Kategorija: Društvo

Na izmaku je još jedna godina u kojoj BiH neće popisati svoje stanovništvo, u čemu joj u Evropi društvo pravi samo Ukrajina.

Zvanični Kijev ovo veliko statističko istraživanje nije uradio zbog ratnih zbivanja, dok stručnjaci kažu da je kod nas kriva politika.

I zaista, u BiH se političari bave brojnim trivijalnim pitanjima od kojih nema niko koristi osim njih samih, a popis je na čekanju još od 2013. godine, kada smo se posljednji put prebrojali.

Dva izuzetka

Demograf Aleksandar Majić (docent na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Banjaluci) kaže da generalno na prostoru čitave Evrope jedino Ukrajina i BiH nisu sprovele popis stanovništva, koji je osnovni strateški dokument za planiranje demografskih odrednica, ali i ekonomije, te društvenih i socijalnih politika.

“Bez popisa, prije svega, ne možemo da znamo konkretan broj stanovnika, ali ni strukturna obilježja stanovništva, koja su nam neophodna da bismo mogli kreirati socijalne i prije svega ekonomske politike. Svi ovi podaci kojima mi raspolažemo o ukupnom broju stanovnika su na osnovu procjena koje su bazirane na popisu iz 2013. godine, od kada je prošlo 12 godina. Dakle, ti podaci definitivno nisu egzaktni, a i same politike koje su kreirane na osnovu toga neće dati dobre rezultate”, kaže Majić za “Nezavisne novine”.

“Nije im u interesu”

Sve zemlje okruženja su, dodaje, sprovele popis u popisnom krugu od 2020. do 2024. godine, a mi smo izostali.

“Ja se nadam da ćemo sljedećeg popisnog kruga, koji počinje 2030. godine, uraditi popis, kako bismo znali koliko nas ima. Popis je kod nas definitivno postalo političko pitanje. Naravno, političkim partijama zbog biračkih spiskova nije u interesu da bude poznato koliko imamo stanovnika. Mi nismo usvojili ni zakon o popisu i struka smatra da je to tipično političko pitanje”, ističe Majić.

Da je politika krivac za to što se nismo popisali već 12 godina smatra i politikolog Nikolina Lozo. Podsjeća ona da je i popis, koji je urađen 2013. godine rezultirao sporenjima.

“Posljednji popis stanovništva izvršen je 2013. godine, ali ni ti rezultati nisu prihvaćeni od strane institucija Republike Srpske iz razloga što je u javnosti interpretirano da oni ne odražavaju stvarno stanje, odnosno da je smanjen broj ljudi koji žive u Republici Srpskoj. Popis stanovništva niko u javnosti i ne pominje iako je to jedan od uslova i na putu ka Evropskoj uniji”, rekla je Lozo za “Nezavisne novine”.

“Od toga svi bježe”

Čini se, dodaje ona, da od tog pitanja svi bježe jer bi to prikazalo stvarno stanje koliko zapravo malo ljudi živi u Bosni i Hercegovini.

“Popis jeste političko pitanje jer bi izazvao posljedice u smislu da bi se tražilo da proporcionalna zastupljenost u institucijama na nivou Bosne i Hercegovine bude u skladu sa brojem sa tog popisa, a ne kao do sada sa popisa iz 1991. godine. Nažalost, smatram da za ovo pitanje ne postoji adekvatna politička volja, a ni logistički, ali ni ljudski kapaciteti za novi popis”, navela je ona.

Iz Agencije za statistiku BiH poručuju da popis stanovništva nije sproveden jer nisu ispunjeni uslovi za njegovu organizaciju.

“Glavni razlozi su politička i institucionalna složenost, finansijski zahtjevi, te metodološke i pravne nesuglasice među institucijama statističkog sistema Bosne i Hercegovine. Dakle, bez političke volje i konsenzusa te jasno usaglašenog pristupa nije moguće postići dogovor o organizaciji popisa”, rekli su iz Agencije za statistiku BiH.

Uslovi nisu osigurani

Popis je, podsjećaju, najobimnije statističko istraživanje te zahtijeva višegodišnje pripreme, značajan budžet, obimnu logističku podršku i jasno usklađenu metodologiju.

