Kategorija: Ekonomija

Prije tačno 23 godine puštene su u opticaj prve novčanice bosansko-hercegovačke valute konvertibilne marke.

Tog 22. 6. 1998. godine su u opticaj puštene novčanice u apoenima od 50 feninga, 1 KM, 5 KM i 10 KM. U junu 1998. u opticaju je bilo 83 miliona KM, dok je dvadeset tri godine kasnije u finansijskim tokovima BiH pet milijardi KM, što najbolje govori o povjerenju stanovništva u domaću valutu

Uvođenje jedinstvene BH valute bio je vrlo složen proces s obzirom na iskustva sa nestabilnošću valuta iz prethodnog perioda, izazov je bio izgraditi povjerenje bh građana u novu domaću valutu. Naziv za domaću valutu Konvertibilnu marku, inspirisan je njemačkom markom koja se koristila na području cijele Bosne i Hercegovine i čija su pouzdanost i stabilnost upućivali da će i novonastala valuta koja sadrži riječ marka i vezana je za nju biti prihvaćena među svim stanovnicima.

S ciljem da se stekne povjerenje građana dodata je i riječ konvertibilna, što upućuje da CBBiH osigurava njezinu zamjenjivost (konvertibilnost), i tako smo dobili puni naziv današnje valute. Tako se u početku Konvertibilna marka vezala za njemačku marku, i to po kursu 1 KM = 1 DEM. Kasnije, povlačenjem njemačke marke iz opticaja, KM je preuzela kurs njemačke marke prema euru – jedna konvertibilna marka za 0,51129 eura, odnosno jedan euro za 1,95583 konvertibilnih maraka.

Zbog monetarne politike i garantovane stabilnosti KM je vrlo brzo postala dominantno sredstvo u gotovinskim transakcijama, a do kraja 1999. godine postala je i jedino sredstvo plaćanja.

Na novčanicama KM su uvaženi bh. književnici i motivi karakteristični za narode naše zemlje; fragmenti stećaka, knjiga, olovka, naočale, muzički instrument, vekna hljeba i slično.

Prve novčanice je štampala francuska štamparija Francois-Charles Oberthur a štampanje je plaćeno donacijom Francuske vlade. Tokom svih ovih godina, jedno je uvijek sigurno: vrijednost konvertibilne marke, izražena u euru, nikad nije dovedena u pitanje.

Centralna banka Bosne i Hercegovine novčanice domaće valute stavlja u i povlači iz opticaja pridržavajući se strogo pravila valutnog odbora utvrđenog Zakonom o CBBiH, a što znači da svaka novčanica i kovanica KM-a ima novčano pokriće u eurima.

Novčanice u apoenima 20 KM, 50 KM i 100 KM puštene su u opticaj 27. 7. 1998. godine, a novčanice apoena 200 KM u 2001. godini. CBBiH je nadležna da osigura zadovoljavajući kvalitet novčanica u opticaju i aktuelne zaštitne elemente. CBBiH redovno prati razvoj zaštitnih obilježja novčanica i kovanica, te se rukovodi i primjenjuje tehnološki važeće standarde u zemljama Evropske unije, a koje se odnose na kvalitet, vijek trajanja i zaštitne elemente KM. Tako su u proteklih 20 godina iz upotrebe povučene novčanice konvertibilne marke u apoenima od 50 feninga (marta 2003.), 1 KM (decembra 2008.) te 5 KM (decembra 2009.).

Novčanice konvertibilne marke sadrže četiri različita stepena zaštite od krivotvorenja: zaštitna obilježja za javnost, koja se mogu provjeriti bez ikakve opreme, zaštitna obilježja za stručne osobe, koja su vidljiva samo uz pomoć odgovarajuće opreme, strojno čitljiva obilježja koja prepoznaju uređaji za brojanje i sortiranje novca, te zaštitna obilježja koja su namijenjena isključivo za provjeru na uređajima u CBBiH.

Od prvog dana do danas, količina KM gotovog novca je u stalnom porastu. U junu 1998. u opticaju je bilo 83 miliona KM, dok je dvadeset tri godine kasnije u finansijskim tokovima BiH je pet milijardi KM, što najbolje govori o povjerenju stanovništva u domaću valutu.

