Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske isplatilo je danas 2.446.475 KM za podsticaje za priplodne junice, za priplodne krmače i nazimice, kao i za tov junadi.
Isplata je izvršena posredstvom Agencije za agrarna plaćanja.
Iz resornog Miistarstva istakli su da će o narednoj isplati podsticaja korisnici biti blagovremeno informisani.
Naučnici su objavili da je 53-godišnji muškarac iz nemačkog Diseldorfa izlečen od HIV-a. Detalje slučaja predstavio je dr Bjorn-Erik Ole Jensen u publikaciji Nature Medicine.
Muškarac je nazvan “pacijent iz Diseldorfa” kako bi se zaštitila njegova privatnost. Naučnici kažu da je slučaj Nemca peti potvrđeni slučaj izlečenja od HIV-a.
Iako su detalji njegovog uspešnog lečenja prvi put objavljeni na konferenciji 2019, naučnici nisu mogli da potvrde da je pacijent tada bio zvanično izlečen.
Objavili su da pacijent više nema vidljivi virus u telu, čak ni nakon što je prestao da uzima lekove protiv HIV-a pre četiri godine.
“To je stvarno lek, a ne samo dugotrajna remisija. Ovaj slučaj nam daje nadu, ali još je mnogo posla pred nama”, rekao je dr Jensen. Za većinu ljudi HIV je doživotna infekcija, a virus im ne bude u potpunosti iskorenjen. Zahvaljujući savremenim lekovima, osobe s HIV-om mogu da žive dug i zdrav život.
Svi izlečeni pacijenti išli na transplantaciju matičnih ćelija
Pacijent iz Diseldorfa pridružuje se maloj grupi ljudi koji su izlečeni u ekstremnim okolnostima nakon transplantacije matičnih ćelija, koja se obično izvodi samo kod pacijenata obolelih od raka koji nemaju druge mogućnosti.
Transplantacija matičnih ćelija je postupak visokog rizika koji delotvorno zamenjuje imuni sistem osobe. Primarni cilj je pacijentu izlečiti rak, ali postupak je takođe doveo do izlečenja HIV-a u nekoliko slučajeva. No, transplantacija matičnih ćelija komplikovan je postupak koji nosi mnoge rizike i zato ga je rizično nuditi kao lek za sve osobe s HIV-om.
HIV ulazi u ćelije imunog sistema i uništava ih. Bez lečenja, može da nastane sida. Osoba s HIV-om ne može da se bori čak ni s malom infekcijom. U svetu je oko 38,4 miliona ljudi s HIV-om, a lečenje je daleko odmaklo. Uz moderne lekove oboleli od HIV-a mogu da žive godinama, a u toku su i istraživanja koja proučavaju sprečavanje infekcije vakcinom protiv HIV-a.
Prva osoba izlečena od HIV-a je Timoti Rej Braun
Prva osoba kod koje je izlečen HIV bio je Timoti Rej Braun. Naučnici su objavili njegov slučaj kao berlinskog pacijenta 2009. Nakon toga je 2019. usledilo izlečenje londonskog pacijenta. Pre godinu dana objavljeno je da su od HIV-a izlečeni pacijent iz Njujorka i pacijent iz američke bolnice The City of Hope.
“Mislim da možemo mnogo toga da naučimo iz slučajeva izlečenja HIV-a i uvidimo koja strategija lečenja bi bila najsigurnija”, rekao je dr Jensen.
Statistički zavod Republike Srpske je nedavno obradovao jedan veliki dio stanovnika Republike Srpske koji su u potrazi za krovom nad glavom.
Cijelu proteklu godinu cijene stanova su rasle, a rast je započeo krajem 2021.godine.
Prije desetak dana objavljeni su podaci o cijeni stanova u Srpskoj za zadnji kvartal prošle godine.
Došlo je do velike korekcije cijena.
