VRBAS Media

Kategorija: Društvo

  • Međusobne blokade zaštitni znak partnera na vlasti

    Međusobne blokade zaštitni znak partnera na vlasti

    BiH je zemlja na silu i nemoguća zemlja. Tako tvrdi Milorad Dodik, koji je nakon Inckovog poteza ekspresno najavio da će se protiv te odluke boriti, prije svega, institucionalno. Šta to u stvari znači i kakve bi to posljedice moglo da ima za BiH?

    Naime, srpski član Predsjedništva BiH i lider SNSD Milorad Dodik rekao je da se situacija nakon nametanja odluke visokog predstavnika Valentina Incka o zabrani i kažnjavanju “negiranja geocida” može riješiti odbacivanjem te odluke kroz institucije BiH, a ako ne bude dogovora, uslijedila bi blokada rada tih institucija.

    – Situacija se može riješiti odlukama institucija na nivou BiH, dogovorom koji treba postići. U svakom slučaju, riješiti tako što će se to odbaciti kroz zakonodavne institucije BiH onako kako je predviđeno Ustavom BiH – rekao je Dodik.

    On je istakao da se neće moći ništa dešavati i da će Srpska odbiti dalje učešće u radu institucija BiH dok se to pitanje ne riješi.

    – Naš pristup odlučivanja na novi nivou BiH će ići za tim da u svim institucijama na nivou BiH ne bi trebali da dolazimo, odnosno da dajemo našu saglasnost za bilo koju odluku dok se ovo pitanje ne razriješi na način da to bude dogovor između konstitutivnih naroda – rekao je Dodik.

    Ovo stajalište znači jednu vrstu povlačenja u odnosu na prvobitnu reakciju u kojoj je istaknuto kako će se „Srpska ove sedmice otcijepiti, pa šta bude“. Kaže ovo za Srpskainfo politička analitičarka Tanja Topić i dodaje da samo stajalište najavljuje traženje rješenja u institucijama BiH, ali i da svi dobri poznavaoci prilika u BiH znaju da je nemoguće postići dogovor ili doći do rješenja kad je riječ o ovom slučaju.

    – Sličnih scenarija smo već imali. Mislim na najave povlačenja kadrova Srpske iz tih institucija. Čini mi se da bi to bilo teško izvesti u praksi, jer biste praktično hiljade ljudi izvukli sa njihovih radnih mjesta čime biste im direktno ugrozili egzistenciju. Bilo bi zanimljivo vidjeti koliko njih bi se dobrovoljno odlučilo na takav korak. Čini mi se, veoma malo – smatra Topićeva.

    Što se tiče funkcionalnosti BiH, ona je na veoma niskom nivou, kaže ona, i dodaje da se upravo čitava logika onih koji su na vlasti zasniva na pokazivanju njene nefunkcionalnosti, što na kraju daje alibi i ide u prilog tezi o osamostaljenju.

    – Međusobne blokade su zaštitni znak partnera na vlasti, tako da to ne bi značilo političku novinu. Jednostavna država BiH zakovana je u njihovim računicama, podmetanjima i blokadama. Stalno donošenje zaključaka NS RS na teme potrošeno je i samo je dovelo do degradacije ove institucije koja nam je pokazala da papir trpi svašta i da u ovim slučajevima ima jednu jedinu funkciju – skuplja prašinu – ocijenila je Tanja Topić i dodala da je međunarodna zajednica ranije puno vise zazirala od ovakvih prjetnji i gotovo panično reagovala, dok se danas pretjerano ne uzbuđuje zbog ovakvih stajališta, tako da okakva vrsta političkog djelovanja ima unutrašnju dnevnopolitičku svrhu – mobilizaciju građana.

  • Nezavisna komisija za Srebrenicu: Hag muslimanske borce posmatrao kao nemoćne za borbu

    Nezavisna komisija za Srebrenicu: Hag muslimanske borce posmatrao kao nemoćne za borbu

    Haški tribunal u slučaju istrage o Srebrenici nije se bavio krucijalnim stvarima, netačno je posmatrao pripadnike tzv. Armije RBiH u vojnoj operaciji proboja prema Tuzli kao “osobe koje nisu bile u poziciji da se bore” i nije utvrdio način stradanja učesnika u toj koloni, što je jako bitno.

    Nezavisna međunarodna komisija za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu 1992-1995. godine ocijenila je da se rad tima za sprovođenje istrage pred Haškim tribunalom u predmetu Srebrenica može posmatrati kritički, jer se istraga nije odnosila na uzroke i dešavanja prije 11. jula 1995. godine niti na krucijalne činjenice dešavanja u vojnoj koloni tokom proboja 28. divizije tzv. Armije RBiH ka Tuzli.

    Netačna pozicija Haga prema muslimanskim borcima
    U izvještaju Nezavisne komisije naglašeno je da je Haški tribunal posmatrao pripadnike vojne formacije koji su stradali u vojnim operacijama kao osobe koje nisu bile u poziciji da se bore, što ne odgovora činjeničnom stanju. Oni su bili u poziciji da se bore.

    Vojnu formaciju 28. diviziju Armije Republike BiH činilo je šest lakih pješadijskih brigada: 280, 281, 282, 283, 284, 285 brigada i 28. samostalni brdski bataljon.

    Istraga istražnog tima kojeg je imenovalo Tužilaštvo Tribunala, a koji je bio zadužen za sprovođenje kriminalističke istrage pred Tribunalom u Hagu u predmetu Srebrenica, u skladu sa međunarodnim humanitarnim pravom nije se odnosila na vojne operacije ili sudbinu boraca, već na sudbinu onih koji nisu borci, bez obzira da li su prvobitno bili pripadnici vojske ili ne, odnosno na one koji više nisu bili u poziciji da se bore.

    “Međutim, značajan broj učesnika u koloni stradao je u borbama, od nagaznih mina, u međusobnim obračunima i počinivši samoubistva. Pozicija tih osoba ne može se izjednačiti sa sudbinom zarobljenih. Oni su bili u poziciji da se bore, ili su se borili sa srpskim snagama koje su, u vojnom smislu, imale značajnu taktičku nadmoć na terenu, iako su raspolagali sa znatno manjim brojem boraca u odnosnu na bošnjačku stranu”, naglašava se u izvještaju Nezavisne komisije.

    Istražni tim Haškog tužilaštva nije imao u vidu te krucijalne činjenice niti je to bilo predmet njihove istrage, te da je takav pristup doveo do nedovoljno i netačno utvrđenog činjeničnog stanja u vezi sa dešavanjima u vezi sa Srebrenicom u julu 1995. godine.

    Šta je radio Haški istražni tim?
    “Prvi zadatak istražnog tima Haškog tužilaštva bio je da utvrdi šta se desilo u Srebrenici nakon ulaska srpskih snaga u enklavu. Očevici događaja bili su najpouzdaniji izvor informacija. Istražni tim nije obavljao detaljne intervjue sa tim osobama, već se u odabiranju ključnih svjedoka oslanjao primarno na podršku bošnjačke policije i AID-a, bošnjačke obaveštajne službe, odnosno službi bezbjednosti jedne od strana u sukobu”, navodi se u izvještaju.

