Kategorija: Ekonomija

Firme koje posluju u Republici Srpskoj ostvaruju višestruko veću dobit u odnosu na veličinu domaće ekonomije nego kompanije u Srbiji. Na to dodatno utiče činjenica da je poresko opterećenje u Srpskoj znatno blaže – porez na dobit iznosi svega 10 odsto, a ne postoji ni porez na dividendu. U Srbiji je situacija drugačija, jer je stopa poreza na dobit 15 odsto, a na dividendu se plaća još 15 odsto.

Prema podacima za prošlu godinu, u Srbiji je bruto domaći proizvod iznosio 89 milijardi dolara, a dobit privrede bila je 7,4 milijarde dolara, što predstavlja oko 8,5 procenata BDP-a. U Srpskoj je BDP 2024. godine iznosio približno 17 milijardi maraka, dok je dobit kompanija dostigla 4,5 milijardi maraka, što čini oko 26 procenata BDP-a. Drugim riječima, iako su nominalne cifre manje, firme u Srpskoj u odnosu na veličinu ekonomije ostvaruju tri puta veću dobit nego one u Srbiji.

Ekonomista Svetlana Cenić podsjeća da je poreska politika u Republici Srpskoj izuzetno povoljna.
– Moguće je da je upravo zato što je nizak porez na dobit, obuhvat veći i da više ljudi plaća, jer ne djeluje destimulativno – rekla je ona, dodajući da stopa poreza u Srbiji, iako viša, nije pretjerano visoka.

Ekonomista Predrag Mlinarević smatra da razlika u visini dobiti između dvije ekonomije može imati više uzroka, među kojima je i struktura poslovnih sektora.
– Srbija ima veći dio stranih investicija koje su usmjerene na razne intenzivne proizvodnje gdje su strane kompanije najvećim dijelom želeći da snize svoje troškove radne snage dislocirale svoje proizvodnje u Srbiju i na taj način došli u situaciju da imaju niske troškove rada, a više prihode po osnovu činjenice da se ti proizvodi izvoze na treća tržišta. Ostvaruju veći profit, što je njima bio i osnovni cilj, ali jedan dio tog profita i to ne mali oni vraćaju u sjedišta svoje kompanije odnosno manji dio toga se reinvestira – rekao je Mlinarević.

On objašnjava da je to posljedica modela rasta koji zavisi od stranih investicija u proizvodne grane sa niskim dodanim vrijednostima, zasnovanim na jeftinoj radnoj snazi. Takve kompanije, ističe, profit izvlače iz zemlje i vraćaju ga u matične kompanije, dok efekat na domaću ekonomiju ostaje ograničen. U Srpskoj je obim stranih ulaganja manji, što dijelom može objašnjavati zašto je relativna dobit veća.

Drugi razlog, kaže Mlinarević, vezan je za poreski tretman plata.
– Usljed činjenice da se povećava poresko opterećenje zarada sa doprinosima i ostalim porezima koji se plaćaju na rad jedan dio poslodavaca je plaćao svoje radnike na način da su zbog nižih stopa poreza na dobit, imali interes da iskazuju veću dobit i da onda iz dobiti isplaćuju “na ruke” dio zarada – istakao je on.

Analiza prošlogodišnjeg poslovanja pokazuje da su u građevinskom sektoru među deset najprofitabilnijih kompanija sve imale dvocifrene stope dobiti. Dvije firme ostvarile su 11 i 17 odsto, dok je nekoliko njih imalo preko 30 odsto profita. Rekorder je “Ban gradnja” sa nevjerovatnih 89 procenata.

Na to je reagovala Svetlana Cenić, naglašavajući da su takvi nivoi dobitka teško objašnjivi.
– Onda nešto duboko nije u redu u prikazivanju svega toga, onda znači da krajnjeg korisnika i kupca deru živog. Toliku dobit kad imate na zapadu, to može biti droga možda, ili lijekovi jer farmacija uvijek ima ogromnu dobit u odnosu na prihode – rekla je ona i ocijenila da je riječ o nenormalno visokim maržama.

Dodala je da takvi rezultati u građevini ukazuju na vještačko održavanje cijena, kao i na zloupotrebe.
– Ostvaruje dobit koja je ogromna u odnosu na uloženo, jer se peru pare preko građevine, strahovito mnogo para se opralo i pere se preko građevine i hotelijerstva – naglasila je Cenićeva.

Često se, dodaje, radi o firmama koje dobijaju poslove putem tendera, poput “Herc gradnje” iz Bileće, koja gradi bolnicu u Trebinju i ostvaruje profitnu stopu od 22,9 odsto.

– Kao što vidite, onda je to neka “dogovorna ekonomija” – zaključila je Cenićeva i podsjetila da se u većini privrednih grana stabilnim i uspješnim smatra profit od 7 do 10 procenata.

Mlinarević pak smatra da bi u slučajevima visokih stopa profita trebalo dodatno analizirati uslove ugovaranja.
– Da li su precijenjene vrijednosti tih radova u odnosu na stvarne troškove, na neke referentne cijene? Da bismo to mogli da tvrdimo morali bismo imati konkretan primjer pa da vidimo referentnu cijenu koliko to košta u drugim zemljama, koliko se plaća kod nas, da li je to javna investicija koju finansira država, ako jeste i ako je cijena značajnije iznad te referentne cijene to bi značilo da onda oni ostvaruju ekstra profit, koji može biti plod dogovora sa finansijerom, ili činjenice da su monopolisti – naveo je on.