U zadnja tri mjeseca prošle godine (četvrti kvartal) cijena novih stanova smanjena je za skoro 10% u odnosu na treći kvartal 2022.
Nov stan se u Republici Srpskoj krajem prošle godine mogao kupiti za prosječno 1.240 EUR, a ta cijena je približna onoj na početku 2022.godine.
Rast od 60% smo u jednom od prethodnih tekstova označili kao balon (eng. bubble) i predvidili smo skoro pucanje balona i izgleda da je taj trenutak nastupio?
Prosječna cijena novog stana u Republici Srpskoj, 2021 – 2022.
(u konvertibilnim markama)
Banjaluka je kao administrativni centar i najveći grad u Srpskoj i dalje izuzetak.
Cijena je u zadnja tri mjeseca 2022. smanjena samo za 3%, ali ipak je smanjena, i u prosjeku iznosi 1.850 EUR.
U zadnjih godinu dana cijena novog stana u Banjaluci porasla je za 46%.
Oba entiteta u BiH su odlučila da regulišu cijene malo čega, a o limitiranju cijena zakupa stanova, limitiranju cijena novih stanova, ili o državnoj izgradnji jeftinih stanova nije bilo ni govora.
Određivanje maksimalne cijene ruske nafte pokazuje da države imaju moć da ograniče cijenu bilo čega, čak i u međunarodnoj trgovini, ako to istinski žele?
Kao i skoro sva tržišta u BiH i tržište stanogradnje izloženo je samo zakonima ponude i tražnje, a ne regulatornoj ekonomskoj politici, prenosi Bife.
Relativno nova pojava na tržištu u BiH je kupovina stanova u izgradnji, u uslovima kada investitor još uvijek nema građevinsku dozvolu.
Država i entiteti bi se trebali izjasniti o ovakvom načinu poslovanja, ako žele da bez regulacije cijena i renti na tržištu nekretnina doprinesu bržem izduvavanju balona?
Radnici u BiH sve su svjesniji svojih vrijednosti na tržištu, slobodnije pregovaraju o plati i uslovima rada, a skoro 35 odsto njih spremno je da odbije zaposlenje koje ugrožava balans privatnog i poslovnog života.
Pokazalo je to istraživanje o budućnosti zapošljavanja koje je sproveo portal “MojPosao.ba” u partnerstvu sa globalnom mrežom portala The Netnjork i Boston Consulting Group. Istraživanje se temelji na anketi od oko 90.500 ispitanika iz 160 zemalja svijeta, a otkriva šta kandidati za posao žele da poslodavci znaju u borbi za ljudske resurse.
Većina ispitanika istakla je da ne želi više da živi da bi radila, a kao ključne razloge zbog kojih bi odbili poslovnu ponudu, pored nedovoljne finansijske nadoknade, istakli su potreban balans između privatnog i poslovnog života, sigurnost radnog mjesta, fleksibilno radno vrijeme, plaćeni odmor i praznike.
“Većina radnika svjesna je svoje atraktivnosti poslodavcima, budući da 74 odsto ispitanika širom svijeta više puta tokom godine dobija razne prilike za posao, a 39 odsto njih čak dobije svaki mjesec. Osim toga 68 odsto ispitanika smatra da je u dobroj pregovaračkoj poziciji kada traži posao, a u pregovorima najviše samopouzdanja pokazuju radnici u finansijama, razvoju biznisa i prodaje, dok najmanje imaju fizički i neprofitni radnici te volonteri”, navedeno je u istraživanju koje je pokazalo da je tržište rada veoma nestabilno te da 56 odsto radnika u BiH aktivno traži posao u novoj kompaniji.
Predsjednica Saveza sindikata RS Ranka Mišić kaže za “Glas Srpske” da se odnosi rada i kapitala mijenjaju, kako u svijetu tako i kod nas te da poslodavci u narednom periodu mogu očekivati dodatno buđenje svijesti radnika.
