Kategorija: Ekonomija

Ideja Vlade Crne Gore da uvede porez na ekstraprofit, kako bi obezbijedili dodatna sredstva prilikom planiranja novih mjera za pomoć građanima, pozitivna je stvar, ali da bi se nešto slično realizovalo u Republici Srpskoj i BiH, stručnjaci smatraju da se prvo mora riješiti problem raspodjele, koji podrazumijeva da se riješe pitanja javne potrošnje, ali i rasterećenja rada.

Kada je u pitanju Crna Gora, oporezivanje ekstraprofita odnosilo bi se na sve pravne subjekte koji su poreski obveznici i čiji prihodi u 2022. i 2023. godini pređu pet miliona evra (oko 10 miliona KM).

“Solidarni doprinos”, kako su ga nazvali u Crnoj Gori, biće iskorišćen kao privremena krizna mjera za dvije godine, a novac bi se ravnomjerno rasporedio i omogućilo Vladi da kreira nove pakete pomoći građanima.

Saša Aćić, direktor Unije poslodavaca RS, kaže za “Nezavisne novine” da je crnogorski model, između ostalog, smanjio oporezivanje rada na 20 odsto, odnosno prebacujući finansiranje zdravstva iz budžeta.

Prema njegovim riječima, različito oporezivanje poslodavaca je kompleksna stvar i lako se ulazi u sferu diskriminacije, pogotovo u sistemima sklonim poreskoj evaziji. Da bi se uopšte moglo razgovarati o oporezivanju “ekstraprofita” u Srpskoj, kaže on, prethodno moraju biti riješeni određeni problemi.

“Problem raspodjele nije adekvatno riješen i to podrazumijeva da moramo riješiti pitanje javne potrošnje, onda moramo pristupiti problemu kvalitetnog i efikasnog korišćenja prirodnih resursa RS (prije svega elektroenergetskih i drvnih), pa tek onda možemo doći u poziciju da na neki drugi način oporezujemo one subjekte koji su ostvarili veće profite koristeći resurse Republike”, pojašnjava Aćić.

Na bazi mjesečnih prijava poreza na dobit, izvjesno je da su poslodavci ostvarili više od tri milijarde KM dobiti i da će po tom osnovu biti naplaćeno preko 300 miliona KM poreza na dobit, što će biti za trećinu više nego 2021. kada je to bilo 2,24 milijarde KM.

Povećanje prihoda po osnovu poreza na dobit, koji, radi podsjećanja, u Srpskoj iznosi 10 odsto i jedan je od najmanjih u regionu, može se prema Aćićevim riječima pripisati vještački generisanoj tražnji u EU, koja je prouzrokovana ogromnim štampanjem novca na svim kontinentima.

“To je bio jedan način da se riješe problemi sa kovidom. Međutim, onda smo ušli u energetsku krizu kao posljedicu rata u Ukrajini, tako da je u suštini inflacija multiplifikovana rastom cijena energije na svjetskom tržištu. Može se u određenom segmentu reći da je naša ekonomija pokazala određenu elastičnost u pogledu rasta dobiti, a može se reći i da je to dijelom posljedica ogromne inflacije koja je uslovila rast cijena”, navodi Aćić.

Isto tako, tvrdi, kada je u pitanju posmatranje dobiti u Srpskoj, postoji aspekat loše poreske discipline, odnosno značajno prisustvo neformalne ekonomije.

“Efikasnost naše ekonomije u smislu visine iskazane dobiti treba posmatrati i kroz dugogodišnje prisustvo isplate dijela plate ‘u kešu’. Taj problem bitno smanjuje efikasnost ekonomije i urušava pretpostavke razvoja. Znači, borba protiv sive i crne zone ekonomije mora biti prioritet vlasti u BiH ako želimo efikasniju i produktivniju ekonomiju”, kazao je Aćić i dodao:

“To što je porez na dobit 10 odsto je u suštini stimulativno i jedna od bitnijih konkurentnih prednosti naše ekonomije sa aspekta privlačenja stranih investicija u BiH i Srpsku. Ključ je ipak usmjeriti pažnju na suzbijanje neformalne ekonomije i tu je potrebna jasna i odlučna aktivnost institucija.”

Ekonomista Saša Stevanović kaže da je crnogorski pristup interesantan, posebno jer se radi o ekonomskom sistemu koji je sličan ovdašnjem.

