Kategorija: Društvo

U Republici Srpskoj novi problem u najavi. Ovaj put s proizvodnjom električne energije.
Analitičari upozoravaju na realnu mogućnost poskupljenja struje za domaće potrošače nakon nedavne presude u korist slovenske elektroprivrede.

Preduzeće Rudnik i termoelektrana Ugljevik je po osnovu međunarodne arbutraže u obavezi da do kraja radnog vijeka slovenskoj elektroprivredi isporučuje trećinu proizvedene struje, a zbog slovenskog ulaganja u RiTE Ugljevik prije rata. To je potencijalno ogroman problem po Elektroprivredu RS, koja ostaje bez dijela električne energije za izvoz, piše Federalna.

Suština je da je to dobro za RiTE Ugljevik jer će dobiti veću cijenu za električnu energiju nego od Elektroprivredu RS, ali je izrazito loše za Elektroprivredu RS jer se u Ugljeviku proizvede trećina ukupne struje u RS. Sada kada Ugljevik daje trećinu struje Slovencima, to znači da Elektroprivreda RS neće više imati struje za izvoz na inostrana tržista – ističe novinar Siniša Vukelić.

I cijena po kojoj će Slovenci dobijati struju neće biti baš najpovoljnija po RiTE Ugljevik. Tako bar pokazuje ugovor između dvije strane po kojem je jasno da RiTE Ugljevik neće zarađivati na izvozu struje Slovencima. To je rezultat duga prema slovenskoj elektroprivredi od 67 milona evra zbog višegodišnjeg neisporučivanja struje. Plus više od 50 miliona na ime kamate.

Koliko sam mogao da primijetim, nije u potpunosti definisan kompletan aranžman na koji način će se otplatiti ta sredstva – rekao je Vukota Govedarica, poslanik SDS u NSRS.

Direktor Elektroprivrede Luka Petrović uvjerava da ove godine građani neće trpjeti posljedice gubitka spora sa Slovencima.

Vlada nije željela da fakturiše ovo građanima i odrekla se dividende na uštrb toga da građani ne osjete ovaj finansijski problem – poručuje Petrović.

U međuvremenu, informacija i da je Vlada RS preduzeću Komsar energy RS dala koncesiju na eksploataciju uglja iz Ugljevika.

To je paravan za Milorada Dodika, koji vrši otimačinu prirodnih bogatstava RS isto kao što je Elektroprivreda, koja nema da plati doprinose, dala 70 miliona za ‘tašna-mašna’ firmu Comsar energy, koja nema ni kvadrat prostorija – tvrdi Nebojša Vukanović poslanik Liste za pravdu i red u NSRS.

Struja je u RS posljednji put poskupjela je početkom prošle godine. Tada je ukinuta takozvana jeftina tarifa, a uvedeno pravilo da oni koji troše više plaćaju skuplju struju od onih koji troše manje.

• Kao što se i očekivalo, zbog rasta minimalne plate sa 700 na 900 KM, zaposleni u javnom sektoru i javnim preduzećima traže povećanje i ostalih plata, jer kako kažu, sadašnja situacija je neizdrživa zato što, recimo, čistačica sada ima istu platu kao i visoko kvalifikovani radnik.

Ova situacija, kako kažu u sindikatima, unijela je nemir među same radnike koji se bune i koji insistiraju da se plate isplaćuju po platnim razredima, jer zbog rasta minimalne plate od 28 odsto, po platama, mnogi poslovi su izjednačeni, iako to ne bi smio biti slučaj.

“Povećanjem najniže plate došli smo u još goru situaciju i očigledno je da većina poslodavaca ne pomjera druge platne razrede i to će biti osnovni pravci za djelovanje Konfederacije sindikata u narednom periodu. Kroz povećanje minimalne plate trebalo je naći modele za povećanje i ostalih platnih razreda, jer najniža plata se isplaćuje za najjednostavniji rad gdje nije potreban nikakav obrazovni profil. Tražimo veću platu i pravičniji odnos u platnim razredima. Sada imate neka preduzeća gdje je VKV radnik u toj najnižoj plati, da ne pričamo o tome da je masovna pojava da mnogi u javnom sektoru imaju minimalnu platu, a po obrazovanju su treći ili četvrti stepen”, rekao je Željko Tepavčević, predsjednik Konfederacije sindikata Republike Srpske.