“Jedno vrijeme omiljena deviza naših poslodavaca: ‘Ako ti nećeš za 300 ima ko će raditi za 200 maraka’ izgubila je svaki smisao i otišla u istoriju. Nema više zarobljavanja radnika niskim platama i lošim uslovima, jer su shvatili da niko nema pravo da od njih čini roba. To je ohrabrujuće, jer sindikat intezivno radi na buđenju svijesti”, kazala je Mišićeva.
Dodala je da se u svijetu teži ka skraćenju radne sedmice sa pet na četiri radna dana te sa osam na šest radnih sati.
“Stvari se globalno mijenjaju, a pandemija virusa korona je tome potpomogla. Radnici su shvatili koliko su važni i koliko je kapital mrtav ukoliko nema radne snage”, rekla je Mišićeva.
Predsjednik Područne privredne komore Doboj Radovan Pazurević izjavio je za “Glas” da građani Srpske i BiH znaju da je Evropa u potrazi za radnom stanom te da veliki broj njih iščekuje da ode.
“Svi osluškuju radnu klimu, a trenutno se nalazimo u nekom bezvazdušnom prostoru, vakuumu, situacija je nepovoljna u svijetu, a kod nas posebno”, rekao je Pazurević ističući da imaju zahtjeve radnika koji žele da rade malo u Srpskoj, a malo u inostranstvu.
Potražnja
U istraživanju je navedeno da su najtraženiji kandidati iz domena informacionih tehnologija, rada u digitali i prodaji, a potom kandidati iz ugostiteljstva te transporta i logistike. Naučnici i učitelji dobijaju najmanje prilika za posao, a kao razlog navedena je dinamika u ovim oblastima gdje su uobičajeni ugovori sa državnim institucijama.
BiH je tokom prošle godine uvezla više od 19.500 tona kafe u vrijednosti većoj od 142 miliona maraka, što potvrđuje da ona i dalje zauzima visoko mjesto na listi toplih napitaka omiljenih među stanovnicima.
Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH, najviše kafe je lani na domaće tržište stiglo iz Brazila, a uvožena je i iz Indije, Italije, Vijetnama, Ujedinjenih Arapskih Emirata te Gvineje.
“Tokom januara ove godine BiH je uvezla više od 1,3 miliona kilograma kafe u vrijednosti većoj od 9,3 miliona KM”, pokazuju podaci UIO.
U tom periodu, kako dodaju, najviše kafe je uvezeno takođe iz Brazila, a pristizala je i iz Indije, Vijetnama, Slovenije, Hrvatske, Etiopije, Ugande, Njemačke, Španije, Portugalije, Indonezije, Kolumbije, Kameruna i SAD.
Iako je 2021. uvezeno više od 22.000 tona, vrijednost je bila daleko niža, odnosno ukupno je koštala više od 97 miliona maraka.
Direktor pržionice kafe “Minea” iz Gradiške Momčilo Banjac za “Glas Srpske” kaže da su cijene sirove kafe na berzi proteklih dana išle gore i da je pred njima turbulentno vrijeme.
“Teško je dati neku prognozu šta će se dešavati u narednom periodu, jer u posljednjih 20 dana raste cijena kafe na berzi i sada iznosi oko 4.000 dolara po toni, a kada je bila najveća kriza, bila je oko 5.000 dolara”, rekao je Banjac dodajući da je situacija malo povoljnija jer je pala cijena dolara u odnosu na marku.
Objasnio je da domaćim pržionicama predstavlja problem često variranje cijene kafe.
“Mi ne možemo stalno mijenjati cijene i zbog toga smo lani mnogo trpjeli i smatram da su svi pržioničari bili na gubitku. Iako su velike firme korigovale cjenovnike, mi se za opstanak na tržištu borimo nižim cijenama”, rekao je Banjac dodajući da su kafu nekada izvozili u Austriju, a sad su samo usmjereni na domaće tržište.
