Kategorija: Društvo

Prema podacima Eurostata, do 2050. godine, stanovništvo Balkana će se smanjiti za više od 15 odsto.

Ovaj trend ozbiljno ugrožava dugoročni ekonomski rast i produktivnost država u regiji, poput Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Albanije.

Odliv mozgova, odnosno masovni odlazak kvalifikovane radne snage iz zemalja Balkana, jedan je od najozbiljnijih ekonomskih i demografskih izazova s kojima se ovaj region suočava. Prema podacima Svjetske banke, samo u posljednjih deset godina, više od 2,5 miliona ljudi napustilo je zemlje Zapadnog Balkana u potrazi za boljim životnim uslovima u zapadnoj Evropi.

Gubitak kvalifikovane radne snage
Jedan od ključnih problema migracija u regiji je odlazak visokoobrazovanih mladih ljudi, stručnjaka iz oblasti IT-a, inženjeringa, medicine i drugih ključnih sektora. Prema podacima iz 2021. godine, više od 70 odsto mladih u Bosni i Hercegovini razmišlja o odlasku, dok slične statistike pokazuju da u Srbiji, prema istraživanju Centra za migracione studije, oko 80 odsto mladih želi otići u potrazi za boljim prilikama. Odlazak visokoobrazovanih stručnjaka smanjuje konkurentnost domaće radne snage, a preduzeća ostaju bez ključnih ljudi za inovacije i razvoj.

Na primjer, zdravstveni sektor u Bosni i Hercegovini suočava se s ozbiljnim nedostatkom ljekara i medicinskog osoblja. Prema podacima Komore doktora medicine FBiH, od 2013. do 2020. godine, više od 5.000 ljekara napustilo je Bosnu i Hercegovinu. Odlazak ovakvih stručnjaka stvara ne samo direktni ekonomski gubitak kroz smanjenje radne snage, već i indirektne troškove poput dugotrajnijeg obrazovanja novih kadrova i dodatnog opterećenja zdravstvenog sistema.

Demografske promjene i uticaj na tržište rada
Prema podacima Eurostata, do 2050. godine, stanovništvo Balkana će se smanjiti za više od 15 odsto. Ovaj dramatični pad uzrokovan je kombinacijom niske stope nataliteta i masovnih migracija. Rezultat toga je starenje stanovništva, gdje sve manji broj radno sposobnih ljudi mora da izdržava rastući broj penzionera. U Srbiji je prosječna starost stanovništva već sada 43 godine, a u Hrvatskoj čak 45 godina, što predstavlja veliki teret za penzioni sistem i zdravstvenu zaštitu.

Prema istraživanju Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP), Balkan godišnje gubi više od 4 milijarde evra zbog odliva mozgova, što značajno utiče na bruto domaći proizvod (BDP) zemalja regije. Smanjenje broja radno sposobnih ljudi otežava rast kompanija i usporava inovacije, dok smanjeni porezni prihodi dodatno opterećuju državne budžete.

Održivost ekonomskog rasta
Migracije smanjuju potencijal za ekonomski rast, ali i za inovacije. Ulaganja u obrazovanje i stručnu obuku mladih postaju uzaludna ukoliko oni svoju karijeru nastave van granica svoje zemlje. Na primjer, Bosna i Hercegovina godišnje uloži preko 150 miliona KM u obrazovanje visokoobrazovanih stručnjaka, ali veliki dio tog ulaganja koristi zapadnim ekonomijama koje apsorbuju kvalifikovanu radnu snagu.

Pozitivni primjeri: Povratak stručnjaka
Iako se trend odliva mozgova čini nepovratnim, postoje pozitivni primjeri povratka stručnjaka u regiju. Prema podacima Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, u proteklih pet godina, više od 15.000 ljudi, uglavnom visokoobrazovanih stručnjaka, vratilo se u zemlju kroz različite programe podrške povratku. Inicijative poput “Dijaspora za razvoj”, koju podržavaju UNDP i Švajcarska agencija za razvoj i saradnju, uspjele su privući stručnjake iz dijaspore da se uključe u razvoj lokalnih zajednica kroz edukaciju i otvaranje novih biznisa.

