Kategorija: Društvo

  • Treba li maloljetnicima u BiH dozvoliti da glasaju?

    Treba li maloljetnicima u BiH dozvoliti da glasaju?

    Mnogi smatraju da bi i u BiH trebalo razmatrati, odnosno uvesti pravo glasa i starijim maloljetnicima.

    Kada bi se takva praksa uvela kod nas, ne bismo bili usamljen primjer, jer je izlazak na birališta već dozvoljen u pojedinim evropskim zemljama.

    Naime, na ovogodišnjim izborima za Evropski parlament, u Njemačkoj, Austriji, Belgiji, Malti i Grčkoj prvi put su pravo glasa imale osobe ispod 18 godina. U Grčkoj je starosna granica spuštena na 17 godina, a u preostale četiri zemlje na 16.

    Prema riječima stručnjaka, da bi se to kod nas omogućilo, neophodna je izmjena propisa, što uopšte nije obiman posao. Naprotiv, u pitanju je tek par manjih korekcija.

    Vehid Šehić, bivši član Centralne izborne komisije (CIK) BiH, kaže da kod nas nije razmatrana mogućnost uvođenja maloljetnika u proces glasanja, ali da treba napraviti analizu.

    “Činjenica je da mladi ljudi ranije sazrijevaju nego moja ili generacija poslije mene. Razlog za to su društvene mreže, dostupnost informacija na mnoge načine. Međutim, mi nismo još uvijek zreli kao birači da glasamo po svojoj savjesti i izbornoj volji, onako kako mi smatramo, nego je kod nas ipak još uvijek podanički mentalitet prema nekoj političkoj stranci i glas se daje onako ‘bjanko'”, naveo je Šehić.

    Druga stvar, dodao je, ne možemo se mi porediti s Njemačkom, gdje nema silnih kršenja zakonitosti provedbenih akata, kao što je to slučaj kod nas.

    “Ali treba razmišljati o tome da li trebaju glasati maloljetnici sa 16 ili 17 godina. Ako bi se odlučivalo o tome, prema mom mišljenju, ima logike da to bude sa 16 godina. Može se o tome razmišljati. Mi smo između sebe razgovarali o tome da li bi trebalo to predložiti, ali mi moramo urediti ambijent za izbore, da se ne dešavaju stvari koje su se dešavale, treba što više ljudski faktor zamijeniti novim tehnologijama. Ali, sigurno će doći i to vrijeme, o tome razmišljaju i mnoge druge zemlje, koliko sam ja upoznat”, ističe Šehić.

    Politička analitičarka Tanja Topić smatra da je dobro za demokratizaciju društva i osvješćivanje značaja participacije u političkom i društvenom životu mlade ljude što ranije uključiti u izborni proces.

    “Prvi politički koraci koji uključuju pravo glasa, učinjeni i prije 18. ljeta, bili bi i u BiH dobar početak promišljanja politike, nadajući se da im političko buntovništvo čini korak naprijed prije nego što ih političke stranke pretvore u poslušne stranačke vojnike odgojene da misle glavom partijskog šefa”, ističe Topićeva za “Nezavisne novine”.

    Tu su, dodaje ona, od neprocjenjive vrijednosti uloga medija i akademske zajednice, koji će taj prostor mladim ljudima otvoriti na pravi način, ali i društvo pripremiti da bude otvoreno za njih i njihovo učestvovanje u izbornom procesu.

    “Time bi se sistemski gradila participativna politička kultura i odgovornost svakog pojedinca prema društvu”, zaključuje Topićeva.

    Gordana Rajić, ombudsman za djecu Republike Srpske, kaže da je pravo na participaciju zagarantovano UN konvencijom o pravima djeteta, a u najjednostavnijem smislu znači da djeca imaju pravo da odlučuju o pitanjima koja ih se tiču, odnosno da iznesu svoje mišljenje i stav o određenim temama.

    “Izborni zakon je na nivou BiH i takav je da ne prepoznaje djecu, čak ni u smislu njihove zloupotrebe u političke svrhe, što je apsurd. Moramo prvo da poradimo na tim osnovnim stvarima”, ističe Rajićeva.

    Djecu je, ističe, prvo potrebno zaštititi od zloupotreba, a onda im omogućiti i pravo glasa.

    “Ono što je problem jeste da mladi nisu uključeni u kreiranje predizbornih programa, iako bi trebalo da imaju takvu mogućnost. Potrebno im je to omogućiti, a onda, ako već učestvuju u tome, imalo bi smisla i njihovo glasanje”, poručuje Rajićeva u izjavi za “Nezavisne novine”.

    Kada je riječ o Evropi, dakle, u nekoliko zemalja se može glasati već sa 16 godina, a pojedini stručnjaci kažu da je starenje stanovništva dovelo do toga da se politika sve više vodi za penzionere i da bi, kao balans, možda trebalo da glasaju i djeca od 14 godina.

  • Ljekari u Srpskoj najlakše, a rudari najteže do posla

    Ljekari u Srpskoj najlakše, a rudari najteže do posla

    Ljekari, vaspitači, kuvari, zavarivači samo su neka od zanimanja radnika za kojima vlada veliko interesovanje i koji vrlo brzo dobiju zaposlenje, dok ekonomisti, pravnici, ali i rudari posao čekaju i do pet godina, rečeno je u Zavodu za zapošljavanje Republike Srpske.