Konvertibilna marka je državotvorna činjenica i odlučujući korak u kreiranju monetarnog sistema. Stabilnost domaće valute je prva zadaća CBBiH i mjera za uspješnost našega rada.

Stabilnost valutnog odbora i domaće valute kao ključni faktor ekonomske stabilnosti u zemlji, prepoznalo je stanovništvo, a potvrdile i međunarodne finansijske institucije, MMF, Evropska unija i međunarodne agencije prilikom procjene suverenog kreditnog rejtinga za Bosnu i Hercegovinu.

Zbog kasnih mrazeva, prema riječima voćara u Srpskoj, gotovo da i nije bilo berbe trešanja, dok su otkupne cijene od 3,5 KM u trgovinama skočile i do nerealnih sedam KM po kilogramu ove voćke.

Voćari se žale da su vremenske neprilike uticale na slab rod ove godine, ali i na to da su trgovci cijene podigli i do 200 odsto, što, prema njihovim riječima, nije korektno ni prema proizvođačima, ali ni prema krajnjim kupcima.

Dragoja Dojčinović, predsjednik Udruženja voćara RS, kazao je za “Nezavisne novine” da se gotovo može reći da zbog vremenskih neprilika trešnja ove godine nije ni rodila.

“Berba je bila loša, posebno u dijelu Potkozarja. Nešto bolji rod imali su na prostoru Semberije i Majevice, jer nisu imali vremenske neprilike”, rekao je Dojčinović.

Problem je stvorio kasni proljetni mraz, zbog čega berbe gotovo i da nema. Otkupne cijene su solidne, iznose oko 3,5 KM i voćari su njima zadovoljni.

“Uzgoj trešanja je težak jer je zahtjevna biljka, a poskupjela je i radna snaga, kao i zaštita biljaka”, kazao je Dojčinović.

Naveo je da, s druge strane, za kupce, ali i proizvođače problem predstavlja što trgovci cijenu trešanja povećavaju i do 200 odsto.

“Vidimo da su cijene trešanja u supermarketima jako visoke”, naveo je Dojčinović.

Ovakve cijene po trgovinama, po njegovom mišljenju, nisu realne za naš standard.

“Mi otkupnu cijenu nismo imali veću od 3,5 KM. Trgovačka marža je nerealna jer trgovci cijene dižu duplo, a nekada i više od toga”, rekao je on. Ukazao je na to da ovakvo ponašanje nije korektno ni prema kupcima, ali ni prema proizvođačima.

“Dovoljno je da se ugrade oko 20 do 30 odsto, a ne 200 odsto kako neki to rade”, zaključio je Dojčinović.

S druge strane, Nikola Vukota, voćar iz Gradiške, rekao je da je zadovoljan ovogodišnjim rodom trešanja, ali i da on uzgaja devet različitih sorti ove voćke.

“Ono što je cvjetalo prije mraza je opalo, a ono što je cvjetalo poslije je ostalo. Sve to zavisi i od sorti trešanja. Rana sorta je slabo rodila, a ostale bolje”, naveo je Vukota za “Nezavisne novine”.

Uzgoj trešanja je težak jer zahtijeva nekoliko različitih uslova.

“Teška je za uzgoj jer između ostalog mora biti na određenoj nadmorskoj visini”, kazao je Vukota. Istakao je da je otkupna cijena ove godine solidna jer je prethodnih godina bila oko 2,5 KM.

“Cijene trešanja u marketima nisu realne, ali takva je politika i u cijeloj Evropi, ne samo kod nas. Na primjer, u Italiji je kilogram trešanja u marketu 17 evra, a proizvođač dobije jedan evro. Između proizvođača i krajnjeg kupca ima veliki jaz, koji nam pravi problem, a na koji mi ne možemo uticati”, rekao je Vukota.

Rade S. iz Banjaluke je kazao da je prije nekoliko dana otišao u market da kupi trešnje jer ih njegova supruga, ali i djeca obožavaju.

