Film „Slađana u plavom“ nije samo priča o jednoj velikoj košarkašici. To je priča o vremenu, generaciji, sportu, prijateljstvu i vrijednostima koje ne blijede.
Iza ove dokumentarne priče stoji autor Ljubiša Bajić, koji je kroz razgovore sa Slađanom Golić, njenim saigračicama i trenerima, kao i kroz bogatu arhivsku građu, pokušao da sačuva od zaborava jedan važan dio naše sportske istorije.
O tome šta ga je podstaklo da upravo Slađaninu priču pretoči u film, šta je otkrio tokom rada na projektu i kakve emocije nosi susret sa generacijom koja je ispisivala stranice istorije jugoslovenske košarke, za VrbasMedia govorio je autor filma „Slađana u plavom“ Ljubiša Bajić.
Kako je nastala ideja da snimite dokumentarni film upravo o Slađani Golić?
“Ideja je dugo tinjala u meni, a kada su se konačno stvorili svi potrebni uslovi i poklopile kockice, došlo je do realizacije ovog projekta. Slađana Golić je svojom nevjerovatnom karijerom, harizmom i tragom koji je ostavila u reprezentativnom dresu ispisala zlatne stranice naše sportske istorije. Njena priča je sama po sebi sjajan filmski scenario, a moj dugogodišnji motiv bio je da upravo kroz filmsku traku sačuvamo to vrijedno nasljeđe za buduće generacije.”
Šta Vas je u njenoj životnoj i sportskoj priči najviše inspirisalo?
“Prije svega, ljubav i potpuna posvećenost košarci koju je Slađana nosila u sebi kroz čitavu karijeru. Osim njenih vrhunskih sportskih rezultata, fascinirala me je njena mentalna snaga i nevjerovatna energija. Njena životna priča nije samo svjedočanstvo o sportskim uspjesima, već lekcija o karakteru i uzor koji pokazuje kako se pravim vrijednostima stiže do samog vrha. Ta spojivost vrhunskog profesionalizma i ljudske topline bila je moja najveća inspiracija da ovu priču pretočim u film.”
Koliko je trajalo istraživanje i prikupljanje arhivskog materijala za film?
“Većinu arhivskog materijala — fotografije, snimke utakmica i isječke iz novina — dobili smo od same Slađane Golić. Međutim, kada smo tokom postprodukcije naišli na izazove sa arhivskom građom, veliku pomoć pružila nam je Narodna i univerzitetska biblioteka Republike Srpske, i ovom prilikom im se neizmjerno zahvaljujem.”
Koji je bio najveći izazov tokom snimanja i montaže?
“Nije to bio izazov, a ne mogu reći ni da je to bio problem, ali logistika je definitivno najvažnija u procesu produkcije. Na primjer, kada smo snimali izjave u Beogradu, trebalo je uskladiti četiri osobe da snimamo istog dana — mislim da smo tek iz trećeg pokušaja uspjeli da dogovorimo zajednički termin za snimanje.”
Šta ste željeli da publika ponese iz filma?
“Želja mi je bila da publika osjeti onaj istinski, zajednički sportski duh i poštovanje koje je krasilo Slađaninu generaciju. Sjajne reakcije koje smo doživjeli u Beogradu i Banjaluci, gdje su nam ljudi prilazili sa suzama i osmijehom, pokazale su da smo uspjeli u našoj namjeri.”
Koliko vam je bilo važno da prikažete Slađanu Golić kao osobu, a ne samo kao sportsku legendu?
“To mi je bilo izuzetno važno i ključno u ovom projektu. Svi znamo za Slađanu Golić sa sportskih terena — za njene trofeje, medalje, koševe i nevjerovatne uspjehe u reprezentativnom dresu. Međutim, ono što zapravo nosi ovaj film jeste upravo njena ljudska strana. Željeli smo da prikažemo Slađanu van svjetla reflektora — njenu toplinu, harizmu, način na koji se ophodi prema ljudima i zajedništvo koje je gradila svuda oko sebe. Upravo ta njena iskrena ljudska emocija je ono što čini srž ove priče.”
Film obiluje emotivnim svjedočenjima. Da li je postojao trenutak tokom snimanja koji je posebno dirnuo i vas kao autora?