    Slaba potražnja za ovim kadrom prisutna je već duže vrijeme i to uglavnom zbog nepovezanosti tržišta rada s obrazovnim profilima i upisnom politikom koju kreiraju visokoškolske ustanove.

    Naime, prema njihovim podacima, u okviru sedmog stepena stručne spreme na Zavodu je najviše diplomiranih ekonomista, diplomiranih pravnika i profesora razredne nastave.

    “Analizirajući broj prijavljenih lica prema dužini čekanja na zaposlenje vidimo da na posao najduže čekaju kvalifikovani radnici kojih je ujedno i najviše prijavljeno, metalci sa prosječnom dužinom čekanja oko pet godina, tekstilci i prerađivači drveta sa prosječnom dužinom čekanja oko sedam godina, zatim lica sa srednjom stručnom spremom, rudari, maturanti gimnazije, mehaničari i mašinisti čija je prosječna dužina čekanja na evidenciji više od pet godina”, pojasnili su iz Zavoda.

    Dodaju da je, prateći stanje na tržištu rada, jasno da se dešavaju određene promjene u samom načinu poslovanja.

    “Tu se najčešće misli na digitalizaciju raznih poslovnih funkcija tako da je najveći broj novih radnih mjesta nastao u oblasti informatičko-komunikacionih tehnologija, te zanatskih zanimanja pretežno u industrijskoj i uslužnim djelatnostima, kao i u oblasti građevinarstva, programeri, pomoćni radnici u proizvodnji, trgovci, obućari, šivači, zavarivači, konobari, kuvari, bravari, vozači, elektrotehničari i zidari”, rekli su u Zavodu.

    Dodaju da u okviru visoke stručne spreme od strane poslodavca imaju iskazan interes za zapošljavanje ljekara različitih profila, inženjera informacionih tehnologija, profesora matematike, vaspitača…

    Saša Aćić, direktor Unije udruženja poslodavaca Republike Srpske, ističe za “Nezavisne novine” da postoji strukturna neprilagođenost obrazovnog sistema potrebama tržišta rada, koja za posljedicu ima da ozbiljan broj ljudi sebe vidi na drugim prostorima.

    “Građani Srpske odlaze u druge države gdje mogu pronaći zanimanja koja su interesantna u pogledu njihovih sposobnosti i samog vrednovanja rada”, kazao je Aćić.

    Kako je rekao, već duži niz godina Unija poslodavaca upućuje na to da upisne kvote i ishodi učenja nisu prilagođeni potrebama poslodavaca, odnosno radna mjesta koja imaju na raspolaganju, te da je jedan ozbiljan dio problema upravo do obrazovnog sistema.

    “Ali ne treba zanemariti činjenicu da i mi kao poslodavci na raspolaganju imamo radna mjesta koja nisu interesantna domaćoj populaciji”, pojasnio je Aćić i dodao da se to može smatrati problemom nekonkurentnosti domaće ekonomije.

    Kako je rekao, što se tiče podatka koliko rudari čekaju na posao, Aćić ističe da postoje poslodavci koji imaju konkurse za zapošljavanje ovog profila radnika otvorene tokom cijele godine.

    “A plate rudara su od 2.500 do 3.000 KM. Očigledno je da naše tržište rada karakterišu duboki strukturni problemi, koji duži period ne rješavamo, a što za posljedicu ima odlazak domaće radne snage van zemlje i istovremeno dolazak strane radne snage u zemlju”, zaključio je Aćić.

    O situaciji na tržištu rada računa nije vodila Gorana Popović, diplomirani ekonomista, koja kaže da ima već skoro tri godine kako je diplomirala, a još nije našla posao u struci.

    “Došla sam u situaciju da nakon završenog fakulteta više ne mogu da biram, i to svojom greškom, jer nisam vodila računa o tome koji su kadrovi potrebni poslodavcima”, kazala je ona.

  • Prvi upisni rok u srednje škole u Republici Srpskoj

    Prvi upisni rok u srednje škole u Republici Srpskoj

    Prvi upisni rok u srednje škole u Republici Srpskoj za odlične učenike,

    Iduće školske godine u prvi razred predviđen je upis za 10.197 učenika.

    Upisivanje svršenih osnovaca u prve razrede srednjih škola obavljaće se i u julskom upisnom roku.

    Deficitarna zanimanja biće i ove godina stipendirana od lokalnih zajednica i Vlade Srpske.

    koji imaju 60 i više bodova, počinje danas, a rezultati će biti objavljeni 20. juna.

  • Borci VRS ne odustaju od svojih zahtjeva

    Borci VRS ne odustaju od svojih zahtjeva

    Nekadašnji borci Vojske Republike Srpske, okupljeni u Udruženju “Veterani odbrambeno-otadžbinskog rata” početkom ovog mjeseca donijeli su odluku da izađu na ulice ukoliko Vlada Srpske i resorno ministarstvo nastave da ignorišu njihov zahtjev da se izvrši revizija statusa bivših boraca VRS.

    Kako su poručili sa skupštine tog udruženja, koja je održana 2. juna, ukoliko u roku od 15 dana iz Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite RS ne dobiju odgovor da su spremni da krenu s procesom revizije i “odvoje žito od kukolja”, ratni veterani riješeni su da preduzmu radikalne korake. Između ostalog, zaprijetili su da će proteste održati pred zgradom Vlade Republike Srpske te da se, kako su najavili, neće povući sve do ispunjenja njihovih zahtjeva.

