VRBAS Media

Kategorija: Društvo

  • Studenti na mukama: Paprene cijene stanova za iznajmljivanje u Banjaluci

    Studenti na mukama: Paprene cijene stanova za iznajmljivanje u Banjaluci

    Početak nove školske i akademske godine se bliži, a roditelji i studenti širom Srpske su na mukama zbog znatnog poskupljenja stanova za iznajmljivanje, dok se stanodavci vode zakonom tržišta, ako je potražnja veća od ponude, onda je dizanje cijene neminovno.

    Cijenu stanova diktira, prije svega, lokacija, a potom i druge karakteristike, poput sprata, vrste grijanja, uređenosti stana i slično. Ipak, presudan izbor privremenog stana đaka i studenata zavisi prvenstveno od budžeta kojim raspolažu. Da se bez krova nad glavom ne može, to je svima jasno, ali je studente razljutilo to što su cijene smještaja svake godine sve više.

    “Na prvoj godini studija našla sam sobu za 150 KM sa režijama, nakon četiri godine soba se ne može naći bez 250 KM plus režije, čak neki idu i do 300 KM”, rekla je za “Glas Srpske” apsolventkinja Fakulteta političkih nauka u Banjaluci Anđela Sladojević.

    Dodala je da stanodavci uopšte ne žele da razgovaraju o spuštanju cijena.

    “Stanovi koji su jeftiniji previše su udaljeni i moralo bi se putovati do fakulteta, tako da je onda potreban i novac za kartu”, kazala je ona.

    Stanodavci u Banjaluci kažu da su im kapaciteti konstantno popunjeni, te da studenti počinju potragu za smještajem već krajem jula.

    “Vidjela sam da su mnogi digli cijene u posljednje dvije godine. Nije mi jasno na osnovu čega. Ja cijene nisam dizala”, rekla je jedna Banjalučanka koja nije željela da joj se navodi ime.

    Studenti smatraju da stanodavci precjenjuju stanove, da na oglasima nude jedno, a da je realnost potpuno drugačija od navedenog.

    “Stan od 40 do 50 kvadrata, koji je iole ‘normalan’, ne može se pronaći za manje od 400 KM. Ljudi izdaju garsonjere po paprenim cijenama, a ono što izdaju se ne može nazvati stanom”, kazala je apsolventkinja na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci Maja Komazec.

    Studenti su svjesni da je sve poskupjelo, od osnovnih potrepština, pa do nekih manje bitnih stvari, ali smatraju da stanarine ne bi trebalo podizati svake godine.

    “Neki stanovi su precijenjeni, a ne ispunjavaju uslove te cijene. Stanovi u staroj gradnji, koji su čak i udaljeniji od fakulteta, koštaju gotovo isto kao oni u novogradnji. Prema društvenoj grupi kao što su studenti, po mom mišljenju, treba da postoji malo više razumijevanja”, rekla je studentkinja na master studijama na Univerzitetu u Banjaluci Dragana Despić.

    Studentima koji nisu iz Banjaluke stan nije jedina stavka za koju moraju da odvoje novac, jer je on potreban i za hranu i sve ostalo.

    “Uslovi se ne mijenjaju, a cijene idu gore, to je sve dodatno opterećenje studentima iz drugih gradova”, kazala je diplomirana studentkinja iz Prnjavora Nikolina Vukomanović.

    Dom
    Studenti koji žive u domu, ako hoće da ih njihovo mjesto čeka i kad se na jesen vrate, recepcijski smještaj moraju plaćati i tokom ljeta.

    “Bilo bi to uredu da cijena recepcijskog smještaja nije ista ili čak viša tokom ljeta nego za vrijeme trajanja akademske godine. Do ovog ljeta studenti koji su živjeli u 4. paviljonu Studentskog centra ‘Nikola Tesla’ u Banjaluci plaćali su 75 KM za dvokrevetne sobe i 65 KM za trokrevetne. To se nije mijenjalo ni za vrijeme ljeta”, rekao je jedan korisnik studentskog doma u Banjaluci.

  • Paradžmenti nesalomiv orah institucijama BiH

    Paradžmenti nesalomiv orah institucijama BiH

    Višegodišnja nastojanja Islamske zajednice (IZ) u BiH da takozvane paradžemate integriše u svoj sistem, djelomično su urodila plodom, ali i dalje postoje pojedinci i grupe koji na to nisu pristali.

    U pitanju su neformalne grupe koje pokušavaju islam tumačiti na sebi svojstven način, mimo struktura zvanične Islamske zajednice.

    “Obračun” s onima koji organizuju vjerski život izvan okvira IZ u BiH počeo je prije više od pet godina, kada su, podsjetimo, udruženim snagama djelovale i policija i inspekcija.

    Kako su istakli iz Kancelarije za odnose s javnošću Rijaseta IZ u BiH, IZ je 2015, odnosno 2016. godine uložila napor da se sve te grupe integrišu u sistem IZ i ogromna većina njih je to i učinila.

    Dodaju da su ostali neki pojedinci i manje grupe, a između Islamske zajednice i njih ne postoji službena komunikacija.

    “Islamska zajednica ne snosi nikakvu odgovornost za njihovo djelovanje, budući da nisu dio njene organizacione sheme. Njihovi stavovi i uvjerenja su rezultat njihovog razumijevanja vjere i života, to su, dakle, njihovi stavovi i nisu nužno podudarni sa našim. Za svoje pak postupke odgovorni su pred nadležnim državnim institucijama, kao i svako drugi”, poručuju iz Rijaseta IZ u BiH.

    Podsjetimo, procjenjivalo se da je 2015. godine u BiH bilo 67 paradžemata, 2019. godine je bio aktivan 21, a u avgustu prošle godine 11.

    Koliko paradžemata je trenutno aktivno u BiH i na području kojih lokalnih zajednica se oni nalaze, pitanje je na koje nam iz Rijaseta IZ u BiH nije odgovoreno.