“Razočarao sam se kad sam vidio kolike su im cijene. Bez obzira što porodično svi volimo ovo voće, stvarno mi je to bilo preskupo da kupim”, kazao je ovaj Banjalučanin.

Dodao je da su cijene ranijih godina bile pristupačnije te je bio u mogućnosti da ih kupuje u većim količinama, ali da će ove godine morati da se zadovolji sa svega nekoliko grama omiljene voćke

Vlada Republike Srpske planira oporezovati dividende i prihode od udjela u dobiti preduzeća, zatim prihode po osnovu kamate na štednju građana, te oporezivanje ukupne (bruto) plate.

Iz Strategije upravljanja javnim finansijama Republike Srpske za period 2021-2025. godina, koja je u posjedu portala CAPITAL, kao jedna od mjera definisano je i restrukturisanje poreskog i neporeskog opterećenja.

U Vladi su naveli da je cilj mjere rasterećenje privrede i stvaranje povoljnijih uslova za poslovanje privrednih subjekata Republike Srpske, kroz smanjenje poreskog opterećenja rada i suzbijanja neformalne ekonomije.

„To će dovesti do povećanja konkurentnosti privrede, većeg zapošljavanja stanovnika, povećanja plata zaposlenih radnika u Republici Srpskoj i bolje naplativosti javnih prihoda“, definisali su u Vladi.

Da bi to postigli u Vladi planiraju sprovesti nekoliko aktivnosti među kojima je smanjenje zbirne stope doprinosa, proširenje poreske baze i osnovice poreza na dohodak i poreza na dobit i unapređenje politika indirektnog oporezivanja.

Smanjenje zbirne stope doprinosa

Pod ovom aktivnošću u Vladi navode da je trenutno zbirna stopa doprinosa 32,8 odsto bruto plate, te da prema Programu ekonomskih reformi imaju obavezu daljeg smanjenja te stope i svođenje ukupnog opterećenja rada na nivo iz 2008. godine, odnosno na 30,6 odsto.

Da bi se to postiglo mora se izmjeniti Zakon o doprinosima, a u Vladi su naveli da će se to završiti do 2025. godine, ali su se i ogradili navodeći kao rizike „neblagovremeno usvajanje zakona“ i „negativan uticaj na budžet“.

Proširenje poreske baze i osnovice poreza na dohodak i poreza na dobit
Pravni okvir za oporezivanje dohotka i dobiti u Republici Srpskoj je Zakon o porezu na dohodak i Zakon o porezu na dobit.

„U zavisnosti od sličnih rješenja usvojenih u FBiH, u Republici Srpskoj će se uvesti porez na dohodak i porez na dobit na sve dividende i prihode od udjela u dobiti pravnih lica, zatim oporezivanje prihoda po osnovu kamate na štednju građana, te oporezivanje ukupne (bruto) plate“, cilj je Vlade RS.

Dodaju da neohodnost ponovnog uvođenja oporezivanja dividende proizilazi iz potrebe suzbijanja sive ekonomije u oblasti rada koja se u praksi manifestuje kroz neprijavljivanje zaposlenih ili isplaćivanje jednog dijela plate u koverti, a što predstavlja izvlačenje dobiti iz preduzeća koja je oporezovana stopom od 10 odsto.

Cilj je da i ova aktivnost bude završena do 2025. godine, a da bi se to postiglo moraju biti promijenjeni Zakon o porezu na dohodak, Zakon o porezu na dobit, kao i podzakonski akti za njihovo provođenje.

Unapređenje politika indirektnog oporezivanja

U Vladi su u Strategiju uvrstili i indirektno oporezivanje istakavši da je Nacrt zakona o PDV-u predložen od strane UIO, te da je njime povećan prag za registraciju obveznika sa dosadašnjih 50.000 KM na 75.000 KM ostvarenog prometa ili prihoda.

„Imajući u vidu započete aktivnosti u cilju restrukturiranja poreskog opterećenja na rad kroz vraćanje zbirne stope doprinosa na nivo iz 2008. godine, neophodno je analizirati efekte potencijalnog povećanja stope PDV-a, kako bi se kompenzovalo smanjenje prihoda po osnovu doprinosa“, naveli su u Vladi.