    – Mi pokazujemo maksimalnu tolerantnost i spremnost za razgovore. S druge strane, nismo našli bilo kakvo razumijevanje – kaže za Srpskainfo potpredsjednik Udruženja “Veterani odbrambeno-otadžbinskog rata RS”, Nedeljko Klincov.

    Inače, glavni predmet spora između bivših boraca VRS i predstavnika aktuelnih vlasti u Srpskoj jeste broj ratnih veterana koji ostvaruju pravo na mjesečni borački dodatak i ostale privilegije rezervisane za demobilisane borce. Prema procjenama navedenog udruženja, status bivših boraca u Republici Srpskoj trenutno ima najmanje 70.000 onih koji za vrijeme proteklog rata nisu ni “omirisali barut”, a kamoli učestvovali u borbama za stvaranje i odbranu Srpske.

    Takođe, ratne veterane posebno je “raspalila” prošlogodišnja izjava ministra rada i boračko-invalidske zaštite RS, Danijela Egića, prema kojoj pravo na dobijanje mjesečnog boračkog dodatka u Srpskoj ostvaruje oko 194.000 ljudi. Uzimajući u obzir da prema brojnim relevantnim procjenama ukupan broj pripadnika VRS, čak ni u najkritičnijim ratnim godinama, nije prelazio 155.000, da je od završetka rata prošlo skoro tri decenije te da je veliki broj ratnih veterana prirodnim putem otišao s ovog svijeta, dok je nemali broj onih koji su odselili u inostranstvo, ostalo je nejasno kako se povećala cifra onih koji su učestvovali u ratu?

    – I dalje čekamo odgovor da li su nadležne institucije spremne da izađu u susret našim zahtjevima ili ne. Ako ne dobijemo odgovor do kraja ovog mjeseca, preduzećemo radikalne korake. Oni podrazumijevaju blokadu puteva, proteste ispred Vlade i blokadu institucija. Mi smo ozbiljna organizacija i sigurno je da nećemo odustati od svojih zahtjeva – poručuje Klincov.

    Na sastanku koji je početkom marta ove godine održan između predstavnika Udruženja “Veterani odbrambeno-otadžbinskog rata RS” i resornog ministarstva, između ostalog, dogovoreno je da se s procesom revizije krene u najkraćem mogućem roku.

    Jedan od prijedloga ratnih veterana kako “odvojiti” prave od lažnih boraca VRS je da se u krivični zakon uvede to da svako ko ostvaruje pravo na borački dodatak ispuni obrazac u kojem pod moralnom i krivičnom odgovornošću potvrđuje da je u ratu proveo tačno određeni period, kao i ratnu jedinicu čiji je bio pripadnik.

  • Ko je kriv za sve veći uvoz vode u BiH?

    Ko je kriv za sve veći uvoz vode u BiH?

    Za prva četiri mjeseca ove godine u BiH je uvezeno vode u vrijednosti više od 86 miliona KM, dok je u istom periodu prošle godine BiH uvezla nešto više od 75 miliona KM ovog napitka.

    Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH (UIO BiH), tokom prvih četiri mjeseca ove godine voda se u BiH najviše uvozila iz zemalja regiona Srbije, Hrvatske, Slovenije, ali i Italije i Francuske, te Turske.

    “Tokom ovog perioda iz BiH se voda najviše izvozila u Hrvatsku, Sloveniju, Crnu Goru, Srbiju i Austriju”, navodi se u podacima UIO BiH.

    Zanimljivo je da BiH kao zemlja koja obiluje prirodnim izvorima pitke vode svake godine više vode uveze nego što izveze.

    Ekonomski analitičari komentarišu da je uvoz vode u BiH u potpunosti neopravdan, te da je jedan od razloga ovakve situacije nedovoljna promocija domaćih proizvoda, ali i da, nažalost, jedan dio krivice snose i domaći potrošači koji preferiraju strane brendove.

    Kako je u razgovoru za “Nezavisne novine” rekao ekonomski analitičar Igor Gavran, uvoz vode dominira iz više razloga, a jedan od njih je i to što domaći proizvođači nisu prepoznati kao brendovi van države.

    “Da bi se to promijenilo potrebno je puno ulaganja u promociju. Određene svjetske nagrade za kvalitet koje su osvojene su svakako pomogle, ali nisu dovoljne jer i to treba promovisati”, kazao je Gavran, dodajući da, da bi se više promovisala domaća proizvodnja, potrebno je i bolje poslovno okruženje.

    “Kada je riječ o konkurenciji nekim svjetskim brendovima to je gotovo nemoguće s obzirom na njihova sredstva za promociju”, naveo je Gavran, ističući da je drugi faktor koji otežava izvoz i to što se u svim uslovno rečeno normalnim državama preferira domaća voda.

    “Gotovo da nema zemlje u kojoj ne dominira domaća voda. Unatoč svjetskim brendovima građani prepoznaju vlastiti kvalitet. BiH je, kada je riječ o uvozu, negativni izuzetak gdje je uvoz u potpunosti neopravdan. Dok za izvoz možemo naći opravdanja zašto nije veći, za uvoz slobodno možemo reći da je gotovo cijeli iznos od 86 miliona KM uvezene vode višak, jer u BiH imamo sasvim dovoljno domaćih izvora vode vrhunskog kvaliteta”, kazao je Gavran.