Mrežarina bi za potrošače električne energije u Republici Srpskoj mogla uskoro biti skuplja za 40 odsto.

Naime, kako je za “Nezavisne novine” potvrdio Vladislav Vladičić, predsjednik Regulatorne komisije za energetiku Republike Srpske (RERS), distributivna preduzeća u Srpskoj su poslala zahtjev za poskupljenje mrežarine za 40 odsto.

On je kazao da će sjednica RERS-a biti održana u četvrtak, ne precizirajući da li će se razmatrati ovaj zahtjev distributivnih preduzeća.

Još se ne zna koliko bi računi za struju bili uvećani eventualnim povećanjem cijena mrežarine u ovom iznosu.

Podsjećamo, Luka Petrović, generalni direktor “Elektroprivrede Republike Srpske” je krajem februara rekao da će ova i sljedeća godina biti jako teške za ovo preduzeće, te da će od racionalizacije troškova zavisiti da li će i u kojem obimu doći do poskupljenja električne energije za građane.

Ipak, nekoliko dana kasnije je Radovan Višković, premijer RS izjavio da u ovoj godini neće doći do poskupljenja električne energije.

Ovim se izgleda došlo do nekog kompromisa, da ne poskupi struja, već mrežarina koja je zadnji put uvećana tokom 2022. godine.

Uvoz i izvoz Bosne i Hercegovine se povećavaju, ali i spoljnotrgovinski deficit nastavlja rasti, pokazuju podaci o spoljnotrgovinskoj saradnji koji su “Nezavisnim novinama” dostavljeni iz Uprave za indirektno oporezivanje BiH (UIO BiH).

Kako se navodi u ovim podacima, uvoz za sedam mjeseci ove godine iznosio je 18,43 milijarde KM, dok je u istom periodu izvoz bio 10,25 milijardi KM.

Ovo znači da je spoljnotrgovinski deficit iznosio 8,17 milijardi KM.

Kada se pogledaju podaci za sedam mjeseci prošle godine, uvezeno je proizvoda za 17,75 milijardi KM, dok je izvezeno za 9,74 milijardi KM, te je spoljnotrgovinski deficit iznosio oko osam milijardi KM.

Kada su u pitanju proizvodi koji su uvezeni ove godine, za 2,14 milijardi KM je došlo mineralnih goriva, mineralnih ulja i proizvoda njihove destilacije, bitumenskih materija i mineralnih voskova.

Za iznos od 1,63 milijardi KM u BiH je stiglo nuklearnih reaktora, kotlova, mašina te aparata i mehaničkih uređaja i njihovih dijelova, dok je za 1,56 milijardi KM došlo vozila, osim željezničkih ili tramvajskih vozila, te njihovi dijelovi i pribor.

Sa druge strane, Bosna i Hercegovina je za sedam mjeseci ove godine za najveći iznos plasirala električnih mašina i opreme i njihovih dijelova, aparata za snimanje ili reprodukciju zvuka, televizijskih aparata za snimanje ili reprodukciju slike i zvuka i dijelova i pribora za te proizvode, i to za 937,2 miliona KM.

Za 826,3 miliona KM je izvezeno nuklearnih reaktora, kotlova, mašina, te aparata i mehaničkih uređaja i njihovih dijelova, a za 697,9 miliona KM namještaja, nosača madraca, opreme za krevete i sličnih proizvoda (madraci, jastuci i slični punjeni proizvodi).

Tokom ove godine BiH je najviše proizvoda izvozila u Hrvatsku, za 1,82 milijarde KM, pa u Njemačku za 1,46 milijardi KM, te Srbiju za 1,09 milijardi KM.

Uvezeno je proizvoda najviše iz Hrvatske za 3,44 milijarde KM, Srbije 2,44 milijarde KM, te Slovenije za 1,54 milijarde KM.

Ekonomista Milenko Stanić kaže za “Nezavisne novine” da je već tradicija da se iz godine u godinu povećava spoljnotrgovinski deficit.

“Prije desetak godina godišnji deficit je bio nešto više od sedam milijardi KM, dok je u posljednje dvije godine on premašio 12 milijardi KM. Pokrivenost uvoza izvozom je oko 68 ili 70 odsto. Uvoz nastavlja da raste jačim tempom. Problem BiH je što se taj deficit nekako mora pokriti, a to se obezbjeđuje dijelom doznakama iz inostranstva ili inostranim penzijama. Dijelom se pokriva i kreditima, a mali dio investicijama. Ozbiljan je problem što mnogo kupujemo stranu robu, posebno u našim supermarketima gdje dominira roba iz inostranstva. To ne doprinosi ništa našoj ekonomiji, već ekonomijama zemalja iz kojih je ta roba”, istakao je Stanić.

Prema njegovim riječima, na povećan uvoz i izvoz ove godine je veliku ulogu imala i inflacija.

“Inflacija je za šest mjeseci ove godine iznosila 4,6 odsto i taj segment je sigurno ugrađen u iznose uvoza i izvoza. Količinski tu nema značajnijih promjena, jer inflacija dominantno povećava finansijski iznos uvoza i izvoza”, naglasio je Stanić.