“Budući da uslovi nisu osigurani, popis nije bilo moguće sprovesti”, rekli su iz Agencije za statistiku BiH u izjavi za “Nezavisne novine”.

Iz Republičkog zavoda za statistiku su nam rekli da su oni, u saradnji s Agencijom za statistiku BiH i Federalnim zavodom za statistiku, u ovom trenutku u fazi pripreme popisa poljoprivrede, koji, uz popis stanovništva, predstavlja najobimnije statističke istraživanje.

“Stoga su sve aktivnosti usmjerene ka uspješnoj realizaciji popisa poljoprivrede, koji na prostoru BiH nije sproveden još od vremena Jugoslavije, odnosno od 1960. godine”, rekli su iz Republičkog zavoda za statistiku za “Nezavisne novine”.

Svaki deseti novinar u Bosni i Hercegovini suočava se s dijagnozom mentalnog poremećaja poput anksioznosti ili depresije, dok je većina njihovih kolega na ivici sličnih problema. Stres, neizvjesnost i stalni pritisak okruženja postali su sastavni dio njihove svakodnevnice, a posljedice se sve češće osjećaju na mentalnom zdravlju.

To pokazuju rezultati istraživanja „Mentalno zdravlje novinara u BiH“, sprovedenog od 30. aprila do 23. juna 2025. godine. Kako je naveo autor studije dr Srđan Puhalo, istraživanje je realizovano “između dva događaja koja su potresla medijsku scenu – gašenja projekata USAID-a i prestanka rada Al Džazire Balkans”.

Čak i u periodima kada se čini da nema velikih društvenih potresa, novinarski posao nosi brojne stresne situacije. Radno vrijeme često se proteže od jutra do kasne noći, a tehnološki razvoj dodatno ubrzava ritam posla. Rokovi se danas ne mjere danima ni satima, već minutama, što se, kako pokazuje praksa, ozbiljno odražava na zdravlje.

– Svaki deseti medijski radnik, ili tačnije 10,8% ispitanika, ima dijagnostikovan neki mentalni poremećaj, ali meni je više za brigu skoro 16% medijskih profesionalaca, koji tvrde da imaju mentalne smetnje, ali se nisu obraćali stručnjacima za pomoć – rekao je Puhalo na info-sesiji „Zaštita prava i mentalno zdravlje novinara“, održanoj u Banjaluci.

Poseban izazov za novinare predstavljaju traumatične teme. Većina je tokom karijere izvještavala o tragedijama, nasilju, ratnim zločinima ili nesrećama, a 9,5% ispitanih priznaje da su takva iskustva ostavila dugotrajan emocionalni trag.

Podaci pokazuju i da lijekove za smirenje svakodnevno koristi 4,4% novinara, dok ih povremeno uzima gotovo 40%. Alkohol povremeno koristi 46,5% medijskih radnika, što dodatno govori o načinu na koji pokušavaju da se nose s pritiscima.

Stres na radnom mjestu svakodnevno doživljava oko 15% novinara, a više od 40% je izloženo pritisku gotovo stalno. Više od dvije petine ispitanih prijavilo je iskustvo mobinga, dok je sindrom sagorijevanja prijavilo čak 58% novinara – i to više puta tokom karijere.

Uzrok tome, navodi se, nisu samo teške teme i stresan ritam rada, već i loši uslovi zaposlenja, niske plate i visoki zahtjevi urednika i vlasnika medija. Uz sve to, priroda savremenih medija se mijenja – brzina i vizuelna privlačnost imaju prednost nad sadržajem i dubinom.

– Tako vam je to: danas pišete o zagađenju rijeke, sutra problemima na univerzitetu ili o porastu kriminala i očekuje se da sve te priče uradite maksimalno brzo i da one budu i sadržajne i zanimljive. Kako to postići? Pa, novinar koji drži do sebe, mora danju da radi dnevne zadatke, a noću, dok pošten svijet spava, da čita zakone, pretražuje po internetu, prati istraživanja i statistike – naveli su novinari koji su učestvovali na info-sesiji u organizaciji Udruženja „BH novinari“ i organizacije „Pro educa“.