    Dodao je da su najveći razlog zašto dolazi do tolikog uvoza, nažalost, upravo domaći potrošači.

    “Najveći dio ovog uvoza se odnosi na bh. građane koji nerazumno donose odluku da kupe uvoznu vodu umjesto domaće. Da li je to zbog neinformisanosti, zbog nesvjesnosti da je domaća voda boljeg ili makar jednako dobrog kvaliteta kao i uvozna. Da li je zbog ličnih preferencija, da li zbog nerazumijevanja da ono što dolazi iz Srbije i Hrvatske nije domaći proizvod”, rekao je Gavran.

    Da se nedovoljno ulaže u promociju domaćih brendova vode potvrdio je za “Nezavisne novine” i ekonomski analitičar Milenko Stanić, koji ističe da u BiH ne postoji veliko preduzeće koje se bavi proizvodnjom vode.

    “Samo velika, krupna preduzeća mogu da nastupaju na inostranim tržištima. Kod nas u proizvodnji vode, ali i drugim sektorima, dominiraju sitna preduzeća, sa malim obimom proizvodnje. Veći obim proizvodnje znači i manji trošak proizvodnje po jedinici proizvoda”, rekao je Stanić, dodajući da domaća preduzeća ne mogu da ulažu u promociju svojih proizvoda.

    “Naše organizacije nemaju uvid u značaj promocije, ali i nemaju sredstva za promociju. Važna je podrška našim izvoznicima, Vlada Srpske ima ograničene fondove, ali oni sigurno nisu zadovoljavajući i na onom nivou koji proizvođači izvoznici u drugim zemljama imaju”, naveo je Stanić.

    Istakao je da su promjena odnosa prema domaćoj proizvodnji i veća podrška izvoznicima neophodni da se balans između uvoza i izvoza vode poboljša.

    “Mi imamo mnogo veće resurse pitke vode u odnosu na one zemlje od kojih uvozimo vodu. Ključ je u stvaranju uslova da bolje koristimo te resurse”, zaključio je Stanić.

  • Patrijarh Porfirije: Strpljenje i smirenje je naše unutrašnje ozdravljenje

    Patrijarh Porfirije: Strpljenje i smirenje je naše unutrašnje ozdravljenje

    Njegova svetost patrijarh srpski Porfirije pozvao je na strpljenje i smirenje jer se u tome nalazi unutrašnje ozdravljenje.

    Prolazeći kroz bezizlazne situacije, iskušenja, nevolje i teškoće, Njegova svetost je ukazao da ne treba tragati za krivcem, već se boriti protiv vlastitog iskušenja da neko mora biti kažnjen da bi se uspostavila pravda, objavljeno je na sajtu Srpske pravoslavne crkve.

    Nakon što je služio Svetu arhijerejsku Liturgiju u Sabornoj crkvi u Beogradu, patrijarh je u besjedi podsjetio na Јevanđelje po Јovanu koje navodi neke događaje iz života Spasitelja koji nisu zapisani u drugim jevanđeljima.

    Ukazao je da jevanđelist Јovan navodi čuda koje je Gospod činio, poput iscjeljenja slijepoga od rođenja, postavljala su se razna pitanja čime su ljudi pokazali logiku ovog svijeta da u svemu pokušavaju da nađu logične i racionalne razloge.

    – Sve pokušavaju da razumiju iz logike ovog svijeta. Logika vjere, logika ljubavi ne poštuje racionalne razloge i logiku ovog svijeta, ne poštuje kauzarni poredak ovog svijeta. Naprotiv, logika ljubavi i vjere ima svoja pravila i ona je sva u čudu – rekao je patrijarh srpski.

    Prema njegovim riječima, reakcija fariseja i književnika koji su se držali pravila i zakona, kojima su pravila i zakoni bili važniji od čovjeka, upravo daleko od logike vjere ostavlja ih lišene saznanja onoga što se desilo u čudu iscjeljenja slijepog od rođenja.

    – S jedne strane, oni koji prate Hrista pitaju se ko je kriv i smatraju da za sve mora postojati krivac ili krivica. Za sve što se ne uklapa u logiku ovog sveta mora da postoji onaj koji će biti kažnjen. To isto, na drugi način, čine i fariseji – rekao je patrijarh.

    Patrijarh kaže da Gospod daje odgovore i na mnoge nedoumice i na mnoga stanja kroz koja ljudi prolaze.

    – Treba da imamo smirenje i strpljenje da dočekamo da nam se javi Gospod, koji će baš zbog toga što smo imali strpljenje i smirenje dati i odgovor na našu nedoumicu. To strpljenje i smirenje nije ništa drugo nego unutrašnje ozdravljenje koje nas čini sposobnima da možemo da pronikemo u tajne koje se ne mogu razumeti logikom i pravilima ovog svijeta – rekao je srpski patrijarh u besjedi.

  • Borci VRS spremni za proteste, najavljuju dolazak pred zgradu Vlade Republike Srpske

    Borci VRS spremni za proteste, najavljuju dolazak pred zgradu Vlade Republike Srpske

    Vlada Republike Srpske i Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite imaju rok od dvije sedmice da odgovore da li su spremni da krenu sa procesom revizije statusa bivših boraca Vojske Republike Srpske.

    Ako do toga ne dođe, veterani odbrambeno-otadžinskog rata planiraju održavanje protesnih skupova pred zgradom Vlade Srpske u Banjaluci sve dok se njihovi zahtjevi ne ispune.

