Kategorija: Ekonomija

  • Građani Srpske ubjedljivo najviše para troše na hranu

    Građani Srpske ubjedljivo najviše para troše na hranu

    Sindikalna potrošačka korpa za jul iznosi 2.608 KM i prosječna plata ju je pokrivala sa 54,29 odsto.

    Prema podacima Saveza sindikata porodice u Republici Srpskoj su najviše novca trošile na prehranu 1.178 KM.

    – Za stanovanje i komunalne usluge bilo je potrebno izdvojiti 650 KM, za prevoz 225, nabavka odjeće i obuće koštala je 201 KM, dok je za tekuće održavanje domaćinstva u julu bilo potrebno izdvojiti 149 KM – navodi se u saopštenju.

    Prosječna neto plata u Republici Srpskoj isplaćena u julu ove godine iznosila je 1.416 KM i manja je za 10 KM u odnosu na prosječnu neto platu isplaćenu u junu.Najviša prosječna plata u Republici Srpskoj u julu mjesecu 2024. godine isplaćena je u oblasti finansijskih djelatnosti i djelatnosti osiguranja i iznosi 1.909 KM, a najnižu prosječnu isplaćenu platu dobili su radnici u građevinarstvu u iznosu od 1.115 KM. Niske prosječne plate u julu primili su radnici zaposleni u prerađivačkoj industriji u iznosu od 1.224 KM, djelatnosti pružanja smještaja, pripreme i posluživanja hrane, hotelijerstvo i ugostiteljstvo 1.132 KM, te oblasti saobraćaja i skladištenja u iznosu od 1.126 KM.

  • Ekonomisti za oporezivanje ekstraprofita banaka u BiH

    Ekonomisti za oporezivanje ekstraprofita banaka u BiH

    Bankama u Bosni i Hercegovini treba uvesti porez na ekstraprofit kako je to urađeno ranijih godina u Mađarskoj i još nekim zemljama Evropske unije, prijedlog je nekolicine domaćih ekonomista koji su iznijeli u razgovoru za BL portal.

    Pošto iz godine u godinu banke bilježe enormne zarade, ovim potezom država bi ih destimulisala u namjeri da baš toliko zarađuju, odnosno natjerala da smanje kamate, naknade i provizije ili bi, ako se to slučajno ne bi desilo, od novog poreza bar napunila budžetska kasa.

    Banke u BiH su samo u prvoj polovini ove godine ostvarile dobit od 463 miliona KM, što je čak za 100 miliona više nego u istom periodu prošle godine.

    „Njihova dobit je astronomska, a sve veći je broj slučajeva, pošto su banke u stranom vlasništvu, da tu dobit iznose iz BiH. Dakle, država je odavno trebala da ove rekordne profitne stope koje su iznad normalnih, dodatno oporezuje i da onda taj novac iskoristi za neke društveno korisne svrhe, odnosno da napravi pritisak na banke da smanje cijene svojih usluga koje se konstantno povećavaju, a već odavno su previsoke“, kaže za BL portal ekonomski stručnjak Igor Gavran.

    On napominje da stanje u kojem neko ostvaruje abnormalan profit na štetu drugih, odnosno na štetu građana, ukazuje na jasan poremećaj na tržištu. Ima i onih koji zagovaraju blaži pristup prema bankama. Ekonomista Saša Stevanović predlaže da se banke uvjere da same u većoj mjeri pokažu svoju društvenu odgovornost.

    „Država je svojim mjerama napravila ambijent u kojem je profit banaka veći. Mislim da je pogrešno u ovom momentu da država uvodi poreze, ali svakako da treba apelovati na banke da podrži programe usmjerene prema stanovništvu. Banke su profitno orijentisane, ali to ne isključuje da banke ne mogu da naprave vrtić, školu, da vrate nešto društvu zbog toga što imaju veći profit“, kaže Stevanović.

    Trenutno država od sve veće dobiti banaka nema mnogo vajde, naglašavaju i drugi ekonomisti, jer banke sa stranim vlasnicima, poput NLB Banke, Unicredit ili Addiko banke, dobit šalju u svoje matične centrale.

    „Strane banke su došle kod nas i za taj posao su donijele inicijalni kapital. Kako smo mi narod koji štedi novac, banke su prepoznale tu situacije i praktično transferišu novac u inostranstvo, jer smo im dozvolili da naplaćuju nešto što nije nikakav rizik. Sav višak koji su banke zaradile poslale su u svoje matične centrale, jer nemaju interesa za plasman na domaćem tržištu“, objašnjava za BL portal ekonomista Zoran Pavlović.

    I konkretni podaci za prošlu godinu pokazuju da milioni dobiti odlaze u inostranstvo. NLB Banka Banjaluka, kao jedna od banaka u stranom vlasništvu, druga je po ostvarenoj dobiti u ovoj godini, sa zaradom od 37,71 milion KM u prvih šest mjeseci, u odnosu na 29,63 miliona maraka za isti period lani.