Psiholog i konsultant za ljudske resurse Dejan Matijević objasnio je da profesionalno sagorijevanje nije samo „umor“ koji se može riješiti odmorom za vikend.

Govoreći o osjećaju nekompetentnosti, koji je među novinarima čest, Matijević je rekao:

– Novinarski posao stalno mijenja kontekst: teme, sagovornike, formate, rokove, publiku. To znači da okruženje neprestano testira njihovu kompetentnost. Upravo zato novinari često funkcionišu u stanju hroničnog “kompetencijskog pritiska” i osjećaju da moraju stalno znati sve o svemu, i to brzo i precizno.

Prema njegovim riječima, upravo taj osjećaj da se nikada ne zna dovoljno može biti i motivišući i iscrpljujući.

– Ta dinamika može istovremeno da stimuliše, ali i da iscrpljuje, ako osoba ima osjećaj da nikad nije dovoljno dobra, što vodi prema sagorijevanju. Kada potreba za kompetentnošću nije zadovoljena, pojavljuju se osjećaj stalne nedovoljnosti, odnosno nestručnosti i gubitak samopouzdanja i osjećaj da posao koji novinar radi nema smisla – objasnio je Matijević.

U takvom stanju novinari sve češće pišu zbog rokova, uredničkog pritiska i „klikova“, a sve rjeđe iz potrebe da razumiju i objasne temu javnosti. Taj mehanizam vodi ka profesionalnom cinizmu, anksioznosti i emocionalnom iscrpljivanju.

Kada se svi ovi nalazi saberu, jasno je da novinari u BiH rade pod teškim uslovima i konstantnim pritiskom. A iako se od njih očekuje da budu glas razuma i objektivnosti, često moraju – kako bi rekli – raditi „bistre glave“, čak i kada im je glava već odavno prepuna.

Godinama unazad bilo je riječi o tome da se kanabis počne primjenjivati u medicinske svrhe u BiH, a ova je tema ponovo došla na dnevni red. Sada je Ministarstvo civilnih poslova BiH predložilo izmjene zakona kojim bi se kanabis premjestio iz tablice zabranjenih tvari i biljaka u tablicu tvari i biljaka pod strogim nadzorom.

Inače, objavljen je Prijedlog odluke o izmjeni Liste opojnih droga, psihotropnih tvari, biljaka iz kojih se može dobiti opojna droga i prekursora, čime je započet postupak javnog savjetovanja sa zainteresovanom javnošću i otvorena prilika građanima, stručnjacima i institucijama da daju svoje prijedloge i komentare.

“Režim strogog nadzora podrazumijeva da proizvodnja, promet i posjedovanje kanabisa ostaju pod strogim zakonskim i regulatornim mjerama – kanabis se može izdavati isključivo u obliku farmaceutskog pripravka, i to samo na temelju ljekarskog recepta. Među supstancama koje su trenutno obuhvaćene režimom strogog nadzora nalaze se i kokain, fentanil, ketamin i druge tvari”, navode iz Ministarstva.

Navode da je u decembru 2020. godine Komisija Ujedinjenih nacija za opojne droge, u skladu sa preporukama Svjetske zdravstvene organizacije, uklonila kanabis s međunarodnog popisa supstanci koje se smatraju posebno opasnima. U skladu s međunarodnim konvencijama o kontroli opojnih droga, čija je potpisnica i BiH, države su pozvane da usklade svoje zakonodavstvo s izmijenjenim statusom kanabisa.

Kod komšija, odnosno u Hrvatskoj, lijekove koji sadrže aktivne tvari iz kanabisa doktori mogu propisati pacijentima za ublažavanje tegoba kod multiple skleroze, karcinoma, AIDS-a i epilepsije.

“Iako je upotreba kanabisa u medicinske svrhe trenutno zabranjena u BiH, pripravci koji sadrže kanabinoide već su prisutni na tržištu, često dostupni putem neslužbenih kanala prodaje. Ti se proizvodi prodaju po visokim cijenama, bez ikakvog nadzora kvaliteta, standardizacije sastava ili garancije o sigurnosti njihove primjene”, navode iz resornog ministarstva.