    “U Islamskoj zajednici u BiH postoje samo džemati. Za njihovo osnivanje treba ispuniti određene uslove u pogledu brojnosti i nekih tehničkih mogućnosti, što je jasno precizirano u Ustavu Islamske zajednice. Unutar strukture Islamske zajednice u BiH ne postoji nijedan paradžemat”, poručuju iz IZ u BiH.

    Podsjetimo, prije nekoliko dana predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović izjavila je da niko ne može tačno reći koliko je u BiH paradžemata i ukazala na to da, čim taj problem privuče pažnju javnosti, svi pokušavaju “da se udalje”, a potom da ga “zamažu”.

    “Zato, kada mi pokrenemo tu temu, niko ni u ovoj zemlji, ni predstavnici zemalja Zapada, ni članice EU ne žele o tome da govore. A ja zaista vidim određene rizike kojima treba na adekvatan način prilaziti”, rekla je predsjednica Srpske.

    I Radislav Jovičić, stručnjak za bezbjednost, ocjenjuje da paradžemati predstavljaju potencijalnu opasnost za građane BiH, a prije svega za građane bošnjačke nacionalnosti.

    “Nećemo sigurno pogriješiti ako kažemo da su to grupe o čijim namjerama se malo šta zna. Vrlo malo naših ljudi je edukovano da se uspješno mogu nositi s tom problematikom. Mislim da i pripadnici Obavještajno-bezbjednosne agencije (OBA) nemaju dovoljno podataka i da se u ovom slučaju moramo oslanjati na regionalnu, evropsku i svjetsku saradnju kada je u pitanju suzbijanje ovog problema”, rekao je Jovičić za “Nezavisne novine”.

    Podsjećanja radi, prošle godine su iz IZ u BiH kazali da i dalje vode proces integracije i monitoringa grupa i pojedinaca koji organizuju vjerski život muslimana izvan okvira IZ u BiH.

    Kako nam je tada rečeno, u prethodnom periodu evidentirano je 11 takvih lokacija ili grupa širom Bosne i Hercegovine. Dodali su da se u nekim od tih objekata okupljalo do 10 ljudi, a ni u jednom više od 30, osim kada organizuju posebne tribine ili predavanja na kojima se okupi veći broj ljudi iz BiH i dijaspore.

  • Najnoviji trend u FBiH vrhunac licemjerja: Otvoreno prvenstvo u dijeljenju lekcija Beogradu

    Najnoviji trend u FBiH vrhunac licemjerja: Otvoreno prvenstvo u dijeljenju lekcija Beogradu

    Antisrpskoj histeriji koju godinama kreiraju i vode uglavnom predstavnici političkih partija sa sjedištem u Sarajevu u posljednje vrijeme pridružuju se i kulturni radnici i priznati umjetnici.

    Poslije glumca i funkcionera SDA Emira Hadžihafizbegovića, koji skoro tri decenije srpskom narodu lijepi najgore etikete, pa potom sarajevskog režisera Dine Mustafića, koji je prije nekoliko mjeseci na društvenim mrežama pokrenuo hajku protiv direktorice BH Radija Pejke Medić, njihov kolega i oskarovac Danis Tanović ustremio se na cijeli srpski narod, sa akcentom na njegovu maticu – Srbiju.

    Tanović je u intervjuu beogradskom listu “Danas” iznio najgore kvalifikacije na račun Srbije, uz tvrdnju da “Srbiji treba Vili Brant”.

    • Treba čovjek da kaže “izvinjavamo se za sve što smo uradili, to smo radili, nije bilo u redu”. Tačka. Nama više ništa ne treba – rekao je Tanović, poručujući da “Srbija prestane da srbuje i uzvisi se na nivo ljudskosti”.

    A da glumci i režiseri ne ostanu sami u pljuvanju po srpskom narodu i držanju pridika Srbiji, potrudio se poslanik SDA u Parlamentu BiH Šemsudin Mehmedović. On je juče iznio niz uvreda na račun predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.

    • Njegov vokabular, odnos prema svojim političkim protivnicima u Srbiji, sve su znakovi da Vučić u svojim političkim nakanama počinje koristiti gnusne metode koje su se koristile u istoriji. “Moralni principi” Vučića su se sveli na političke koji u svom diskursu imaju fašističke elemente – kazao je Mehmedović.

    Politički analitičar iz beogradskog Instituta za međunarodnu politiku Dragan Petrović kaže da se Danis Tanović svojom izjavom pridružio političkom Sarajevu koje ne želi da prihvati da je Dejtonski mirovni sporazum definisao region na način da je Republika Srpska stvarnost.

    • On želi da kaže da Srbi treba da priznaju nešto što nema veze sa zdravim razumom, logikom i što je najvažnije – nema veze sa istinom. On se samo javno pridružio bulumenti onih čiji jedini cilj je da izmene Dejton na srpsku štetu. U tom pravcu treba posmatrati i njegovu i izjavu Šemsudina Mehmedovića i ne treba se uopšte čuditi što jedan oskarovac i jedan rigidni bošnjački desničar daju gotovo identične izjave i drže pridike Srbima i Srbiji – kaže Petrović.

    Umjesto izvinjenja koje traži od Srba uz poruku da im ništa više ne treba, Petrović kaže da bi Tanović, Mehmedović i njihovi istomišljenici trebalo samo da prihvate Republiku Srpsku kao realnost.

    • Za rješavanje svih problema u BiH oni samo treba da prihvate Dejtonski mirovni sporazum. Tačka. Ništa više ne treba – zaključuje Petrović.

    Šef Kluba poslanika SNSD-a u Narodnoj skupštini Srpske Igor Žunić kaže da Danis Tanović iznoseći stavove o potrebi da se Srbija uzdigne na nivo ljudskosti ne govori o vlasti u Srbiji ili bilo kakvoj politici.