Istakao je da je najtraženija domaća kafa, nakon toga espreso, ali i instant brze kafe.
S druge starne, vlasnik firme “Fabrika coffee” iz Banjaluke Dario Brkić kaže da su orijentisani i na izvoz.
“Našu kafu izvozimo u Sloveniju, Crnu Goru i Srbiju, a od aprila ćemo biti prisutni i na tržištu Sjeverne Makedonije”, kazao je Brkić.
Objasnio je da cijene sirove kafe na berzi uvijek oko Nove godine odu gore, istakavši da u aprilu očekuju njihovo smanjenje.
“Svijest o kafi raste i sve više ljudi traži kvalitetnije vrste kafe poput arabike”, rekao je Brkić dodajući da su oni bazirani na espreso i domaću kafu.
Na pitanje da li će cijene kafe u prodaji ove godine ići nagore, kaže da je rano za bilo kakve prognoze.
“Mi nećemo mijenjati cijene radi naših kupaca koji su nam ostali lojalni, bez obzira na navalu stranih brendova, ali ako bude još rasla cijena na berzi, i mi ćemo biti primorani”, rekao je Brkić.
Izvoz
Prema podacima UIO, BiH je tokom prošle godine izvezla 97.559 kilograma kafe u vrijednosti većoj od milion maraka, a najviše na tržište Slovenije.
“Tokom januara ove godine je izvezeno 6.540 kilograma kafe u vrijednosti većoj od 83.130 KM”, podaci su UIO.
Problem sa manjkom vaspitača u vrtićima u BiH iz godine u godinu je sve izraženiji te ove ustanove sve teže pronalaze adekvatan kadar koji bi radio sa mališanima.
Tako je, prema evidenciji Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske, u prošloj godini postojala potreba za 254 vaspitača u predškolskim ustanovama, te je ovo zanimanje bilo na devetom mjestu po broju najtraženijih.
Da je manjak ovog kadra, potvrđuju i sagovornici “Nezavisnih”, koji kažu da je najteže pronaći zamjenu kada neko od radnika ode na bolovanje ili trudničko odsustvo.
Jelena Guslov, iz Kluba za djecu “Zvjezdica” Banjaluka, kaže da trenutno imaju dovoljno vaspitača, ali ističe da im je teško naći zamjenu kad im zatreba.
“Na birou nema nijednog vaspitača koji je zainteresovan za posao. Mislim da su na njihovoj evidenciji četiri vaspitača, ali oni nisu zainteresovani za posao. Baš smo prošle sedmice pisali Birou za zapošljavanje da nam treba vaspitač, jer nam je jedna radnica otišla na trudničko, međutim, niko nam se nije javio”, rekla je Guslov.
Kako navodi, nedavno im je jedan vaspitač rekao da se seli u Njemačku, što, kako kaže, nije ništa novo te da se to sve češće dešava u posljednje vrijeme, kao i da je situacija sve teže.
Petar Jokanović, direktor Centra za predškolsko vaspitanje i obrazovanje Banjaluka, kaže za “Nezavisne” da su svi vrtići obavezni da po jednoj vaspitnoj grupi obezbijede minimalno dva vaspitača.
“Mi imamo 112 grupa i 224 vaspitača. S obzirom na to da je mlad kolektiv, naše radnice idu na porodiljsko odsustvo i bolovanje i tada se nama javlja problem da nemamo ispunjenu normu, međutim to je bio problem prošle godine, kada nije bio usvojen rebalans budžeta, ali kako smo ga dobili, angažovali smo zamjene do povratka tih radnika”, rekao je Jokanović.
Prema njegovim riječima, sada imaju zadovoljenu normu sa po dva vaspitača u jednoj grupi, no kaže da u slučaju vanrednog bolovanja, odnosno kada radnici zbog prehlade odsustvuju po dva-tri dana, angažuju stručnog saradnika kako bi popunili taj prostor.