    Od prošlogodišnje, ukupne dobiti oko 15 miliona otišlo je van zemlje njihovim vlasnicima. U slučaju Unicredit banke Banjaluka, još jedne strane banke, kompletna neto dobit od 22,7 miliona KM iz prošle godine raspoređena je u dividendu koja je isplaćena akcionarima.

    „Birokratsko ograničavanje kamatnih stopa bi izazvalo otpor banaka, ali uvođenjem poreza na profit banke bi shvatile da prevelike zarade znače i preveliko davanje državi, pa bi smanjile zarade i troškove i na taj način se prilagodile potrebama tržišta“, smatra Pavlović.

    U trenutnoj situaciji, dok profiti rastu, a inostrani vlasnici zadovoljno trljaju ruke, oni koji upravljaju bankama kod nas za velike profite su posebno dobro nagrađeni od vlasnika. Konkretno, što je veća dobit, veće su i nagrade koje posebno dobijaju. U zvaničnim odlukama koje su banke dužne da dostave Banjalučkoj berzi, sakriveni su baš podaci o zaradama, naknadama i drugim primanjima prvih ljudi banaka.

    Tako su recimo u odlukama Unicredit i NLB banke zatamnjeni podaci o bruto iznosima za te potrebe. Isti slučaj je, recimo, i kod Addiko banke, s tim što oni članove Uprave i direktore banke nagrađuju po procentualno definisanom Okviru za stimulaciju povećanog radnog učinka.

    U svakom slučaju, u postojećoj situciji sve je podređeno što većem profitu banaka, a da ne postoji mehanizam koji bi realno izvagao moraju li usluge i bankarski rizici baš toliko da koštaju građane i privredu.

  • Na šta predstavništva Srpske u inostranstvu?

    Na šta predstavništva Srpske u inostranstvu?

    O rezultatima rada predstavništava Republike Srpske u inostranstvu, malo se zna. Ali, ono što je dobro poznato jeste da imaju siguran budžet, koji se stalno povećava. Zasluženo? Ili, ipak, ne?

    Podsjetimo da Srpska ima osam predstavništava. Za rad kancelarija Austrije, Rusije, Amerike, Srbije, Belgije, Njemačke, Grčke i Izraela, Vlada je početkom ove godine predvidjela 7,1 miliona KM. Međutim, novom odlukom, koja tek treba da stupi na snagu, taj iznos je povećan na 7,7 miliona KM. Osim toga, lani je donesena odluka o osnivanju predstavništva Кini, sa sjedištem u Šangaju, za šta je namijenjeno gotovo milion KM.

    “Uvijek može bolje”

    Iako je i sam premijer Srpske Radovan Višković, znao biti strog kada je u pitanju rad predstaništava, čak u tolikoj mjeri da je svojevremeno izjavio da neka od njih nisu opravdala ni svoje postojanje, Vlada Srpske ni najmanje nije stroga kada, ista ta predstavništva, zatraže “malo” više novca.

    -Uvijek može bolje – kaže za “Srpskainfo” i ministar za evropske integracije i međunarodnu saradnju Zlatan Klokić, što nas navodi da se zapitamo – da li je ikad bilo bolje?

    Predstavništva bi, po pravilu, trebalo da promovišu Srpsku u inostranstvu, da unaprijeđuju saradnju s institucijama i organizacijama, da dovode strane investitore, koji bi svojim kapitalom, otvorili neka nova radna mjesta. Ono što, zapravo, najviše rade, jeste priprema terena za posjete zvaničnika Srpske, a priča se i da obilaze različite manifestacije, na kojima šire dobar glas o Srpskoj, što, očigledno, iz godine u godinu, postaje sve skuplje. A, koliko se taj glas daleko čuje?

    -Predstavništvo Republike Srpske u Austriji je tražilo nekih 700.000 KM, u Ruskoj Federaciji manje od 100.000, u Srbiji oko 30.000 KM. To su aktivnosti koje nisu bile predviđene planom, a tiču se, prije svega, promocije Republike Srpske u zemljama koje su tražile ta sredstva – ovako ministar Klokić obrazlaže najnovije povećanje sredstava za rad predstavništava, uz poruku da oni svoje izvještaje redovno podnose Vladi Srpske.

    -Naravno da postoji prostora za napredak. Vlada i Ministarstvo donose odluke u kojem pravcu oni treba da imaju aktivnosti, kako bi i njihovi rezultati bili bolji i vidljiviji – zaključio je Klokić.

    Bez rezultata

    Bolje, pa čak i vidljive rezultate predstavništava, nije uočio ekonomista Zoran Pavlović.

    -Očigledno je da je to trošenje novca bez ikakve koristi i efekta po građane Republike Srpske. Imajući u vidu činjenicu da imamo velike probleme u održavanju likvidnosti budžeta Republike Srpske, imajući u vidu velike probleme koje imamo u privrednom životu, apsolutno je nedopustivo i bez opravdanja produžavanje ugovora od kojih nemamo koristi, a kamoli nastavak povećanja iznosa za njihov rad. Plaćate nekoga ko ništa ne radi u inostranstvu i još za to i ne odgovara – kategoričan je Pavlović.

    Mišljenja je da ne trebamo ni imati predstavništva koja, kako kaže, ovako (ne)rade.