    • On govori o svakom Srbinu i u Srbiji i u Republici Srpskoj. Dehumanizacija srpskog naroda je jedan od osnovnih principa udruženog zločinačkog poduhvata bošnjačke elite koji traje i dalje, iako smo ratove završili prije skoro trideset godina. Oreol zločinca koji se postavlja svakom Srbinu, pa i onim klincima koji se nisu ni rodili za vrijeme rata, politički je program koji i Tanović promoviše – kaže Žunić.

    Prema njegovim riječima, za Tanovića i njemu slične nečija žrtva vrijedi više, a nečija manje.

    • Srpske žrtve u proteklom ratu Tanović očito ne broji. Za njih se ne treba izvinjavati, jer po njemu Srbi nisu na nivou ljudskosti, pa se ni njihova žrtva, ni njihove suze ne računaju – kaže Žunić.

    On ističe da sve dok nam politički umjetnici promovišu svoje naručene istine, nikada neće biti sreće na ovim prostorima.

    Komentari

    Brojni komentari na Tanovićev intervju na portalu “Danasa” pokazali su šta čitaoci tog lista, koji slovi za glasilo “druge Srbije”, misle o onome što je rekao:

    • Muslimani, a ne Srbi su bili pripadnici Handžar SS divizije i ustaških formacija, tako da njima treba Vili Brant, izvinjenje i denacifikacija.
    • Ako je ovo izjava čovjeka koji se u FBiH smatra intelektualcem, onda definitivno nema pomirenja. Za 26 godina od završetka rata ja nisam čuo muslimana da kaže: “Pa jeste, učinili su pripadnici našeg naroda neke zločine.”
  • Na društvenim mrežama “hajka” na Srbe zaposlene u Oružanim snagama

    Na društvenim mrežama “hajka” na Srbe zaposlene u Oružanim snagama

    Anonimni “Fejsbuk” profil pod nazivom “Vojna pravda” proteklih nekoliko dana sprovodi svojevrsnu hajku ili etiketiranje vojnika zaposlenih u Oružanim snagama BiH, a koji su srpske nacionalnosti.
    Osoba koja upravlja ovim profilom poziva sve svoje pratioce, odnosno “Fejsbuk” “prijatelje” da mu šalju fotografije (snimke ekrana) svojih prijatelja Srba na “Fejsbuku”, posebno onih koji su zaposleni u Oružanim snagama BiH i njihove lične podatke i privatne fotografije objavljuje u javnosti.

    Onaj koji je želio ostati anoniman, a zaposlen je u Oružanim snagama BiH, ukazao je na ovaj problem, gdje se putem društvenih mreža vrši određena hajka i etiketiranja vojnika OS BiH srpske nacionalnosti.

    On kaže da se na ovakav način izaziva uznemirenost etiketiranih pripadnika Oružanih snaga BiH na društvenim mrežama, čime se može izazvati i dodatni osjećaj nesigurnosti njih i njihovih porodica.

    Na brojnim objavama na ovom profilu prikazane su lične fotografije vojnika Oružanih snaga BiH, uglavnom srpske nacionalnosti, piše portal Katera.

    Pored toga, ovaj profil na nezakonit način objavljuje i koristi oznake Oružanih snaga BiH, nanoseći im time dodatnu štetu i narušavajući njihov i ugled njihovih pripadnika.

    Ovaj slučaj je prijavljen nadležnim organima i u toku je rad na rasvjetljavanju ovog slučaja i otkrivanja ko stoji iza ovog “Fejsbuk” profila.

  • Nedostatak vode na Bliskom istoku bi mogao uzrokovati nasilje, pojedini dijelovi su već neuslovni

    Nedostatak vode na Bliskom istoku bi mogao uzrokovati nasilje, pojedini dijelovi su već neuslovni

    Na Bliskom istoku je sve manje vode, a zbog toga pojedina područja već postaju neuslovna za život.

    Iransko slano jezero Urmia je do prije 20 godina bilo najveće u ovom dijelu svijeta. Od njega je ekonomske koristi imalo lokalno stanovništvo, i to prije svega ono koje se bavilo turizmom. Sada je skoro u potpunosti presušilo.
    “Ljudi bi se ovdje kupali i koristili bi blato u terapeutske svrhe. Boravili bi ovdje po nekoliko dana”, prisjetio se novinar Ahad Ahmed pokazujući fotografije iz 1995. na kojima se vidi kako posjetitelji uživaju u jezeru.

    Propast jezera Urmia desila se veoma brzo. Njegova površina se prepolovila sa 5.400 kvadratnih kilometara, kolika je bila 1990., na 2.500 kvadratnih kilometara, kolika je danas, podaci su Odjela za zaštitu okoliša zapadnog Azerbejdžana, jedne od iranskih provincija na čijem području se jezero nalazi. Mnogi strahuju da će jezero u potpunosti nestati.

    Slični problemi postoje u ostatku Bliskog istoka gdje je vode sve manje. Pogođen je dugotrajnim sušama i visokim temperaturama zraka, što ugrožava sam život ljudi. Klimatske promjene i loše upravljanje vodom dodatno pogoršavaju stanje, a projekcije o budućnosti vode su mračne.

    Direktor Instituta za svjetske resurse (WRI) Charles Iceland je napomenuo da pojedine bliskoistočne države, među kojima su Iran, Irak i Jordan, koriste velike količine podzemnih voda za samodostatnu proizvodnju hrane. Sve se to događa u trenutku kada su količine kiše vrlo male.

    “Koriste veće količine vode od one koja nastane kišom. Dok su količine podzemnih voda sve manje zbog brze eksploatacije, kiše je sve manje”, rekao je.

    Iranski sukobi zbog nestašice vode

    U Iranu se 90 posto vode koristi za poljoprivredne aktivnosti. Kombinacija spomenutih okolnosti ima za posljedicu presušivanje rijeka, jezera i močvara, a krajnja posljedica jeste da pojedini dijelovi postanu u potpunosti neuslovni za život. Tenzije zbog načina upravljanja vodom bi mogle uzrokovati eskalaciju nasilja.