Ova konfederacija u posljednjih nekoliko dana održala je dvije sjednice Predsjedništva na kojima je, između ostalog, bilo govora o povećanju plata. Sljedeća sjednica biće održana u četvrtak, kada će biti organizovana i pres-konferencija sa koje će i zvanično biti upućen poziv poslodavcima da se plate povećaju i ostalim radnicima.

U suštini, to znači da će mnoga javna preduzeća, kao što su “Elektroprivreda Republike Srpske”, “Pošte”, “Željeznice”, “Šume” itd… biti pod pritiskom sindikata da se povećaju primanja i ostalih zaposlenih.

Kao i u Konfederaciji sindikata Republike Srpske, slično misle i u Sindikatu uprave Republike Srpske, gdje kažu da su prije 15 dana od Vlade Republike Srpske zatražili izmjene seta zakona o platama zaposlenih u javnoj upravi i javnim službama.

“Trenutni minimalac uveo je nered u oblast plata iz prostog razloga što su se sada izjednačile plate čistačice i onih sa srednjom stručnom spremom. Imali smo rast minimalca od 28 odsto, ali očekujemo da se Vlada trgne i predloži izmjene zakona kako bi i ostali radnici dobili povećanje plata”, rekao je Božo Marić, predsjednik Sindikata uprave Republike Srpske.

On ističe da je još jedan od problema taj što su radnici u javnoj upravi diskriminisani u odnosu na ostale s obzirom na to da nemaju topli obrok, regres itd. Tačnije, topli obrok, regres i sve ostalo uračunato im je u tu minimalnu platu, dok je kod ostalih radnika, pored minimalne plate, obavezna isplata toplog obroka i regresa.

“Radnici u javnoj upravi nemaju pravo na to i njima su sve te naknade uračunate u platu. Sada imamo situaciju da čistačica koja čisti kabinet premijera ima za 300 KM manju platu od najniže plate u Republici Srpskoj”, istakao je Marić.

Hrana je najveći problem sa kojim se suočavaju građani u BiH, ne u smislu njene nestašice, već isključivo u smislu cijena prehrambenih proizvoda, koje, uprkos pokušajima da se na neki način ograniče ili snize, i dalje imaju trend rasta, i očigledno je da njihovo “zaključavanje” neće riješiti potrošačke probleme.

Nadležni u Republici Srpskoj nedavno su zaprijetili “brutalnim” inspekcijama svima onima koji su nepotrebno digli cijene određene robe i usluga usljed podizanja minimalca, a početkom ove sedmice predložili su pekarima i da snize cijene hljeba.

Dok se čeka epilog njihovog zahtjeva, i koliko god da su hljeb i brašno važni, jasno je da priča o ovoj temi ne bi smjela da se vrti samo oko ove prehrambene namirnice, već da bi se, kako kažu sagovornici “Nezavisnih novina”, morala usmjeriti na konkretnije državne korake, i podsjećaju ne samo na akcije “Društveno odgovorni” u Srpskoj ili “Zaključane cijene” u Federaciji BiH, koje će vrijediti samo neko vrijeme, nakon čega će opet uslijediti ono – snalazi se kako ko može.

Potrošači u BiH se s pravom pitaju kako to da globalne cijene hrane nastavljaju padati (žitarice, meso), a da se to ne vidi na domaćim rafovima. Naprotiv!

Cijene gotovo svih vrsta mesa u BiH odavno su premašile ranije statistike čak i za nekoliko maraka po kilogramu (poput junetine ili piletine).

Pa i kada govorimo o hljebu, uzećemo samo da jedan kilogram (zavisno od vrste) košta oko 3,50 KM, pa čak i više. Takođe, teško je zaboraviti i cijene litre ulja koje su čak premašivale i četiri marke, dok su sada jeftinije u prosjeku za nekoliko desetina feninga. Mlijeko u trgovinama i dalje košta više od dvije KM, a pitajte samo proizvođače na selu za koliko to isto mlijeko prodaju distributerima. Slično je i sa mliječnim proizvodima poput sira i kajmaka, te jajima (koja se po komadu rijetko mogu naći jeftinija od pola marke). So je poskupjela za minimum pola KM, a više nije ista ni cijena pojedinih vrsta obične vode.

“Statistička cijena jednog bušela žita (oko 25-26 kg žita) danas iznosi 6,34 dolara, dok je u 2023. godini koštao 7,22 dolara, a u 2022. godini 9,52 dolara”, pojašnjava kroz statistiku Dušan Srdić iz Udruženja za zaštitu potrošača “Reakcija” iz Banjaluke, koji na ovom primjeru želi poručiti da poskupljenja pekarskih proizvoda u prethodnom periodu nisu bila opravdana.