Dodali su da bi se uvođenjem diferencirane stope na osnovne životne namirnice negativan efekat na najugroženije kategorije stanovništva nastojao neutralisati.

U BiH je stopa PDV-a ista od 2006. godine i iznosi 17 odsto.

„Iako još uvijek nema konačne odluke nadležnih o tome da li će doći do povećanja stope PDV-a, potrebno je izvršiti neophodne analize u cilju procjene efekata potencijalnog povećanja i uvođenja diferencirane stope na osnovne životne namirnice“, istaknuto je.

Trivić: Oporezivanje dividende očekivano

Predsjednik Unije udruženja poslodavaca RS Saša Trivić rekao je da je oporezivanje dividende očekivano jer nema zemlje koja to nema.

„Ono o čemu smo mi razgovarali sa Vladom je da ta prikupljena sredstva idu za rasterećenje privrede, tako da će na taj način biti oporezovani oni koji nemaju radnike, a smanjiće se opterećenje rada i mi smo uvijek govorili da taj iznos treba da ode u povećanje plata radnicima“, istakao je Trivić.

Dodao je da se poslodavci zalažu i za promjenu načina obračuna plate, da se pređe na bruto platu.

„Dobro je da radnik shvati da je njegova bruto plata, a ne neto, sada je nezainteresovan za bruto i zajedno sa poslodavcima učestvuje u krađi poreza i doprinosa“, istakao je Trivić.

S obzirom da je Vlada kao rok za definisanje pomenutih pitanja stavila 2025. godinu, Trivić je dodao da se na pitanjima smanjenja sive ekonomije mora raditi brže

Industrijska proizvodnja u BiH početkom 2021. godine zabilježila je mjesečni rast, u najvećoj mjeri zbog veće proizvodnje električne energije, a treba se nadati da će pozitivni trendovi biti nastavljeni i tokom godine, stoji u objavljenom Redovnom ekonomskom izvještaju Fondacije “Friedrich Naumann”, koji su radili bh. ekonomski stručnjaci.

U izvještaju dalje stoji da je došlo i do rasta izvoza, što znači da se određeni dijelovi ekonomije ipak oporavljaju.

“BiH je u prvom kvartalu ove godine ostvarila rekordni izvoz, i to zbog značajne inostrane potražnje na tržištima EU za poluproizvodima, mineralima i sirovinama. Tako je izvoz u odnosu na prvi kvartal prošle godine povećan za 16,6 odsto”, navodi se u izvještaju.

Admir Čavalić, ekonomski analitičar i jedan od autora izvještaja, kazao je za “Nezavisne” da podaci za prvi kvartal ove godine govore da će BiH u ovoj godini imati blagi rast ekonomije.

“Vjerovatno da ćemo kao država imati koristi od promjene geopolitičkih momenata u smislu da se EU odvaja od Dalekog istoka, što može biti profitabilno za našu državu”, kazao je Čavalić.

Ističe da im je bilo zadovoljstvo kada su radili analizu da je došlo do povećanja izvoza, ali, kako kaže, bilježi se rast industrijske proizvodnje za oko 10 odsto.

“Ovo su sigurno dobri temelji za ostatak godine te očekujemo turističku sezonu da nas dodatno izvuče u smislu rasta ekonomije koji očekujemo da bude oko tri odsto u ovoj godini”, kazao je Čavalić.

Naime, u izvještaju se navodi da je u odnosu na 2020. godinu došlo do povećanja naplate poreza i doprinosa u FBiH, iako iznos od 1,323 milijarde KM još nije na nivou 2019. godine – 1,348 milijarde KM, ali svejedno pokazuje da bi 2021. godina trebalo da bude godina oporavka.

U izvještaju dalje stoji da je prvi kvartal ove godine bio posebno izazovan za bh. ekonomiju jer je pandemija prouzrokovala brojne probleme, veći broj nezaposlenih osoba, rast cijena, budžetske nestabilnosti i, posljedično, naglašavanje političkih, socijalnih te naročito zdravstvenih kriza.