    Drugi zadatak bili su ekshumacija grobnica i prikupljanje materijalnih dokaza, a značajan dio istrage odnosio se na pronalaženje i identifikaciju nestalih osoba.

    Eksperti sudske medicine, navodi se, pregledaju ekshumirane ostatke kako bi utvrdili mogući uzrok smrti. Utvrđivanje okolnosti stradanja, odnosno, da li su te povrede nastale kao posljedica strijeljanja, u borbi ili pod drugim okolnostima, nije nadležnost niti stručnost eksperata sudske medicine, već onih koji sprovode kriminalističku istragu.

    Treći zadatak u istrazi bio je pronaći odgovorne osobe za izvršena krivična djela i u velikoj mjeri istražni tim Tužilaštva MKSJ prikupljao je informacije u vezi sa izvršiocima iz transkripata radio komunikacija koje je presrela Armija Republike BiH tokom vojne operacije Vojske Republike Srpske pod kodnim nazivom “Krivaja 95”.

    Moguće da su mijenjani sadržaji transkripata
    Nakon što je Haško tužilaštvo podnijelo zvanični zahtjev, stoji u Izvještaju, bošnjačkoj strani trebalo je nerazumno dugo da dostavi prve transkripte razgovora i, u manjoj mjeri, audio-snimke, dok je ostale dostavila još kasnije. Naime, zahtjev je podnesen još 13. novembra 1996. godine, dok je bošnjačka strana ogovorila na njega tek u martu 1998. godine.

    Komisija ističe da nije uspjela utvrditi razloge kasnog dostavljanja transkripata, ali da može konstatovati da je strana, učesnica sukoba, bila motivisana da predstavi svoju interpretaciju događaja i može pretpostaviti da postoji mogućnost da su sadržaji traskripata mijenjani u skladu sa interesima jedne strane u sukobu, u ovom slučaju bošnjačke.

    Istražni tim Haškog tužilaštva nije provjeravao autentičnost transkripata, već ih je koristio u istrazi kao izvor visoke pouzdanosti, zaključila je Nezavisna komisija.

    Na osnovu tih transkripata (i već spomenutih očevidaca), utvrđivana je uloga pripadnika na terenu, kao i njihova odgovornost kao počinilaca krivičnih djela za koje su optuženi i kasnije osuđeni u Hagu. Na osnovu postupaka pred Haškim tribunalom, stvoren je široko prihvaćen diskurs o dešavanjima u vezi sa padom Srebrence.

    Demilitarizovana “zaštićena zona” nikad nije demilitarizovana – 28. divizija aktivno djelovala
    U izvještaju stoji da je enklava Srebrenica imala status “zaštićene zone” na osnovu Rezolucije Savjeta bezbjednosti UN 819 od 16. aprila 1993. godine, koja je predviđala demilitarizaciju zaštićene zone, što u praksi nikada nije urađeno.

    Nakon dijelimične demilitarizacije, ocjenjuje se u izvještaju, u enklavi je nastavila aktivno da djeluje 28. divizija 2. korpusa tzv. Armije RBiH, a nakon napuštanja enklave 11. jula, ta formacija krenula je u proboj u pravcu Tuzle, teritorije pod kontrolom tzv. Armije RBiH, oko 80 kilometara udaljenu od Srebrenice.

    Sastav kolone i dešavanja u koloni tokom proboja je izuzetno značajan aspekt rekonstrukcije događaja. Njihov značaj je veliki s obzirom na mandat istražnog tima Haškog tužilaštva i pravac vođenja istrage u predmetu Srebrenica.

    Istraga o dešavanjima u koloni nije učinjena, ali je Nezavisna međunarodna komisija na to stavila težište u rekonstrukciji događaja u i oko Srebrenicu u julu 1995. godine.

    Evakuisano 23.000 civila, a oko 12.500 Bošnjaka je krenuo u proboj ka Tuzli
    “Prije elaboracije prirode kolone navodimo opšte demografske pokazatelje u enklavi Srebrenica. Prema zvaničnim podacima Zavoda za statistiku BiH, na području opštine Srebrenica u januaru 1994. godine ukupan broj stanovnika iznosio je 37.255. Od tog broja, 9.791 bilo je lokalno stanovništvo Srebrenice, 10.756 lokalno stanovništvo dislocirano sa svojih ognjišta u okviru opštine Srebrenica, i 16.708 stanovništvo prognano iz drugih opština u Podrinju”, kaže se u izvještaju.

    Broj stanovnika u enklavi se smanjivao usljed iseljavanja zbog teških okolnosti i ukupnih društvenih neprilika. “Zvaničnih podataka nema, ali možemo pretpostaviti da je broj stanovnika u enklavi do jula 1995. iznosio oko 35.500”, navodi se u Izvještaju.

    Nakon pada Srebrenice 11. jula 1995. godine, oko 23.000 civila okupilo se na prostoru ispred baze mirovnih snaga UN u Potočarima i određeni broj njih u samoj bazi. Ta grupa civila, uglavnom žena, djece i staraca evakuisana je na zahtjev mirovnih snaga UN i predstavnika civilnog stanovništva Srebrenice.

    Evakuacija je izvršena 12. i 13. jula 1995. godine, a ljudi su evakuisani u Kladanj, teritoriju pod kontrolom Armije Republike BiH.

    “Pored civilnog stanovništva (žene, djeca i starci) ispred i u samoj bazi UN u Potočarima našao se određeni broj vojno sposobnih muškaraca koji su zatražili zaštitu mirovnih snaga. Evidentiran broj prema izvještaju UN iznosio je 239, dok je 60 osoba odbilo dati imena. Velika većina tih lica se vode kao nestala – pretpostavlja se da su ih ubile srpske snage”, ističe se u Izvještaju.

    Za jednu od tih osoba, naglašava se, utvrđeno je da je prevezena u logor u Batković i da je kasnije razmijenjena.

    Na osnovu tih pokazatelja u Nezavisnoj komisiji navode da mogu sa velikom vjerovatnoćom pretpostaviti, uzimajući u obzir izjave svjedoka, da je kolona u proboju ka Tuzli brojala oko 12.500 ljudi.

    Vojni status kolone u proboju prema Tuzli
    Na osnovu analiziranih dokumenata tzv. Armije RBiH, piše u Izvještaju, može se zaključiti da je 28. divizija 2. Korpusa tzv. Armije RBiH do demilitarizacije u aprilu 1993. brojala između 10.900 i 11.500 ljudi. Procjenjuje se da je broj aktivnih pripadnika divizije nakon demilitarizacije iznosio između 5.700 i 6.200 boraca.

    Nakon demilitarizacije ljudstvo koje je smanjeno za gotovo 5.000 raspoređeno je u rezervni sastav koji se aktivirao po potrebi, što potvrđuju dokumenti tzv. Armije RBiH citirani u Izvještaju.

    Nakon ulaska Vojske Republike Srpske u enklavu 11. jula 1995. godine, stanovništvo Srebrenice se evakuiše u dvije velike kolone. Jednu kolonu činila je 28. divizija Drugog korpusa tzv. Armije RBiH, u čijem sastavu su se nalazili pripadnici aktivnog i rezervnog sastava koji su se po naredbi Komande 28. divizije javili na mjesto okupljanja u selima Šušnjari i Jaglići pored Srebrenice.