Osvrćući se potom na kompletnu priču, on navodi da su cijene svježeg domaćeg mesa u evidentnom porastu, što dijelom znači da je afrička kuga uzela svoj danak. A kao još jedan od primjera udara na potrošačke džepove Srdić izdvaja i takozvanu šrinkflaciju, odnosno smanjene gramaže na proizvode.

“Znamo da su čokolade odavno pale sa 100 na 80 grama, čak i niže, džem takođe sa 500 grama na 385 grama. Toalet-papir je prema svjetskim statistikama poskupio za više od 35 odsto u odnosu na januar prošle godine. A statistika kaže da će potrošači prije promijeniti proizvođača nego manju ambalažu”, dodao je Srdić za “Nezavisne”.

Njegov kolega Marin Bago iz Udruženja potrošača “Futura” iz Mostara podsjeća da je BiH tržišna ekonomija, da uvozimo gotovo 80 odsto hrane koju konzumiramo i da je ograničavanje cijena isključivo rezultat dobre volje trgovaca i ministarstava.

“Ali, to što sve poskupljuje, možemo govoriti o pasivnosti države u proteklom vremenu bez fiskalne reforme, poreske reforme, bez kvalitetnih subvencija u poljoprivredi i tržištu hrane. Jasno je da mi imamo novca jer prikupljamo iz godine u godinu sve više, ali je jasno i da je hrana problem jer jedna prosječna plaća od 1.300 KM ne može izmiriti troškove hrane za četvoročlanu obitelj”, kaže Bago.

Dodaje da “zaključavanje” cijena pojedinih proizvoda neće riješiti probleme.

“Recimo, mi smo u Mostaru imali poskupljenje vode i sve ono što bismo možda uštedjeli na tim ‘zaključanim’ proizvodima potrošili smo na vodu. Još ako poskupe gorivo, struja, školarine, vrtići… Dakle, potrošačima raste iznos potrošačke korpe jer s jedne strane uštede na jednom, ali potroše na drugom”, naglašava Bago.

On u daljem razgovoru za “Nezavisne” kaže i kako su povećanje minimalca u Srpskoj te proračunska davanja u FBiH isključivo populističke mjere.

“Institucijama je ovako najljepše. Svake godine se pune proračuni, obaramo rekorde, a sa druge strane nema jasnog i transparentnog povrata tog novca, u vidu subvencioniranja obrazovanja, zdravstva, poljoprivrede. To je osnovni razlog nezadovoljstva potrošača”, zaključio je Bago.

Kada su u pitanju ekonomske reforme, Ermin Cero, stručnjak iz Sarajeva, ističe da je rješenje u makroekonomskim mjerama, koje će podržati aktivnosti koje dodaju vrijednost i redukovanje onih koje se smatraju neefikasnim ili čak neproduktivnim.

“To je u BiH prekomjerna birokratija ili nepotrebna administracija”, smatra Cero.

Inicijativa koja se odnosi na ukidanje, odnosno smanjenje ili povrat PDV-a na lijekove, prema posljednjoj zamisli nadležnih, čak i ako bude usvojena, neće ni za fening uticati na cijene medikamenata koje plaćaju građani.

Kada se počelo govoriti o ovoj ideji, oni koji redovno ili periodično ostavljaju novac u apotekama obradovali su se da će njihovi mjesečni troškovi biti smanjeni, ali se to u posljednoj verziji inicijative ne spominje ni jednom riječju.

“Jedna od varijanti Uprave za indirektno oporezivanje (UIO), a koja je prihvatljiva i za fondove zdravstvenog osiguranja, jeste da se razmotri da se PDV koji fondovi plaćaju na lijekove namjenski rasporedi na način da se u već zakonom definisane koeficijente za preraspodjelu sredstava prema entitetima, uključe i fondovi sa određenim procentom. Na ovaj način obezbijedila bi se značajna sredstva koja bi fondovi mogli usmjeriti na dalja proširenja prava iz zdravstvenog osiguranja, uključujući finansiranje novih terapija i dr.”, saopštili su juče iz Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske (FZO RS).