    (Ne)transparentnost

    I diplomata i publicista Branko T. Nešković, smatra da povećanje sredstava predstavništvima nema nikakvog utemeljenja u rezultatima njihovog dosadašnjeg rada. Kaže da bi bilo bolje smanjiti njihov broj i preraspodjelom sredstava pojačati podršku onima koja su opravdala svoja osnivanja. Ono u Beogradu, prema njegovim riječima, primjer je dobrog rada.

    -Treba imati u vidu da privredna predstavništva, u zemljama prijema, nemaju diplomatski status i da im je mnogo teže ostvarivanje kontakata s institucijama i visokim zvaničnicima u zemlji prijema. Iz tog razloga im je potrebno mnogo više diplomatskog znanja, posvećenosti, rada i snalažljivosti. Da bi predstavništvo uspjelo u svojoj misiji, neophodan je kvalitetan odabir šefova, odgovarajuća obuka zaposlenih, dnevna komunikacija s privrednim subjektima, lokalnim zajednicama, turističkim organizacijama, univerzitetima, sportskim kolektivima… – naglašava on, uz poruku da transparentnost nije odlika, ne samo predstavništava, nego i aktuelne Vlade .

    FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJAFOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
    O predstavništvu u Kini, kaže sljedeće:

    -Moglo bi biti zanimljivo, s obzirom na značaj Kine u novijim geopolitičkim odnosima, ali sam, poučen dosadašnjim iskustvom, skeptičan i kada je riječ o tom predstavništvu.

  • Privreda u RS u problemu: Zbog jednog feninga poslove im uzimaju druga tržišta

    Privreda u RS u problemu: Zbog jednog feninga poslove im uzimaju druga tržišta

    Veliki broj inostranih partnera koji posluju sa privrednicima u Srpskoj uskoro bi mogli da se okrenu drugim, povoljnijim tržištima, koji nude bolje uslove po brojnim stavkama, upozoravaju privrednici.

    Radovan Pazurević, vlasnik kompanije “Sanino” iz Dervente, koji je ujedno predsjednik Područne privredne komore Doboj, kazao je u razgovoru za “Nezavisne” da je sve manje ponuda iz inostranstva, a koje su i inače bile skromne.

    “Jedan od razloga zbog čega je tako je nepovoljan ambijent poslovanja na ovim prostorima, cijene i, naravno, nedostatak stručnih kadrova”, kazao je Pazurević.

    Naime, kako ističe, ovo je dodatni udar na već oslabljenu privredu Srpske, te dodaje da dosta domaćih privrednika ne zna šta će raditi iduće godine.

    “Prvenstveno kad govorimo o cijenama, prilikom razgovora o potencijalnim ugovorima nama se odmah pokazuju cijene koje su mnogo niže nego kod nas, prije svega to su Indija, Vijetnam, Kambodža, zemlje gdje je tržište rada daleko fleksibilnije nego kod nas i mi smo u jako nepovoljnoj situaciji kada je u pitanju perspektiva i razvoj naše privrede”, pojasnio je Pazurević.

    Dodao je da je cijena ta koja diktira broj sklopljenih ugovora, te, kako kaže, zbog jednog feninga se poslovi prenose na druge lokacije.

    “Ukoliko je naša cijena veća u odnosu na ponudu u Indiji, strani partneri se lako odluče da odlaze kod njih”, ističe Pazurević i dodaje da je nedavno ostao bez dugogodišnjeg inostranog partnera upravo zato što su mu ponuđene niže cijene firme iz Indije.

    “Svi koji dolaze sa strane dolazili su zbog toga što je kod nas bila jeftina radna snaga, mi smo imali obučenu radnu snagu, a toga sada više nema, tako da se oni lako odluče za druga tržišta”, kazao je Pazurević.

    Da su poslovni planovi već u pripremi za narednu godinu, ali i da strani partneri traže od domaćih privrednika niže cijene proizvoda, kaže i Pero Ćorić, predsjednik Privredne komore Republike Srpske.

    “Imam informaciju upravo sada kada strani partneri kontaktiraju naša privredna društva da od mnogih traže da u svojim kalkulacijama, u svojim ponudama daju i određene benefite i popuste, odnosno niže cijene kako bi mogli da sklope ugovore”, kazao je Ćorić i dodao da domaći privrednici imaju konkurenciju sa drugih tržišta, koja je povoljnija.

    “Postoji konkurencija firmi iz drugih zemlja, tipa iz Indije, gdje su cijene niže nego kod nas i naši privrednici, kad izađu sa konačnim cijenama i ponude to stranim partnerima, vrlo teško mogu da dobiju nove ugovore”, kazao je Ćorić i istakao da već u fazi dogovaranja inostrani partneri traže za sebe povoljnije uslove.

    “Naša preduzeća su prinuđena da zbog povećanja svih troškova, kao što su povećanje plata, veće cijene toplog obroka, prevoza, povećaju cijenu svojih usluga, kako bi bili profitabilni, pozitivno poslovali, a zbog toga ostaju bez ugovora iz inostranstva”, pojasnio je Ćorić.