“Osnovni izazovi domaće ekonomije koji su proistekli iz prvog kvartala se odnose na treći val pandemije i njegove posljedice po domaću ekonomiju kakve su izostanak vakcina, kao i parcijalna zatvaranja ekonomije, lokdaun, poput onog u Kantonu Sarajevu. Ono što je posebno izazovno jesu negativni ekonomski trendovi, naročito u zemljama Evropske unije (EU). Ovi trendovi će imati izuzetne posljedice po ekonomiju BiH, što vjerovatno opravdava postojeću procjenu od 2,8 odsto rasta, oporavka u ovoj godini”, ističe se u izvještaju.

Naime, rezultati sprovedenog istraživanja u okviru izvještaja ukazuju da privredni subjekti u BiH ukupnu poslovnu klimu percipiraju kao nepodsticajnu, pri čemu ne vide da se ona nešto bitnije mijenja u posljednjih pet godina.

Posebno se ističu četiri prepreke koje su ispitanici prosječno ocijenili kao najveće, a to su parafiskalni i administrativni troškovi poslovanja, pravna nesigurnost i pravosuđe, javna uprava i poreske obaveze.

Srbija je privukla 3,44 milijarde dolara stranih direktnih investicija u prošloj godini, što je više od polovine u Jugoistočnoj Evropi, a koje su iznosile 6,11 milijardi dolara, podaci su izvještaja Konferencije UN-a za trgovinu i razvoj (UNCTAD).

Srbija zauzima treće mjesto među ekonomijama u tranziciji po prilivu stranih direktnih investicija u prošloj godini, a ispred nje su Rusija sa iznosom od 9,7 milijardi dolara i Kazahstan sa 3,9 milijarde dolara.

Od zemalja regiona, strana direktna ulaganja u Hrvatskoj dostigla su prošle godine 1,3 milijarde dolara, u Albaniji 1,1 milijardu, u Sloveniji i Crnoj Gori po 529 miliona dolara, u BiH 371 milion, a u Sjevernoj Makedoniji 274 miliona dolara.

Ukupna strana direktna ulaganja u ekonomijama u tranziciji iznosila su samo 24,16 milijardi dolara.

Globalni tokovi stranih direktnih investicija su lani opali za 35 procenata, pri čemu su ova ulaganja pala na 998,9 milijardi dolara sa 1,5 biliona dolara 2019, usljed globalne zdravstvene krize i mjera zatvaranja ekonomija širom svijeta.

Ulaganja u razvijene privrede su više nego prepolovljena, na 312 milijardi dolara.

Predsjednik turske Grupacije za turizam, prehranu i prodaju najveće turske korporacije “Koč holding” Tamer Hašimolu infomisao je člana Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića o planovima ovog holdinga za ulazak na tržište BiH i o stepenu realizacije projekta.

Tokom današnjeg sastanka u Sarajevu naglašeno je da se projekat odnosi na cijelu BiH, te da se radi o otvaranju znatnog broja novih radnih mjesta, saopšteno je iz Predsjedništva BiH.

Džaferović je dao punu podršku uspješnom početku rada “Koč holdinga” u BiH, sa očekivanjem proširenja poslovnog djelovanja.

Grupacija “Koč holding” je najveća turska korporacija koja zapošljava više od 90.000 radnika.

Ugostiteljstvo i turizam su sektori najteže pogođeni korona krizom, ali niko nema pouzdane i potpune podatke o tome koliko je konobara, kuvara, recepcionera i sobarica u BiH, od marta prošle godine ostalo bez posla.

Hiljade radnika u ovoj branši su za sistem nevidljivi, jer su i prije pandemije radili na crno.

Uz to, pojedine korona mjere svjedoče da su funkcionerima na vlasti često preči interesi odabranih biznismena, nego spasavanje radnih mjesta.

Na to je ukazalo i Udruženje sarajevskih ugostitelja, tvrdeći da ih je i kantonalna i federalna vlada, usred krize, ostavila na cjedilu.