    “Drugu kolonu činilo je civilno stanovništvo u kojoj su se nalazile žene, djeca, starci, kao i određeni broj vojno sposobnih muškaraca koji su zatražili zaštitu pripadnika mirovnih snaga UN. Relevantni izvori, prvenstveno dokumenti vojne i civilne bezbjednosti RBiH i dokumenti Haškog tribunala potvrđuju vojni status kolone, kao i da je ista vršila vojnu operaciju proboja iz okruženja”, naglašava se u izvještaju.

    Izjave učesnika u proboju koje su date organima civilne i vojne bezbjednosti BiH, a citirane su u ovom izvještaju, detaljno opisuju vojnu prirodu kolone, vojni status učesnika, lanac komandovanja, borbeni raspored, naoružanje itd.

    Očevici navode da su pripadnci Vojne policije zajedno sa komandantom 281. brigade 28. divizije tzv. Armije RBiH Zulfom Tursunovićem sprečavali vojno sposobne muškarce i vojnike da samovoljno napuštaju grad 11. jula 1995.

    Takođe, piše u izvještaju, očevici događaja u izjavama navode da se na ulicama Srebrenice pojavio vojni kurir sa porukom iz komande 28. divizije Armije Republike BiH, tj. od vojnog rukovodstva enklave, da se svi vojno sposobni i naoružani muškarci upute kroz šumu u pravcu sela Šušnjari na zborno mjesto, a civili u ka bazi UN u selu Potočari.

    Izjave očevidaca potvrđuju formiranje dvije kolone, jedne koja se uputila u pravcu baze UN u Potočarima i sa druge strane vojne kolone za čija su zborna mjesta za proboj određena sela Šušnjari i Jaglići, a na zbornom mjestu pridružili su im se borci iz susjednih sela iz okoline Srebrenice.

    “U noćnim časovima, oko ponoći 11/12. jula 1995. godine izvršeno je postrojavanje brigada u sastavu 28. divizije Armije Republike BiH u selu Šušnjari. Neposredno prije postrojavanja, prema izjavama učesnika, plan za proboj je sačinjen u jednoj kući u tom selu, određena je ruta kretanja kao i raspored pokreta brigada u sastavu 28. divizije Armije Republike BiH u pravcu Tuzle”, kaže se i Izvještaju.

    U koloni se nalazilo muško, vojno sposobno stanovništvo, pripadnici aktivnog i rezervnog sastava tzv. Armije BiH, kojima je naređeno da dođu na zborno mjesto radi proboja ka Tuzli. Očevici navode da se radilo u muškarcima starosti od 15 do 65 godina. Takođe, navode da je u koloni bio manji broj žena. Pojedine su bile pripadnice 28. divizije, a druge su krenule kroz šumu sa svojim muževima, braćom i rođacima, jer se nisu htjele razdvajati od njih.

    U izvještaju se naglašava da je vojna kolona bila slabo opremljena u smislu naoružanja, posebno uniformi, pošto je samo manji broj vojnika posjedovao uniforme. Najveći broj njenih učesnika bio je naoružan pješadijskim naoružanjem, lovačkim oružjem, te minsko-eksplozivnim sredstvima. Određeni broj učesnika u koloni nije bio naouružan.

    “Čelo kolone je krenulo u proboj iz okruženja oko 1.00 čas 12. jula 1995. godine. U kratkim vremenskim intervalima u koloni po jedan, krenule su i ostale brigade. Kolona je bila nekoliko kilometara duga. Prema izjavama očevidaca, začelje kolone krenulo je u proboj sa područja Ravnog Buljima 12. jula 1995. godine oko 12.00 časova”, navodi se u izvještaju.

    Važan aspekt rekonstrukcije događaja, kako se naglašava, odnosi se na borbe koje su se vodile duž linije proboja 28. divizije tzv. Armije BiH. Posebno je značajno utvrditi okolnosti stradanja učesnika u proboju. Iz perspektive kriminalističke istrage, okolnosti stradanja tokom proboja su izuzetno značajne.

    Jako je bitno utvrditi načine stradanja velikog boroja učesnika u koloni. Istražni tim Haškog tužilaštva tom aspektu nije posvetio pažnju.

    Izvještaj Nezavisne međunarodne komisijnje za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu 1992-1995. godine prošle sedmice objavljen je na sajtu Komisije i Republičkiog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica.

  • Blagojević nakon ostavke zbog Inckove odluke “Sudije u Srpskoj bespogovorno primjenjuju nametnute zakone OHR”

    Sudija Okružnog suda u Banjaluci Milan Blagojević istakao je da sve sudije u Republici Srpskoj bespogovorno primjenjuju sve nametnute zakone OHR-a, i to u kontinuitetu od gotovo 20 godina, bez obzira na to što OHR nema pravo da nameće zakone.

    Blagojević, koji je podnio je ostavku nakon što je visoki predstavnik Valentin Incko nametnuo izmjene Krivičnog zakona BiH kojima se zabranjuje negiranje genocida i drugih zločina, je podsjetio da je on jedini od svih ovdašnjih sudija rekao OHR-u u presudi da ni prema međunarodnom pravu niti prema domaćem pravnom poretku, OHR nema pravo da nameće zakone.

    – Niti domaći parlamenti imaju pravo da donose zakone kojim usvajaju tuđe, tj. ohaerizovane zakone, jer je to protivustavno, pošto parlament donosi svoje i samo svoje zakone – naveo je Blagojević u kolumni za “Glas Srpske”.

    Blagojević je istakao da su sudije u Republici Srpskoj u proteklih 20 godina bile “naprosto zaslijepljene” potrebom da podilaze svemu što naredi visoki predstavnik, bez obzira na protivpravnost tih naredbi, o čemu svjedoče primjeri poništenih ugovora o zamjeni nekretnina zaključeni u ratnom periodu, kojim su Srbi protjerani iz Hrvatske ostali i bez svoje imovine u Hrvatskoj i njene zamjene u Srpskoj.

    Blagojević je podsjetio da je visoki predstavnik Volfgang Petrič nametnuo zakone kojima je naređivao korišćenje takozvanih privremeno napuštenih nekretnina, a tim zakonima je, između ostalog, naredio da su pravno nevaljani svi ugovori o zamjeni nekretnina zaključeni u ratnom periodu.

    – Na osnovu takvih neustavnih naredbi brojne osobe (naročito hrvatske nacionalnosti) su zatim počela pokretati sudske postupke pred sudovima u Republici Srpskoj, od kojih su tražili da se proglase pravno nevaljanim ugovori koje su tokom rata zaključili sa osobama srpske nacionalnosti, izbjeglim iz Hrvatske u Republiku Srpsku. Tim ugovorima vršena je međusobna zamjena nekretnina, pa je tako srpski izgnanik dao svoje nekretnine koje ima u Hrvatskoj u zamjenu za odgovarajuće nekretnine u Republici Srpskoj – naveo je Blagojević.

    Međutim, dodao je on, nakon što je visoki predstavnik nametnuo svoje zakone o ovome, osobe hrvatske nacionalnosti počele su masovno podnositi tužbe sudovima u Republici Srpskoj. Tim tužbama tražili su poništenje navedenih ugovora, ali samo u odnosu na njihove ranije nekretnine u Republici Srpskoj, dok su im ostajale u vlasništvu nekretnine koje su u zamjenu dobili u Hrvatskoj.