Odliv mozgova i demografske promjene predstavljaju ozbiljan izazov za ekonomski razvoj Balkana, ali postoje rješenja. Uz ulaganja u bolje radne uvjete, obrazovanje i podršku preduzetnicima, zemlje regije mogu stvoriti okruženje koje potiče zadržavanje mladih i povratak iseljenih stručnjaka. Primjeri uspješnog povratka i ulaganja u lokalne zajednice pokazuju da, iako migracije predstavljaju izazov, one takođe mogu postati prilika za dugoročni razvoj ukoliko se upravlja na pravi način.

Građani zaslužuju ekonomski ambijent koji im omogućava da svoju budućnost grade u svojoj zemlji, a ne da je traže negdje drugdje, piše Forbs.

Piše: Mr ph Nataša Milanović, Predsjednik Farmaceutskog Društva Republike Srpske

U posljednjih nekoliko godina, svjedoci smo sve češće zloupotrebe farmaceutskih proizvoda među mladima. Ova pojava ne uključuje samo upotrebu ilegalnih supstanci, već i zloupotrebu lijekova koji su prvobitno namijenjeni terapiji određenih zdravstvenih stanja. Među najčešće zloupotrebljavanim proizvodima su anabolički steroidi i, u novije vrijeme, lijek čija je primarna svrha kontrola dijabetesa, ali se sve češće koristi za mršavljenje.

Anabolički steroidi – brzi rezultati, dugoročne posljedice

Anabolički steroidi su sintetičke varijante testosterona, hormona ključnog za razvoj mišićne mase i snage. Mnogi mladi, posebno oni koji se bave sportom ili žele brze rezultate u oblikovanju tijela, pribjegavaju korištenju ovih supstanci kako bi ubrzali proces izgradnje mišićne mase.Međutim, upotreba anaboličkih steroida nosi ozbiljne rizike. Neki od njih uključuju:

– Hormonski disbalans, uključujući smanjenje prirodne proizvodnje testosterona,

– Oštećenje jetre,

– Povećan rizik od srčanih oboljenja,

– Promjene raspoloženja i pojava agresivnog ponašanja,

– Kod muškaraca može doći do smanjenja testisa i plodnosti, dok kod žena može izazvati pojavu muških karakteristika, poput pojačane maljavosti i produbljivanja glasa.

Mnogi mladi nisu svjesni dugoročnih posljedica koje steroidi mogu ostaviti na organizam, jer se negativni efekti ne pojavljuju odmah, već se razvijaju tokom vremena.

Lijek za dijabetes kao sredstvo za mršavljenje

Semaglutid je lijek koji se primarno koristi za liječenje dijabetesa tipa 2, jer pomaže u regulaciji nivoa šećera u krvi. Iako nije dizajniran za mršavljenje, jedan od njegovih nuspojava je smanjenje apetita, što dovodi do gubitka tjelesne mase. Ovaj efekat je privukao pažnju mnogih koji traže brze i lako dostupne metode za gubitak kilograma.

Međutim, zloupotreba ovog lijeka među mladima bez dijabetesa može imati ozbiljne posljedice, uključujući:

– Hipoglikemiju (nizak nivo šećera u krvi),

– Gastrointestinalne probleme poput mučnine, povraćanja i dijareje,

– Povećan rizik od upale pankreasa,

– Razvoj poremećaja u ishrani.

Uloga društvenih mreža u širenju trenda

Sve veća zloupotreba farmaceutskih proizvoda među mladima povezana je i s uticajem  društvenih mreža, koje igraju ključnu ulogu u oblikovanju stavova i ponašanja. Platforme kao što su Instagram, TikTok i YouTube promovišu nerealne standarde ljepote i fizičkog izgleda. Influenseri i fitness treneri, često nesvjesno, podstiču korištenje različitih suplemenata i lijekova koji obećavaju brze rezultate.

Mladi su podložni ovim uticajima i često nisu dovoljno informisani o rizicima korištenja lijekova kao što su anabolički steroidi i sredstva za mršavljenje. Popularnost brzih rezultata, potpomognuta filtriranim fotografijama i videozapisima na mrežama, stvara pritisak na mlade da dostignu nerealne standarde, često po cijenu vlastitog zdravlja.

Uloga farmaceuta i zdravstvenih radnika

Uloga farmaceuta ali i drugih zdravstvenih radnika u rješavanju ovog problema je ključna. Njihova odgovornost je da pacijentima pruže tačne informacije o ispravnoj upotrebi lijekova i mogućim rizicima zloupotrebe. Takođe, važno je edukovati širu javnost, a posebno mlade, o opasnostima koje prate neodgovornu upotrebu farmaceutskih proizvoda.