“Cijeli proces je bio nabijen iskrenim emocijama. Ono što me je najviše dotaklo kao autora jeste njihova nevjerovatna povezanost i poštovanje njenih saigračica i trenera kada govore o Slađani. Iako je prošlo mnogo vremena, ta povezanost koja i danas traje osjetila se u vazduhu tokom snimanja svakog intervjua.”
Kako je izgledala saradnja sa Slađanom Golić?
“Slađana je pristupila filmu baš onako kako je nekad pristupala reprezentativnom dresu — odgovorno, s puno pažnje i koncentracije. Vjerovala je u viziju koju imam i ispoštovala je do samog kraja.”
Spomenuli ste da je prvobitno verzija filma bila duža. Šta vam je bilo najteže izostaviti?
“To je kao kada roditelja pitate koje dijete više voli (smijeh). U montaži je ostalo zaista mnogo zanimljivih priča i anegdota, i najradije bih sve to ubacio u konačnu verziju filma da je bilo izvodljivo. Međutim, zbog same dramaturgije, tempa i ritma filma, neke priče su jednostavno morale biti izostavljene. Svaki rez na materijalu bio je težak, ali filmska forma ima svoja pravila koja smo morali poštovati kako bismo dobili konačan, zaokružen i dinamičan proizvod.”
Kakve su bile reakcije publike nakon premijera u Beogradu i Banjaluci i da li vas je nešto posebno iznenadilo?
“Iznenadila me je ista reakcija publike u Beogradu i Banjaluci. Poslije projekcije nam je prilazila i zahvaljivala što smo ih nakratko vratili u neka bolja i srećnija vremena.”
Koliko vam je značilo što je film svoj festivalski život započeo upravo na Festivalu sportskog filma na Zlatiboru?
“„Međunarodni festival sportskog filma na Zlatiboru i dokumentarni film „Slađana u plavom“ njeguju potpuno iste sportske vrijednosti — čuvaju uspomene od zaborava i podstiču mlade generacije da se bave sportom.
Ove godine festival je imao i poseban program posvećen ženama u sportu i autorkama. Iz tih razloga mi je izuzetno drago što je film doživio svoju premijeru upravo na Zlatiboru, jer se naša vizija savršeno poklopila sa ovogodišnjim duhom i porukom festivala.”
Očekujete li da će film biti prikazan i na drugim međunarodnim festivalima?
“Iskreno se nadam i vjerujem da je ovo tek početak festivalskog života filma „Slađana u plavom“. Već smo dobili zvaničan poziv za Budva Sports & Arts Film Festival (BSAFF), koji se održava od 17. do 20. septembra. Ovaj festival je izuzetno značajan jer najboljim ostvarenjima omogućava direktan plasman na završni svjetski festival u Milanu.
Takođe, mislim da smo na odličnom putu da finalizujemo prikazivanje filma na Međunarodnom festivalu sportskog filma „Krasnogorski“ u Rusiji. To je najveći festival sportskog filma u istočnoj Evropi, čiji je osnivač čuvena ruska klizačica i olimpijska šampionka Irina Rodnina. Pored toga, stupili smo u kontakt i sa Festivalom srpskog filma u Čikagu, tako da ćemo već narednih dana imati više konkretnih informacija o daljim projekcijama širom svijeta.”
Smatrate li da je ovaj film prvenstveno za ljubitelje košarke ili za širu publiku?
“Iako je košarka osnovni motiv i povod za ovu priču, film je definitivno namijenjen široj publici. Svakako će istinski ljubitelji košarke uživati u arhivskim snimcima, utakmicama i podsjećanju na zlatne ere ovog sporta, ali srž filma čini jedna duboko ljudska i univerzalna priča”.
Da li je rad na ovom projektu promijenio vaš pogled na žensku košarku i njeno mjesto u istoriji sporta?
“Nije promijenio moj pogled, već je samo dodatno učvrstio mišljenje koje sam imao. Njihovo mjesto u istoriji sporta je potpuno nezamjenjivo. Generacija kojoj pripada Slađana Golić postavljala je standarde i donosila svjetske i evropske medalje, čime su utrle put budućim generacijama. Ovim projektom, kroz filmsku umjetnost, željeli smo da ženski sport dobije pažnju, priznanje i medijski prostor koji apsolutno zaslužuje.”