    – To je značilo da su osobe srpske nacionalnosti praktično ostajala kako bez nekretnina ovdje u Republici Srpskoj, tako i bez svoje ranije imovine koju su imali u Hrvatskoj prije nego što su odatle morali pobjeći da bi spasli sopstveni život – naveo je Blagojević.

    Kako je u jednom razgovoru iz 2015. godine dugogodišnji sudija Okružnog suda u Banjaluci ispričala Blagojveiću, na početku primjene tih zakona visokog predstavnika prvostepeni sudovi i Okružni sud u Banjaluci kao žalbeni sud postupali su tako da su poništavali sve navedene ugovore, bez upuštanja u ocjenu jesu li bili zaključeni upotrebom sile ili prinude.

    Sudovi su tako, objasnila je Blagojeviću koleginica sudija koja je i sama u tome učestvovala, činili nešto što ni visoki predstavnik nije tražio od njih, jer su poništavali navedene ugovore, a da nisu utvrđivali jesu li bili zaključeni slobodnom voljom ili upotrebom sile ili prinude.

    – Tek kad im je, kako je istakla koleginica sudija, neko od emisara visokog predstavnika rekao da OHR ne traži od njih da te ugovore ponište ukoliko pri njihovom zaključenju ili ispunjenju nije bilo sile ili prinude, nakon toga su za predmete koji su poslije toga primljeni u rad sudovi počeli da utvrđuju je li bilo upotrebe sile, odnosno prinude, pa ako nije, takvi ugovori nisu poništavani – naveo je Blagojević.

    On je podsjetio i na to da je Petrič u novembru 2000. godine nametnuo svoj tzv. “zakon o Sudu BiH”, čime je protivustavno osnovana ta institucija koja na taj način egzistira sve do danas

    – Međutim, kako nijedan sud ne može raditi bez sudija, postarao se visoki predstavnik i za to, pa je u maju 2002. godine takođe protivustavno imenovao i sudije tog suda. Među njima je i jedan Srbin, koji se prihvatio tog posla iako kao univerzitetski profesor prava veoma dobro zna da je sve to neustavno – naveo je Blagojević.

  • “Ako je Bog sa nama, ko će protiv nas” Episkop Fotije ovako je reagovao na potez odlazećeg visokog predstavnika

    “Ako je Bog sa nama, ko će protiv nas” Episkop Fotije ovako je reagovao na potez odlazećeg visokog predstavnika

    Njegovo preosveštenstvo episkop zvorničko-tuzlanski Fotije izjavio je danas da je posljednjim političkim dešavanjima u BiH ugrožen srpski identitet i pozvao Srbe na jedinstveno djelovanje sa porukom – ako je Bog sa nama, ko će protiv nas.

    Jedino zajedno i okupljeni možemo izaći kao pobjednici iz svih nevolja – ocijenio je vladika.

    Besjedeći u manastiru Svetog Nikole u Etno selu “Stanišići” u Bijeljini na praznik Ikone Bogorodice Trojeručice, episkop Fotije je pred mukama srpskog naroda prizvao silu Božiju, govoreći da je pravoslavni narod često u istoriji izgledao pobijeđen i poražen, kao Hristos razapet na Krstu koji je u tom trenutku izgledao kao najbespomoćniji čovjek, ali je trećeg dana ustao iz mrtvih.

    – Oni koji nas progone i koji nas raspinju na razne načine, silnici i moćnici ovoga svijeta, sva sila im je nizašta, niušta, jer se spasava samo vjera koja kroz ljubav djela – poručio je vladika Fotije.

    Prema riječima episkopa, vidjelo se to nedavno u Crnoj Gori kada je pred narodom u litijama i pred silom Božijom pala nepravda kao kula od karata, objavljeno je na sajtu Eparhije zvorničko-tuzlanske.

    Odlazeći visoki predstavnik u BiH Valentin Incko, koji je nedavno dao ostavku, nametnuo je dopune u Krivičnom zakonu BiH kojima se zabranjuje i kažnjava “negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca”.

  • Štrajk glađu bivših rudara u Zenici: Penzionisani, a ne dobijaju penzije

    Štrajk glađu bivših rudara u Zenici: Penzionisani, a ne dobijaju penzije

    Blizu 25 bivših radnika Rudnika mrkog uglja Zenica danas je započelo štrajk glađu zbog toga što nisu ostvarili pravo na penziju i skoro godinu dana su bez ikakvih primanja kao “penzioneri na čekanju”.

    U zdravstvenim knjižicima obespravljenih radnika RMU Zenica već blizu godinu dana na rubrici osiguranika piše “penzioner čekanje”. Čekaju svoja prava, penziju koju su zaradili, a već godinu dana svaki dan je borba za preživljavanjem.

    Mnogi od rudara već mjesecima posuđuju novac, a djecu školuju od novca koji dobiju od rodbine i prijatelja. Upravo tako je Emina Dračić poslala svoje dijete na odbranu diplomskog u drugi grad.

    “Penzioner sam od 30. septembra prošle godine. Tužili smo ih, ostvarili zakonske mogućnosti, uplaćeni su nam doprinosi za penziono, ali sada se čeka taj zaključak Vlade FBiH da se dozvoli penzija bez uplate doprinosa za zdravstvo. Penzioneri na čekanju ne postoji u zakonu, niti po jednom osnovu, ovjerili su nam knjižice tako, imamo pravo nekog liječenja…”, kazala je Dračić.

    Istakla je da je menadžment rudnika stid zbog trenutne situacije, ali da je svjesna d ase sve radi po odlukama Elektroprivrede BiH, a još uvijek im nisu odgovorili ni iz Vlade FBiH.

    Istu priču s Dračić dijeli i njen kolega Orhan Sejdinovski koji je na isti dan penzionisan sa 40 godina radnog staža.

    “Do danas nemam penzije. Mi smo blokirali račun za uplate PIO i to smo dobili, ali opet nemamo pravo na penziju jer nam traže doprinose za zdravstvo. Deset mjeseci poslije nisam dobio nijednu penziju. Imam sina koji radi, to je moja sreća i on mi pomaže”, kazao je Sejdinovski.

    Od augusta prošle godine do danas niko nije dobio rješenje o penzionisanju, a prema informacijama okupljenih rudara u Zenici radi se o brojci više od 50 bivših radnika rudnika.

  • Udruženja potrošača i inspektori upozoravaju: Sniženja koja skupo koštaju

    Udruženja potrošača i inspektori upozoravaju: Sniženja koja skupo koštaju

    Zbog sezonskih sniženja koja su u toku, građani hrle u trgovine i tržne centre kako bi izdvojili nešto manje novca za stvari koje im se sviđaju ili im trebaju, ali ta sniženja su često samo mamac i nerijetko se iznenade kada uđu unutra i shvate da cijene i nisu baš onakve kako su predstavljene, ističu iz udruženja potrošača u BiH i upozoravaju kupce da budu oprezni prilikom kupovine na popustima.