    Ovo za Srpskainfo poručuju predstavnici ratnih veterana koji su posljednih nekoliko mjeseci tražili od institucija Srpske i resornog ministarstva da se konačno razdvoji „žito od kukolja“, odnosno da pravo na isplatu mjesečnog boračkog dodatka imaju samo oni bivši borci VRS koji su zaista učestvovali u proteklom ratu.

    Za razliku od njihovih ranijih procjena, kada su upozoravali da ukupan broj boraca VRS čak ni u najkritičnijim ratnim vremenima nije iznosio više od 155.000, ministar rada i boračko-invalidske zaštire RS, Danijel Egić, krajem prošle godine izjavio je da će pravo na mjesečni borački dodatak ostvarivati oko 194.000 boraca.

    Navedena najava resornog ministra izazvala je žestoki revolt pojedinih boračkih udruženja, prije svega Udruženja „Veterani odbrambeno-otadžbinskog rata RS“, koji tvrde da je ta brojka višestruko naduvana te da bi, zbog toga, trebalo što hitnije krenuti s procesom revizije boračkih statusa.

    – Proteklog vikenda održana je godišnja Skupština Udruženja “Veterani odbrambeno otadžbinskog rata RS”. Nakon diskusije, između ostalog, Skupština je usvojila prijedlog da se u roku od nekoliko dana uputi dopis ministru rada i boračko-invalidske zaštite da odgovori u roku od 15 dana da li su nadležne institucije spremne da što hitnije pokrenu reviziju rješenja kategorisanih boraca?

    U suprotnom, Veterani odbrambeno-otadžbinskog rata RS će se pripremati za protest pred Vladom Republike Srpske – kaže za Srpskainfo potpredsjednik Udruženja “Veterani odbrambeno-otadžbinskog rata RS”, Nedeljko Klincov.

    On, između ostalog, podsjeća da su krajem marta ove godine predstavnici tog udruženja imali sastanak s ministrom za boračka pitanja na kome je, između ostalog, dovoreno da se s procesom revizije krene u najkraćem mogućem roku.

    – Naš prijedlog je da u krivični zakon treba uvesti to da svako ko ostvaruje pravo na borački dodatak mora ispuniti obrazac u kojem moralno i krivično potvrđuje to da je proveo rat od tada do tada i u toj i toj jedinici. Ono što nije u redu jeste to da ima dosta ljudi koji su bili vojno angažovani, ali nisu proveli vrijeme u zoni borbenih dejstava. Međutim, na osnovu nekog odlikovanja, koje im je neko dao, ti ljudi dobili su status borca prve kategorije. Mi to ne možemo da prihvatimo. Nije normalno da neko ko nije vidio prvu liniju fronta ima iste privilegije kao neko ko je četiri godine poturao svoju glavu – govorio je tada za Srpskainfo predsjednik Udruženja “Veterani odbrambeno-otadžinskog rata RS”, Risto Jeftić.

    Iz Boračke organizacije Republike Srpske , u međuvremenu, stizale su poruke da su “uvijek bili i da će biti stava da se sva rješenja koja nisu zasnovana na zakonskim ili podzakonskim osnovama, moraju naći iz pravnog života”.

    – O procesu sveobuhvatne revizije svih važećih rješenja o stečenim pravima i statusima nismo kao organizacija konsultovani, niti je o istom od nadležnih organa tražen stav i mišljenje BORS. Uvijek smo bili i bićemo spremni na razgovore o ovom pitanju i ako do istog dođe, imaćemo stav o svakom prijedlogu. Imajući u vidu da se u javnosti iznose spekulacije kako je BORS, navodno, protiv toga da se razdvoje borci od neboraca, mi javno pozivamo nadležne organe da ukinu ili ponište svako nezakonito rješenje i sva lažna uvjerenja. Nikad nećemo podržati selektivan pristup ovom pitanju. Ako se nešto radi, mora se raditi po principu ,,ni po babu, ni po stričevima, već po pravdi Boga istinitog”, što bi značilo da se preispita svaki stečeni status porodice poginulog borca, ratnog vojnog invalida, pa i demobilisanog borca – poručuju iz BORS.

     

     

     

  • Srpska za deceniju izgubila 56.360 stanovnika

    Srpska za deceniju izgubila 56.360 stanovnika

    Sela i gradovi u Srpskoj nezaustavljivo se prazne, a da populaciona rješenja za kojim Republika sporadično poseže ne mijenjaju višegodišnje negativne trendove pokazuju najnoviji podaci statističara prema kojima je za deceniju izgubljeno 56.360 stanovnika. Bez strateškog pristupa, koji uporno izostaje, stručnjaci smatraju da se osipanje stanovnika ne može i neće zaustaviti.

    Posljednji popis stanovništva Srpske bio je 2013. godine, kada je u zemlji živio 1,171 milion građana, a deset godina kasnije tek 1,114 miliona.

    Prema tabeli koju je objavio Republički zavod za statistiku, a tiče se procjene stanovnika vidljivo je da je Srpska lani u odnosu na godinu ranije izgubila oko 5.500 muškaraca i žena, što predstavlja blago poboljšanje u odnosu na raniji period, kada je na godišnjem nivou gubila i više od 10.000 stanovnika.