– Pomoć za uplatu doprinosa i isplatu minimalnih plata konkursima je ponuđena svim branšama, osim ugostiteljima. Iz federalnog budžeta je podijeljeno 30 miliona KM, i to netransparentno i po čudnim kriterijumim. Neki hoteli i agencije, koji nemaju ni dva zaposlena, dobijali su i do pola miliona maraka, a mi ništa, iako ugostitelji pune budžet i zapošljavaju najviše radnika – tvrdi potpredsjednik ovog udruženja Amar Trbović.

Kada je proljetos uveden novi lokdaun, Trbović, koji je vlasnik dva lokala u Sarajevu, stavio je ključ u bravu i otpustio sve radnike.

– Dugo sam se borio, vjerovao državi, čak sam planirao povećati broj zaposlenih, ali ove godine nisam dobio ni marke za plate i doprinose. Jednostavno, nisam imao kud – kaže Trbović za Srpskainfo.

Dodaje da je nedavno vratio radnike i obnovio posao, nadajući se „kakvoj takvoj ljetnjoj sezoni“.

Propao posao sa krofnama

Profesor kulinarstva, Predrag Tošić, nije se mogao izboriti sa izazovima krize.

Sa puno entuzijazma i pozamašnim kreditom on je, zajedno sa suprugom, pokrenuo mali porodični biznis za proizvodnju krofni.

Zbog korone Tošići su još prošlog proljeća otpustili troje, od ukupno devetoro zaposlenih. Ni ove godine nije im krenulo na bolje, pa su na kraju morali otpustiti i sami sebe i zatvoriti radnju.

– U korona krizi je teško opstati, pogotovo jer su i pekare i prodavnice počele prodavati krofne, a narod je osiromašio, pa štedi svaku marku – kaže Tošić.

A osiromašili su mnogi, naročito ugostiteljski radnici, koji su godinama radili na crno ili po ponižavajućim kratkotrajnim ugovorima, da bi usred pandemije ostali na ulici.

Čak ni oni koji su uredno prijavljeni, nisu pošteđeni. Kako svedoče sindikalni aktivisti, nisu bili rijetki slučajevi da, zbog drastičnog pada prometa, otkaz dobiju radnici sa 20 ili 30 godina staža u ugostiteljstvu, turizmu ili hotelijerstvu.

Nije lako ni onima, koji su su s teškom mukom sačuvali svoj težak i loše plaćen posao. Mnogima od njih su drastično srezane plate. Najčešće je to izvedeno tako što bi im gazde ukinule famoznu „kovertu“ i ostavili ih naminimalcu, koji u Federaciji BiH iznosi 406 KM, a u Republici Srpskoj 520 KM.

– Nažalost, ogromna većina radnika ne zna da je dio plate “u koverti” nezakonit i da ga ne mogu potraživati na sudu. Njima je to plata, oni od toga žive i plaćaju svoje kredite, a to im poslodavci mogu ukinuti kad god im padne na pamet – kaže za Srpskainfo Mersiha Beširović, predsjednica Sindikata trgovine i uslužnih delatnosti BiH.

Prijavljeni na pola radnog vremena
Često su ugostiteljski i turistički radnici prijavljeni na pola radnog vremena, iako u stvarnosti rade po osam, 10 ili čak 12 sati.

Tako „na banku“ dobiju pola minimalca, što u Srpskoj iznosi 260, a u Federaciji BiH 203 KM. Dio koji bi trebalo da dobiju „na ruke“ kasni, ili se mjesecima ne isplaćuje.

– Tako je bilo i prije korone, sad je još gore. Ugovore potpisujemo svaki mjesec, znači uvijek nam otkaz visi nad glavom – kaže mladi konobar zaposlen u kafiću u jednom malom mjestu na istoku Republike Srpske.

Svadbeni saloni su bili zatvoreni mjesecima, a u svakom od njih vikednom radilo je najmanje desetak radnika, kojima su ti povremeni poslovi bili jedina šansa da zarade koju marku, kako bi preživjeli.

Ipak, niko u BiH ne zna koliko je tačno radnika u oblasti turizma i ugostiteljstva ostalo bez posla ili bez povremenih radnih angažmana.

Zvanične statistike su parcijalne, pogotovo što u ovoj branši radi veliki broj „nevidljivih“ radnika, koji nisu prijavljeni i nema ih ni u jednoj evidenciji.