Zdenka Gojković

Zdenka Gojković, nacionalni koordinator za maligna oboljenja pri Ministarstvu zdravlja RS, za “Nezavisne” kaže da je ona praktično bila neko ko je pokrenuo cijelu tu priču još početkom 2017. godine, kad je bila poslanica u Narodnoj skupštini RS.

Ističe da je pozitivno što se sada ponovo govori o tome nakon toliko godina.

“Krajem 2017. godine je u Ministarstvu civilnih poslova bio sastanak i tada je komisija dala pozitivno mišljenje da se kanabis premjesti iz tablice jedan u tablicu dva, gdje je dozvoljena upotreba kanabisa samo u medicinske svrhe”, pojašnjava Gojkovićeva.

Kako kaže, onkološki pacijenti se hvataju za slamku, te koriste kanabis bez obzira na to što on nije u drugoj tablici.

“Ti pacijenti su se snalazili i uzimali kanabis, i to najčešće zbog teškog kancerskog bola koji terapijom koju imamo ne uspijemo potpuno stopirati, a zatim i kod nepodnošenja ili vrlo teškog podnošenja hemoterapija, i pored toga što im damo svu našu premedikaciju, da bismo spriječili neželjena efekte. Iz iskustava tih pacijenata saznajemo da to ima efekta, tako da su to sigurno dvije indikacije kod onkoloških pacijenata kod kojih bi se mogao koristiti kanabis”, zaključuje Gojkovićeva.

21 zemlja u EU regulisala upotrebu kanabisa

U Evropskoj uniji 21 zemlja regulisala je upotrebu kanabisa u medicinske svrhe, i to Austrija, Belgija, Hrvatska, Kipar, Češka, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka te Irska.

Osim njih, tu su i Italija, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Poljska, Portugal, Rumunija, Slovenija i Španija.

Generalni direktor Univerzitetskog kliničkog centra /UKC/ Republike Srpske Vlado Đajić rekao je da prenatalni testovi koji se rade u ovoj zdravstvenoj ustanovi ne idu na teret trudnica, jer sredstva koja uplate za ove testove refundira Fond zdravstvenog osiguranja Srpske.

Đajić je pojasnio da su prenatalni testovi na UKC-u Srpske besplatni, ali da postoje tehnički problemi zbog odluke Konkurentskog vijeća BiH.

Trenutno trudnice moraju da plate 1.100 KM na račun UKC-a i odmah da refundiraju ta sredstva u Fondu.

“Testiranje ne ide na teret trudnica, ali imamo obećanje i uputili smo zahtjev da nam Konkurentsko vijeće omogući da ponovo direktno sklopimo ugovor sa Fondom i izbjegnemo te tehničke probleme”, rekao je Đajić novinarima u Banjaluci i dodao da će UKC učiniti sve kako bi se ovaj problem riješio.

Institut za javno zdravstvo Republike Srpske saopštio je da su Dom zdravlja, Bolnica i Medicinski fakultet u Foči, u saradnji sa Institutom, preduzeli sve neophodne mjere na zbrinjavanju studentkinje iz Indije zaražene tifusom i sprečavanju širenja dalje zaraze.

Iz Instituta navode da se radi o “importovanom slučaju jer je studentkinja prebolovala tifus prije nekoliko godina i vratila se u Foču na nastavu prije mjesec dana sa već prisutnim stimptomima”.

– Nakon javljanja u zdravstvenu ustanovu utvrđeno je prisustvo uzročnika trbušnog tifusa – navodi se u saopštenju.

Dodaje se da su Dom zdravlja i Regionalni centar Instituta u Foči obavili anketiranje i epidemiološko posmatranje svih koji su bili u kontaktu sa studentkinjom i trenutno su svi dobrog zdravstvenog stanja kao i sama studentkinja.

– Takođe, napominjemo da su date i provedene sve mjere zaustavljanja širenja oboljenja bakterije u zajednici. Institut će nastaviti da prati situaciju u Foči u saradnji sa nadležnim zdravstvenim ustanovama – navodi se u saopštenju.

Novi Zakon o odbrani Hrvatske, kojim je definisano da će kod njih vojni rok morati služiti i mladići iz BiH sa dvojnim, odnosno njihovim državljanstvom, otvorio je niz pitanja, jer, recimo, Krivični zakon BiH onemogućava građanima BiH učestvovanje u stranim vojnim formacijama i za to je zaprijećen zatvor.