  • Transparentna korupcija u javnim nabavkama

    Transparentna korupcija u javnim nabavkama

    Slaba konkurencija. Sve neekonomičniji i neefikasniji sistem. Mogućnost zloupotrebe. Vrtoglavi iznosi sklopljenih ugovora, koji završavaju u rukama moćnika.

    Ovako bi to otprilike izgledalo kada bismo vam ispričali kratku priču o javnim nabavkama u BiH.

    Decenija je prošla otkako je usvojen novi Zakon o javnim nabavkama BiH, koji propisuje pravila i procedure kojima se osigurava transparentno, efikasno i racionalno trošenje javnog novca, a nedavno je, u Službenom glasniku, svjetlo dana ugledao i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o javnim nabavkama. Kada se sve sabere i oduzme, mogli bismo zaključiti da smo dobili transparentnu korupciju.

    Profesionalni žalioci
    Prema podacima Evropske unije, iz Izvještaja za prošlu godinu, u BiH više od deset odsto bruto domaćeg proizvoda čini tržište javnih nabavki. To znači da ovaj segment “proguta” nevjerovatnih 4,5 milijardi KM svake godine.

    Tu je i Strategija javnih nabavki za period od 2024. do 2028. godine, koju je izradila Agencija za javne nabavke BiH, a u kojoj je navedeno da prosječan broj ponuda pada gotovo svake godine, pa je tako, primjera radi, 2016. bio 2,54 odsto, dok je 2022. godine pao na 2,14 odsto. Ono što, takođe, jasno oslikava sliku javnih nabavki, jeste i podatak da je u 2016. godini, udio postupaka sa samo jednom ponudom bio u 41,66 odsto nabavki, a u 2022. godini, u 51,37 odsto.

    Da li je suvišno reći da je na ovom polju potrebno uraditi mnogo više od onoga što je do sada urađeno? I da li je, ako ne i više suvišno, govoriti o nedostatku volje nadležnih da se to i uradi?

    – Vidio sam da je posljednja inicijativa bila da se smanji broj žalbi tzv. profesionalnih žalilaca koji osporavaju nabavke, ali, koliko vidim, vlasti se ne bave izvorom tog problema. Ako vi imate ljude koji znaju kako se provode javne nabavke, ako znaju da ih dobro urade, onda je smanjen prostor za to. Ovdje je ostavljeno mnogo prostora za ljude koji provode javne nabavke da pripremaju tendersku dokumentaciju, tako da može pogodovati nekoj firmi – kaže urednik BIRN BiH, Semir Mujkić i dodaje:

    Monitoring
    -Mislim da nama nedostaje monitoring javnih nabavki, reagovanja na vrijeme, ide se na žalbe, ide se na sudske postupke koji su spori, tako da ćemo s ovim novim izmjenama imati još manje žalbi nego što je bilo ranije, mislim da će se cijeli sistem zatvoriti, da će pogodovati većim ponuđačima, koji će ponovo dobijati tendere po mnogo višoj cijeni, što vidimo na velikim projektima, poput izgradnje tunela, auto-puteva…cijeli sistem je trom.”

    Semir podsjeća na bazu službenih automobila, koju je BIRN izradio, a koja je, kaže, dokazala ono na šta su sumnjali.

    -Kada je riječ o nabavci službenih automobila sa samo jednim ponuđačem, procenat je nekad bio 60, nekad 80. Nemoguće je da neko ne želi da proda, na primjer, “golfa”, a imate deset firmi u BiH koje prodaju “golfove”. Samo se jedna prijavi. To vam pokazuje da postoji dogovor između firmi koje prodaju te automobile – ističe Mujkić.

    Kako se “izvlači” novac
    Javne nabavke su, prema njegovim riječima, jedna od najkorumpiranijih oblasti u BiH.

    -Govorimo o dvije, tri milijarde, a nekad i više, na godišnjem nivou. Tu je najviše novca koji možete da vidite na jednom mjestu u BiH, tako da je apsolutno i najpodložnije korupciji, zato što naše vlasti funkcionišu na taj način. Zapravo, nije to samo specifično za BiH, javne nabavke su podložne korupciji i u zemljama EU, samo je pitanje da li je taj nivo podnošljiv za budžet građana – naglašava Mujkić i dodaje da građani teško mogu razumjeti kako se “izvlači” novac za javne nabavke, zato što je taj sistem i napravljen tako da bude komplikovan.

    -Ali, mislim da oni, kada vide, recimo, nabavku automobila, osvijeste kako to sve izgleda. Sva domaćinstva kupuju auta, znaju koliko koje košta, gdje ga kupuju, koju će opremu tražiti, šta je potreba, a šta luksuz. Mislim da građani vide i da mi, gotovo tri decenije, gradimo auto-put kroz BiH, da se tuneli grade godinama, da se povećavaju cijene…- kaže on i dodaje:

    -Mislim da građani sasvim dovoljno razumiju i da daju jako puno poreza, a da im se to jako skupo vraća. Vide koliko košta da se nešto izgradi. Vide da se vlasti nedomaćinski odnose prema novcu koji im je povjeren, a povjeren im je da bi se građanima vratio kroz, recimo, bolnice. Primjera radi, mi imamo nedostatak vatrogasnih vozila, nedostatak vozila hitne pomoći, a ta vozila i kad se kupuju, nekad se kupe polovna, što se ne može reći za službena.