    Statističari su izračunali da je od 2002. godine prirodni priraštaj Republike Srpske negativan. Kontinuitet pada prirodnog priraštaja ukazuje na sve veći broj umrlih, a manji broj živorođenih. Stopa prirodnog priraštaja u 2023. godini, kada je umrlo 13.508 ljudi, a rođeno 9.309 beba, iznosila je -3,7‰.

    U poređenju sa 2022. godinom, lani je u Srpskoj umrlo 2.755 lica manje, dok je broj živorođene djece veći za 191, prenosi Glas Srpske.

    Pozitivno je i što je od 2003. godine, od kada se računa stopa ukupnog fertiliteta, u 2023. zabilježena najviša. Tako je broj živorođene djece po ženi lani iznosio 1,45, dok je najniža stopa ukupnog fertiliteta, u posmatranom periodu, zabilježena 2011. godine, kada je bila 1,27.

    Demograf Aleksandar Čavić kaže da je demografska slika Srpske gora nego što pokazuje zvanična statistika.

    “Statistika uzima u razmatranje samo podatke o prirodnim priraštaju i unutrašnjim migracijama, to jest preseljavanje stanovnika između FBiH, Srpske i Brčko distrikta. Kada se u obzir uzmu spoljne migracije, koje su izuzetan generator gubljenja stanovnika, pretpostavka je da gubimo u prosjeku oko 15.000 ljudi godišnje. S tim u vezi u Srpskoj bi trebalo da bude između 975.000 do milion stanovnika”, rekao je Čavić i dodao da broj od 1,114 miliona nije realan.

    Podsjetio je da sve zemlje regiona imaju izražen problem sa migracijama, s tim da je BiH jedina na zapadnom Balkanu koja je izvorište emigranata i za države u komšiluku.

    “Hrvatska imigracijama gubi stanovništvo, ali građani BiH odlaze da rade i žive u toj zemlji. Slična situacija je i sa Srbijom, ali mi nemamo nijednu zemlju regiona koja bi bila izvorište migranata za naše područje. To je problem Srpske i FBiH. Istina je i da bogate zemlje bilježe negativne trendove u pogledu prirodnih kretanja, ali je problem što im mi obezbjeđujemo radnu snagu pa smo u ogromnom gubitku. Države poput Njemačke, Austrije, Švajcarske marku ne daju za povećanje nataliteta našeg stanovništva, marku ne ulažu u obrazovanje naših građana. Sve je obezbijedila naša zemlja, a oni nam uzimaju gotove stručnjake i jasno je da imamo problem”, istakao je Čavić.

     

    Ulaganje isključivo u mjere koje podstiču natalitet, priča Čavić, neće dati željene rezultate, jer će i ti koji se rode opet otići u inostranstvo.

    “Problem je primjena nepovezanih mjera koje su naslijeđene iz prošlog sistema, kada su okolnosti bile potpuno drugačije. Dobra mjera koju imamo se tiče plaćenog porodičnog odsustva, ali smo 20 godina morali objašnjavati da se ne može izmirivati iz privatnog kapitala. To je mjera koja ima jasan efekat, ali je sama po sebi nedovoljna. Potreban nam je sistem mjera. Jedan potez, dva, tri ne mogu riješiti decenijski problem. Mora postojati strategija demografskog razvoja”, kategoričan je Čavić dodajući da ne postoji univerzalni odgovor i rješenje za demografske probleme, jer su uzrokovani različitim faktorima.

    Veoma je važno, navodi on, da se radi istraživanje efekata populacionih mjera koje nadležni donose.

    “Ne možemo donijeti mjeru i da ona bude primjenjivana 20 godina, a da ne znamo kakve rezultate daje. Potrebe stanovništva se moraju pratiti. Mora biti nematerijalne podrške, rada na reproduktivnom zdravlju, informisanju javnosti. Moraju biti prezentovane i prednosti bračnog i porodičnog života, kojih je veoma mnogo. U čekaonici ambulante, restoranu, svadbi, svuda čim se začuje plač djeteta ljudi se mršte. I to su pogledi i stavovi koji se moraju mijenjati”, dodao je Čavić.

    Za sociologa Dragu Vukovića ključni problem porazne demografske slike je pad nataliteta i kriza porodice.

    Veoma je važno, navodi on, da se radi istraživanje efekata populacionih mjera koje nadležni donose.

    “Ne možemo donijeti mjeru i da ona bude primjenjivana 20 godina, a da ne znamo kakve rezultate daje. Potrebe stanovništva se moraju pratiti. Mora biti nematerijalne podrške, rada na reproduktivnom zdravlju, informisanju javnosti. Moraju biti prezentovane i prednosti bračnog i porodičnog života, kojih je veoma mnogo. U čekaonici ambulante, restoranu, svadbi, svuda čim se začuje plač djeteta ljudi se mršte. I to su pogledi i stavovi koji se moraju mijenjati”, dodao je Čavić.

    Za sociologa Dragu Vukovića ključni problem porazne demografske slike je pad nataliteta i kriza porodice.

    “Ako pratimo istorijski razvoj porodice ne treba da se osvrćemo previše u prošlost. Dovoljno je posljednjih 100 godina, gdje se uočava rapidno smanjenje broj djece u porodici, kao i broj sklopljenih brakova. I migracije su svakako problem, ali pokretanja stanovništva, pogotovo u sadašnjem vremenu brzih komunikacija, globalnih trendova, jedinstvenog tržišta su normalna pojava. Razlog odlaska iz Srpske i BiH jednim dijelom leži i u činjenici da je društvo neuređeno, da je dosta kriminala i korupcije, krize obrazovanja i ekonomije generalno. Mi uopšte više nemamo velikih preduzeća koja su u bivšoj zemlji bila simbol zapošljavanja ogromnog broja ljudi”, priča za “Glas” Vuković.