U tom saopštenju se tematizuje sastanak direktora FZO RS Dejana Kusturića, te njegovih kolega iz FBiH i Brčkog, Vlatke Martinović i Radomira Nikolića, sa direktorom UIO BiH Zoranom Tegeltijom o zajedničkoj inicijativi koja se odnosi na ukidanje, odnosno smanjenje ili povrat PDV-a na lijekove.

“Direktor Uprave za indirektno oporezivanje takođe smatra da inicijativa jeste opravdana, te da je zajedno sa entitetskim vladama potrebno razmotriti najbolje rješenje”, naveli su iz FZO RS.

Direktori nadležnih fondova su se, kako je saopšteno iz FZO RS, zahvalili Tegeltiji “što je pokazao razumijevanje za izazove sa kojima se suočavaju obavezna zdravstvena osiguranja u BiH i podršci koju je pružio za dalju realizaciju zajedničke inicijative”.

Međutim, Uroš Vukić iz Udruženja “Misli dobro” poručuje im da je to ništa drugo nego – presipanje iz šupljeg u prazno. To udruženje je, podsjetimo, ranije podnijelo inicijativu za smanjenje cijena lijekova, ali kroz izmjenu Pravilnika o cijenama lijekova, koji trenutno pogoduje samo veletrgovcima i maloprodajnim lancima apoteka.

Vukić je, govoreći o inicijativi o kojoj su razgovarali Tegeltija i rukovodioci fondova zdravstva, istakao da ih ni sada ništa ne ograničava da to rade, ali…

“Gotovo sam siguran da, ako to nekada i zaživi, u šta sumnjam, to se neće trošiti namjenski, osim ukoliko ne bude direktno išlo na račune fondova zdravstvenog osiguranja. Najbolji primjer vam je tzv. namjenska akciza za izgradnju auto-puteva. Ona se prikupi, proslijedi vladama i novac ode negdje drugo, a ne za auto-puteve”, istakao je Vukić.

Jasno je, kako dodaje, da su fondovi zdravstvenog osiguranja u problemu, da je novca sve manje, a stanovništvo sve starije i bolesnije, ali novac treba tražiti i prikupljati na drugi način.

“Zašto se, recimo, akciza na duvan, alkohol, gazirane sokove itd. ne usmjerava direktno fondovima zdravstva jer su pušenje i alkoholizam najveći uzrok bolesti. Šta smo mi dobili na kraju, od pomenutog ukidanja PDV-a na lijekove do toga da sve ostane isto samo da se novac preraspodijeli, ali od toga građani neće imati ništa”, naglasio je Vukić.

Podsjećamo, krajem prošle godine fondovi su uputili zajedničku inicijativu nadležnim institucijama entiteta i BiH za ukidanje/smanjenje ili povrat PDV-a na lijekove i medicinska sredstva.

U inicijativi je navedeno da je samo u zdravstvenom sistemu Republike Srpske u 2022. godini za PDV plaćeno više od 100 miliona KM, dok su troškovi po osnovu PDV-a u ustanovama u oblasti zdravstva Federacije BiH iznosili više od 164 miliona KM. Takođe, BiH je jedina zemlja u regionu koja ima jedinstvenu stopu PDV-a na lijekove i medicinska sredstva u iznosu od 17 odsto i ona je najviša u regionu.

Proizvođač pekarskih proizvoda Saša Trivić komentarišući visoke cijene hljeba da pekare nisu socijalne ustanove i da i oni rade za novac.
Sa druge strane, ministar trgovine i turizma Denis Šulić, koji je gostovao zajedno sa Trivićem na ATV-u, kaže da je za cijenu hljeba potreban kompromis proizvođača, potrošača i ministarstva.

“Zahvaljujem se svim predstavnicima pekarske industrije koji su bili prisutni. Oni imaju želju da se nađe kompromisno rješenje. Da obezbijedimo jeftiniji hljeb za građane Srpske, a sa druge strane da ne ugrozimo pekarsku proizvodnju time što ćemo preko koljena prelomiti neku uredbu ispred ministarstva ili Vlade, što bi moglo da bude problematično za poslovanje. Drago mi je da smo imali konstruktivan razgovor, blizu smo rješenja, našli smo se na nekim zajedničkim talasnim dužinama. Sugerisano mi je da nastavak bude u ponedjeljak gdje ćemo doći do zajedničkog stava kako da prebrodimo ovu krizu”, kaže Šulić.

On ističe da je nakon sastanka sa predstavnicima pekarske industrije održan sastanak sa udruženjem za zaštitu potrošača.