I Narcisa Fetić, vlasnica Predškolske ustanove “Cvrčak” iz Sarajeva, potvrđuje da je inače deficit ovog kadra i na području kantona Sarajevo.
“Mi se nekako snalazimo, imamo tu sreću, ali je već duži niz godina potreba za odgajateljima i tako je unazad nekih šest-sedam godina”, rekla je Fetićeva.
Kako kaže, na samom početku njihovog rada na konkurse se javljalo veliki broj kandidata, no to danas nije slučaj.
“Recimo, na Birou u Kantonu Sarajevo nemate nijednog profesora predškolskog odgoja. Razgovarali smo i sa profesoricama razredne nastave, jer je to mala razlika predmeta koji treba da polože, ali, nažalost, one to nekako doživljavaju kao degradaciju”, dodala je Fetićeva.
Prema najnovijem izvještaju Agencije za statistiku BiH, u školskoj 2021/2022. godini u 427 ustanova na području BiH radilo je 2.889 vaspitača.
Cijene građevinskog materijala su se, nakon naglog rasta u periodu pandemije virusa korona stabilizovale i snizile, što bi moglo dovesti do nižih cijena nekretnina u Srpskoj, smatraju sagovornici “Nezavisnih”.
Mile Petrović, sekretar Udruženja građevinarstva i industrije građevinskog materijala pri Privrednoj komori RS, podsjetio je da je poskupljenje građevinskog materijala krenulo početkom pandemije virusa korona.
“Poskupjeli su gotovo svi proizvodi koji učestvuju u procesu gradnje, uz najavu trgovaca da će doći i do novih poskupljenja. U suštini, svi poremećaji na tržištu vezuju se za pojavu pandemije, s tim što se, prema najavama, ovo poskupljenje prelilo i na radnu snagu. Proizvođači građevinskog materijala, takođe, kao jedan od osnovnih razloga navode povećanje troškova proizvodnje na koje utiče povećanje cijena sirovina na tržištu. Kako su rasle cijene sirovina, linearno su rasle i cijene gotovih proizvoda. Dakle, osnovni razlozi za povećanje cijena građevinskog materijala su rast cijena sirovina zbog smanjene proizvodnje, rast cijena nafte, rast energenata koji se koriste u proizvodnji u prvoj mjeri gasa, neplanirani remonti fabrika širom svijeta i zatvaranje zbog pandemije, kao i rast potražnje, zbog povećanog obima gradnje”, objašnjava Petrović.
Dodaje da je u odnosu na period enormnih poskupljenja i nestašice građevinskog materijala sada situacija da je snabdijevanje stabilno, a da je pojeftinjenje čelika u zadnjih šest mjeseci bilo oko 30 odsto.
“Nezahvalno je praviti predviđanja za dalja kretanja na tržištu, ali sadašnje trenutne procjene govore da neće biti značajnog poskupljenja građevinskog čelika, ali sasvim sigurno ni pojeftinjenja iz prostog razloga što su poskupjele sirovine – otpadno gvožđe”, kaže Petrović.
Dragan Milanović, direktor Agencije za nekretnine “Remax” iz Banjaluke, rekao je da se cijene građevinskog materijala vraćaju u normalu.
“Niže su cijene betone i željeza, ali i drugih komponenti koje su potrebne za gradnju u odnosu na februar ili mart prošle godine. Ono što možemo reći jeste da bi tek u narednom periodu moglo doći do pojeftinjenja nekretnina. Krajem marta, početkom aprila počinje građevinska sezona pa će se tada znati više. Ipak, cijena rada građevinskih radnika je narasla, tako da se ne zna do kolikog će pojeftinjenja doći”, istakao je Milanović.
Miloš Vidić iz firme “Komerc-mali”, rekao je za “Nezavisne” da su cijene građevinskog materijala na skoro istom nivou kao prije šest mjeseci.