    Uzalud dokazi
    Na polju javnih nabavki, ukazuje Srđan Traljić iz Transparency International BiH, jedino je unaprijeđen proces transparentnosti.

    -Imamo portal javnih nabavki, svi su postupci objavljeni, sve je dostupno, za razliku od, recimo, oblasti koncesija, gdje često ukazujemo na korupciju. Međutim, tenderi se i dalje štimaju, i dalje institucije za sprovođenje zakona, prije svega Tužilaštvo, ne rade svoj posao, imamo brojne sumnjive nabavke, brojne dokaze za korupciju koji se ne procesuiraju – ističe Traljić.

    Na putu ka Evropskoj uniji, dodaje on, naši lideri se fokusiraju na formu, ali ne i na suštinu.

    -Iako je pisalo da je cilj zakona borba protiv korupcije i kriminala, mnoge izmjene se tiču zahtjeva ugovornih organa, u smislu da oni mogu lakše da dodjeljuju tendere. Jedan dio u kontekstu sukoba interesa je unaprijeđen, ali su i dalje ostale sporne neke stvari, poput one da nema nadzora, da imate jako veliki broj tendera, da Agencija za javne nabavke nema kapacitet da radi kvalitetan monitoring u realnom vremenu i da nema jednostavno nikoga da štiti interese građana, pa ukoliko se drugi ponuđač ne žali, nema ko da spriječi nekakvu zloupotrebu – naglašava on.

    Izmjene su, dodaje, trebale da unaprijede borbu protiv korupcije, ali su, zapravo, otvorile novi prostor za nju.

    -Sada se i mediji više bave ovom temom, znamo koja firma je s kojom strankom povezana, ko koga finansira, ko najviše tendera dobija, čiji sinovi i drugi članovi porodice imaju firme povezane s državom…, ali i dalje nemamo adekvatnu reakciju institucija. Tužioci bježe od toga da procesuiraju slučajeve javnih nabavki – zaključio je Traljić.

     

     

     

  • Naknade i provizije samo rastu, a bankarski konto sve veći

    Naknade i provizije samo rastu, a bankarski konto sve veći

    Kako je moguće da jedan sektor, u ovom slučaju bankarski, ostvaruje tako enormne zarade i profite u odnosu na sve ostale koji se pate u domaćoj privredi? To je samo jedno od pitanja koje se, kažu ekonomisti, jednostavno nameće nakon što su brojke pokazale da se dobit banaka u Republici Srpskoj iz godine u godinu rapidno uvećava.

    Samo u prvoj polovini ove godine banke sa sjedištem u Srpskoj zaradile su 127 miliona maraka, što je, na primjer, skoro tri puta više nego u cijeloj 2016. godini. Tih osam banaka prošle godine su imale dobit veću od 189 miliona, a prije samo pet godina zaradile su 74,2 miliona maraka.

    Na logično pitanje – šta se to desilo u međuvremenu, odgovor je jednostavan. Građani plaćaju previsoke troškove, kaže ekonomista Zoran Pavlović koji podsjeća na, kako kaže za BL portal, ničim utemeljen, a ogroman skok kamata pravdan Euriborom. Sve je pratilo i enormno povećanje cijena naknada, provizija i svih ostalih bankarskih usluga. Od marku do dvije za vođenje računa, postalo je normalno da ta brojka poraste na pet, pa i sedam maraka, pa je i samo postojanje računa odlična prilika da banka završi sa milionskom dobiti.

    „Pokazatelji profitabilnosti rada banaka pokazuju da svi mi, osim visokih cijena namirnica, plaćamo i visoke cijene bankarskih usluga za koje banke plaćaju pet ili 10 odsto poreza na ukupnu dobit. Nešto bi se moralo definisati, ili poput Srbije koja je pokušala sa ograničenjem kamata ili da Poreska uprava RS sve ono što je euriborska kamata optereti sa 50 odsto poreza, jer je u suštini to čisti prihod banaka, a cijenu plaćaju građani koji ovdje više ne mogu da kupe nekretnine i napuštaju BiH“, kaže Pavlović.

    Jedan od najbezobraznijih dijelova priče o bankama su naknade, smatra ekonomski stručnjak Igor Gavran. Astronomski su visoke naknade za takozvano održavanje računa, a radi se o usluzi zbog koje banka praktično nema nikavne troškove.

    „I sve to debelo naplaćuju. Visina provizije kad vi uplatite jednu marku, a provizija je isto toliko, čini vam se i da nije mnogo, ali postoji ogroman broj klijenata i na kraju se skupi i ogroman iznos. Mislim da bi te naknade morale biti drastično smanjene i da nam treba stroga intervencija kako bi one odgovarale stvarnim troškovima, što sada nije slučaj“, objašnjava Gavran za BL portal.