Jasne podatke nemaju ni sindikati, jer u ovoj branši radnici najčešće nisu sindikalno organizovani.

Izgubljeno 20.000 radnih mjesta
– Ekonomski eksperti procjenjuju da je zbog kovid krize u BiH izgubljeno najmanje 20.000 radnih mjesta. Vjerujem da su među otpuštenima najbrojniji upravo radnici u ugostiteljstvu i turizmu – smatra Mersiha Beširović.

U Republici Srpskoj udruženja i sindikati procjenjuju da je bez posla u od marta prošle godine ostao oko 2.000 ugostiteja i turističkih radnika.

Mada BiH nije neka turistička sila, značajan broj građana zarađuje hljeb upravo u ugostiteljskom i turističkom sektoru.

Prema Agenciji za statistiku BiH, uoči korona krize u ovoj branši je, zvanično, bilo zaposleno više od 43.000 radnika.

Doda li se tome „siva brojka“, odnosno armija konobara, kuvara i pomoćnih radnika koji rade na crno ili obavljaju povremene poslove, te seoska domaćinstva i porodice koje izdaju apartmane, procjenjuje se da je broj onih koji su, do marta prošle godine, živjeli od turizma i ugostiteljstva bio bar duplo veći.

Kada je u pitanju samo broj zvanično zaposlenih, dakle prijavljenih radnika, za godinu dana, od marta 2020. do marta 2021. u BiH u ovoj branši je, prema Agenciji za statistiku, izgubljeno oko 7.700 radnih mjesta.

Sindiklaci, međutim, tvrde da je u stvarnom životu situacija mnogo gora, jer su se prvi na „na odstrelu“ našli neprijavljeni radnici, a zatim oni koji su radili na određeno.

Goran Savanović, predsjednik Sindikata trgovine, ugostiteljstva i turizma RS, tvrdi da je paradoksalno što su upravo poslodavci, koji nisu prijavljivali radnike, često bili najglasniji kada su se našli u problemu zbog korona pandemije.

– Oni traže krivca u državi, zaboravljajući da nisu izvršavali svoje zakonske obaveze – kaže Savanović.

Tvrdi da su se sindikati borili koliko su mogli.

– Početkom korona krize uspjeli smo da se sa mendžmentom banjskih centara u Višegradu i Tesliću dogovorimo da zadrže sve radnike, koji su radili na određeno. Ovi primjeri potvrđuju da je za radnike spas, ako su sindikalno organizovani i ako uspostave dobar socijalni dijalog sa poslodavcem – kaže Savanović.

Priznaje, međutim, da je to bila i posljednja dobra vijest u doba korone.

Prve mjesece krize ugostitelji su, kako tako, preživjeli, zahvaljujući pomoći iz budžeta, ali je pred kraj prošle krenula je sezona otkaza.

– U malim kafićima i restoranima otkazi su padali kao kruške. Radnici u tim objektima nisu sindikalno organizovani, a mnogi rade na crno. U takvoj situaciji teško im je pomoći – kaže Savanović.

Dodaje da je sada, kada se život vraća u normalnu, a mnogi ugostiteljski objekti ponovo otvaraju vrata, prava prilika da se uvede red u ovoj oblasti. Apeluje na inspekcije da provjere ko radi za šankom, u kuhinjama i na recepcijama i da li su ti radnici prijavljeni.

Zbog rada na crno, loših uslova i malih plata mnogi ugostiteljski i turistički radnici su, upozorava Savanović, čim su korona mere malo popustile, pohrlili u Sloveniju, Austrju, Njemačku.

Drugi pakuju kofere i spremaju se za sezonski rad u Hrvatskoj i Crnoj Gori.

– Naši hoteli i ugostiteljski objekti već godinama ostaju kvalitetnih profesionalaca i u njima rade samo oni koji ne mogu naći drugi posao. To je porazno za razvoj turizma – kaže Savanović.

Sa ovom ocjenom saglasan je i Željko Tatić, predsjednik Udruženja radnika ugostiteljstva i turizma u RS, ali on za katastrofalnu situaciju u branši krivi i sindikate i državu.