“Cijene su se ustabilile i na pristojnom su nivou. Nije bilo nikakvih oscilacija i ne očekujemo da ih bude u narednom periodu. Sve je to uzrokovano manjom potražnjom, što se i globalno osjeća, a izazvano je inflacijom. Recesija se osjeća i u razvijenijim zemljama, što se dosta reflektuje u stanogradnji, a sve je to povezano s nama. Mi smo dosta vezani za stanogradnju, jer nema drugih ozbiljnijih projekata”, zaključio je Vidić.
Stručnjaci godinama upozoravaju da su demografski pokazatelji i trendovi u Republici Srpskoj alarmantni, a to je potvrđeno i u dokumentu Omladinska politika Srpske do 2027. godine.
Kako se navodi u ovom dokumentu, koji je nedavno usvojila Vlada RS, najznačajniji demografski procesi koji karakterišu stanje u Republici Srpskoj su: prirodna depopulacija, starenje stanovništva, koncentracija stanovništva u gradovima i negativan migracioni saldo.
U Srpskoj je, prema popisu 2013. godine, bilo 1.170.342 stanovnika. Procjena za 2020. godinu iznosi 1.136.274 stanovnika, a to znači da je za sedam godina stanovništva manje za 34.068, ili za 2,9 odsto.
Na više od 90 odsto prostora dešava se prirodna depopulacija. Od 2.756 naselja samo u 346 (ili 12 odsto) bilježi se povećanje broja stanovnika.
U Omladinskoj politici do 2027. godine navodi se da su faktori demografskog razvoja Republike Srpske veoma nepovoljni. Broj rođene djece iz godine u godinu se sve više smanjuje u gradovima i opštinama. Tako su 1991. bile 42 opštine sa umjerenom stopom prirodnog priraštaja, a u posljednje dvije godine nijedan grad i opština u Srpskoj nemaju pozitivan prirodni priraštaj.
Od 2002. do 2020. godine broj novorođenih je manji u odnosu na umrle za 73.791, a to predstavlja više od 6 odsto populacije Republike Srpske. Samo u 2020. godini taj manjak je 7.421.
Prosječno godišnje smanjenje broja učenika u osnovnoškolskom kontigentu je oko 1.600. To upućuje na procjenu da se svakih šest godina gubi jedna generacija učenika.
Slične negativne posljedice se ogledaju i kod broja upisanih u srednje škole u Republici Srpskoj. U školskoj 2000/01. bilo je upisano 54.340 učenika, a 20 godina kasnije – 36.405 učenika. Broj upisanih studenata od 2010. do 2020. bilježi pad od 48 odsto!
Istovremeno, u Srpskoj se bilježi porast mortaliteta. U 2002. godini je umrlo 12.980 stanovnika, a u 2020. godini broj umrlih je 16.582.
Takođe, udio starog stanovništva u ukupnom stanovništvu u 2013. godini iznosio je 17 odsto, a u 2020. godini procijenjen je na 20,8 odsto.
Prema procjeni za 2020. godinu, mlađi od 14 godina čine 13,3 odsto stanovništva.
Istovremeno, ekonomske migracije radno sposobnog i fertilnog stanovništva su ubrzane i pojačane.
Ukupan prihod od naknada za priređivanje igara na sreću, nagradnih i zabavnih igara i poreza na dobitke od igara na sreću u 2022. godini iznosi oko 95 miliona KM, što je u odnosu na lani više za 38 odsto, potvrđeno je za “Nezavisne novine” iz Republičke uprave za igre na sreću.
Da građani u Srpskoj sve više novca upravo ostavljaju na igre na sreću potvrđuje i činjenica da su u odnosu na lani prihodi veći za oko 25 miliona KM.
“Republička uprava za igre na sreću je u 2021. godini prikupila ukupno 68.250.404 KM prihoda od naknada za priređivanje igara na sreću, nagradnih i zabavnih igara i poreza na dobitke od igara na sreću, dok prihodi za 2022. godinu iznose 94.165.048 KM”, navode iz Republičke uprave za igre na sreću.