“Dobili smo prijedloge i sa njihove strane. I na tom sastanku sam molio i njih i javnost Srpske da spustimo tenzije. Na dobrom smo putu. Ne bih rekao da smo zaraćene strane. I predstavnici pekarske industrije, udruženje za zaštitu potrošača i ministarstvo ima isti cilj. Da hljeb i pekarski proizvodi budu što dostupniji BiH”, kaže Šulić.

Sa druge strane, Trivić na problem poskupljenja cijena hljeba kaže da pekare nisu socijalne ustanove i da se na našim prostorima do te mjere i ne konzumira hljeb.

“Izbjegao sam da dođem na taj sastanak jer sam u posljednje vrijeme kriv za sve i svašta. Jedina ozbiljna pekarska industrija smo mi i proizvodimo 50 odsto hljeba u Srpskoj. Ono što je za mene neprimjereno je da se Vlada bavi hljebom u odnosu na druge artikle. Svi mi radimo za novac. Priču kako se pravi hljeb smo završili devedesetih godina. Sa druge strane, pekarska industrija Srbije je potpuno drugačija od nas. Oni imaju automatizovane pekare, a mi kao najveći tako nešto nemamo”, kaže Trivić.

On ističe da se hljeb ne kupuje previše i da u asortimanu njegovih pekara ostao je još jedan hljeb od 600 grama.

“Slobodno tržište je ako danas imate razne cijene hljeba. Svako pravi novitet koji misli da može proći na tržištu. Nije isto proizvoditi hljeb koji se peče 18 i 28 minuta. Nije isto proizvoditi hljeb u Bijeljini i Banjaluci gdje su više plate. Država treba da pomogne, ali mi smo platili porez i niko ne treba da se bavi sa tim. Pogotovo što znamo da imamo različite cijene hljeba”, kaže Trivić.

Vlada Republike Srpske je krajem prošle sedmice, putem interventnih nabavki, dodijelila jednokratno 530 tona brašna za socijalno ugrožene građane, od čega je 500 tona direktno podijeljeno građanima, a 30 tona javnim kuhinjama.

Pored toga, podijeljeno je još 1.500 paketa pomoći socijalno ugroženim porodicama.

Ali, svako ko iole prati situaciju na terenu jasno može da kaže da to ne može biti dovoljno, posebno kada se zna da su poskupljenja osnovnih životnih namirnica iz dana u dan sve veća, a da je još veći broj građana koji bez pružene ruke drugih ne mogu sebi da priušte ni parče hljeba.

Tome u prilog govori podatak da stalnu novčanu pomoć na mjesečnom nivou u Republici Srpskoj prima oko 6.000 građana, a ovo pravo, prema Zakonu o socijalnoj zaštiti, ostvaruju osobe koje nemaju nikakvih drugih primanja.

Takođe, želimo napomenuti da se, pored ovog prava, građanin u Srpskoj smatra socijalno ugroženim i ima pravo na socijalnu zaštitu i u vidu dodatka za pomoć i njegu drugog lica, lične invalidnine, podrške u izjednačavanju mogućnosti djece i omladine sa smetnjama u razvoju, pomoć u vidu smještaja u ustanovu i zbrinjavanja u hraniteljsku porodicu, pomoć i njegu u kući, dnevno zbrinjavanje, jednokratnu novčanu pomoć i savjetovanje.

Kada bismo pomenuli sve građane u Srpskoj koji koriste bar jednu od ovih vrsta pomoći, brojke bi sigurno premašile nekoliko desetina hiljada, ali ovog puta bavićemo se isključivo dvjema kategorijama: stalnom novčanom pomoći i jednokratnom pomoći.

Kako smo i napisali u jednom od prethodnih redova, stalnu novčanu pomoć u Srpskoj prima oko 6.000 građana, a podatke o tome “Nezavisne novine” dobile su iz 59 od 64 lokalne zajednice u Srpskoj, sa kojima smo ovim povodom kontaktirali.

Prije nego što se upustimo u brojke, u kratkim crtama ćemo podsjetiti da pravo na stalnu novčanu pomoć može steći korisnik ili porodica koji su nesposobni za rad, koji nemaju vlastitih prihoda ili čiji su ukupni prihodi za izdržavanje ispod nivoa novčane pomoći utvrđene zakonom, koji nemaju višak stambenog prostora, drugu imovinu i koji nemaju obveznike izdržavanja.