    Upravo je jezero Urmia pokazatelj šta se desi kada se voda prekomjereno eksploatiše. Pitanje vode je u Iranu već postalo pitanje života i smrti. Prošli mjesec ubijena su najmanje tri demonstranta u sukobima sa sigurnosnim snagama, a što se desilo tokom protesta izazvanih nestašicom vode. Prema podacima državnog meteorološkog servisa, zemlja je pogođena najgorim sušama u posljednjih 50 godina.

    Kako je navedeno u izvještaju Međuvladinog panela za klimatske promjene Ujedinjenih nacija (IPCC UN), prognozira se da će i zime na Bliskom istoku još više biti sušne, a to će naravno značiti još manje vode.

    Direktor saudijskog Centra izvrsnosti za istraživanje klimatskih promjena pri Univerzitetu kralj Abdulaziz Mansour Almazroui je ukazao da će problem biti i u tome što će kiša koja padne brzo isparavati zbog visokih temperatura. Podsjetio je da su izgledne i ekstremne padavine sa katastrofalnim posljedicama, a što se ove godine desilo u Kini, Njemačkoj i Belgiji.

    Studija Ministarstva energetike Irana je pokazalo da je nestajanje jezera do 30 posto posljedica klimatskih promjena.

    Jordanci već jednom sedmično imaju vodu

    Jordan je država koja ima jednu od najvećih nestašica vode već decenijama. Istraživanje objavljeno u zborniku Nacionalne akademije nauka je pokazalo da će Jordanci do kraja ovog stoljeća morati prepoloviti potrošnju vode. To će podrazumijevati da će većina njih, a svi oni imaju niske prihode, dnevno imati 40 litara vode za sve potrebe – konzumaciju vode, kupanje, pranje odjeće i posuđa i za druge potrebe. Primjera radi, prosječni Amerikanac trenutno dnevno iskoristi 10 puta više vode od navedene količine.

    Profesor na Programu za atmosferske nauke jerusalemskog Hebrejskog Univerziteta Daniel Rosenfeld je napomenuo da se za veliki broj građana Jordana podrazumijeva da voda ne mora biti dostupna svaki dan.

    “Jordan već sada ima kritično male zalihe vode. Ona do domaćinstava dolazi jednom ili dva puta sedmično. To je slučaj i u glavnom gradu, Ammanu gdje postoje egzistencijalni problemi”, naglasio je.

    Studije su pokazale da se i u ovoj državi smanjuju količine podzemnih voda, i to jedan metar godišnje. Dodatni pritisak stvara sve veći broj izbjeglica u ovoj državi – povećava se potreba za vodom. Bashar Batayneh iz institucije odgovorne za upravljanje jordanskim vodama smatra da svijet mora finansijski pomoći njegovoj zemlji kako bi se rješavao ovaj problem.

    “Jordan je u ime međunarodne zajednice podnio veliki teret prihvativši veliki broj izbjeglica iz Sirije i njegove zalihe vode su pogođene. U smislu potrošnje vode, izbjeglice nas godišnje koštaju 600 miliona dolara. Jordan je od međunarodne zajednice dobio samo dio od navedenog iznosa”, kazao je.

    Batayneh je istakao da je ove godine palo znatno manje kiše nego prošle godine tvrdeći da se time u rizik dovela četvrtina količine vode i da se time prepolovila količina pitke vode.

    Tenzije između država zbog vode

    Međutim, klimatske promjene nisu jedini problem. Ova država se oslanja na rijeku Jordan, koja protiče i kroz Izrael, Zapadnu obalu, Siriju i Libanon. Brane izgrađene na ovoj rijeci su znatno onemogućile protok vode prema samom Jordanu gdje se ona dobrim dijelom koristi za navodnjavanje. Između spomenutih država zbog rijeke Jordan dešavali su se i sukobi.

    Prekogranični sporovi postoje u dijelovima duž rijeka Eufrat, Tigris i Nil.

    Jordan, Izrael i Sirija sada bolje koordiniraju u upravljanju riječnim sistemima, ali tenzije opet ne izostaju. Stručnjaci upozoravaju da će upravo voda biti jedan od ključnih uzroka za sukobe.

    Koja su moguća rješenja

    U Jordanu su primorani da kupuju vodu od Izraela, a koju on dobija enormnom desalinizacijom – otklanjanjem soli iz morske vode, a kako bi se mogla konzumirati. No, problem je u tome što se za desalinizaciju koristi mnogo energije koja nije obnovljiva. Time se samo doprinosi klimatskim promjenama i nastavku nestašice vode.

    Dio rješenja za Bliski istok se uočava u tome da se smanji potrošnja vode u poljoprivredi. Rosenfeld je naglasio da bi to moglo značiti i promjenu u načinu poljoprivredne proizvodnje. Između ostalog, naveo je da se mogu koristiti usjevi koji su više otporni na toplotu i suše.

    Almazroui sa Univerziteta kralj Abdulaziz je također naglasio da se mora promijeniti način korištenja vode. Pozvao je i na poboljšanje koordinacije između država po ovom pitanju. Ali, poljoprivrednici strahuju da će biti najviše zakinuti, piše CNN.

  • Inspektorima ruke vezane dok radnici gore na suncu

    Inspektorima ruke vezane dok radnici gore na suncu

    Republici Srpskoj se ni ne naziru izmjene Zakona o zaštiti na radu, što u praksi znači da će i ubuduće radnici poput, recimo, građevinaca biti prepušteni milosti i nemilosti poslodavaca u slučajevima kada se usija živa u termometrima.

    Iz resornog ministarstva kažu da bi Republička uprava za inspekcijske poslove trebalo češće da bude na terenu i obilazi poslodavce koji se bave djelatnošću gdje se rad odvija na otvorenom, kontrolišući da li se poslodavci pridržavaju preporuka Ministarstva i da li organizuju rad na način da zaštite zdravlje radnika.

    Preporuke, međutim, ne znače ništa inspekciji, o čemu svjedoči i to da iz Inspektorata Srpske poručuju da inspektori mogu preduzimati samo one mjere koje su propisane zakonom i izricati samo one kazne koje su zakonom definisane.