“Napomenuo bih da u Crnoj Gori ukidaju doprinos za zdravstvo, povećavaju porez na potrošnju. A to finansiranje budžeta sa direktnih na indirektne poreze je pravac i trend u kojem idu svjetske ekonomije”, ističe za “Nezavisne novine” Stevanović, navodeći da su SAD kao ovakvu mjeru usvojile tzv. Akt o borbi protiv inflacije u iznosu od 738 milijardi dolara, što je tri odsto BDP-a.

“Diskusija o ovom pitanju je ovdje dobrodošla, ali treba da imamo na umu da vidimo kakve rezultate i koje posljedice trpi domaća privreda. Rekao bih da je za očekivati da se u narednom periodu poveća bankrot privrednih subjekata u svijetu, a posljedice mogu osjetiti i naša privredna društva. Pitanje je koji program bi se realizovao ili koji efekat bi se postigao ovim porezom”, kaže Stevanović.

“Pored toga što se očekuje da porez na dobit kod privrednih društava bude veći, treba imati na umu da izmjena poreske politike kod nas, ukoliko nije u koordinaciji sa poreskom politikom FBiH, može imati negativne posljedice”, zaključio je on.

Iako su cijene goriva znatno pale u odnosu na sredinu prošle godine, kada je na nekim pumpama za litar trebalo izdvajati oko 3,70 KM, na rafama u trgovinama se, u međuvremenu, skoro ništa nije promijenilo.
Na benzinskim pumpama trenutno su naftni derivati poprilično jeftiniji nego u junu 2022, pa je, recimo, u Banjaluci benzin 95 juče koštao od 2,49, a dizel od 2,66 KM pa naviše.

U istom periodu, svjedoče borci za zaštitu potrošača, skoro ničemu od robe i usluga koje svakodnevno plaćamo nije padala cijena, zbog čega, smatraju, neko ubire ekstraprofit.

Dijelom ozbiljno, dijelom kroz šalu, upozorili su da je, recimo, poprilično poskupjela i usluga šišanja, iako ne znaju da ijedna berberska mašinica radi na benzin ili na dizel.

Zbog niza sličnih primjera, dodaju u udruženjima za zaštitu potrošača, na potezu je inspekcija, dok sindikalci ne vjeruju da će se to desiti, jer, kako kažu, to državi nije u interesu, pošto viša cijena znači i veće poreze, a time i pozamašnije punjenje budžeta.

“Činjenica je da su se svi proizvođači, odnosno trgovci, kada su cijene goriva rasle, pozivali na to poskupljenje, te podigli i cijene robe. Kada je došlo do pada cijena goriva, niko ne vraća svoje cijene. Ovo je definitivno vrijeme da inspekcija počne kontrolisati trgovce i pružaoce različitih usluga”, kaže za “Nezavisne novine” Admir Arnautović, predsjednik Udruženja kluba potrošača srednje Bosne.

Selvedin Šatorović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH, kaže da smo svjedoci da, kada cijene dostignu određeni nivo, one se vrlo često ili nikako ne vraćaju, a tu su, dodaje, zakazali inspekcijski organi, koji bi trebalo da budu u službi zaštite potrošača, odnosno građana, tj. svih onih krajnjih korisnika proizvoda i usluga.

“U zemljama zapadne Evrope, kada dođe do smanjenja cijene barela nafte, to se vidi i na benzinskim pumpama i na policama. A mi to vrlo brzo osjetimo samo kada treba podići cijenu. Mislim da za takvu politiku trgovački centri i oni koji distribuišu robu i usluge imaju tihu saglasnost vlasti u BiH, jer ovdje je cilj da se što više sredstava prikupi kroz PDV, pošto tu država profitira”, naveo je Šatorović.

S druge strane, Dragana Šobot, sekretarka Udruženja trgovine pri Privrednoj komori RS, kaže da gorivo nije jedini ulazni element koji utiče na krajnju cijenu u maloprodaji.

“Mi smo uvozno orijentisana zemlja i većina asortimana koji je na policama u marketima uvoznog je karaktera. Osim toga, kako imamo informacije od trgovaca, nije tačno da nije došlo do snižavanja cijena. Neki proizvodi, recimo neki sirevi, kao što su edamer i gauda, sniženi su čak i za 30 odsto. Svakako treba imati u vidu i da su trgovci išli sa povećanjem plata za radnu snagu, tako da i to utiče na definisanje konačnih cijena u maloprodaji”, kaže Šobotova.

Iz Inspektorata Republike Srpske poručuju da je prioritet u radu Republičke tržišne inspekcije u protekloj godini bila kontinuirana kontrola formiranja cijena osnovnih životnih namirnica.