Suština je u tome da su osobe koje imaju državljanstvo Hrvatske, nebitno u kojoj državi se nalaze, vojni obveznici, što znači da će i državljani BiH koji ga posjeduju morati odslužiti vojni rok ili odraditi civilno služenje, a biće oslobođeni samo ako su u drugoj državi odradili obavezni vojni rok ili civilnu službu.

Šta nije dozvoljeno
Međutim, u Krivičnom zakonu BiH je navedeno da ko se na bilo koji način pridruži stranoj vojnoj, stranoj paravojnoj ili stranoj parapolicijskoj formaciji će biti kažnjen zatvorom od najmanje tri godine. Ali to nije sve…

“Po Zakonu o odbrani BiH, svako angažovanje u tuđoj vojsci državljanina BiH, neovisno imaju li ili nemaju državljanstvo druge države, zabranjeno je i kažnjivo. Prema tome, onaj ko se odluči da se na bilo koji način angažuje u hrvatskoj vojsci, biće kažnjen i biće mu oduzeto bosanskohercegovačko državljanstvo”, kaže za “Nezavisne novine” Ðuro Kozar, vojnopolitički analitičar.

Govoreći o novom zakonu u Hrvatskoj, on ističe da se ne može na ovaj način raditi asimilacija stanovništva koje ne živi u toj zemlji.

“Onaj ko živi u BiH, te ima ovdje prebivalište, koristi ovdje sva prava. Ne može on biti izjednačen sa ljudima koji žive u Hrvatskoj i tamo ostvaruju sva prava. U njihovim putovnicama tačno piše gdje je prebivalište i onaj ko, recimo, ima prebivalište u BiH, ne može biti izjednačen sa državljaninom koji živi u Hrvatskoj. I mislim da će se taj Zakon o odbrani Hrvatske morati mijenjati”, ističe Kozar.

Složen pravni izazov
Vojni analitičar Dean Džebić kaže da se radi o vrlo složenom pravnom izazovu, koji se, ocjenjuje, mora riješiti.

“Koliko mi je poznato, prema Nacrtu koji su objavili hrvatski mediji, državljani Republike Hrvatske koji imaju prebivalište u BiH će biti vojni obveznici. Od institucija BiH moramo imati jasno obrazloženje da li građani BiH mogu služiti vojni rok u nekoj od susjednih država ako imaju dvojno državljanstvo”, kaže Džebić za “Nezavisne novine”.

Na naš upit odgovorili su nam iz Ministarstva odbrane BiH te pojasnili kakva su pravila.

“Državljanima Bosne i Hercegovine čije je prebivalište na području Bosne i Hercegovine, uključujući i one s dvojnim državljanstvom, zabranjeno je služiti vojni rok i obučavati se u svojstvu regruta u oružanim snagama drugih država”, rečeno je za “Nezavisne novine” iz Ministarstva odbrane BiH.

Advokat: Dopuniti zakon
Advokat Bakir Hećimović, koji je pred Sudom BiH branio nekoliko bh. državljana optuženih da su ratovali u Siriji, kaže da, ako bi naši državljani pristupali stranoj vojnoj formaciji, konkretno hrvatskoj vojsci, tu bi trebalo da se tumače i odredbe koje se odnose na dvojno državljanstvo.

“Državljani koje bi Hrvatska pozivala jesu i njihovi državljani. Ja, kao branilac, kada bih bio angažovan u jednom takvom predmetu, išao bih na to da su oni i državljani države u kojoj služe vojni rok, gdje imaju i prava i obaveze”, kaže Hećimović za “Nezavisne novine”.

Smatra da će ovo pitanje biti riješeno na političkom nivou, ali bi, ocjenjuje, trebalo dopuniti i član Krivičnog zakona BiH kojim je tretirano pridruživanje drugim vojnim formacijama na način da se od ovog člana izuzmu ljudi sa dvojnim državljanstvom.

“Svakako, vaše pitanje jeste na mjestu – oni su i državljani Hrvatske i imaju obavezu prema Hrvatskoj, dok ovdje, po našem zakonu, oni pristupaju stranoj vojnoj formaciji, te bi o tome moglo da se raspravlja”, pojašnjava Hećimović.