    “Važećim zakonima nije konkretno definisano pri kojim temperaturama bi poslodavci morali obustaviti radove u određenim djelatnostima, te samim tim nisu propisane ni kazne”, rečeno je za “Nezavisne novine” iz Inspektorata Srpske.

    S druge strane, prema odgovoru koji smo dobili iz Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Srpske, može se zaključiti da zasad nema ništa od definisanja temperatura na kojim se treba obustaviti rad.

    “Ovo ministarstvo ne radi izmjene Zakona o zaštiti na radu, a nisu u planu ni u naredne dvije godine”, rekla je za “Nezavisne” Mira Vasić, pomoćnica ministra.

    Priznaju i u resornom ministarstvu da u zakonodavstvu Srpske nisu propisani minimalni zahtjevi u pogledu uslova rada radnika na otvorenom u nepovoljnim mikroklimatskim uslovima (kao što je velika vrućina), a nije propisano ni pri kojim bi mikroklimatskim uslovima poslodavci trebalo da obustave radove (jer postoji opasnost po život i zdravlje radnika). Priznaju i apeluju.

    “Ministarstvo poziva sve poslodavce Republike Srpske da radno vrijeme na otvorenom prilagode vremenskim uslovima i tako zaštite zdravlje svojih radnika”, rekli su za “Nezavisne” iz Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Srpske.

    Upravo u to ministarstvo prst upiru sindikalci, koji poručuju da je krajnje vrijeme da se ovaj problem riješi.

    “Jedino što mi je preostalo jeste da tražim od Ministarstva rada da se propišu najviše, ali i najniže temperature na kojim ljudi moraju prestati raditi. Ne mora to biti izmjena zakona, može biti određeni akt, odluka, kako god hoće neka to nazovu”, rekla je za “Nezavisne novine” Dragana Vrabičić, predsjednica Sindikata građevinarstva i stambeno-komunalne djelatnosti RS.

    U poslovnoj zajednici kažu da je činjenica da su na otvorenom otežani uslovi za rad u ljetnim mjesecima, ali i dodaju da privrednici generalno poštuju apele i preporuke.

    “Naravno, postoje i izuzeci. Naš poziv prema svim privrednicima je da zaštite svoje radnike. Svakako, nije dobro ni to što se zbog pojedinih slučajeva stvara slika u javnosti da su svi privrednici takvi”, rekao je Vladimir Blagojević, portparol Privredne komore Republike Srpske.

    Dakle, jedino u čemu su svi složni jeste da vrućine nepovoljno utiču na zdravlje radnika. Tokom većeg dijela ovog ljeta, podsjetimo, vrućine su bile nepodnošljive, a u pojedinim lokalnim zajednicama zabilježeni su i rekordi.

    Osim toga, 15. avgusta u Banjaluci je izmjereno 40 stepeni, što je samo dva stepena niže nego u Madridu, koji je tog dana bio najtopliji grad u Evropi.

    Najtoplije godišnje doba je na izmaku i radnici će uskoro moći da odahnu, ali tek do dolaska zime, koja zna donijeti nepodnošljive minuse, a u Srpskoj nije propisano ni koja je najniža temperatura na kojoj je rad dozvoljen.

  • BiH daleko od zatvaranja OHR-a

    BiH daleko od zatvaranja OHR-a

    Iako je od uspostavljanja agende 5+2 za zatvaranje OHR-a prošlo više od 12 godina, prema tvrdnjama iz OHR-a, nijedan od pet ciljeva nije ispunjen.

    Kao svoj osnovni zadatak, ali i kao što proističe iz rezolucije njemačkog Bundestaga, osnovni cilj novog visokog predstavnika Kristijana Šmita je ispunjavanje agende 5+2 i zatvaranje OHR-a.

    Na stranici OHR-a, u dijelu koji se bavi izvještajima visokog predstavnika Savjetu bezbjednosti UN-a, izlistano je svih pet ciljeva, a prema onom što je navedeno, nije ispunjen nijedan, čak ni ona dva za koja se u javnosti i u medijima generalno mislilo da su odavno ispunjeni, a koji se odnose na ispunjavanje odluke Arbitražnog suda za Brčko i ostvarivanje fiskalne održivosti. Osim toga, kao peti cilj navedena je vladavina prava i usvajanje Nacionalne strategije za ratne zločine, koja je u proteklom periodu usvojena, ali u OHR-u naglašavaju da u implementaciji strategije nije bilo vidljivog napretka.

    Podsjećanja radi, preostala dva cilja odnose se na rješavanje pitanja državne i vojne imovine. Što se tiče dva uslova, jedan se odnosi na potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, koji je jedini u potpunosti ispunjen, dok se drugi odnosi na puno poštovanje Dejtonskog mirovnog sporazuma.

    Što se tiče državne i vojne imovine, navedeno je da RS ne želi da poštuje odluke Ustavnog suda BiH o tome da su nekretnine poput šuma, jezera, rijeka i drugih prirodnih objekata državno, a ne entitetsko vlasništvo.

    “Inicijativi delegata u Vijeću naroda RS o zaustavljanju primjene Zakona o šumama do odluke Ustavnog suda su slijedile žestoke javne izjave više političara iz RS, koji tvrde da ova inicijativa direktno krši Aneks IV Dejtonskog mirovnog sporazuma zbog toga što i dalje pogrešno tvrde da on ovu nadležnost dodjeljuje entitetima”, tvrde u OHR-u.

    I za neispunjavanje cilja koji se odnosi na Brčko, OHR opet krivca vidi u Republici Srpskoj.

    “Nažalost, kao i proteklih godina, komemoracija 9. januara ‘Dana RS’ (navodnici su u tekstu OHR-a) je organizovana na bazi odluka vlasti RS kao dio ukupnih komemoracija RS. Kao takva, komemoracija u Brčkom nije u skladu s Finalnom odlukom o Brčko distriktu koji predviđa obaveze oba entiteta da ne koriste svoja ovlaštenja unutar granica distrikta”, naglasili su u OHR-u.