    Kupcima su privlačni i natpisi u izlozima, kao što su: “2 za 1”, “3 za 1”, što je, prema riječima Gordane Bulić, predsjednice Udruženja potrošača “Klub potrošača” Tuzlanskog kantona, dobar trik, jer kada to potrošač vidi, veća je vjerovatnoća da će ući u radnju.

    “Kupac će, kada vidi ovakav natpis, ući u radnju, a samim tim je i veća vjerovatnoća da će, ako uđe, i kupiti nešto, nego ako uopšte ne uđe u radnju”, kazala je Bulićeva za “Nezavisne”.

    Ističe da bi time trebalo da se pozabave inspekcijske službe, jer je propisano kada i na koji način se može oglašavati kada je roba na rasprodaji.

    Murisa Marić, izvršna direktorica Udruženja građana DON Prijedor, ističe da često pokreću akcije kako bi se došlo do svih koji nesavjesno posluju kada su u pitanju popusti 1+1 gratis.

    “Svaki gratis mora zaista biti gratis, ne može biti, kao što smo nekad imali slučajeve, da je puna cijena, odnosno da je razlika između prave cijene i trenutne cijene samo pet feninga”, kazala je Marićeva za “Nezavisne”.

    Prema njenim riječima, ranije je bilo više ovakvih situacija, ali vjeruje da ih ima i sada, iako je, kako kaže, u ovom šarenilu i količini proizvoda, vrlo teško propratiti sve te gratise i uopšte sva sniženja.

    Jedna Banjalučanka kaže da je ušla nedavno u jednu prodavnicu obuće i da je našla cipele na sniženju, a onda vidjela ispod pravu cijenu koja je bila niža od te na sniženju.

    “Prodavačica je na moje pitanje zašto je to tako pokušala nešto da zakamuflira pričom o kalkulacijama cijena, a ja sam se samo okrenula i izašla iz radnje. Inače, kupovina na sniženjima nekad me skuplje koštala nego da sam kupovala kad nisu bile navodne akcije, jer nisam oprezna”, rekla je ova Banjalučanka.

    Iz Inspektorata RS su za “Nezavisne” potvrdili da je Republička tržišna inspekcija u ovoj godini kontrolisala cijene 1.860 puta te da su kod pet odsto slučajeva utvrdili nepravilnosti, koje su se najčešće odnosile na isticanje cijena, a u smislu da cijene nisu bile vidno istaknute i lako dostupne potrošačima.

    “Događalo se da inspektori povremeno utvrde da su trgovci objavom akcije tipa 1+1 gratis obmanuli potrošače u pogledu cijene proizvoda koja je nudila navodne ‘pogodnosti’, a čime su ih naveli da kupe proizvod koji možda inače ne bi”, navode iz Inspektorata RS.

    Kao primjer navode kozmetičke proizvode gdje je istaknuta cijena od 12,40 KM za dva proizvoda od kojih bi jedan trebalo da bude gratis, jer je tako i oglašeno od strane trgovca.

    “Uvidom u pojedinačne cijene u poslovnim knjigama utvrđeno je da cijena jednog proizvoda iznosi 9,30 KM, a drugog 4,95 KM, što zajedno iznosi 14,25 KM. Iako u konkretnom slučaju postoji razlika u cijeni, jer su pojedinačni proizvodi skuplji za oko dvije KM, trgovac je ipak obmanuo potrošača, jer drugi proizvod nije bio gratis, kao što je navedeno”, navode iz Inspektorata RS.

    Bulićeva je istakla da i roba koja dolazi u BiH iz visokorazvijenih zemalja nije često prvoklasna.

    Ta roba je, kako kaže, iz prethodne sezone, oni je tamo pakuju u velike teretne kutije i prodaju na kilogram.

    “Kada ta roba dođe kod nas, ako se ne proda u sezoni, vremenom promijeni boju, ostari, tako da su te rasprodaje masovne. Potrošači zbog toga moraju biti oprezni kada kupuju tu robu”, upozorila je Bulićeva.

    Prema riječima Marićeve, u ovom periodu dolazi veliki broj ljudi iz dijaspore, tako da je sada, s obzirom na gužve, teško propratiti kupovine.

    “I zbog svakodnevnog tihog poskupljena proizvoda teško je doći do toga šta je zaista na sniženju, da li je to to roba koja je stvarno na sniženju ili je ona dostigla neke druge cijene”, kazala je Marićeva.

    Iz udruženja potrošača ističu da često upozoravaju potrošače da sve dobro pregledaju kada kupuju, da budu racionalni te da uzmu račune, jer, kako kažu, kod nas je navika da se često kupuje impulsivno i bez razmišljanja i provjeravanja.

    Kolike su kazne
    Iz Inspektorata RS ističu da je Zakonom o zaštiti potrošača propisana kazna za trgovca kao pravno lice u iznosu od 2.000 KM do 10.000 KM ukoliko sniženja, rasprodaje ili akcijske prodaje ne sprovode u skladu sa zakonom.

    Kazne su od 800 KM do 4.000 KM za odgovorno lice u pravnom licu i od 1.000 KM do 5.000 KM za trgovca koji je organizovan kao preduzetnik.

  • Radnici iz BiH ponovo mogu u Njemačku

    Radnici iz BiH ponovo mogu u Njemačku

    Radnici sa zapadnog Balkana se, nakon pauze koja je prouzrokovana pandemijom kovida-19, ponovo mogu prijaviti za rad u Njemačkoj.

    Naime, kako nam je potvrdio Dominik Erentraut, zamjenik glavnog portparola Saveznog ministarstva za rad i socijalnu zaštitu Njemačke, od 4. jula su praktično sva ograničenja ukinuta, i kad je u pitanju Pravilo za zapadni Balkan i drugi programi za zapošljavanje naših radnika u toj zemlji.

    “Njemačko ministarstvo unutrašnjih poslova je usljed pandemije kovida-19 i na nivou EU ograničilo ulazak iz trećih država. Ova ograničenja su od strane Ministarstva unutrašnjih poslova za BiH ukinuta 4. jula i ni za jednu od šest zemalja obuhvaćenih Pravilom za zapadni Balkan više ne postoje ograničenja. Time su ponovo omogućena zapošljavanja u Njemačkoj putem Pravila za zapadni Balkan. Međutim, treba naglasiti da je u svakom trenutku ponovo moguće uvođenje ograničenja, u zavisnosti od razvoja situacije izazvane pandemijom”, objasnio je Erentraut.

    Kada je riječ o Pravilu za zapadni Balkan, pojasnio nam je da ono nikad nije bilo ukinuto, posebno ne nakon što je, kako je naglasio, početkom godine ponovo produženo na period od tri godine, odnosno do kraja decembra 2023. godine.

    “Ovo pravilo obuhvata i BiH, a jedina novina u odnosu na prethodno Pravilo je uvođenje ograničenja od 25.000 koje se odnosi na sve države, koje, osim BiH, još obuhvataju Albaniju, Kosovo, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju i Srbiju”, rekao nam je on.

    Kada je riječ o eventualnom otvaranju novih radnih mjesta u Njemačkoj, zasad ne postoje adekvatni podaci. Kako nam je objašnjeno, s obzirom na to da pandemija još traje, njemački poslodavci u ovom trenutku ne mogu procijeniti kakve će biti potrebe na tržištu rada u narednim mjesecima, pa se zasad ne oglašavaju. Mi smo uputili i pitanje Njemačkom savezu poslodavaca, ali nam ni nakon pet dana nije stigao odgovor, što potvrđuje tezu da još nisu voljni da se u ovom trenutku o eventualnim potrebama javno izjašnjavaju.