Mislite li da je Slađana Golić dobila priznanje kakvo zaslužuje ili je ovaj film i svojevrsna ispravka nepravde?
“Ne bih to nazvao ispravkom nepravde, prije svega ovaj film je nastao iz želje da se Slađani, kao jednoj od najvećih košarkaških legendi našeg podneblja, oda priznanje na način koji će trajati — kroz filmsku traku. Ovaj projekat je naš doprinos tome da njeno ime i uspjesi nikada ne izblijede iz sjećanja.”
Koliko je bilo važno da u filmu govore njene bivše saigračice i treneri?
“To je bilo od presudnog značaja za kompletnu sliku i emociju filma. Bez njihovih svjedočenja, priča ne bi bila potpuna. Saigračice i treneri su ljudi koji su sa Slađanom dijelili i suze i smijeh, prošli kroz teške pripreme, karantine i doživjeli one najsvjetlije trenutke. Njihove izjave donijele su filmu novu dimenziju — pokazujući koliko je Slađana bila cijenjena i voljena ne samo kao vrhunska košarkašica već i kao sjajan čovjek i stub zajedništva u timu. Upravo kroz njihove anegdote i sjećanja uspjeli smo da prenesemo tu autentičnu atmosferu iz svlačionice i sa terena direktno na veliki ekran.”
Šta biste voljeli da mlađe generacije, koje nisu gledale Slađanu Golić na terenu, nauče nakon gledanja filma?
“Rad, odricanje i posvećenost — to je ona glavna poruka koju šaljemo mlađim generacijama kroz ovaj film. Želja mi je da vide koliko je važno svakom treningu i utakmici pristupiti odgovorno, s puno pažnje i koncentracije.
Pored toga, volio bih da nauče šta znači istinski timski duh i međusobno poštovanje. Košarka i sport uopšte nisu samo statistika i pobjede, već izgradnja karaktera, prijateljstva za cijeli život i njegovanje vrijednosti koje čovjeka čine velikim i van terena. Ako makar dio te Slađanine energije i pristupa prenesemo na njih, naš film je u potpunosti ispunio svoju misiju.”
Da li već razmišljate o novom dokumentarnom filmu i hoće li i on biti posvećen nekoj sportskoj legendi?
“Ideja uvijek ima (smijeh). Naše podneblje je bogato vrhunskim sportistima koji su ostvarivali nevjerovatne rezultate, ali i onima čija je životna i sportska priča sama po sebi već odličan scenario za veliki ekran. Puno je nezaboravnih priča koje zaslužuju da budu ispričane, ali jedno je sigurno — planiram da se i u budućnosti zadržim upravo na formi sportskog dokumentarnog filma.”
Kada danas pogledate završeni film, postoji li scena ili kadar na koji ste posebno ponosni?
“Teško je izdvojiti samo jedan kadar ili scenu, ali bih iskoristio priliku da se zahvalim košarkašicama Mladog Krajišnika iz Banjaluke, sa kojima smo snimali nekoliko scena za potrebe filma, kao i njihovom generalnom menadžeru Brani Čovićkoviću.
Na kraju ovog intervjua, htio bih da spomenem i producentsku kuću World Media, producenta Miroslava Janjanina i snimatelja Zorana Savića, koji su nesebično pomogli realizaciju ovog projekta i izlazili u susret svim zahtjevima koje je nosio ovaj film.”
TEKST KOJI JE SPIKER ČITAO PRIJE DODJELE POSEBNOG PRIZNANJA ZA DOPRINOS FILMSKOJ UMJETNOSTI I SPORTU
Sanjajte svoj san, meni se ostvario. Igrajte košarku, vjerujte u sebe.
Rekla je prije nekoliko godina junakinja ovog filma, Banjalučanka Slađana Golić.
Jugoslovenska košarkašica, heroina iz perioda od 1980. do 1992. godine.
Za reprezentaciju bivše zajedničke zemlje odigrala je 465 utakmica, što je svjetski rekord po broju odigranih utakmica za jedan nacionalni tim. Slađana je, kao dio tog sportskog kolektiva, ponosna vlasnica olimpijske, svjetske, evropske i drugih medalja.
Film „Slađana u plavom“ oživljava duh jedinstva, žrtve i vječnog šarma neponovljive sportske generacije.
Novinar: Marijana Bogdanović