“U tržnim centrima i marketima izvršeno je više od 200 kontrola poštivanja Uredbe o ograničavanju marži. U 138 slučajeva utvrđene su nepravilnosti, na osnovu čega su izrečene novčane kazne u visini od 1.253.200 KM”, naveli su iz Inspektorata RS.

Dodali su da će tržišna inspekcija i dalje svakodnevno nastaviti s redovnom kontrolom formiranja cijena.

“Pratićemo stanje na terenu i prilagođavati svoj rad kako to situacija bude zahtijevala”, kazali su iz Inspektorata Republike Srpske.

Građani BiH su u 2022. godini skoro polovinu svojih primanja dali za hranu i plaćanje stanovanja (kirija, voda, struja, plin i drugi energenti).

To su, prateći strukturu Indeksa potrošačkih cijena u BiH prema COICOP sektorima, objavili iz Agencije za statistiku BiH, navodeći da su građani bili primorani da samo za hranu i druge prehrambene proizvode izdvoje više od trećine svojih prihoda jer su upravo ti proizvodi uz troškove prevoza najviše poskupjeli u prošloj godini.

Stručnjaci smatraju da ovi podaci lako mogu zavarati jer s jedne strane imamo dio građana koji sebi može priuštiti određeni luksuz, dok sa druge imamo one koji sa minimalnim primanjima ne mogu pokriti ni najosnovnije potrebe, poput većine penzionera, pa su za njih ova poskupljenja sigurno bila i veća.

Ako gledamo tačne postotke potrošnje građana BiH, oni kažu sljedeće:

“Na hranu i bezalkoholna pića građani su u 2022. godini potrošili 34 odsto svog novca. Slijedi stanovanje sa režijama 14,8 odsto, zatim prevoz 13,5 odsto, pa 7,7 odsto za ostala dobra i usluge. U sektor komunikacija su dali 5,2 odsto, a isti iznos potrošili su i u kupovini namještaja i druge opreme”, kažu iz Agencije za statistiku.

“4,8 odsto sredstava građani su potrošili za kupovinu alkohola i duvana, a za odjeću i obuću dali su 3,4 odsto novca. Dio primanja potrošen je i u restoranima i hotelima (3,3 odsto), kao i za rekreaciju i kulturu (2,4 odsto)”, dodali su iz agencije.

Zanimljivo, najmanje novca, prema zvaničnim podacima, izdvojeno je za obrazovanje, i to manje od jedan odsto (0,7).

Da je hrana na prvom mjestu po potrošnji za “Nezavisne novine” svjedoči Prijedorčanka Nikolina J., koja je zaposlena u Banjaluci.

“Najviše novca sam potrošila na hranu, odnosno na najneophodnije namirnice koje svakodnevno koristim i kupujem. Neke druge stvari, kao što su odjeća, obuća te manje bitne potrepštine, stavila sam u drugi plan. Hrana je, kao što smo svi svjedoci, najviše i poskupjela, tako da je bilo potrebno duplo više novca u odnosu na godinu ranije samo za osnovne životne namirnice”, kaže ona.

S druge strane, Aleksandra Ivetić ističe da najviše novca troši na gorivo, a da je hrana zasad “jedna briga manje” jer živi s roditeljima.

“Ono na šta najviše trošim je gorivo. Položila sam vozački baš u trenutku kad je nastupilo poskupljenje goriva, tako da od samog početka pola svoje plate izdvajam za to”, ističe Ivetićeva.

Ono što svakako ne bi smjelo da se zanemari u potrošnji jesu zdravstvene potrebe, a u ovom dijelu građani BiH su u 2022. godini potrošili pet odsto svoje zarade.

Kako je za “Nezavisne novine” kazala Marina K., ona je najviše novca odvojila upravo za liječenje.

“Moji zdravstveni problemi nisu tako veliki, ali sam svakako mnogo novca ostavila na lijekove koji su preskupi, ali i liječenje koje je bilo u državnim bolnicama i koje je svakako skupo”, rekla je ona, dodajući da joj nije jasno kako se liječe ljudi koji imaju manja primanja ili oni koji uopšte ne zarađuju.

“Sad mi je jasno zašto sve više ljudi umire, jer oni ne umiru od bolesti nego zbog toga što nemaju čime da se liječe”, poručila je Marina.

Iz udruženja potrošača kažu za “Nezavisne novine” da svi građani ne mogu kupiti sve što im je neophodno na mjesečnom nivou.