Roditelj: Iznenađeni smo
Roditelji mladića koji žive u BiH, a koji imaju i državljanstvo Hrvatske, kažu da su iznenađeni. Ističu da na mnoga pitanja koja donosi novi zakon u Hrvatskoj još ne postoje odgovori, što je zbunjujuće.

“Iznenadila me je vijest da će svi koji imaju hrvatsko državljanstvo, pa i državljani BiH, morati služiti obavezni vojni rok u Hrvatskoj. Imam dva sina koji imaju hrvatsko državljanstvo. Pričao sam sa njima na tu temu. Obojica su saglasni da ne idu da služe vojni rok jer u BiH, gdje žive, to nije obavezno. Samo je jedan, kroz šalu, rekao da bi jedini razlog zbog kojeg bi išao 1.000 evra, koliko se dobije za mjesec dana. Kaže, time bi popravio budžet”, kaže za “Nezavisne novine” otac dvojice mladića koji imaju bh. pasoš, ali i hrvatsku putovnicu, odnosno dvojno državljanstvo.

S druge strane, kako je saopšteno iz Ministarstva odbrane Republike Hrvatske (MORH), prema novom Zakonu o odbrani, vojna obaveza je dužnost svih za to sposobnih državljana Hrvatske, a nastaje u kalendarskoj godini u kojoj državljanin Hrvatske navršava 18 godina života.

Šta piše u zakonu
“Što se tiče onih koji su hrvatsko državljanstvo stekli po roditeljima ili uz hrvatsko imaju i neko drugo državljanstvo, vojnog roka će biti oslobođeni samo ako su u drugoj državi odradili obavezni vojni rok ili civilnu službu”, jasni su u MORH-u.

Temeljnog vojnog osposobljavanja (TVO), između ostalog, oslobađa se regrut koji je stekao hrvatsko državljanstvo naturalizacijom ili prirođenjem ako je u državi čiji je bio državljanin regulisao obavezu vojnog osposobljavanja (u toj je državi, dakle, odslužio obavezu vojnog osposobljavanja) ili civilnu službu.

“Takođe, TVO oslobađa se regrut koji osim hrvatskog ima i strano državljanstvo, a regulisao je obavezu vojnog osposobljavanja (u toj državi, dakle, odslužio obavezu vojnog osposobljavanja) ili civilnu službu”, kažu u MORH-u.

Dodaju da vojna obaveza nastaje u kalendarskoj godini u kojoj državljanin Hrvatske navršava 18 godina života i traje do stupanja na TVO ili civilnu službu, odnosno isteka 30 godina života ili do prestanka vojne obaveze u skladu s odredbama zakona.

Drugim riječima, svi koji žive van Hrvatske, imaju hrvatsko državljanstvo i nisu odslužili vojni rok u toj državi moraće se javiti u hrvatsku ambasadu.

“Regrut koji boravi u inostranstvu od rođenja ili je s roditeljima otišao boraviti u inostranstvo prije nastanka vojne obaveze dužan je u kalendarskoj godini u kojoj navršava 18 godina života prijaviti se diplomatskoj misiji ili konzularnom uredu Hrvatske radi uvođenja u vojnu evidenciju. Regrut koji boravi u inostranstvu i koji iz bilo kojeg razloga nije uveden u vojnu evidenciju u Hrvatskoj dužan je prijaviti se nadležnoj diplomatskoj misiji, odnosno konzularnom uredu Hrvatske najkasnije do navršenih 29 godina života”, poručuju iz MORH-a.

Kazne do 1.320 evra
U MORH-u, međutim, ne pojašnjavaju kako će natjerati one koji žive u inostranstvu da se prijave ambasadama. Ali, po tom pitanju njihov zakon je jasan.

“Novčanom kaznom od 250 do 1.320 evra kazniće se za prekršaj osoba ako se bez opravdanog razloga ne odazove pozivu za učestvovanje u vojnoj obavezi, pozivu za učestvovanje u TVO ili ako bez opravdanog razloga ne dođe na obavljanje civilne službe te ako je bez opravdanog razloga napusti”, stoji u zakonu u Hrvatskoj.