Željko Tatić
– U Banjaluci imamo hotele bez ijednog zaposlenog konobara i kuvara. Kako je to moguće? Je li to po zakonu? I gdje su inspektori – pita Tatić.

On procenjuje da su rad na crno i kršenje radničkih prava postali „redovna pojava“, ali država to toleriše.

– Na šta to liči, kada premijer RS Radovan Višković javno kaže da radnici koji su prijavljeni na četiri sata, rade puno radno vrijeme. Pa kad to zna, zašto ne pošalje inspekciju da to riješi – poručuje Tatić.

Na sve ove probleme, još na samom početku korona pandemije, ukazala je Fondacija “Fridruh Ebert” u BiH.

U aprilu prošle godine izdali su ikonografiku, kojom je na vrlo pristupačan način radnicima objašnjeno koja su njihova prava najugroženija i kako ih odbraniti.

Kako su zaključili eksperti iz sindikata i ove Fondacije, ugostitelji i turistički radnici spadaju među najugroženije kategroje radnika, a mnogi od njih nisu ni svesni da, na primjer, imaju pravo na uvećanu platu, zbog toga što su se, tokom posla, susretali sa velikim brojem ljudi i tako rizikovali da budu zaraženi.

Istaknuto je takođe da da poslodavac ne može prinudno odustvo radnika sa rada, zbog zatvaranja objekata, odnonso lokdauna, radnicima računati kao godišnji odmor. A mnogi su to činili.

Gazde zabranile sindikat
Sindikalni lideri u oba entiteta BiH priznaju da je stepen sidikalizacije u ugostiteljstvu i turizmu katastrofalan.

– Većina poslodavaca zabranjuje sindikalno organizovanje. Radniku koji spomene sindikat slijedi ekspresan otkaz. Tako na Jahorini, koja je jedna od najatraktivnijih turističkih destinacija, nijedan hotel nema sindikalnu organizaciju, a izuzetak je jedino Olimpijski centar – kaže Goran Savanović.

Još početkom korona krize i Savez sindikata RS i Sindikat trgovine i uslužnih djelatnosti u Federaciji BiH ponudili su pomoć svim radnicima, pa i onima koji nisu članovi sindikata.

– Javilo nam se oko stotinu radnika iz ugostiteljstva i turizma, najčešće zbog otkaza. Ko god nam se obratio, ostvario je pravo na otpremninu, zaostale plate i naknadu za slučaj nezaposlenosti, naravno, ako je bio prijavljen – kaže Goran Savanvić.

Mersiha Beširović navodi da se Sindikatu trgovine u Federaciji BiH u 2020. obratilo 461 radnik, od čega čak 231 je iz sektora ugostiteljstva i turizma.

– Nažalost, radnici nam se za pravnu pomoć najčešće obraćaju kad su već pokušali sve druge opcije i kad je za neko efikasno rješenje već prekasno – kaže Beširevićeva.

Iz Agencije za mirno rješavanje radnih sporova RS kažu da su im se lani za pomoć obratila čak 624 radnika iz realnog sektora, ali nisu mogli precizirati iz kojih oblasti.

Za nezaposlene 620 evra

– Naši konobari, koji rade u Sloveniji, a zbog korone su ostali bez posla, od države dobijaju 620 evra naknade za nezaposlene. A kod nas se poslodavci žale da nema kvalitetnih konobara. Ima konobara, ali ih treba platiti i poštovati njihov rad – kaže Željko Tatić, predsjednik Udruženja radnika ugostiteljstva i turizma u RS.

Boris Perš, izvršni sekretar Nezavisnog sindikata radnika Slovenije, kaže da radnici iz BiH koji su do korona krize radli u Sloveniji, zaista, jednako kao i radnici Slovenci, dobijaju naknadu od 620 evra, ali samo ako ispune propisane uslove.

– Pravo na ovu naknadu imaju samo radnici koji su u Sloveniji radili najmanje devet mjeseci, naravno ako su bili uredno prijavljeni. Tu naknadu primaju samo tri mjeseca – kaže Perš.