    I kada je riječ o cilju o fiskalnoj održivosti, u OHR-u tvrde da trendovi u Fiskalnom savjetu BiH i u Upravnom odboru Agencije za indirektno oporezivanje daju razlog za zabrinutost da li ove institucije mogu da obavljaju svoju ustavnu dužnost. Kao jedan od razloga navedena je tužba RS protiv UIO zbog duga FBiH iz 2009. i 2010, a kao negativan trend vide nepostizanje sporazuma s Međunarodnim monetarnim fondom o novom aranžmanu.

    Na pitanje “Nezavisnih novina” šta je ispunjeno kada je riječ o agendi 5+2, u OHR-u su nam odgovorili da je sve navedeno u izvještajima koje su svi visoki predstavnici do sada podnosili Savjetu bezbjednosti UN-a.

    “Kako je visoki predstavnik Kristijan Šmit izjavio, njegov cilj je da promoviše dijalog i podstakne političare da zemlju pokrenu naprijed, sprovedu program 5+2 kako bi omogućili BiH da izađe iz faze međunarodne supervizije”, rekli su oni za “Nezavisne novine”.

    U Republici Srpskoj poručuju da ništa od ovog nije tačno i da visoki predstavnik, čiji legitimitet ne priznaju, radi na štetu RS i tvrde da je Ustavni sud BiH zavisan od OHR-a zbog ponašanja troje stranih sudija i bošnjačkih sudija, te zahtijevaju njegovu reformu.

    U posljednjem izvještaju koji je Republika Srpska podnijela Savjetu bezbjednosti naglašeno je da visoki predstavnik i podriva integritet Ustavnog suda BiH putem ex parte komunikacije i drugim spoljnim uticajima na strane sudije.

    Osim toga, objašnjeno je da bi pitanje državne imovine bilo davno riješeno da se visoki predstavnik nije upleo zajedno u sprezi s Ustavnim sudom BiH.

    Kako OHR vidi agendu 5+2
    Ciljevi za zatvaranje OHR-a:
    Državna imovina – nije ispunjeno Vojna imovina – nije ispunjeno Brčko distrikt – djelimično ispunjeno Fiskalna održivost – djelimično ispunjeno Poštovanje vladavine prava – nije ispunjeno

    Uslovi za zatvaranje OHR-a:
    Potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju – ispunjeno Poštovanje Dejtonskog sporazuma – nije ispunjeno

  • Crtice iz globalnog zagrijavanja u BiH: Galebovi u Sarajevu i nestajanje pčela

    Crtice iz globalnog zagrijavanja u BiH: Galebovi u Sarajevu i nestajanje pčela

    Sve učestalije nepogode su najdestruktivnija i najjasnija manifestacija klimatskih promjena. Da se uslovi života mijenjaju nagore svakodnevno je vidljivo, ali se na neke manifestacije promjena malo ili nikako ne obraća pažnja.

    Promjene su globalne – ono što se dešava u jednom dijelu svijeta utječe na drugi dio svijeta. Mijenjanje prirodnih uslova života je brže nego što se misli i svaki dan su uočljivi. Naravno, to se odnosi i na životinjski svijet koji je neodvojiv od čovjeka.

    Ljudsko djelovanje je uništilo mnoga staništa životinja i uništilo je mnoge životinjske vrste. Time je čovjek naštetio sam sebi. Pokazatelji toga su dvije pojave – jedna nije toliko duga, dok druga, opasnija, jeste i zanemarena je.

    Galebovi u Sarajevu

    Na iznenađenje njegovih stanovnika, Sarajevo posljednjih godina postaje grad galebova. Iznenađenje je razumljivo, jer je riječ o mediteranskim pticama.

    Načelnik Odjeljenja za prirodne nauke u Zemaljskom muzeju Dražen Kotrošan je u razgovoru za Klix.ba obrazložio zašto je ova vrsta ptica u ljetnim danima postala česta u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Napomenuo je da je to slučaj već pet-šest godina te je istakao da tome doprinosi sve toplija klima, a to nije jedini razlog.

    To je posljedica i toga, objašnjava, što su galebovi “ptice smetljari”. S obzirom na to da se u Sarajevu odlažu velike količine smeća i otpada na vanjskom prostoru, onda je jasno zašto bivaju sve prisutniji.

    Kotrošan je naglasio da je još nejasno pitanje njihovog gniježđenja.

    “Još nemamo pouzdan dokaz gniježđenja, nemamo dokaz da se ovdje gnijezde”, rekao je.

    Naveo je to da su do sada najbrojniji bili na području Vogošće kod Sarajeva, ali da su sada sve brojniji i u koritu rijeke Miljacke. Ovo je očekivano, jer im je riba primarna hrana, a u ovu rijeku i oko nje mnogi odlažu smeće.

    “Djeco, vi ćete jednog dana živjeti pod palmama”

    U prilog tome da se klima mijenja i da će se mijenjati potvrđuje izjava s predavanja jednog od njegovih fakultetskih profesora od prije 30 godina.

    “Govorio nam je o klimatskim promjenama i bukvalno nam je rekao: ‘Djeco, vi ćete jednog dana živjeti pod palmama'”, ispričao je Kotrošan i ukazao na to da se te promjene neće brzo dešavati.

    Za njega je nesumnjivo da će se takvo nešto desiti ako se klimatske promjene nastave ovim intenzitetom. U prilog ovom zaključku je istakao to da se na ovom području već pojavljuju biljke koje su bile isključivo mediteranske. Okarakterisao ih je kao sitne promjene usljed sve viših temperatura.

    Bez nektara i polena nema pčela

    Pojava galebova u Sarajevu nije opasna, ali jeste izumiranje pčela, od kojih ovise životi ljudi. Iskusni pčelar inžinjer šumarstva Samir Omerović je obrazložio kako klimatske promjene negativno utječu na pčele i šta to znači za čovjeka.

    Govoreći o tome, potcrtao je ranije istaktnuto, a to je da katastrofe u jednom dijelu svijeta posljedice imaju u drugom dijelu svijeta.