Farmaceuti mogu prepoznati sumnjivo ponašanje kada mladi traže lijekove poput ovih bez validnih medicinskih razloga ili kada se često ponavljaju zahtjevi za izdavanje anaboličkih steroida. Preventivna edukacija kroz škole i medijske kampanje može pomoći u smanjenju ovog trenda i podizanju svijesti o značaju pravilne upotrebe lijekova.

Takođe, važno je napomenuti da je ovo jedan od najčešće falsifikovanih lijekova u posljednje vrijeme. Falsifikati se često prodaju na internetu, što dodatno povećava rizik po zdravlje i život svakoga ko ih koristi.

 

Umjesto zakljucka, zelim da isteknem:

Zloupotreba farmaceutskih proizvoda među mladima, bilo da se radi o anaboličkim steroidima ili lijekovima za mršavljenje, predstavlja ozbiljan izazov za društvo i zdravstveni sistem. Dok je želja za brzim fizičkim rezultatima razumljiva, posljedice mogu biti opasne i trajne. Ključna je edukacija i prevencija, kako bi se mladi informirali o rizicima, dok farmaceuti i zdravstveni radnici ostaju na prvoj liniji obrane protiv ovih zloupotreba.

Jedino mjesto za prodaju ovih i ovim slicnih preparata je apoteka.

Instant rješenja, na kraju, rijetko kada donose prave rezultate, a često ostavljaju ozbiljne posljedice.

Piše: Vesna Vipotnik, magistar farmacije

 

Da li znaš koliko ti značim svaki put kad uđeš u zdravstvenu ustanovu apoteku, koju prečesto nazivaš trgovinom, a mene trgovcem i tražiš da ti olakšam bol, muku, nesanicu ili dešifrujem nalaz doktora?

Da li znaš koliko ti značim kad me ugledaš u viziti sa ostalim kolegama u bijelim mantilima?

Da li znaš koliko ti značim kad u velikoj staklenoj zgradi krojim zakone, staram se o našim pravima, a time i o našoj sudbini i mogućnostima?

Da li znaš koliko ti značim kad sjededim u laboratoriji i razvijam nove formule koje spašavaju i olakšavaju tvoj život, a koje prečesto nazivaš farmaceutskom mafijom?

Da li znaš koliko ti značim dok obučavam učenike i studente da sutra sa svojim znanjem, preciznosti i strpljivosti, budu baš tebi uvijek na usluzi?

Da li znaš koliko volim svoj posao kad iz dana u dan ustajem i radim sa istim žarom, voljom i željom, iako znam da ne znaš koliko je moja uloga nezamjenjiva?

Da li znaš da sam uprkos stalnim promjenama u farmaceutskim tehnologijama spremna nabsvakodnevno učenje i usavršavanje?

Da li znaš da moram biti emocionalno stabilna kad mi dođeš ranjiv, neraspoložen i zabrinut za svoje ili zdravlje svojih najbližih?

Da li znaš da moram biti snalažljiva, spretna, a istovremeno temeljna i savjesna kad ti treba brzo rješenje?

Da li znaš da zbog toga što nas je prevladala strast prema farmaciji i briga za pacijente, nismo stigli izaći ispred struke i istaknuti važnost farmaceutske zajednice za društvo i doprinos unapređenju zdravlja? Da li znaš da neko od nas mora uložiti dodatni napor da se konačno i za našu struku šire i više čuje?

 

 

Možda sve ovo nisi znao, ali farmaceuti imaju sposobnost i da oblikuju promjene i da se suprotstave izazovima, a da sve vrijeme ostanu doslijedni zakletvama medicinske struke kojoj ponosno pripadaju.

Jasna Milešević, direktorica Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske, u razgovoru za Vrbas Media ističe važnost očuvanja porodičnih vrijednosti i kulturne baštine kao temelja društva. Uoči lokalnih izbora, gdje se kandiduje ispred Ujedinjene Srpske za Banjaluku, naglašava kako osmijeh i konstruktivan dijalog mogu donijeti napredak, bez blokada i stagnacije, za grad i njegove građane.

VM:  Zadovoljstvo mi/nam je da danas možemo razgovarati s gospođom Jasnom Milešević, direktorom Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske – jedne od temeljnih institucija kulture. Međutim ko je Jasna kada se pomjerimo od pozicija i titula?