Međutim, Zakon o odbrani BiH je takođe jasan.

“Državljanima BiH, čije je prebivalište na području BiH, uključujući one s dvojnim državljanstvom, zabranjeno je služiti vojni rok i obučavati se u svojstvu regruta u oružanim snagama drugih država”, navedeno je u Zakonu o odbrani BiH.

SARAJEVO – Možete li se sjetiti ijednog političara koji je u posljednje tri decenije napustio BiH? Ako vam to ne polazi za rukom, nije do vas – ogromne su šanse da takav ne postoji.

Trbuhom za kruhom iz BiH odlaze medicinari, inženjeri, kuvari, konobari, građevinari i mnogi drugi profili naših radnika, te, najčešće u članicama Evropske unije lako pronalaze posao.

Samir Kurtović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH, kaže da nema informaciju da je iz BiH otišao ijedan političar.

“Oni su zadovoljni, a radnici nisu. Radnici su nezadovoljni platama, ali i troškovima života. Svaki dan rastu cijene, od voća, povrća i tako dalje. Čak su u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj cijene faktički iste, a plate su tamo tri puta veće”, kaže Kurtović za “Nezavisne novine”.

“Pa gdje će političar”?
Adnan Smailbegović, član Ekonomsko-socijalnog savjeta BiH, daje slikovit odgovor na pitanje može li se sjetiti ijednog političara koji je napustio BiH.

“Pa gdje će političar? Vidite, ja sam imao jednu diskusiju ne samo za političare, nego za javni sektor. Bio je komentar: ‘Znate, u privatnom sektoru su male plate i zbog toga radnici odlaze vani, a u javnom su dobre i ljudi neće da idu.’ Moj komentar je glasio: ‘Ne, nego su radnici u realnom sektoru radna snaga koja treba Evropi.’ Kome treba jedan službenik iz opštine? Hajde da budemo otvoreni. Vidite, kod nas je, nažalost, politika postala ozbiljno zanimanje i profesija od koje se može lijepo živjeti. Sve dok je to tako, ja mislim da ovo društvo neće ići značajno naprijed”, kaže Smailbegović u izjavi za “Nezavisne novine”.

Politička analitičarka Tanja Topić ističe da su političari u BiH zaštićena vrsta, te da je prvo pitanje koje se postavlja – šta bi oni mogli raditi u inostranstvu, jer malo ko od njih govori strani jezik.

“Logično je da se neće odreći privilegija i života koji je udobniji od 90 odsto stanovnika u BiH da bi radili na gradilištima fizičke poslove, gdje ne bi imali lične vozače, obezbjeđenje, neograničeno telefoniranje na račun poreskih obveznika, pristup javnim resursima kao da su njihova privatna svojina”, kaže Topićeva za “Nezavisne novine”.

Odlaze oni koji su potplaćeni
Odavde, dodaje ona, odlaze oni koji su potplaćeni, čiji rad nije cijenjen, a obrazovani su.

“Zašto bi išli oni kojima je politika obezbijedila život kao bubregu u loju”, pita Topićeva u izjavi za “Nezavisne novine”.

Procjene pokazuju da na godišnjem nivou BiH samo po osnovu onih koji je napuste ostane bez 25.000 ljudi. Najviše nam odlaze mladi i kvalifikovani radnici, a to povećava nedostatak radne snage i predstavlja prepreku ekonomskom rastu i produktivnosti u BiH.

Smanjenje broja radno sposobnog stanovništva
Struka poručuje da iseljavanje, radne migracije, te starenje stanovništva, kao i nizak natalitet, doprinose smanjenju broja radno sposobnog stanovništva. Prema predviđanjima, radno sposobno stanovništvo će pasti sa 68 odsto u 2020. na 58 odsto do 2050. godine.

U ovom momentu niko ne zna tačan broj građana BiH u iseljeništvu. Postoji jedino procjena koja pokazuje da je u iseljeništvu 2023. godine živjelo 2,2 miliona građana koji vode porijeklo iz BiH.

Međutim, mnogi osporavaju relevantnost ove procjene, te podsjećaju da nije poznato ni koliko građana živi trenutno u BiH, jer popis nije urađen od 2013. godine.