    Osim toga, kako nam je rečeno, Njemačka veliku pažnju poklanja inicijativi “malog Šengena”, kojim želi zadržati radnike u regionu i stvoriti zajedničko regionalno tržište, kako bi se region naknadno lakše integrisao u EU.

    Inače, prije nekoliko dana su na njemačkoj televiziji gostovala sva tri kandidata za kancelara Njemačke nakon što će se ove godine Angela Merkel povući u političku penziju. Armin Lašet, iz njene partije i najizgledniji njen nasljednik, Olaf Šolc, kandidat njemačkih socijaldemokrata, i Analena Berbok, kandidatkinja Zelenih, potvrdili su da će podržati i dalje raditi na integraciji zapadnog Balkana u EU, što je važna poruka za cijeli region.

    Kao i do sada, moći će se zapošljavati svi radnici bez obzira na formalne kvalifikacije koji mogu da dokažu da ih poslodavac u Njemačkoj želi zaposliti. Oni će s adekvatnim dokumentima morati otići u Ambasadu Njemačke i podnijeti zahtjev za vizu.

    U Ambasadi Njemačke u Sarajevu kažu da se sve adekvatne informacije nalaze na njihovoj web-stranici.

  • Hoće li stranke u Republici Srpskoj jedinstveno odgovoriti Incku?

    Hoće li stranke u Republici Srpskoj jedinstveno odgovoriti Incku?

    Širom Republike Srpske organizovano je potpisivanje peticije kojom se ne prihvata odluka o nametanju izmjena Krivičnog zakona kojim se zabranjuje negiranje genocida, a koju je donio Valentin Incko, visoki predstavnik u BiH.

    Istovremeno, već u ponedjeljak predstavnici parlamentarnih političkih partija iz Republike Srpske pokušaće postići jedinstvo i naći zajednički odgovor na tu Inckovu odluku koja je, kako kažu, BiH vratila deceniju unazad.

    Peticiju je potpisao i Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH i lider SNSD-a, koji je rekao da je pokretanje peticije otpor prema anticivilizacijskoj odluci Incka, istovremeno pozivajući sve pojedince i organizacije da to učine. Takođe, predstavnicima međunarodne zajednice poručio je da reaguju i ponište Inckov “osvetnički akt” i vrate BiH u kakvu-takvu stabilnost, jer u suprotnom Srpskoj nije ostavljen izbor i da se onda ne treba čuditi koracima koje će preduzeti.

    U SDS-u za peticiju kažu da je SNSD koristi za ostvarivanje stranačkih ciljeva te da njome žele da nametnu temu i zamagle oči narodu kako bi skrenuli pažnju sa suštinskih i egzistencijalnih problema.

    Ipak, i SNSD i SDS, ali i predstavnici ostalih parlamentarnih političkih partija, na sutrašnjem sastanku koji je sazvao Nedeljko Čubrilović, predsjednik NS RS, pokušaće postići jedinstvo i doći do zajedničkog odgovora na Inckovu odluku. Na jedinstveno SNSD poziva već danima, međutim pitanje je kako će se sve završiti, jer u opozicionim partijama kažu da vlast osim “jalovih zaključaka NS RS” ne nudi ništa, dok Milan Radović, zamjenik predsjednika SDS-a, kaže da bi za srpsko jedinstvo prvi korak trebalo da bude prelazna i stručna vlada bez dominantnog uticaja SNSD-a.

    “Sastanak parlamentarnih stranaka inicirao je Incko, koji je svojom odlukom deceniju unazadio BiH, a kojeg boli briga za ljude i ovu zemlju, jer on odlazi. Sada imamo politički haos za koji najviše odgovornosti snosi Incko i taj dio međunarodne zajednice. Idem na sastanak svjestan činjenice jalovih rasprava i zaključaka i protiviću se da ovo bilo ko koristi za svoje poene”, rekao je Branislav Borenović, lider PDP-a, dodajući da Inckova odluka najviše odgovora ratnohuškačkim strukturama i da to nije prvi put da se pred izbore ovako nešto radi te da se na kraju postavlja pitanje smisla baviti se ozbiljnim temama i politikom u BiH.

    U SDS-u uoči sastanka predstavnika političkih partija kažu da se peticijom, ali vjerovatno i pripremljenim zaključcima opozicija želi dovesti pred svršen čin i na kraju optužiti za izdaju ukoliko ne podrži to što su oni (SNSD) pripremili.

    Kao i SNSD, na važnost zajedničkog stava ukazali su i iz Ujedinjene Srpske, čiji je lider Nenad Stevandić rekao da odgovornost treba da bude veća od sujete, a pamet ispred ambicija.

    I u nedjelju, dva dana nakon što je Incko nametnuo zakon, ne smiruju se reakcije iz kojih se može zaključiti da kriza u BiH, prije svega ona politička, tek predstoji. Kao i prethodnih dana, predstavnici međunarodne zajednice, uključujući i sam NATO, dali su podršku Incku za ono što je uradio, naglašavajući da se genocid ne smije negirati, dok u samoj BiH političari, zavisno od naroda kojem pripadaju, komentarima samo produbljuju podjele koje su u BiH sve dublje.

    Reagovali su i iz Ambasade SAD u BiH ističući da je Republika Srpska integralni dio BiH i da prijetnje raspadnom nisu prihvatljive.

    Dodik je u nedjelju naglasio da Srpska neće dizati nikakvu oružanu, već političku pobunu te da Srpska na pravi način treba da odredi svoje dalje kretanje i da će predložiti NS RS da se odbiju sva nametnuta rješenja i da se Srpska povuče iz sporazuma o vojsci i Oružanim snagama BiH.

    “Mi smo samo na dva sporazuma dali saglasnost, a to su vojska i oružane snage. Ostalo je sve nametnuto. Svemu što je nametnuto, kao što su Sud i Tužilaštvo BiH, treba zabraniti djelovanje na prostoru Republike Srpske i samo prihvatiti ono što tačno piše u Dejtonu”, izjavio je Dodik.

    I Željka Cvijanović, predsjednica Republike Srpske, rekla je da Incku i onima koji stoje iza njega ne odgovara BiH koja funkcioniše te da su oni ti koji produkuju nestabilnost da bi se imali čime baviti na ovom prostoru.

  • Privredna komora poziva: Vakcinacija radnika bitna i sa ekonomske strane

    Privredna komora poziva: Vakcinacija radnika bitna i sa ekonomske strane

    Privredna komora RS pozvala je preduzeća da se prijave za masovnu vakcinaciju kako bi što više radnika primilo vakcinu protiv virusa korona, a ovaj poziv pozdravili su i privrednici smatrajući imunizaciju veoma značajnom.

    Privredna komora je uputila poziv na osnovu zaključka Vlade Srpske, odnosno Republičkog štaba za vanredne situacije.

    Vladimir Blagojević, portparol Privredne komore, naveo je da bi vakcinacijom na neki način u preduzećima bilo spriječeno i širenje virusa korona ili eventualno neki novi talas koji se najavljuje, te bi nesmetano bio nastavljen poslovni proces.