    DOBIT BANAKA U RS

    2016. 45,3 miliona KM
    2018. 74,2 miliona KM
    2023. 189,1 milion KM
    2024. (JANUAR-JUN) 127 miliona KM

  • Evo koliko se Vlada Srpske planira zadužiti u naredne 3 godine

    Evo koliko se Vlada Srpske planira zadužiti u naredne 3 godine

    Vlada Republike Srpske izradila je plan zaduženja za naredni trogodišnji period koji je težak 3,4 milijarde maraka.

    Udokumentu okvirnog budžeta Republike Srpske, a na koji su ministri u Vladi Srpske početkom ovog mjeseca dali zeleno svjetlo, navedeno je da su u periodu 2025 2027. godine planirana ukupna zaduženja od 3,4 milijarde KM. Od tog iznosa na zaduženje u idućoj godini otpada 0,9 milijardi KM, a po 1,2 milijarde u naredne dvije godine.

    Iz Vlade pojašnjavaju da zaduživanje centralne Vlade za period 2025 – 2027. godine obuhvata plan povlačenja ino-kredita po investicionim projektima u implementaciji odobrenim od strane Narodne skupštine Republike Srpske zaključno sa krajem marta 2024. godine, te plan primitaka po osnovu novih kreditnih zaduženja i emisija hartija od vrijednosti u svrhu finansiranja budžetske potrošnje u narednom trogodišnjem periodu, a o čemu će poslanici odlučivati u okviru godišnjih odluka o dugoročnom zaduženju

    – Od ukupnog zaduženja centralne Vlade za idući trogodišnji period u iznosu od 3,4 milijarde KM, 71 odsto je planirano da se realizuje putem spoljnih instrumenata (sve u valuti evro) – stoji u dokumentu okvirnog budžeta Republike Srpske.

    Gledano po godinama, u 2025. godini učešće spoljnih izvora u ukupnom godišnjem zaduženju iznosiće 65,1 odsto, u 2026. godini 77 odsto, dok će u 2027. taj procenat iznositi 68,8.

    Zaduživanje će se u narednom periodu uglavnom vršiti putem fiksnih instrumenata (88,6 odsto) pri čemu će učešće fiksnih instrumenata u ukupnom zaduženju u 2025. iznositi 83,3 odsto, u 2026. godini 84,8, te u 2027. godini 96,3 odsto od planiranog godišnjeg iznosa zaduženja.

    – Učešće zaduživanja putem HoV u ukupnom zaduživanju iznosiće 87,3 odsto, pri čemu u 2025. iznosi 83,3 odsto, u 2026. 82,7 odsto, te u 2027. godini 94,7 procenata od planiranog godišnjeg iznosa zaduženja – navedeno je u dokumentu okvirnog budžeta Republike Srpske.

    U dokumentu koji je izradilo Ministarstvo finansija Srpske stoji da će se investicioni projekti u potpunosti finansirati iz spoljnih izvora, kao rezultat maksimalnog iskorišćavanja pristupa koncesionim izvorima finansiranja (NjB, EIB, EBRD i IFAD). Finansiranje budžetske potrošnje će se vršiti putem domaćih i spoljnih hartija od vrijednosti.

    Javni dug Srpske na kraju marta ove godine iznosio je 5,359 milijardi maraka, odnosno 32,5 odsto BDP-a, a ukupni dug 6,286 milijardi ili 38,1 odsto BDP-a.

    Ministarka finansija RS Zora Vidović je prilikom predstavljanja dokumenta okvirnog budžeta RS navela da Republika Srpska ispunjava sve obaveze te da nije bilo kašnjenja kada je riječ o isplati duga, dodavši da je ove godine vraćeno 450 miliona KM više nego što se Srpska zadužila.

    Garancije
    U dokumentu okvirnog budžeta Republike Srpske za idući trogodišnji period navedeno je da potencijalne obaveze opšte vlade obuhvataju obaveze po osnovu izdatih garancija Srpske, te obaveze po osnovu izdatih garancija jedinica lokalne samouprave, a koje bi mogle pasti na teret budžeta Republike, odnosno budžeta jedinica lokalne samouprave, u slučaju njihovog aktiviranja, piše Glas Srpske.

    Ukupna izloženost Srpske krajem marta po izdatim garancijama iznosi 1,256 milijardi KM. Od navedenog iznosa 11 miliona KM se odnosi na garancije Srpske izdate za zaduženja jedinica lokalne samouprave, 162,1 milion za zaduženja fondova, te 994,9 miliona za javna preduzeća, ali i 88,3 miliona KM za zaduženja zdravstvenih ustanova i Nacionalnog parka “Sutjeska” Tjentište.

     

  • Gase se manje firme u industriji tekstila, kože i obuće u Srpskoj

    Gase se manje firme u industriji tekstila, kože i obuće u Srpskoj

    Već duže vrijeme situacija u industriji tekstila, kože i obuće u Republici Srpskoj ide nizbrdo i privrednici iz ove oblasti ističu da je došlo do zatvaranja nekoliko firmi te da nema novih zapošljavanja, ali da je pred njima jako težak i neizvjestan period što se tiče daljeg poslovanja.