“Uzmite samo penzionere sa primanjima od 300-400 KM. Oni ne mogu pokriti hranu ni približno. Ja bih rekao da je procenat koji oni daju za prehranu mnogo veći od tih 34 odsto koliki je, kao, prosjek. To je tako jer se tu računaju oni s enormnim primanjima, a takvih u BiH ima jedan odsto”, kaže Admir Arnautović, predsjednik Udruženja potrošača srednje Bosne.

On ističe da nadležni ne žele da donesu nikakve mjere koje bi najugroženijim građanima pomogle u teškoj situaciji.

“Takva mjera bi bila subvencionisanje osnovnih životnih namirnica, odnosno uvođenje diferencirane stope PDV-a, o čemu se priča zadnje tri godine. Ova godina građanima je donijela nove cijene pekarskih proizvoda i drugih namirnica poput kafe, što je ogroman udar, posebno na penzionere i različite kategorije radnika u privredi”, navodi Arnautović, dodajući da je došlo vrijeme da se sve osim hrane i stanovanja smatra luksuzom.

“Sve se svodi na golo preživljavanje”, naglasio je Arnautović.

U prosjeku, desetak odsto zahtjeva od kontrolisanog broja ne ispuni uslove za podsticajna sredstva zbog netačnog prikazivanja podataka. To nije veliki broj, ali bi se i on mogao izbjeći kroz kompletiran informacioni sistem u oblasti poljoprivrede u Republici Srpskoj, jer bi kontrole bile preciznije, a uštede veće, kaže Gordana Rokvić, savjetnik ministra poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede i profesor na Poljoprivrednom fakultetu u Banjaluci.
Ona objašnjava da je za odgovorno, transparentno i efikasno upravljanje sredstvima agrarnog budžeta neophodno imati pouzdan informacioni sistem jer se time efektivnije koriste sredstva, bolje usmjeravaju mjere podrške na bazi stvarnih podaka i ostvaruju uštede u procesima kontrole na terenu.

Kad se tome doda podatak da je Registar poljoprivrednih gazdinstava, u koji se upisuju svi poljoprivrednici koji obavljaju poljoprivrednu proizvodnju u Srpskoj, čime ispunjavaju osnovni uslov za za ostvarivanje prava na podsticaje, uspostavljen još 2014. godine, jasno je da je došlo vrijeme za “doradu”.

“Taj Registar je, od tada, minimalno dograđivan novim obrascima i, nakon skoro deset godina, postoji potreba za zanavljanjem registra u cjelini. To proizilazi iz potrebe osavremenjavanja digitalne platforme na koju je Registar postavljen, pa do usklađivanja sadržaja pojedinih modula u Registru sa novim Zakonskim okvirom u poljoprivredi koji će biti donesen ove godine, kao i potrebama detaljnijeg uvida u strukturu poljoprivredne proizvodnje“, kaže Rokovićeva za BL portal.

Osavremenjavanje digitalne platforme zapravo znači kreiranje integrisanog poljoprivrednog informacionog sistema (ET-farm), čiji su obavezni dijelovi, kako objašnjava naša sagovornica, statistički sistem baziran na podacima iz popisa poljoprivrede, mreže računovodstvenih podataka poljoprivrednih gazdinstava, kao i poljoprivredni tržišni informacioni sistem.

“Zatim, tu su registri – registar poljoprivrednih gazdinstava i klijenata, registar identifikacije životinja, fitosanitarni registar, registar vina i vinove loze, organske hrane i slično. Dalje, integrisani administrativni kontrolni sistem koji čine sistem identifikacije zemljišnih parcela, kompjuterizovana baza podataka o životinjama koja se primenjuje za mjere podrške po grlu, integrisani sistem kontrole koji osigurava sistematske provjere zahtjeva za podršku zasnovane na računarskim unakrsnim provjerama i fizičkim kontrolama na farmi”, objašnjava Rokovićeva.

Jedan od najbitnijih dijelova ovog sistema je i veterinarski informacioni sistem, kojim se obezbjeđuje preciznija registracija vlasnika i broja životinja, kao i obilježavanje i vakcinacija grla. Kako je za BL portal ranije objasnila Dragana Oklješa iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Veterinarski informacioni sistem već je u poodmakloj fazi razvoja i primjene.

„Tokom 2022. godine realizovana je druga faza razvoja sistema i provedena javna nabavka za izradu treće faze, čija je realizacija u planu tokom 2023. godine. Sve to ima za cilj unapređenje postojećih opcija i dogradnje sistema“, istakla je Oklješa.