U najvećem gradu Srpske, Banjaluci, takvih korisnika je oko 800, potvrdila nam je Irena Joldžić, direktorica Centra za socijalni rad. Od ostalih lokalnih zajednica u Srpskoj, a koje su definisane kao gradovi: Istočno Sarajevo (šest opština) oko 700, Bijeljina 319 porodica, Prijedor 357, Zvornik 154, Laktaši 147, Prnjavor 102, Gradiška 90, Doboj 69 korisnika, Trebinje 25, a slično je i u Derventi.

Prema podacima koje smo dobili, situacija, nažalost, nije dobra u većem dijelu Srpske.

Na primjer, samo u Bratuncu 572 građana su korisnici nekog oblika socijalne pomoći, u Berkovićima je taj broj oko 100, od čega je bez ikakvih primanja njih 44, a kako nam je rekao načelnik Nenad Abramović, to su osobe starije od 65 godina.

Upravo su starije osobe najčešći korisnici stalne novčane pomoći u Srpskoj.

U Bileći je 25 korisnika koji nemaju nikakva primanja i koji ne bi preživjeli bez stalne pomoći, u Čajniču ih je 16, Čelincu 36, Kneževu 52, Loparama 22, Kotor Varošu 59, Ljubinju 12, Kozarskoj Dubici 52, Mrkonjić Gradu 42, Modriči 84, Milićima oko 40, Petrovu 16, Stanarima 27, Rudom 98, Srpcu 110, a u Tesliću čak više stotina.

Ognjen Milinković, načelnik opštine Gacko, rekao je za “Nezavisne” da je u 2023. godini šest porodica iz ove lokalne zajednice uradilo potpunu anamnezu svoje socijalne karte, a u susjednim opštinama, odnosno Nevesinju i Foči, broj ovih korisnika je bio 49, odnosno 63. Podatke su nam dostavili i iz Novog Grada, odakle je rečeno da stalnu novčanu pomoć prima 37 porodica, kao i Pelagićeva 44, Ribnika 41, Broda 79, Kostajnice 10, Srebrenice 50, Šamca 25, Ugljevika 50, Višegrada 60, a daleko najveći broj korisnika, od uslovno rečeno manjih opština, ima Sokolac, 300.

Najmanje korisnika ove pomoći je u Petrovcu, troje, a manje od deset imaju i Istočni Mostar, Vukosavlje, Han Pijesak, Jezero, Kalinovik, Krupa na Uni i Novo Goražde.

Kada je u pitanju pravo na jednokratnu novačnu pomoć kao oblik socijale, u 2023. godini zahtjeve je podnijelo više od 10.000 korisnika (pojedinci ili porodice) širom Republike Srpske, a većini je ta pomoć i odobrena od strane lokalnih zajednica.

Podsjećamo, pravo na jednokratnu novčanu pomoć, kao oblik socijalne zaštite, obezbjeđuje se pojedincu, članovima porodice ili porodici, a koji se trenutno nađu u stanju socijalne potrebe.

Sve navedeno u prethodnim redovima lokalne zajednice će dostaviti Zavodu za statistiku RS, koji će ih objaviti zbirno sa svim ostalim pravima koja se tiču korisnika socijalne zaštite. Isto tako, sve ovo trebalo bi da se nađe u socijalnoj karti, koju Republika Srpska nema, a koja je, ako je vjerovati nadležnima, u izradi.

Ali, dokle se stiglo sa ovim poslom, ne zna ni Denis Šulić, ministar trgovine i turizma RS, koji je nedavno medijima samo kazao da je u Vladi razgovarano o tom pitanju.

Upravo je Šulić, krajem prošle godine, tokom kampanje “Društveno odgovorni”, kazao da će socijalna karta pomoći Srpskoj da zna ko su najugroženiji građani, kako bi im se pomoglo.

Ali, u ovom trenutku jedino što Srpska ima su nova poskupljenja, a “socijalnog” dokumenta nema, jer je nestao od kancelarije do kancelarije ili, bolje rečeno, u vladinom “bermudskom trouglu”: Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite – Ministarstvo na naučnotehnološki razvoj i visoko obrazovanje – Agencija za informaciono-komunikacione tehnologije (IKT).

Jedna od negativnih posljedica povećanja minimalne plate u Republici Srpskoj na 900 maraka je poskupljenje pekarskih proizvoda.