    Naime, ova industrija u Srpskoj uglavnom je izvozno orijentisana, a domaće firme u velikoj mjeri zavise od trendova i izazova koji pogađaju strana tržišta.

    Kako je rekao za “Nezavisne novine” Radovan Pazurević, vlasnik kompanije “Sanino” iz Dervente, koji je ujedno predsjednik Područne privredne komore Doboj, ništa se nije dešavalo u pozitivnom smjeru što se tiče ove privredne grane.

    “Sporadično se jave neki partneri, ali to su sitni ugovori koji ne donose nekakvu dobit, odnosno veliku zaradu, tako da ne mogu popraviti jako lošu situaciju u kojoj smo se mi našli”, kazao je Pazurević.

    Ističe da ova branša drži negativne rezultate u svim mjesecima od početka godine do sada.

    “Smanjen je fizički obim proizvodnje, a smanjuje se i broj zaposlenih. Mi konkretno nismo u našoj firmi otpuštali radnike, na svoju štetu, odnosno na štetu poslovanja smo zadržali isti broj ljudi, ali dešavalo mi se da su ljudi odlazili”, kazao je Pazurević i dodao da su ljudi napustili njihovu firmu iz ličnih razloga.

    “Neki su otišli da rade u inostranstvo, dok su neki od njih otišli da rade sezonu u Hrvatsku ili Crnu Goru”, ističe Pazurević za “Nezavisne novine”.

    Da je situacija u ovoj branši jako loša potvrđuje i Dragutin Škrebić, vlasnik “Škrebić companyja” iz Teslića.

    “Novih ugovora nema, a koliko je loše stanje u ovoj privrednoj grani govori i podatak da je BiH za prvih šest mjeseci ove godine izvezla 70 miliona evra manje obuće nego godinu dana ranije u istom periodu”, kazao je Škrebić za “Nezavisne novine”.

    Ističe da su zbog ovakve situacije manje firme stale sa proizvodnjom te da nema novih zapošljavanja.

    “Jedino firme popune mjesto ako neko napusti, ali novih radnih mjesta nema”, ističe Škrebić za “Nezavisne novine”.

    Da je jako teška situacija te da se manje firme zatvaraju tvrdi Marinko Umičević, tehnički direktor Tvornice obuće “Bema” iz Banjaluke, koji ističe da je kriza u Evropi uticala na ovakvu situaciju u ovoj oblasti.

    “Mi konkretno u ‘Bemi’ imamo 25 odsto manje narudžbi u ovoj nego u prošloj godini. Nismo otpuštali radnike, radimo sve što možemo”, kazao je Umičević za “Nezavisne novine” i dodao da nemaju narudžbi jer, kako objašnjava, ljudi se najlakše odriču kupovine odjeće i obuće.

    Da je neizvjesno, ali jako teško stanje u tekstilnoj industriji smatra i Bosiljka Dejanović, vlasnica firme “Sana Linea” iz Kostajnice.

    “Mi nismo otpuštali radnike, posla imamo, ali radimo vlastitu kolekciju”, kazala je Dejanovićeva za “Nezavisne novine”.

    Dodala je da novih klijenata nema te da su stari još tu, a šta će se dalje dešavati, kako ona kaže, jako je teško prognozirati.

    “Ono što je dobro jeste da najveći dio posla nosi naš brend, odnosno naša kolekcija, jedino što prodaja pada na tržištima na kojima poslujemo”, zaključila je Dejanovićeva.

  • Za samo 5 godina cijena kvadrata stana se uduplala

    Za samo 5 godina cijena kvadrata stana se uduplala

    Prosječna cijena kvadrata stanova u novoj gradnji trenutno je skoro 3.000 KM.

    Prije pet godina, odnosno prije krize izazvane epidemijom kovida kada je sve krenulo drastično da poskupljuje, kvadrat u novoj gradnji koštao je u prosjeku 1.532 KM. S druge strane, u drugom tromjesečju ove godine, kvadrat je koštao tačno 2.947 KM, podaci su Republičkog zavoda za statistiku.

    U ovom periodu, prosječna cijena u Banjaluci je 3.695 KM.

    Međutim, u ovom gradu cijena kvadrata ide i do 5.000 KM, pa i više a riječ je o centru, dok se cijena u naseljima uz centar kreće do 4.000 KM.

    Dok prosječna cijena kvadrata raste, broj prodatih stanova je u opadanju.

    Statistika pokazuje da je od aprila do juna ove godine u Srpskoj prodato 498 stanova, a od čega su samo u Banjaluci pazarena 233 stana.

    Broj završenih prodatih novih stanova u Srpskoj u drugom tromjesečju 2024. godine manji je u odnosu na drugo tromjesečje 2023. godine za 21 odsto. U odnosu na prosječan broj završenih prodatih novih stanova u prošloj godini manji je za 35,7 odsto, podaci su Republičkog zavoda za statistiku.

     

  • Da li se Srpska zbog američkih sankcija nalazi pred finansijskim slomom

    Da li se Srpska zbog američkih sankcija nalazi pred finansijskim slomom

    Protiv Republike Srpske se vodi obojena revolucija čiji je cilj njen finansijski krah, nedavno je izjavio predsjednik Vlade Republike Srpske Radovan Višković.