Milešević: Zadovoljstvo je i moje. Jasna Milešević je ipak i vlasnica najviših i najljepših titula. Ona je ćerka, sestra, supruga i ono što je moja najsjajnija kruna – majka. To su mi najznačajnije diplome i pozicije. Svijet ekonomskih nauka i zaštita kulturne baštine je druga strana novčića moje ličnosti. U taj svijet sam uplovila i voljno i slučajno, ali su mi ove prve porodične titule dale snagu da se u ovim teškim vremenima sačuvam u dostojanstvu. Jasna je i neko ko je pomalo sjetan, neko kome nedostaje više prirodnog među nama, neko ko sanja da se vrati ono vrijeme u kome je iskonska ljepota počivala u jednostavnosti. Trudim se da na ličnom primjeru svjedočim ove riječi. Zato me, a to moji prijatelji dobro znaju, u toku istog dana možete sresti kako pripremam zimnicu, ali i na nekom dostojanstvenom događaju u kome se oplemenjuje naša kultura. Bitno je u oba slučaja nositi na usnama osmijeh svoje zadovoljne duše. To je, vjerujte, najjače oružje.

VM: Pa kako vam ide ta borba sa i kroz osmijeh?

Milešević: Moram priznati veoma dobro. Od završetka studija do mjesta direktora Zavoda osmijeh je bio moje glavna i pobjednička snaga. Nije ga uvijek lako nositi. Ali je on ono što preobražava druge. On mi je pružio priliku da i u bankarskom sektoru osvojim najprije ljude, a onda klijente. U svijetu zaštite baštine mi je omogućio da se izborim za dobre stvari, ali i da uvidim žar i predanost poslu u saradnicima – koji su u meni prepoznavali ne toliko nekog dalekog i nadređenog, nego istinskog prijatelja. Dakle, osmijeh mi je omogućio da stvaram. A to je glavni zadatak svakog od nas.

VM: Jasna, trenutno smo u zanimljivom periodu političke godine. Pred nama su lokalni izbori. Kampanja uveliko traje. I vi ste kandidat ispred Ujedinjene Srpske u najvećem gradu Republike Srpske?

Milešević: Jeste. U pravu ste. Dobila sam povjerenje stranke da nakon predanog i savjesnog ličnog i političkog rada izađem pred birače u gradu kojeg volim svim srcem. Politička opcija ispred koje sam kandidovana se i u prethodnom, itekako turbulentnom periodu u našem gradu, trudila da bude onaj blagi i pomiriteljski tas na vagi. U tom smislu naš izborni slogan najbolje govori šta želimo – Banjaluku bez blokada! Grad koji će napredovati, disati, živjeti. Nismo bili opcija, a ni ličnosti kojima je princip djelovanja bio samo blokiranje i obesmišljavanje svega što je korisno i dobro. Smatram da konstruktivnim prijedlozima i inicijativama i uz više razgovora možemo postići mnogo za našu krajišku ljepoticu. U besmislenim i nepotrebnim procesima krije se samo jedno – stagnacija. U tom pravcu, a na temelju moje lične profilacije kao nekoga ko je obrazovanjem i radom spojio ekonomiju i kulturu vidim svoj doprinos ukoliko me građani izaberu.

VM:  Svjesni ste dakle i određenih problema? Kako ih prevazići?

Milešević: U konstruktivnom dijalogu, poštovanju normi i propisa, s više razgovora, a manje tajnosti. Sa sviješću da nam rješenja koja određuju kretanje grada ne mogu biti plod političkih ambicija, nego moraju biti donošna pedantno i uz konsultaciju dokazane struke. U životu jednog grada ne smije biti mjesta za AD HOC korake. Potrebno je vrijeme i lak, odmjeren korak da stvorimo vrijednost. Banjaluka je poznata kao čvorište znanja i mogućnosti. Duh našeg čovjeka, njegova široka duša je najveći resurs kojeg imamo. S malo više poštovanja možemo iskoristiti sve te potencijale i stvoriti poželjnije mjesto za nas i našu djecu.

VM: Niz godina ste i na čelu Zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske. Čemu vas je ta pozicija naučila?