    “U posljednjih četiri-šest godina gorjele su ogromne površine Amazona, bile su velike erupcije vulkana, bili su veliki šumski požari na području Sibira. Sada su klimatske promjene mnogo radikalnije i dešavaju se klimatski ekstremi – ekstremne kiše ili ekstremne suše. Svaki poremećaj koji se dešava u prirodi indirektno utječe na pčele koje ovise o prirodi”, napomenuo je Omerović u razgovoru za Klix.ba.

    Kako je kazao, biljke se ne uspijevaju brzo prilagoditi klimatskim promjenama i izgledno je da bi se pčele brže prilagođavale, ali su uslovljene biljkama.

    “Pčele i biljke žive u simbiozi. Iz prirode dobijaju hranu, a ako nema hrane u prirodi, onda postoje direktne posljedice po pčele”, ukazao je.

    Prethodno spomenuto je naveo kao razlog zašto pčelari moraju intervenisati. Istakao je da su to nekada radili povremeno, po potrebi. Sada se zbog klimatskih promjena dešava, objašnjava, da biljke ne luče hranu, a to je nektar i polen.

    “Bez nektara i polena nema pčela”, napomenuo je.

    “Pčelama je bitan svaki sat”

    Upozorio je da je nemoguće držati pčele u životu korištenjem šećera i drugih vještačkih izvora hrane. Ukazao je na to da naučnici nastoje iznaći što bolja rješenja po ovom pitanju, ali da to nije dovoljno. Nemoguće je intervenisati na cijelom prirodnom području.

    “Teško je promijeniti biljni pokrov nekog područja. Trebaju proći godine da bi se biljke adaptirale, a da bi mogle opstati u novonastalim klimatskim uslovima. Međutim, pčelama je bitan svaki sat, one ne mogu čekati”, kazao je Omerović i ponovio da im jedino pčelari pomažu da prežive, tj. da zato postoji trougao koji čine pčele, priroda i pčelari.

    Kao dodatnu teškoću je naveo i to što je pčelarstvo u Bosni i Hercegovini zasnovano na entuzijazmu, tj. nema sistemsku podršku. Za njega je vrlo izgledno da će se zbog toga smanjivati proizvodnja pčelinjih proizvoda.

    “Situacija u posljednjih četiri-pet godina nije nikako dobra, nedostatak prirodnih izvora hrane primorava na unošenje vještačkih izvora hrane, što slabi vitalnost pčela. Vještački izvori hrane su uglavnom bazirani kao energetska hrana. No, pčele ne žive samo od te vrste hrane, jer tu nema proteinskog, kiselinskog i vitaminskog sadržaja. To su stvari koje one pronalaze u nektaru i polenu. Polen ne možemo izmisliti. Postoje samo neke zamjene koje se mogu kratkoročno koristiti. Dugoročno korištenje pčelu vodi u sunovrat”, naglasio je.

    Najvažniji insekt za održavanje biološke raznolikosti

    Omerović je također podsjetio da su ovo najvažniji insekti u prirodi, jer održavaju biološku raznolikost. Smatra da će se mijenjati i pčelarstvo na način da prvenstveno bude posvećeno uzgoju ovih insekata.

    “Šume su uvijek bile stanište pčela. U šumama je npr. 30 stepeni celzija kada je izvan njih 40 stepeni. Unutar njih je manja i hladnoća, nego na prostoru izvan njih. Pčele uvijek idu u šume. Čovjek je morao izvući pčelu iz šume i iz poluintenzivnog gospodarenja pčelama preći u intenzivno gospodarenje da bi imao što više pčelinjih proizvoda. Konzervativna nauka smatra da je pčelarstvo proizvodnja i iskorištavanje pčelinjih proizvoda. Vjerovatno ćemo mi biti generacija za koju će važiti pravilo uzgoja, a ne iskorištavanja pčela”, kazao je.

    Povećanje rizika od malarije i denga groznice

    Toplija klima će pogodovati i pojavi izrazito opasnih zaraznih bolesti u područjima u kojima trenutno ne postoje. Podsjećamo, istraživanjem Londonske škole za higijenu i tropsku medicinu (LSTHM) je utvrđeno da bi više od osam milijardi ljudi do 2080. moglo biti u riziku da oboli od malarije i denga groznice ako se nastavi emisija stakleničkih plinova u trenutnim količinama.

    Omerović je napomenuo na dilemu, u čijem je središtu pitanje jednakosti i pravde – kako osigurati daljnji razvoj čovječanstva, a pri tome što manje štetiti okolišu. Sve je više onih koji smatraju da će najbogatiji i najmoćniji morati snositi najveći teret uspostavljanja ravnoteže između razvoja i okoliša. To neće podrazumijevati samo prestanak korištenja fosilnih goriva, kao okosnice globalne ekonomije, već i promjene u načinu života.

    Naučnici iz Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) su 10. augusta objavili izvještaj o klimatskim promjenama, koji je alarm za čovječanstvo. Između ostalog, istaknuto je da se klima zagrijava brzinom koja nije zabilježena u posljednjih 2.000 godina.

  • U Autocestama FBiH na kilometar autoputa pet zaposlenih, u Evropi samo dva

    U Autocestama FBiH na kilometar autoputa pet zaposlenih, u Evropi samo dva

    Najviša neto plaća isplaćena u Autocestama FBiH lani je bila ona tadašnjeg direktora Adnana Terzića u iznosu od 5.419 KM, a najniža u iznosu od 996 KM. U ovome preduzeću nesrazmjeran je broj zaposlenih – 465, u odnosu na skromnih 91 kilometar autoceste.

    “Odnos ukupnog broja zaposlenih i izgrađene i puštene u promet autoceste iznosi 5,1 zaposlenih po kilometru autoceste, dok prosjek evropskih operatora autocesta iznosi 2,2 zaposlena po kilometru autoceste”, konstatuje se u Izvještaju o finansijskoj reviziji za Autoceste FBiH, koji je sačinio Ured za reviziju institucija u FBiH.