    “U saradnji sa Zavodom za medicinu rada i sporta završena je vakcinacija 60 radnika, a za sutra je zakazana vakcinacija 73 radnika u Rafineriji nafte Brod. Imamo još stotinu prijavljenih radnika iz različitih preduzeća i pozivamo preduzeća da se prijave kako bismo mogli organizovati kolektivnu vakcinaciju”, kazao je Blagojević.

    Podsjetio je da je u Srbiji, posredstvom Privredne komore Srpske, vakcinisano više od 600 radnika iz RS.

    Saša Trivić, predsjednik Unije udruženja poslodavaca RS, je kazao da smatra da proces vakcinacije protiv virusa korona treba nastaviti jer je to značajno i zdravstveno i ekonomsko pitanje.

    “Imunizacija radnika je značajnija nego što ljudi misle. Na ovaj način postižemo veći procenat vakcinisanih stanovnika Srpske i ovaj proces treba nastaviti sve dok ima zainteresovanih”, rekao je Trivić.

    Dodao je da je aktivnostima Unije u posljednjih desetak dana vakcinisano oko 2.500 radnika, a da je planirano da ih u narednih 15 dana bude vakcinisano još toliko.

    “Računamo da će kroz aktivnosti Unije biti vakcinisano oko 10.000 radnika što nije dovoljno, ali smo ipak zadovoljni”, kazao je Trivić.

    Sa ekonomske strane gledano vakcinacija je, prema riječima Trivića, bitna jer se time smanjuje broj radnika na bolovanjima.

    Dodao je da se proces vakcinacije odvija tako da se radnici vakcinišu u svojim kolektivima, a zaposleni u manjim preduzećima vakcinu primaju u domovima zdravlja.

  • Da li je uopšte moguće ispunjenje famoznog programa koji je uslov za odlazak OHR-a iz BiH: Pet plus dva jednako beskonačno

    Da li je uopšte moguće ispunjenje famoznog programa koji je uslov za odlazak OHR-a iz BiH: Pet plus dva jednako beskonačno

    Od kraja rata, uz brojna neslaganja o organizaciji države, jedan od najvećih problema i kamen spoticanja bio je dalji opstanak institucije visokog predstavnika u BiH.

    Protektorat međunarodne zajednice ozvaničen Dejtonskim sporazumom imao je cilj da u prvim poslijeratnim godinama nadgleda implementaciju mirovnog ugovora i održava mir u BiH. Ipak, svojim djelovanjem češće su prekrajali dogovor postignut 1995. godine kojim je okončan rat, pa je i pitanje odlaska ove institucije postavljano sve češće.

    Prvih godina međunarodna zajednica nije mnogo marila, ali kako je i pritisak bio jači, po starom dobrom običaju, date su mrvice nade u vidu famoznog “programa 5+2” koji daje uslove koji moraju biti ispunjeni kako bi kancelarija visokog predstavnika bila zatvorena.

    Oni su osmišljeni na takav način da ne postoji jednostavna i prosta mjera kojom bi se moglo odrediti njihovo ispunjenje, a skoro svaku tačku tog programa moguće je tumačiti na različite načine. Kao i mnoga pravila koja je međunarodna zajednica nametnula. Umjesto da postanu motiv liderima da više i jače rade na ispunjenju uslova, koji u svojoj suštini vode napretku, pravila su dodatno posvađala narode, a stvorena je situacija da je uvijek neko nezadovoljan. Iz ove perspektive, reklo bi se, već viđen i dobro oproban recept.

    Dolazak novog visokog predstavnika, njemačkog diplomate Kristijana Šmita, opet je jače pokrenuo priču o neophodnosti odlaska stranih protektora iz BiH i ostavljanju države na upravljanje domaćim liderima. Prvi put, ovakvu priču zvanično je podržala je Rusija, a u Savjetu bezbjednosti UN pridružila im se i Kina. Odgovor Zapada dvjema silama bio je isti onaj koji se već deceniju i po ponavlja domaćim liderima, a to je da će “OHR otići kad se ispuni program 5+2”.

    Veliki broj ljudi, ali ni nove generacije političara, nisu dobro ni upoznati s tim šta je program 5+2, već po sluhu razaznaju da je to neki uslov koji je pred narode u BiH stavila međunarodna zajednica, a koje je, kao i brojne druge, nemoguće ispuniti. I takvo laičko ili manje studiozno razmišljanje nije daleko od ostine.

    Politički direktori Upravnog odbora Savjeta za sprovođenje mira su na sastanku u Briselu 26. i 27. februara 2008. godine utvrdili zahtjeve koje organi BiH treba da ispune prije zatvaranja OHR-a.

    Ovi zahtjevi su jasno postavljeni i odobreni od strane Upravnog odbora Savjeta za sprovođenje mira (PIK), a organi BiH već su ih prethodno prihvatili. Ciljevi koje organi BiH treba da ispune prije zatvaranja OHR-a su prihvatljivo i održivo rješenje pitanja raspodjele imovine između države i drugih nivoa vlasti, prihvatljivo i održivo rješenje za vojnu imovinu, potpuna implementacija Konačne odluke za Brčko, fiskalna održivost promovisana putem Sporazuma o utvrđivanju stalne metodologije za utvrđivanje koeficijenata za raspodjelu sredstava UIO i osnivanje nacionalnog fiskalnog vijeća, zaživljavanje vladavine prava demonstrirano putem usvajanja Državne strategije za ratne zločine, donošenje Zakona o strancima i azilu i usvajanje državne strategije za reformu sektora pravosuđa.

    Pored ovih ciljeva, Upravni odbor Savjeta za implementaciju mira je utvrdio dva uslova koje treba ispuniti prije zatvaranja OHR-a, a to su potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju EU i pozitivna procjena situacije u BiH od strane Upravnog odbora Savjeta za implementaciju mira zasnovana na punom poštovanju Dejtonskog mirovnog sporazuma.

    • Upravni odbor Savjeta za implementaciju mira je redovno na svojim sastancima od februara 2008. godine vršio uvid u pomake ostvarene u pogledu realizacije programa 5+2. Iako su u nekim oblastima ostvareni pomaci, hronično neslaganje vodećih političkih stranaka dovelo je do zastoja koji je spriječio punu realizaciju programa – stoji na stranici OHR-a.

    Šta znače uslovi?

    Na prvi pogled većina uslova je ispunjena, ali zbog mogućnosti dvojakog tumačenja, može se reći da nisu. Prevedeno, na kraju, konačan sud daje međunarodna zajednica. Na ovu činjenicu ukazuje i politikolog Vojislav Savić, koji u izjavi za “Glas Srpske” kaže da ovaj program nije ništa više nego par okvirnih teza čije ispunjavanje nije moguće definisati do kraja.

    • Uzmimo za primjer drugu stavku iz ovog “+2” dijela koja se odnosi na “pozitivnu procjenu situacije” od strane Upravnog odbora PIK-a. Šta to uopšte znači? Sve i da ispunite sve druge uslove, uvijek neko može doći i kazati kako situacija nije zadovoljavajuća i sve pada u vodu. Uvijek se ostavlja prostor da se narodi u BiH “vuku za nos”, nema tu ničega konkretnog – ističe Savić.