    Isplata penzija je redovna, uprkos ekonomskom i finansijskom ratu koji se vodi protiv Srpske, poručio je juče direktor Fonda PIO, Mladen Milić. Sudeći po ovim izjavama, kojima se komotno mogu pridružiti i druge slične izjave i poruke najviših zvaničnika Srpske povodom sankcija SAD pojedincima iz vlasti, može se izvući zaključak da nam “spasa nema, ali da propasti nećemo”.

    Citiranom čuvenom rečenicom predsjednika srpske Vlade Nikole Pašića, koju je izgovorio u jeku Prvog svjetskog rata, najbolje se može opisati trenutna ekonomska situacija u Srpskoj i mišljenja njenih najviših političkih funkcionera o stanju u budžetu i javnim fondovima koji su, prema njihovom vlastitom priznanju, kao nikad do sada pritisnuti teretom američkih sankcija.

    – Čim vam neko onemogući normalan, zakonit i neometan pristup tržištu, to je problem. Pritisak na Republiku Srpsku traje posljednje dvije-tri godine, a posljednjih godinu dana intenzivnije zbog sankcija. Imate kompanije i medijske kuće i njihove zaposlene koji su na udaru. Ekonomske sankcije nisu usmjerene samo prema pojedincu, već i prema svim građanima Srpske – izjavio je prije par dana premijer Višković.

    Međutim, uprkos svemu, Višković tvrdi da je finansijska situacija u Srpskoj stabilna, da ekonomski sistem nije pred slomom te da Vlada, kako je istakao, uredno servisira sve svoje obaveze. U sličnom tonu juče je govorio i direktor Fonda PIO, Mladen Milić.

    – Danas, kada se vodi ekonomski i finansijski rat protiv Republike Srpske, možemo reći da budžet Srpske uredno izmiruje sve svoje obaveze koje ima prema penzionerima, ne samo onim u Srpskoj nego i onim koji žive van Republike, a to je više od 55.000 korisnika prava Fonda PIO – poručio je Milić, dodajući da se u posljednjih nekoliko godina penzije isplaćuju čak i nekoliko dana ranije.

    Da li se Republika Srpska nalazi pred finansijskim kolapsom zbog američkih sankcija, da li je protiv nje u toku “obojena revolucija” te da li se protiv nje vodi “ekonomski i finansijski rat”, kako tvrde predstavnici vlasti, javnih institucija i fondova, pitali smo za mišljenje ekonomistu Svetlanu Cenić.

    Prema njenim riječima, protiv Republike Srpske se ne vodi bilo kakav finansijski rat već je Srpska, odnosno njena vlast, kako kaže, ratovala protiv same sebe “obezvređivanjem i uništavanjem svega”.

    – Koje veze ima s bilo kakvim ekonomskim ratom ovoliko zaduženje javnih i državnih preduzeća, zdravstva, dug koji je premašio vrijednost naftne industrije, propali projekti… Pored toga, treba sabrati koliko je međunarodnog novca došlo u Republiku Srpsku, tako da nema pojma o bilo kakvom ekonomskom ili finansijskom ratu protiv Srpske – tvrdi Cenićeva.

    S druge strane, ona navodi da postoje sankcije prema jednom krugu ljudi.

    – Te sankcije nisu usmjerene na cijelu Republiku Srpsku ili njeno stanovništvo. Ko je doveo do propasti svih preduzeća koje sam navela, to stanovništvo Republike Srpske treba da se pita. Zašto su propale “Željeznice”, “Šume”, ne znam da je bilo šta ostalo ekonomski zdravo. Podsjetiću vas da je prije dvije godine čak i “Lutrija Republike Srpske” bila u minusu. Najbolje je sakriti vlastitu neodgovornost i to prebaciti na nekakav ekonomski rat koji se, tobože, vodi protiv Srpske. Nigdje veze – smatra Cenićeva.

    Na konstatacije predstavnika vlasti da je domaći finansijski sistem, uprkos svemu, i dalje stabilan, Cenićeva odgovara da sistem ni približno nije stabilan jer mu, kako tvrdi, fali novca.

    – Pominje se cifra od 810 miliona KM, a ja tvrdim da je to mnogo više. Ko će sanirati zdravstvo, koje se nalazi u kolapsu? Ko će vraćati silne dugove javnih i državnih preduzeća? Nije to samo stvar kratera u budžetu. To su mnogo veće cifre. Što se tiče redovne isplate penzija, poenta je u tome što su ovoj vlasti penzioneri, očigledno, najodaniji glasači pa je zbog toga isplata penzija prioritet. Zbog toga je Fond PIO, odnosno isplata penzija prebačena na trezor. Bez obzira koliko se puni fond uvijek će se isplatiti penzije, a ostalima, šta Bog da! Zato i kasne sve ostale uplate, od doprinosa prosvjeti, zdravstvu i svim ostalima. Treba pitati i dobavljače koliko oni čekaju svoje pare – poručuje Cenićeva.