Milešević: Kroz profesionalni angažman na čelu Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske i sama sam postala svjesna značenja ovih riječi koje smo odabrale kao imenitelj našeg razgovora. Obilazeći Republiku Srpsku od Trebinja do Novog Grada imala sam rijetku priliku upoznati prirodna i kulturna bogatstva, sve ono što nam je Bog dao da čuvamo, ali i ono što je nadahnut čovjek kroz različite epohe stvorio, kao biljeg svog postojanja, ali i kao zalog onima koji dolaze, da oplemene i dodaju dukat na nisku baštine, ostavljajući više nego što su primili. Od Orjena i Bijele Gore, preko Sutjeske, Crvenih stijena na Romanije, sa litica koje se izdižu iznad prelijepe i mitske Drine, pa do naše gorde i nepokorene Kozare – nižu se vidikovci ljepote Republike Srpske. Vid začaran takvim pogledom ne može da ne cijeni ovu zemlju i čovjeka koji je kao njena najčvšća snaga ponikao na ovim tačkama preplitanja zemlje i istorije, kulture i tradicije, snage i nepokora.

Kad vas dotakne pogled Svetog Dimitrija, oslikan Mitrofanovićevom rukom u drevnom Aranđelovu na jugu naše zemlje; jedinstveni lik Svetog Save sa riđom bradom iz Dobruna ili skladno sazidana kupola crkve u Moštanici – nad kojom je, bar u projektnom smislu Zavod bdio još od svog osnivanja – ne možete ostati ravnodušan čovjek. Srpski narod ima čim da se diči, ljepotu prirode i baštinu vlastitih pregnuća kakvu malo ko ima. Ko to vidi i spozna, ko upozna sebe – taj će se znati cijeniti. A čovjek koji cijeni sebe se ne može poraziti.

VM:  Pred i po imenovanju na poziciju direktora Zavoda ste prošli prilično trnovit put. Međutim iznijeli ste ga dostojanstveno. U čemu je tajna?

Milešević: U porodici. U tom je tajna, u tome je ključ uspjeha. Uz predane roditelje i vaspitanje koje su mi dali, uz supruga i sinove naučila sam da je snaga u porodici kao nosivom stubu svakog društva. Snaga i ljubav porodice je trasirala moj put. Uzdajući se u taj potencijal naučila sam da se do cilja stiže samo gledajući naprijed. Znala sam da će vrijeme i predanost poslu dati rezultat. Zato se nisam osvrtala ni na šta što bi me poremetilo ili poljuljalo, jer sam znala da s istom ljubavlju pristupam kućnim obavezama, poslovima s klijentima u bankarskom sektoru, ali i zaštiti naše baštine. Vjerujte mi, usudiću se reći, da čovjek s jednakom snagom i ljubavlju mora pristupati ruži u svom cvijetnjaku, a svakako, da se metaforično izrazim i njegovati cvjetove naše narodne i prirodne baštine. Dakle, s istim žarom prema svima i svemu. Samo taj odnos daje rezultat. Moj pristup je uvijek bio maksimalno davanje sebe za onaj djelokrug poslova koji mi je u datom momentu dan u zadatak. Ali reći ću ono što me je ražalostilo i na šta nisam ostala imuna – a to je da mi, lično i kolektivno, ženu kao zjenicu društva štitimo samo deklarativno, a da njenu ulogu umanjujemo na svakom koraku, od kuće – do visoke javne funkcije. To se mora mijenjati.

VM:  Spomenuli ste rezultate. Na šta ste kroz ovih par godina najponosniji?

Milešević: U prvom redu na saradnike. Iste one saradnike koji su terenskim i istraživačkim radom uvećali površine zaštićenih prirodnih dobara, obnovili Hegedušićeve freske na Tjentištu, izradili projekte za obnove spomenika Palim Krajišnicima na Šehitlucima ili Sahat-kulte – jednog od prepoznatljivh simbola grada na Vrbasu; obilazili nepristupačne nekropole kao pripreme za pisanje elaborata, čistili Njegošev spomenik u Trebinju, obnavljali Dom ZAVNOBiH-a u Mrkonjuć Gradu. Na takve ljude i rezultate sam ponosna. Na moje prijatelje kojih nije sramota ni skele – ni kancelarije.

VM: U tom slojevitom iskustvu vjerovatno leži i nekakva poruka za naše čitaoce?