Poslodavci najavljuju nova poskupljenja robe, zanatskih usluga i komunalija. Premijer Republike Srpske odgovara da su poskupljenja neopravdana i da će biti brutalno kontrolisani.

Pekari u Republici Srpskoj digli su cijene za 10 odsto. Pita i jogurt od pet maraka nisu više doručak za svačiji džep.

Premijer Republike Srpske ogorčen je na poslodavce što rast cijena pravdaju rastom minimalca.

Ne može se desiti, kaže premijer Srpske, Radovan Višković, da su mlijeko i hljeb jeftiniji u Italiji nego u Republici Srpskoj u kojoj su manje plate.

Podsjeća da Vlada pomaže poslodavce sa 420 miliona maraka godišnje. Zbog toga je naredio Inspektoratu – brutalne kontrole.

– Imam osjećaj da pojedinci koriste situaciju i enormno se bogate i tome ćemo stati u kraj. Podizanje minimalca je u pravcu suzbijanja sive zone, plavih, crvenih i bijelih koverti. Ti su najveći glas podigli i ti se najviše bune – ističe premijer.

Poslodavci odgovaraju da nisu kriminalci da im se prijeti brutalnim kontrolama.

U završnim računima se, kažu, vidi da li ostvaruju ekstra dobit. Ističu da je neminovan rast roba za 10 odsto, komunalija 30 odsto i zanatskih usluga do 50 odsto.

– Priča o nerealnom bogaćenju nema smisla, jer se u završnim računima plaća porez na dobit. Premijer treba da se bavi borbom protiv sive ekonomije i neplaćanjem poreza, a ne svađajući se sa poslodavcima. U ovom slučaju svađa trgovce sa građanima – kaže predsjednik Unije poslodavaca Republike Srpske, Saša Trivić, piše BHT.

Građani smatraju da su poskupljenja neopravdana i da se traže izgovori za novi rast cijena.

– Dok god imamo slobodno formiranje cijena, smatramo da je nebo granica koliko može da raste i koliko će u krizi itekako dobro profitirati – smatra predsjednica Udruženja za zaštitu potrošača “Don”, Murisa Marić.

Poslodavci odgovaraju da nisu kriminalci da im se prijeti brutalnim kontrolama.

U završnim računima se, kažu, vidi da li ostvaruju ekstra dobit. Ističu da je neminovan rast roba za 10 odsto, komunalija 30 odsto i zanatskih usluga do 50 odsto.

– Priča o nerealnom bogaćenju nema smisla, jer se u završnim računima plaća porez na dobit. Premijer treba da se bavi borbom protiv sive ekonomije i neplaćanjem poreza, a ne svađajući se sa poslodavcima. U ovom slučaju svađa trgovce sa građanima – kaže predsjednik Unije poslodavaca Republike Srpske, Saša Trivić, piše BHT.

Građani smatraju da su poskupljenja neopravdana i da se traže izgovori za novi rast cijena.

– Dok god imamo slobodno formiranje cijena, smatramo da je nebo granica koliko može da raste i koliko će u krizi itekako dobro profitirati – smatra predsjednica Udruženja za zaštitu potrošača “Don”, Murisa Marić.

Ekonomski analitičari smatraju da je djelimično poskupljenje opravdano, jer s rastom ulazne cijene proizvoda, u kojoj je i cijena rada, raste i izlazna cijena roba i usluga. To ne znači da nema lova u mutnom.

– Otvaranje prostora za špekulacije, manipulacije od strane pojedinaca, proizvođača koji na talasu promjena koristeći nepažnju institucija i kupaca povećavaju znatno više svoje cijene i prave ekstra profit”, navodi ekonomski analitičar Aleksandar Ljuboja.

Tržišni inspektori su zbog prekoračenja marži i drugih nepravilnosti u marketima na osnovne namirnice izdali prekršajnih naloga u iznosu od 150.000 maraka.

– Neisticanje cijena, lažne cijene, nepridržavanje cijena, istaknu jednu, a kucaju drugu cijenu, deklaracije, nepoštovanje marži. Novčane kazne nisu ni male. Za privredna društva 10.000 i 5.000 za odgovorno lice, a za manje radnje preduzetničke 6.000 KM – ističe Radivoje Gavrić, glavni tržišni inspektor u Inspektoratu RS. Iz Inspektorata Republike Srpske su najavili uskoro novu uredbu o ograničenju marži, koja će za razliku od dosadašnje obuhvatiti veći asortiman proizvoda.