    On dodaje da visoki predstavnik već dugo vremena nema nikakvu suštinsku potrebu za svojim djelovanjem, što znači da i ispunjavanje svih ovih tačaka može proći isto sa njim i bez njega.

    • Kancelariju OHR-a treba zatvoriti, a narodi koji žive ovdje preko svojih izabranih predstavnika u entitetskim i institucijama na nivou BiH treba da preuzmu potpunu odgovornost za funkcionisanje države – zaključuje Savić.

    Potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) jedini je do kraja ispunjen uslov za zatvaranje OHR-a. SSP je potpisan 16. juna 2008. godine u vrijeme kada je na čelu Savjeta ministara BiH bio potpredsjednik SNSD-a i aktuelni član Kolegijuma Doma naroda BiH Nikola Špirić.

    On za “Glas Srpske” kaže da činjenica da je 13 i po godina nakon što su utvrđeni uslovi za okončanje mandata visokog predstavnika u BiH u potpunosti praktično ispunjen samo jedan od tih uslova jasno govori da BiH nije suverena zemlja.

    • BiH je navođena zemlja i poligon za osmatranje regiona. Problem je što su oni koji su postavili te uslove isti oni koji traže liderstvo u BiH, a liderstvo je više od dvije i po decenije u njihovim rukama, a ne u rukama domaćih političara. Sve dok bude tako, neće biti napretka na evropskom putu – kaže Špirić.

    On dodaje da se vrhunac licemjerja međunarodnih zvaničnika ogleda u tome što sebi pripisuju zasluge bez preuzimanja odgovornosti.

    • Ako ima uspjeha, onda je to njihova zasluga, a ako nema, onda su za to odgovorni domaći zvaničnici. To je licemjerno i bezobrazno – kaže Špirić.

    Ispunjeni uslovi

    Politički analitičar Radomir Nešković podsjeća da je Upravni odbor PIK-a na nivou političkih direktora u februaru 2008. godine postavio ciljeve i uslove koji se moraju ispuniti kako bi se zatvorio OHR, ističući da su u roku od godinu dana ispunjena četiri uslova.

    • Vlasti u BiH na svim nivoima su prihvatile te 5+2 ciljeve i uslove i odmah se pristupilo njihovom ispunjavanju. Cilj u kojem se govori o zaživljavanju vladavine prava je ispunjen na način da je odmah usvojena Državna strategija za ratne zločine, koja doduše nije primijenjena, ali je usvojena, što je postavljeno kao cilj. Usvojen je i Zakon o strancima i azilu i pristupilo se reformi pravosuđa, tako da je taj cilj praktično odmah ispunjen – objašnjava Nešković.

    Uporedo s tim, nastavlja on, polovinom juna te godine potpisan je i Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, čime je ostvaren još jedan cilj, a 2009. godine usvojen je amandman na ustav o Brčkom, čime je ispunjen i taj cilj.

    • Bez obzira na to što još uvijek postoji supervizor za Brčko, taj cilj naslovljen sa “Potpuna implementacija konačne odluke za Brčko” je ispunjen, a supervizor, koji je zamjenik visokog predstavnika, postojaće na papiru dok postoji OHR – smatra Nešković.

    Prema njegovim riječima, ispunjen je i cilj koji se odnosi na fiskalnu održivost, jer je utvrđena stalna metodologija za utvrđivanje koeficijenata za raspodjelu sredstava od PDV-a i formiran Fiskalni savjet BiH.

    • To u suštini znači da su četiri tačke, odnosno tri cilja i jedan uslov ekspresno ispunjeni. Zapelo je na prva dva cilja koja se odnose na vojnu i državnu imovinu. Postignuti sporazum o vojnoj imovini, u kojem se govori o perspektivnoj i neperspektivnoj vojnoj imovini, ne smatra se održivim rješenjem, a kao što znamo nije riješeno ni pitanje državne imovine, odnosno pitanje raspodjele imovine između države i drugih nivoa vlasti. Znači, tamo gdje se stalo prije 13 godina nalazimo se i sada – ocjenjuje Nešković.

    On ističe da je glavni od pet ciljeva i dva uslova za zatvaranje OHR-a onaj uslov koji kaže da UO PIK-a mora dati pozitivnu procjenu situacije u BiH zasnovanu na punom poštovanju Dejtonskog mirovnog sporazuma.

    • To je uslov koji praktično sintetizuje sve ciljeve i uslove, ali cilj ili uslov o kojem se ne govori, a čije ispunjavanje će u suštini označiti zatvaranje OHR su evropske integracije. PIK će tu pozitivnu procjenu situacije dati kada BiH nepovratno bude u procesu evropskih integracija – zaključuje Nešković.

    Dodatni uslovi

    Profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta u Banjaluci Vitomir Popović kaže da uslovi stavljeni u program 5+2 predstavljaju dodatne uslove na putu ka Evropskoj uniji.

    • Ovdje se radi o provlačenju politike pojedinih zemalja članica PIK-a, koje pokušavaju da budu dominantne na ovim prostorima. To je vrlo opasna priča i stavljanje ovakvih uslova gdje će te zemlje ili sam visoki predstavnik procijeniti da li su ispunjeni uslovi je izvan svake pameti – rekao je Popović.

    On dodaje, uzimajući u obzir ovu činjenicu, da je jasno da su uslovi ili besmisleni ili su stavljeni svjesno kako bi se onemogućio napredak ili ulazak BiH u EU.

    Ipak, ukazuje na činjenicu da su velike sile sada podijeljene u vezi sa ulogom i budućnosti visokog predstavnika u BiH, te da bi novonastala situacija mogla prouzrokovati da put ka ispunjenju uslova bude nešto lakši ili da, u zavisnosti od odnosa velikih sila, bude popuštanja na određenim pitanjima.

    • Velika je stvar što su dvije supersile, Rusija i Kina, otvoreno tražile ukidanje OHR-a i što poštuju nadležnosti SB UN. Više nemamo dominaciju jedne sile, već imamo podijeljeno mišljenje u ovom najvažnijem političkom tijelu. Taj pritisak nešto znači i za buduće događaje. Jer SAD će sada morati biti spremne na ustupke. Mislim da, čak i dolazak novog visokog predstavnika ne znači mnogo, jer on će biti samo blijeda kopija onog što je OHR bio nekada i njegove odluke neće značiti ništa – zaključuje Popović.

    Posljednji visoki predstavnik

    Radomir Nešković kaže da će novoimenovani visoki predstavnik vjerovatno biti posljednji i radiće na ispunjavanju dva preostala cilja.

    • Savjet bezbjednosti UN nije usvojio rezoluciju Kine i Rusije o okončanju mandata OHR-a, što znači da je preovladao stav koji zagovaraju SAD i Velika Britanija. To je stav da se mandat OHR-a veže za ispunjavanje uslova o kojima govorimo, umjesto da se veže za vremenski rok, što su zagovarale Rusija i Kina – kaže Nešković.

    On objašnjava da je time praktično dat primat stavu koji zagovaraju SAD da Savjet bezbjednosti UN nema ništa sa Dejtonskim mirovnim sporazumom i da je PIK zadužen za Dejton.