Milešević: Nisam neko ko dijeli lekcije, ali bih uputila jednu molbu. Na poslovnom polju moja ruka je pružena svima bez razlike i tako će i ostati. Htjela bih zamoliti svakog, ko u oku sretne ove redove, da u vremenima opštih unifikacija i brzog življenja ne izgubimo sebe. U vrijeme kad sve počinje ličiti jedno na drugo, gubeći dušu i oslonac u Boga, počnimo njegovati našu jedinstvenost. U tom šarenilu i snazi naših potencijala biće oplemenjena i naša Banjaluka, ali i cijela Republika Srpska.

Uprkos pozivima i stalnim upozorenjima određeni broj roditelja u Srpskoj i dalje izbjegava vakcinaciju djece, zbog čega je inspekcija u proteklih osam mjeseci protiv njih izdala 57 prekršajnih mjera, za 11 više nego što je to bilo tokom cijele prošle godine.

U Inspektoratu RS ističu da je zbog odbijanja vakcinacije u predviđenom roku od navršenih 12, odnosno 15 mjeseci života, lani izrečeno 46 prekršajnih mjera.

Podsjetili su da je Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti i Pravilnikom o imunizaciji i hemoprofilaksi protiv zaraznih bolesti definisano da obavezna imunizacija, između ostalog, obuhvata sistematsku imunizaciju djece i omladine određenog uzrasta.

S obzirom na to da inspekcija primarno ne raspolaže podacima o sprovođenju imunizacije, jer u skladu sa svojim nadležnostima ni ne učestvuje u njoj, u slučaju da zdravstvena ustanova dostavi podatke o roditelju koji odbija vakcinaciju, dalji postupak podrazumijeva službeno pozivanje roditelja da se izjasni da li i dalje odbija vakcinaciju, pri čemu se još jednom ukazuje na rizik od nevakcinisanja, kao i na novčane kazne koje zakon predviđa – objasnili su u Inspektoratu.

Dodali su da zdravstvena ustanova, ukoliko roditelj ili staratelj odbije da izvrši sistematsku imunizaciju, ima obavezu da o tome obavijesti zdravstvenu inspekciju.

Vakcinacija, prema riječima ljekara, predstavlja jednu od najznačajnijih mjera u prevenciji zaraznih bolesti, poput velikog kašlja i morbila, koje proteklih mjeseci haraju Srpskom i regionom.

Načelnica Higijensko-epidemiološke službe Doma zdravlja u Banjaluci Mirjana Miljković istakla je da je u proteklih pola godine na području ovog grada registrovano 34 oboljelih od morbila.

– Oboljeli su uglavnom nevakcinisani ili nepotpuno vakcinisani. Najbolja prevencija ove bolesti je vakcinacija MRP vakcinom u dvije doze. Prema Kalendaru vakcinacije u Srpskoj, prva doza se daje sa 12 mjeseci života, a druga doza u šestoj godini života. Ukupan procenat vakcinisanih MRP vakcinom, koja pruža zaštitu od morbila, zauški i rubeole, lani je iznosio 56 odsto, a revakcinisanih, odnosno onih koji su primili drugu dozu ove vakcine je iznosio 59 odsto – istakla je Miljkovićeva.

Prema podacima kojima raspolažu za 2023. godinu, procenat vakcinisanih petovalentnom vakcinom koja pruža zaštitu od difterije, tetanusa, velikog kašlja, dječije paralize i infekcija uzrokovanih hemofilusom influenzae tip B je, naglasila je ona, iznosi 85 odsto, a revakcinisanih 53 odsto, prenosi Glas.

– U toku prve polovine ove godine broj vakcinisanih ovim vakcinama je isti kao za cijelu proteklu godinu – kazala je Miljkovićeva.

Načelnica ambulante za specijalističke konsultacije iz pedijatrije Doma zdravlja Bijeljina Stojanka Škorić kazala je za „Glas Srpske” da je broj oboljelih od morbila u padu, dok je prognoze za nadolazeći period teško dati s obzirom na to da su se djeca vratila u škole i vrtiće.

– Naši pozivi i apeli su dali rezultate. Trenutno imamo povećan broj vakcinisane djece u odnosu na prethodne godine – rekla je Škorićeva.

Prema podacima Instituta za javno zdravstvo RS, do sada je registrovano 308 slučajeva obolijevanja od morbila. Epidemiju su prijavili Bijeljina, Banjaluka, Istočno Sarajevo i Modriča.

