika nije izolovan incident – to je srž bošnjačke politike koja poziva na rat i sukobe.

Suljagić i ostatak sarajevske političke elite i dalje žive u prošlosti, prizivajući rat umjesto mira. Ovakva politika ne doprinosi pomirenju, već pokazuje da Srbi moraju biti na oprezu, jer očigledno je da se mir ne nalazi na agendi bošnjaka.
Skandalozno je što bošnjačka politička elita neprestano glorifikuje svoje žrtve dok potpuno ignoriše ili umanjuje srpske. Suljagićeve prijetnje delegaciji EU samo su jedan u nizu incidenata koji potvrđuju da muslimani nemaju hrabrosti da se suoče sa svojim zločinima, već šire mržnju i nepovjerenje. Ovo je pravo lice bošnjačke politike – politika mržnje i netrpeljivosti koja dodatno otežava ili čak čini nemogućim proces pomirenja i suživota u Bosni i Hercegovini!

Srpski narod mora ostati miran i pokazati poštovanje prema svima, bez obzira na provokacije. Dok Bošnjaci očajnički pokušavaju uhvatiti zadnji voz kojim bi ostvarili ratne ciljeve i postaju sve otvorenije agresivni, jer je jasno da dolazi do promjena na geopolitičkom planu u svijetu. Srpska uzdržanost i dostojanstvo u ovim vremenima pokazuju pravu snagu i težnju ka istinskom miru i pomirenju.