    Zaposlili blagajnike a dionicu nisu otvorili

    Kako su naveli u izvještaju, na dosadašnjoj izgrađenoj dionici autoputa postoji 12 naplatnih mjesta, sa 35 ulaznih traka i 36 izlaznih. Na naplatnom mjestu Zenica sjever, koje sa 31. 12. 2020. nije bilo otvoreno, predviđeno je osam blagajnika i četiri vođe smjene. Budući da dionica tada nije bila otvorena, nakon provedenog konkursa blagajnici su raspoređeni na naplatnim mjestima Zenica jug i Lašva.

    “Ističemo da je za 91 kilometar autoceste sa 31. 12. 2020. zaposleno 120 blagajnika i 40 vođa smjene. Prosječan mjesečni trošak po blagajniku iznosi 1.250 KM neto (1.800 KM bruto). Za vođe smjene prosječan mjesečni trošak iznosi 1.600 neto (2.400 bruto). Ukupni trošak za 2020. godinu za 160 zaposlenih na blagajnama autoputa iznosio je 2.568.000 KM neto (3.744.000 KM bruto). Ističemo činjenicu da je sistematizacijom predviđeno ukupno 250 radnih mjesta blagajnika i vođa smjene, a već je popunjeno 160 (dok dužina cijelog koridora V-c iznosi 273 km)”, naglasili su federalni revizori.

    Prijem u radni odnos mimo zakona

    Konstatirali su da u ovome javnom preduzeću nisu vršili analizu opravdanosti zapošljavanja blagajnika radi naplate cestarine, niti analizu troška, odnosno koristi uvođenja elektronskog sistema naplate radi smanjivanja rastućih troškova poslovanja.

    Također, prijem u radni odnos nije vršen u skladu sa Zakonom o radu, koji nalaže obavezno provođenje procedure javnog oglašavanja, te su u Autocestama tokom 2020. godine primjenjivali izuzeća shodno Uredbi o postupku prijema u radni odnos u javnom sektoru u FBiH.

  • Borba Srpske za povrat nekretnina u Hrvatskoj

    Borba Srpske za povrat nekretnina u Hrvatskoj

    Borba za povrat nekretnina u Hrvatskoj se nastavlja iako FBiH i Republika Srpska još nisu udružili snage za nastup pred hrvatskim sudovima.

    Početkom avgusta Investiciono-razvojna banka Republike Srpske objavila je tender za advokatske usluge u susjednoj Hrvatskoj, čija je navodno procijenjena vrijednost veća od 450.000 KM.

    Na tender se javio samo riječki advokat Vladan Zečević, koji bi trebao biti angažovan na rješavanju imovinskopravnih odnosa za nekretnine javnih preduzeća iz RS u Hrvatskoj.

    VJERUJEM U USPJEH

    Iz IRB-a ističu da je riječ o imovini koja nije mogla biti predmet privatizacije. Advokat Zečević će najprije utvrditi faktičko stanje i pravni status za svaku nekretninu, a potom pokrenuti pravne radnje kako bi Hrvatska vratila objekte kojih ima 37, kao i sedam bez relevantne dokumentacije, tačnije preduzeća koja su godinama u stečaju.

    Podsjećamo, države nasljednice bivše SFRJ su prije 20 godina u Beču potpisale Sporazum o sukcesiji kojim su utvrđeni osnovni principi i obaveze pri imovinskopravnoj raspodjeli nasljeđa.

    Međutim, činjenica je da hrvatsko pravosuđe pretjerano ne zanimaju sve te odredbe. Sabor Hrvatske 2018. omogućio je da se ta imovina da u zakup od 30 godina, što dodatno otežava svaki pokušaj njenog vraćanja.

    Iako FBiH, kao i RS, godinama vodi bitku za povrat te imovine, još nije bilo ideja da se udruženim snagama stane pred hrvatske sudove.

    Advokat Zečević, koji iza sebe ima 16 godina iskustva, potvrdio nam je da se javio na tender i da je izabran, ali još ne može davati izjave dok ne potpiše ugovor s bankom.

    • Čak sam određen i za jednu firmu koju sam prije vodio, a inače sam jako dobro upoznat s postupcima oko povrata imovine. Ugovor bi trebao biti potpisan ovih dana. Prejudicirati ishode sudskih, upravnih postupaka mi nije ni na kraj pameti, ali se zaista ne bih prihvatao posla da ne vjerujem u uspjeh, kaže Zečević.

    S druge strane, prof. dr. Ramo Atajić, advokat Zajednice za odmor i rekreaciju BiH, tvrdi da je RS navodno prodao sve “za šta su znali da mogu prodati”.

    NOVI I POŠTENI LJUDI

    • Tih objekata je bilo puno. Konkretno, za jedan objekat u Istri angažovali su pokojnog Milomira Proroka, advokata iz Višegrada. Poslije su ga uslovili da će mu otkazati punomoć ukoliko to ne proda i na kraju je nekretninu od dva miliona dao za 450 hiljada KM.

    Takođe i u FBiH su prodali dosta toga, jer sve rade u mutnom. Kad dođeš u Hrvatsku, kažu “sve je to već prodato, plaćeno”, a tamo ima više od 200 objekata, kao i u Srbiji. Dosta je sindikalnih odmarališta u Gradcu, oko 20 hiljada kvadrata, sve uz more, tu su i odmarališta u Zaostrogu, Omišu, kod Splita.

    Sramota je da Pravobranilaštvo BiH ništa nije uradilo. Vlast nema želju, a ni volju za to, tu trebaju doći novi i pošteni ljudi, kaže Atajić.

    Nekretnine koje traži RS su vlasništvo, između ostalog, preduzeća Elektrokrajina (Biograd na Moru, Gradac, Lukoran), 22. decembar (Slavonska Požega), ŽGP (Makarska), Bosna obuća – u stečaju (Vukovar i Donji Miholjac), Miljevina – u stečaju (Gradac)…