– Obuhvat vakcinacijom za prvu dozu MRP vakcine u Srpskoj za 2023. godinu iznosi 62,70 odsto, a za drugu dozu 76,03 odsto. Ovaj obuhvat je daleko od zadovoljavajućeg s obzirom na to da je neophodno da on iznosi oko 95 odsto da bi se spriječila pojava epidemija – objasnili su u Institutu dodajući da će podatke o obuhvatu za ovu godinu imati tek iduće.

Kazne

U Inspektoratu RS naglašavaju da je zakonom definisano da novčana kazna za roditelja koji odbije da vakciniše dijete vakcinom iz programa sistematske imunizacije iznosi od 100 do 1.000 maraka.

Međutim, inspektor ima ovlašćenje da izda samo najnižu zakonom propisanu kaznu.

Poslanik PDP-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske Tanja Vukomanović spremila je inicijativu za izmjenu Zakona o radu, koja bi obavezala poslodavca da ženi koja ostane trudna mora da produži ugovor do isteka njenog porodiljskog odsustva, a koju su podržali i poslodavci i sindikat.

Naime, prema njenim riječima, inicijativa bi pred poslanicima Narodne skupštine RS trebalo da se nađe već na prvoj narednoj sjednici.

“Mnoge žene odgađaju trudnoću jer nemaju sigurne izvore finansiranja, mnoge kriju trudnoću od poslodavca upravo da ne bi ostale bez posla, jer za one koje nemaju ugovor zastalno nema garancije da će ugovor biti produžen. S obzirom na to da je ostati bez posla u trudnoći po zakonu, krajnje je vrijeme da taj zakon promijenimo”, kazala je Vukomanovićeva.

Prema njenim riječima, iz primjera je jasno da žene zbog trudnoće najčešće ostaju bez posla.

“Kada žena saopšti poslodavcu da je trudna, ona, ako nema ugovor na neodređeno, ostaje bez posla odmah nakon isteka tog ugovora, iako je potrebna tom poslodavcu, a onda dolazimo u situaciju da se na njeno radno mjesto zaposli neko drugi”, kazala je Vukomanovićeva.

Kako je dodala, još jedan od problema je upravo taj što se ženama isplaćuje 400 maraka za nezaposlene majke, međutim, žena mora da bude nezaposlena šest mjeseci.

“Ako neko dobije otkaz neposredno pred porod, bukvalno ostaje bez svih primanja. Takođe, sa druge strane imamo mnogo žena, a i sama sam bila jedna od njih, koje odgađaju i potomstvo i trudnoću čekajući siguran posao, čekajući taj ugovor zastalno”, kazala je Vukomanovićeva.

Kako je dodala, ovu inicijativu podržali su i poslodavci i sindikat.

“Podršku za ovu inicijativu dobili smo od sindikata, poslodavaca, ali i mnogih nevladinih organizacija, koji su nam pomogli u izradi same inicijative. Ova inicijativa se odnosi na izmjenu određenog člana zakona, prema kojem bi se ženi koja nema ugovor zastalno, a poslodavcu donese doznaku o trudnoći, ako ima više od dva mjeseca radnog staža, on obavezao da joj produži ugovor do kraja porodiljskog odsustva”, kazala je Vukomanovićeva za “Nezavisne novine”.

Kako je rekla, ova inicijativa ne može našteti nikome, a može pomoći nama kao državi generalno, jer je konkretna pronatalitetna mjera.

Goran Stanković, generalni sekretar Saveza sindikata RS, ističe za “Nezavisne” da bi u vrijeme pronatalitetne politike svi trebalo da podrže jednu takvu inicijativu.

“Trudničko bolovanje je plaćeno 100 odsto, kao i porodiljsko odsustvo, međutim, ono što je neriješeno pitanje i što se često dešava jeste da se vrše određene zloupotrebe, upravo kod ugovora o radu na određeno vrijeme, jer kada

radnica ostane u drugom stanju, nažalost, taj ugovor se ne produžava”, kazao je Stanković.

Kako je rekao, predloženu inicijativu su podržali, jer smatraju da je to pitanje ostalo neriješeno.

“Mi smo dali podršku, naravno, i spremni smo da se uključimo u rješavanje tih problema. Ono što smo mi predložili i što mislimo da je jedan od načina jeste to da je za radnicu koja radi duže od tri mjeseca po zakonu o radu predviđen probni rad. Ako je neko zadovoljio na probnom radu, poslije toga bi automatski trebalo da dobije ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Da se ne bi dešavala ovakva situacija kakvu imamo”, kazao je Stanković.