Kako je za “Nezavisne novine” kazao Milenko Stanić, ekonomski analitičar, razlog za povećanje prihoda svakako može biti i ekonomska situacija građana u Srpskoj.
“Osim ekonomske situacije, jednako utiče i stanje društvenog osjećaja, raspoloženja i svijesti građana. Mislim da su kod nas kladionice postale apoteke za pojedine građane”, rekao je Stanić.
Prema njegovim riječima, činjenica je da su ljudi u neimaštini te zbog toga traže izlaz u igrama na sreću.
“Ljudi se nadaju da će s manje rada ostvariti lakšu i bržu zaradu, te zbog toga dosta stanovništva pokušava putem različitih vrsta igara na sreću da stekne bilo kakvu korist”, rekao je Stanić.
Kako ističe, pojava bitkoina takođe utiče na svijest građana.
“Dosta građana učestvuje u vidu jedne takve ekonomske aktivnosti i to svakako nije dobro, odnosno to nije način na koji se rješavaju ključni problemi u domaćinstvu ili porodicama. Mali je broj onih koji mogu ostvariti zaradu putem toga”, rekao je Stanić.
Prema njegovim riječima, globalno gledajući, većina ljudi koji igraju takve igre gubi svoj novac.
“To nije način na koji se jedno društvo može privredno podizati i ojačati, to je više izraz nemoći, kako pojedinaca, tako i društva, da se riješe ključna ekonomska pitanja”, rekao je Stanić, dodajući da tamo gdje postoji velika zaposlenost stanovništva, gdje je veći standard, manje su prisutni oblici klađenja i očekivanja da se zaradi novac bez rada i zapošljavanja.
Podsjećamo, kako su “Nezavisne novine” ranije pisale, za šest mjeseci 2022. godine ostvaren je prihod veći za 13 miliona KM u odnosu na uporedni period prethodne godine.
U prvoj polovini 2022. godine ostvareni prihodi od igara na sreću, nagradnih i zabavnih igara i poreza na dobitke od igara na sreću iznosili su 46.879.919 KM, dok su za prvih šest mjeseci 2021. godine prihodi iznosili 33.863.934 KM.
Kako su tada kazali naši sagovornici, izmijenjena zakonska regulativa o načinu organizacije oporezivanja dobiti je jedan od razloga za povećanje prihoda, dok su drugi razlog teški životni uslovi u kojima danas građani žive.
Iz Fonda zdravstvenog osiguranja RS ponovo su pozvali građane koji još nisu preuzeli svoje elektronske kartice da to urade, jer stare zdravstvene knjižice više ne važe.
Karticu još nije preuzelo nešto manje od 100.000 građana.
Od 1. januara 2023. u zdravstvenom sistemu u Srpskoj su u upotrebi samo e-kartice.
Kako su iz Fonda rekli za K3, od nove godine do danas svoju karticu je preuzelo 30.000 građana i to je ukupno oko 870.000 osiguranika.
U slučaju da za nekoga još nije izrađena kartica potrebno je da u nadležnoj poslovnici Fonda podnese zahtjev za izradu. Osiguranik će tom prilikom dobiti potvrdu koju može da koristi dok mu ne bude izrađena elektronska zdravstvena kartica.
E- kartica služi da pacijent bude identifikovan u Integrisanom zdravstvenom informacionom sistemu (IZIS), da se na osnovu nje ostvari pristup zdravstvenom kartonu pacijenta, a na osnovu kartice se provjerava status osiguranog lica. Takođe, za razliku od stare zdravstvene knjižice, ove elektronske kartice se ne ovjeravaju.
IZIS je implementiran u svim domovima zdravlja, kao i javnim bolnicama, a i većina privatnih ustanova koje imaju ugovor sa Fondom su integrisane u IZIS.