Skoro 46 kilometara drvoreda, 2 park šume, 2 gradskih parkova i još mnogo manjih zelenih površina krase Banjaluku. A da li je to dovoljno, u doba ubrzane urbanizacije i sve žešćih klimatskih promena? Stručnjaci tvrde da nije.
Uodnosu na kvadraturu izgrađenog prostora, ili kako se popularno kaže, “betona”, Banjaluka danas ima sve manje zelenih površina. U svakom slučaju, premalo je zelenila i drveća za klimu kakva grad očekuje u narednim godinama, upozorava klimatolog Goran Trbić, profesor na Prirodno matematičkom fakultetu u Banjaluci.
– Banjaluka jeste bila grad zelenila, ali sa ekspanzijom gradnje u raspodjeli prostora sve se više ide nauštrb zelenih površina i parkovskog drveća u gradu, tako da danas u Banjaluci nemamo dovoljno zelenila. Neophodno je razvijati nove parkove, saditi novo drveće, i naravno obnavljati postojeće drvorede, koji su ponos i pluća grada – kaže Trbić za Srpskainfo.
On ističe da gradsko zelenilo nije samo stvar imidža i tradicije, nego i uslov za opstanak u doba zahuktalih klimatskih promjena.
– Što više imamo gradskog zelenila, što više drveća u gradu, život će biti zdraviji i komforniji, jer zelenilo apsorbuje toplotu i djeluje povoljno na kvalitet vazduha. Zbog promjena klime, zelene površine se moraju povećavati, da imamo više drveća, više parkova, više park šuma, nego danas – kategoričan je Trbić.
Banjaluka ima na svojoj teritoriji dvije park šume, Trapiste i Banj Brdo, a za gard je značajna i Park šuma Slatina, koja se nalazi na teritoriji susjednih Laktaša, ali je mnogim Banjalučanima omiljeno izletište i zona za rekreaciju.
Slatina je postala posebno popularna nakon što su Institut “Dr Miroslav Zotović” i Fond za zaštitu životne sredine I energetsku efikasnost RS, zajedničkim snagama, u ovoj park šumi uredili trim staze, postavili klupe i sprave za vježbanje.
Kako navodi direktor Fonda za zaštitu životne sredine, Denis Stevanović, vrijednost tog projekta je 144.000 KM, od čega je Fond finansirao 100.000 KM.
– Mi u Fondu smo svjesni da drvoredi i park šume u urbanim sredinama ili u blizini gradova imaju značajan uticaj na zaštitu životne sredine, ali i na kvalitet života građana. U skladu sa tim, Fond je sufinansirao izgradnju infrastrukture u Park šumi Slatina, a sufinansirali smo i određene studije uticaja park šuma na zaštitu životne sredine – kaže Stevanović.
Šta će te studije pokazati, tek ćemo vidjeti, ali dosadašnja istraživanja upozoravaju da vrag odavno odnio šalu.
Prosječna temperatura u Banjaluci danas je za čak za 3 stepena veća, nego što je bilo u periodu od 1961. do 1991. godine, navodi profesor Goran Trbić.
– Imamo i jako veliki broj toplotnih talasa tokom ljeta, učestale su i tropske noći, kad temperatura noću ne pada ispod 20 stepeni. Tako da sve to neki način utiče na život, pa da se mora stvoriti više zona za rekreaciju u samom gradu, gdje će se ljudi svih generacija moći da borave u prirodi i da se tokom ljetnjih vrućina sklone u hlad – ističe Trbić.
Podsjeća i na rezultate istraživanja, koja su potvrdila koliko su frapantne razlike u temperaturi, u prostorima koiji imaju zelenila ili onih koji se nalaze na “golom asfaltu”.
– Kad su toplotni talasi najintenzivniji, u centru Banjaluke na prostorima bez zelenih površina temperature na asfaltu dostižu i do 50 stepeni. Istovremeno, na šetalištima uz rijeku ona za 10-tak stepeni niža, a u parku je temperatura čak za 15 stepeni niža nego u centru grada – ističe Trbić.
Upravo zato je bitno da grad ima što više zelenila. S druge strane važno je i da na obodima urbanog dijela grada i na periferiji Banjaluke ima dovoljno šuma, koje sprečavaju eroziju i urbane poplave. Neophodno je, zaključuje Trbić, šume zaštititi od prekomjerne sječe.
– Uništavanje šuma i neplanska sječa imaju značajan negativni efekt na klimatski promjene – zaključuje Trbić.
Da drvo glavu čuva dobro zna Nebojša Kuštrinović, za Banjalučane Kuštro, poznati meteorolog i gradski hroničar.
– Za mene je Banjaluka najljepši grad na svijetu, zato što sam se ovdje rodio, stotinak metara od Parka Mladen Stojanović. I drago mi je što baš u ovom parku govorim o ljepoti Banjaluke. Banjaluka je još uvijek prava zelena ljepotica, ali mislim da je ona danas na udaru ekocida. Danas se samo gradi, i uopšte se ne vodi računa o prirodi, čovjeku i potrebama grada – kategoričan je Kuštrinović.
Sjeća se kako su njegovi sugrađani sedamdesetih godina prošlog vijeka, što bi se današnjim jezikom reklo “hejtali”, naselje Borik, tvrdeći da je pretrpano neboderima i da nema dovoljno zelenila.
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER
– Ispostavilo se da je taj, stari Borik, danas jedno od najljepših modernih naselja u Banjaluci – kaže Kuštro.
Kao meteorolog, koji se bavio ekologijom, pratio je i evropske trendove, koji se tiču zaštite prirode i urbanizma po mjeri čovjeka.
– Odavno da je u Evropi standard da, kad urbanizuju neki prostor, mora biti obezbijeđeno najmanje 35 do 40 kvadratnih metara zelene površine po stanovniku. Znamo da Banjaluka danas nije ni blizu tog standarda. Ipak, mi Banjalučani smo dobro prošli, u odnosu na stanovnike drugih gradova. Imamo čak i nekoliko novih parkova, od Parka knjige do Parka ćirilice, ali sve sto parkići , u odnosu na Park Mladen Stojanović, koji je jedini pravi gradski park – smatra Kuštrinović.
Podsjeća, međutim, da je najveći i najraskošniji banjalučki park podignut prije više od 100 godina, u doba Austrougarske, a da su i najduži drvoredi vršnjaci tog parka.
– Danas, na žalost, zgrade rastu mnogo brže od drveća i od parkova. A to ne sluti na dobro – zaključuje Nebojša Kuštrinović.