Zoran Škrebić, predsjednik Unije poslodavaca Republike Srpske, ističe za “Nezavisne novine” da će Unija poslodavca podržati sve zakonska rješenja koje idu u korist trudnica, odnosno zaštite trudnica dok su na porodiljskom bolovanju.

“Ukoliko je ova inicijativa dobro zakonsko rješenje, naravno ako je dobro postavljena, mi smo spremni da podržimo svaku zaštitu porodilja”, kazao je Škrebić.

Pacijent zaražen HIV virusom u Ženevi navodno je izliječen, nakon što virus kod nije otkriven u njegovom tijelu u posljednja 32 mjeseca, saopšteno je danas iz Univerzitetske bolnice u Ženevi (HUG).

Pacijent je prethodno dobio transplantaciju koštane srži u Ženevi, a smatra se da je samo sedmoro ljudi u cijelom svijetu navodno izliječeno nakon takvog tretmana, prenosi Svis info.

U svim tim slučajevima, transplantovana je koštana srž donatora sa retkom mutacijom gena CCP5 delta 32, za koju je poznato da čini ćelije prirodno otpornim na virus HIV, ali pacijent liječen u HUG-u nije dobio koštanu srž od donatora sa tom mutacijom.

Kako se navodi, i pored toga, virus nije otkriven u njegovom tijelu u posljednja 32 meseca. Istraživači detaljno istražuju period oporavka pacijenta, u nadi da će steći nove uvide kad je riječ o tretmanima za HIV.

 

Piše: Dijana Grujić, politikolog

Interpersonalna komunikacija jedno je od čovjekovih najvećih dostignuća, a ipak smo često svjedoci tome kako loše sročene poruke ili pogrešno interpretirane informacije mogu imati negativne posljedice po učesnike u komunikacionom kanalu. U savremenom društvenom kontekstu, jedan od najvažnijih elemenata dobrih odnosa jeste komunikacija.

Važnost ispravne komunikacije u poslovanju
Poslovni svijet na poseban način pokazuje koliko je važno pažljivo upravljati komunikacijom, koja je je temelj svake organizacije, posebno u kriznim situacijama. Bilo da se radi o malom preduzeću,velikoj korporaciji ili bilo kakvoj organizaciji društvenog karaktera, sposobnost da se jasno i efektivno prenose poruke ključna je za izgradnju povjerenja, motivaciju saradnika i održavanje lojalnosti klijenata i svih učesnika u procesu rada. Ispravna komunikacija može unaprijediti poslovne odnose, poboljšati reputaciju kompanije i poslužiti kao alat za prevazilaženje izazova.

Komunikacija kao ključ uspjeha u poslovnom svijetu
Moj profesionalni put kao novinara, komunikologa i politikologa, od rada u korisničkom servisu do trenutne pozicije izvršnog direktora za prodaju i marketing, omogućio mi je da iz prve ruke spoznam koliko je važno uspostaviti jasne i transparentne komunikacione kanale. U svom radu često se susrećem s izazovima koje donosi savremeni poslovni svijet – od konkurencije na tržištu do stalne mpotrebe za inovacijama i prilagođavanjem novim trendovima.

Jedan od najvažnijih savjeta koji bih ponudila svima onima koji se u svakodnevnom radu susreću sa ljudima, jeste da razvijaju vještinu komunikacije, kako unutar svog tima, tako i prema klijentima i partnerima. Transparentnost, dosljednost, ali i iskrenost – ključni su elementi uspješne komunikacione strategije.

Savremeni svijet zahtijeva od nas da budemo brži, efikasniji i precizniji u komunikaciji. Greške nas mogu dovesti do nesporazuma, gubitka povjerenja, a potom i do finansijskih gubitaka. Efikasna komunikacija, kao jedna od važnih menadžerskih veština, je osnova uspješne poslovne saradnje, ali i opšteg razumijevanja i dobrog odnosa među ljudima. Dobra komunikacija je i osnova zadovoljne porodice. U suprotnom, loša komunikacija može izazvati stres, konflikt, anksioznost, frustraciju i neusklađena očekivanja kako na poslu, tako i u privatnom životu.

U komunikaciji je važno ne samo šta kažemo, već i kako kažemo. Nastojmo da uvijek budemo jasni, iskreni i konstruktivni, kako bismo razumijevanjem gradili bolje društvo za sve nas.