    Prema njegovim riječima, i politika ima uticaj, ali nije ključni faktor.

    “Određene političke strukture i centri moći žele uporno da prikažu da ljudi zbog politike odlaze iz zemlje. Toga ima, ali nije glavni razlog. Ključni faktor, bar po mom mišljenju, je traženje boljeg rješenja, traganje za boljim uslovima rada, većim standardom koji će omogućiti ljudima zadovoljavanje različitih potreba. Težnja ka boljem je u ljudskoj prirodi”, priča Vuković.

    Do pozitivnih pomaka, kaže Vuković, teško je napraviti ozbiljan iskorak, ali poručuje da društvo ne smije obustaviti borbu.

    “Mora se tragati za populacionim mjerama koje će dati rješenje i zaustaviti negativan trend. Više pažnje se mora posvetiti porodici. Potez Srpske da porodicama sa četvoro i više djece isplaćuje stalna mjesečna primanja je konkretan, a rekao bih i odličan, jer vodi ka ozdravljenju porodice i poboljšavanju nataliteta. Generalno nam treba sistemski pristup, da se vratimo autoritetu i gajimo pozitivne vrijednosti kao što je brak. Da se stimulišu mladi bračni parovi, ali ne samo finansijski. To je neophodno da bismo se suprotstavili negativnim, novim rodnim pokretima koje nam donosi globalizacija, a koji su veoma pogubni za porodicu i identitet ljudi”, pojasnio je Vuković.

    Živi se duže

     

    U moru loših demografskih podataka svijetao primjer su oni o životnom vijeku ovdašnjeg stanovništva. Prema najnovijim pokazateljima statistike životni vijek građana Srpske lani je iznosio 78,85 godina. Godinu ranije taj broj je bio 76,48, a 2021. godine 75,03.

    “Prosječan životni vijek muškaraca lani je bio 76,04 godine, a žena 81,70”, podaci su Republičkog zavoda za statistiku.

  • Hranu plaćamo kao da imamo evropske plate

    Hranu plaćamo kao da imamo evropske plate

    Hrana je izuzetno skupa i svaki put me iznenadi da se neke namirnice mogu naći po jeftinijim cijenama u Njemačkoj, iako su tamo plate mnogo veće. Ovdje me iznenadila cijena trešanja od 8 KM ili oko 4 evra, jer im je sada sezona i lokalni su proizvod ovog regiona.

    Priča ovo za Srpskainfo Milenko K. koji u inostranstvu živi 15 godina. U Banjaluku, rodni grad, dolazi nekoliko puta godišnje. Primjećuje kako je kod nas svake godine sve skuplje, a posebno hrana.

    “Pitam se kako ljudi sa ovim platama ovdje uopšte uspiju sebi da priušte osnovne životne namirnice. Uvijek me iznenade cijene ovdje. Ali me iznenadi i kako je pored ovakvog standarda na ulicama ogroman broj automobila, skoro je nemoguće naći parking, a o izgradnji stambenih zgrada da ne govorim”, kaže on.

    Njegova porodica trećinu mjesečnih primanja izdvaja za hranu, dok preostali iznos odlazi na stanarinu i osiguranja, kao i troškove čuvanja djece. Prema njegovim riječima, jesti u restoranu je jeftinije u BiH nego u Njemačkoj, ali su namirnice u njemačkih trgovinama jeftinije ili veoma slične kao kod nas.

    Naprimjer, litra ulja u banjalučkim trgovinama uglavnom je oko 2,6 KM. U Njemačkoj je oko 2,8 maraka. Kilogram brašna kod nas je od 1,15 do 1,5 maraka, a u Njemačkoj se može kupiti i za 0,85 evra, odnosno oko 1,6 KM.

    U ovoj državi srednje Evrope u prodavnicama kilogram jabuka “zlatni delišes” je 1,45 evra ili oko 2,8 maraka, a u našim domaćim marketima je oko 2,5 KM.

    “Nevjerovatna je cijena grožđa. U nekoliko trgovina u Banjaluci sam vidio da su i crno i bijelo grožđe oko 13 maraka, što bi bilo više od 6 evra. U Njemačkoj bijelo košta malo više od 2 evra, a crno je oko 4 evra. Ovdje su banane skoro 3 KM, a u Njemačkoj oko 1,3 evra, odnosno oko 2,5 maraka”, objašnjava nam naš sagovornik.

    Ove njegove riječi bile su povod da uporedimo cijene nekih sličnih artikala i namirnica iz njemačkih i domaćih prodavnica.

    Nutela, jedan od omiljenih mnogima, skuplja je u Banjaluci nego u Njemačkoj. Kilogram ovo namaza kod nas košta 15,5 maraka, a u njemačkim marketima je oko 14 maraka. Kilogram grčkog jogurta oni moju da kupe za 2 evra. Kod nas pakovanje od 400 grama košta više od 1,5 evro. Osim toga, klasični sos za tjesteninu u teglici od 400 grama kod nas je, u prosjeku oko 4,7 maraka, a kod njih 1,59 evra odnosno tek nešto više od 3 marke.

    “I cijena jaja je slična. Tamo su oko 2 evra, odnosno 4 marke, a ovdje su od 3,5 KM. Primjetio sam da je ovdje generalno povrće i voće skupo. U Njemačkoj za 1,5 evro možete da kupite kilogram i po crvenog luka, pakovanja šampinjona od 400 grama je oko 1,6 evra, mladi krompir 1,2, kilogram mrkve je jedan evro, a paradajza oko 1,3”, nabraja on cijene hrane. Mandarine u njemačkim prodavnicama koštaju oko 1,7 evra, narandže od 1,3 evra, nektarine su skoro 4 evra, a kivi je oko 2,8.

    U domaćim marketima kilogram mješanog mljevenog mesa je od 16 do 19 maraka, u zavisnosti koju vrstu mesa koristite. Kilogramsko pakovanje ovog mesa u Njemačkoj je oko 7,3 evra, odnosno oko 14,2 KM. Kod nas je litar mlijeka, u prosjeku, najmanje 2,1 maraka dok kod njih može da se kupi za 0,95 evra, odnosno 1,8 KM.

    Razlike u cijeni hrane nisu drastične, ali u prosječnoj plati i te kako jesu. U četvrtom kvartalu 2023. godine prosječna mjesečna neto zarada po radniku u Njemačkoj iznosila je 2.450 evra.

    Prosječna neto plata u aprilu u Srpskoj iznosila je 1.400 KM, odnosno oko 700 evra. Prosječna neto plata u Srpskoj 2023. godine bila je 1.274 KM. To bi bilo oko 653 evra.

  • U Srpskoj sve više stranih radnika

    U Srpskoj sve više stranih radnika

    Dok veliki broj radnika iz Republike Srpske odlazi u inostranstvo da radi, u Srpskoj je za prvih pet mjeseci ove godine dozvolu za rad dobilo 929 stranaca, među kojima, osim državljana Srbije i Nepala, ima radnika iz Indije, Turske, Kine, Bangladeša, Ruske Federacije.

    Da je primjetno da svake godine postoji sve veća potreba za stranim radnicima govori i podatak da je prošle godine do kraja maja izdato “samo” 570 radnih dozvola.

    Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske, najviše stranaca za pet mjeseci ove godine zaposleno je u sektoru građevinarstva, uslužnih djelatnosti, umjetnosti, zabave i rekreacije, prerađivačkoj djelatnosti, pružanju smještaja, pripremi i posluživanju hrane – hotelijerstvo i ugostiteljstvo, vađenju ruda i kamena, djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalnog rada itd.

    Od ukupnog broja izdatih radnih dozvola 669 ulazi u kvotu, a van kvote je izdato 260 radnih dozvola.

    “Od 669 radnih dozvola koje ulaze u kvotu novih je 568, dok je 101 radna dozvola produžena. Od 260 radnih dozvola koje ne ulaze u kvotu novih je 157, a produžene su 103 radne dozvole”, rekli su iz Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske.

    Zbog nedostatka radne snage zvornička građevinska firma “Jokić invest” traži radnike i u Aziji, tako da od 2019. godine uvozi radnike iz Bangladeša, te ih, kako kažu, do sada imaju 60.

    “Veliki broj domaćih radnika koji su izučili zanat otišao je u inostranstvo, tako da na našem tržištu skoro da nema radnika, a posebno je teško naći majstora u građevinskom sektoru”, kazala je Marijana Milović, izvršna direktorica ovog preduzeća.

    Kako je pojasnila, radnici iz Bangladeša su vrijedni i poslušni, ali potrebno je vrijeme da se uklope i da samostalno rade.

    “Zadovoljni smo njihovim radom, budući da je prisutan trend povećanja ovih radnika u našem preduzeću”, kazala je Milovićeva.

    S druge strane, iz banjalučke firme “Aragosta invest” ističu da oni do sada nisu uvozili strane radnike.

    “Još uspijevamo da sa našim domaćim radnicima završimo poslove, a ne radim malo posla”, kazao je Marko Savić, tehnički direktor ovog preduzeća, te dodao da je sigurno upitan kvalitet stranih radnika.

    Zoran Škrebić, predsjednik Unije poslodavaca Republike Srpske, kazao je u razgovoru za “Nezavisne novine” da veliki broj domaćih radnika ide da radi u Njemačku, te da ne čudi činjenica da se svake godine povećava broj stranih radnika u Srpskoj.

    “Nedostatak radne snage na našem tržištu je samo posljedica zbog čega je “uvoznih” radnika sve više na našim prostorima”, kazao je Škrebić.

    Ističe da su radnici koji dolaze u Srpsku uglavnom iz zemalja koje imaju niži standard nego u Srpskoj.

    Goran Kurtinović, član Upravnog odbora Udruženja poslodavaca ugostiteljstva i turizma Republike Srpske “Horeca”, ističe da je primjetno da je u skoro svim oblastima privrede dosta stranih radnika.

    “Ugostiteljstvo je sigurno posljednja privredna oblast koja će moći sebi da priušti da uvozi radnike iz drugih zemalja”, kazao je Kurtinović.

    Prema njegovim riječima, radnici iz Turske i drugih zemalja mogu jedino da rade neke pomoćne poslove u ugostiteljskim objektima, kao što je pranje suđa ili da budu sobarice.