Kategorija: Banja Luka

Ministar za naučnotehnološki razvoj i visoko obrazovanje Republike Srpske Željko Budimir rekao je da će nova saobraćajnica i sistem za naplatu ulaska motornih vozila u zaštićeno područje Univerzitetskog grada u Banjaluci značajno doprinijeti povećanju bezbjednosti unutar Kampusa.

“Tragičan događaj u beogradskoj Osnovnoj školi `Vladislav Ribnikar` bio nam je opomena da moramo povećati bezbjednost i kontrolu onih koji ulaze i izlaze u zaštićeno područje Univerziteta, a prvi korak je ova nova saobraćajnica i postavljanje naplatnih rampi na ulaz”, rekao je Budimir novinarima.

On je sa rektorom Univerziteta u Banjaluci Radoslavom Gajaninom prisustvovao zvaničnom otvaranju rekonstruisane saobraćajnice i puštanju u rad naplatne rampe, za šta je Vlada izdvojila 198.000 KM.

Budimir je naveo da je dnevna karta za ulazak u zaštićeno područje pet KM, mjesečna 40 KM, a plaćanja su oslobođeni studenti i radnici Univerziteta.

“Univerzitetski grad nastavlja da se razvija, te planiramo da ovo zaštićeno područje uredimo kako bi bilo reprezentativno i prihvatljivo za organizovanje različitih događaja”, rekao je Budimir.Kada je riječ o inicijativi da se djeca iz višečlanih porodica iz Banjaluke oslobode plaćanja školarina na fakultetima, Budimir je rekao da će podržati tu inicijativu.

“Još nisam zvanično dobio inicijativu, ali preliminarno mogu reći da će dobiti pozitivan odgovor jer sam zastupnik demografskog rasta u Republici Srpskoj i podržavam sve mjere koje će tome doprinijeti”, rekao je Budimir.

Gajanin je izrazio zadovoljstvo što je puštanjem u rad rampe za naplatu ulaska u zaštićeno područje Univerziteta u Banjaluci značajno povećana bezbjednost svih koji borave u ovom području.

“Uz to smo u zaštićenom području omogućili bezbjedno kretanje motornih vozila i pješaka”, rekao je Gajanin.

On je naveo da će ulaz u zaštićeno područje plaćati svi, osim studenata i radnika Univerziteta, te da odluku o oslobađanju plaćanja određenih kategorija može donijeti Upravni odbor Univerziteta.

Miladin Tanasić, savjetnik ministra u Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju u Vladi Republike Srpske, u razgovoru za Vrbas Media ističe ključne izazove vezane za zagađenje vazduha u Banjaluci. Tanasić posebno naglašava važnost smanjenja emisije štetnih čestica iz individualnih kotlovnica, problem lošeg sagorijevanja čvrstog goriva te značaj izgradnje adekvatne kanalizacione mreže kako bi se poboljšao kvalitet vazduha u gradu. Takođe upozorava na ozbiljne zdravstvene posljedice koje mogu nastati uslijed zagađenja te predlaže konkretna rješenja za smanjenje zagađenja i unapređenje energetske efikasnosti.

VM: Šta najviše  zagađuje vazduh u Banjaluci i kad kažemo da je vazduh zagađen?

Tanasić: Vazduh je najznačajniji faktor životne sredine i kvalitet vazduha je veoma bitan za zdravlje ljudi i ostalih živih bića. Za vazduh kažemo da je zagađen  ako su u njemu prisutne hemikalije, čestice i biološke materije koje nanose štetu zdravlju čovjeka i drugih živih bića, odnosno ugrožavaju životnu sredinu. Stanje vazduha u svim sredinama pa i Banjaluci zavisi od prirodnih pojava i od čovjekovih aktivnosti. Prirodni fenomeni koji utiču na kvalitet  vazduha u  našem gradu  su:  jaki vjetrovi, prljave kiše i alergene biljke. Zagađivači za koja je odgovoran čovjek su stacionarni zagađivači vazduha (toplane, energane,  industrijski objekti, individualne kotlovnice, razni otpadni materijali, slabo riješena fekalna i oborinska kanalizacija) i pokretni zagađivači vazduha ( transportna sredstva, automobili i razne vrste freona koji se koriste u rashladnim uređajima a nekontrolisano se ispuštaju u okolni vazduh).

 

VM: Možete li navesti neke  zagađujuće elemente i kako oni nastaju? 

Tanasić: U zavisnosti od perioda godine, odnosno od godišnjeg doba u kome se vrši mjerenje kvaliteta vazduha, zavisi koji organski i neorganski zagađujući elementi su najviše zastupljeni u vazduhu. Najzastupljeniji zagađujući elementi su prizemni ozon, ugljen monoksid, sumporni oksidi,  azotni oksidi, veoma zastupljene lebdeće čestice koje označavamo se PM2,5 i PM10 . Ove oznake znače njihovu veličinu u mikrometrima i uglavnom su nevidljive za ljudsko oko. Sastav ovih čestica zavisi od godišnjeg doba i od čovjekove aktivnosti koja se odvija u to vrijeme. U ljetnim mjesecima su zastupljene čestice nastale od radova na putevima, od drugih građevinskih radova i izduvnih gasova dizel motora a u zimskim uslovima su zastupljene još i čestice koje su rezultat nepotpunog sagorijevanja čvrstog goriva i one su veoma štetne po ljudsko zdravlje. Među njima je najpoznatiji crni ugljenik ili u narodu rasprostranjeni naziv „čađ“.

Iz toga razloga je u zimskom periodu vazduh dosta zagađeniji a odgovornost za to snose pored automobila i postrojenja u kojima se uglavnom loše sagorijeva čvrsto gorivo (pelet, drvo, i ugalj) za zadovoljavanje potreba stanovništva za grijanja objekata.

 

VM: Ko vrši mjerenje kvaliteta vazduha i ko je odgovoran za stanje vazduha?

Tanasić: U većini gradova i opština u Republici Srpskoj na više lokacija su postavljene mjerne stanice koje mjere i u određenim vremenskim terminima šalju informacije o kvalitetu vazduha. Postavljanje mjernih stanica  i monitoring podataka vrše lokalne i republičke institucije zadužene za ovu oblast. Takođe kod nas i svjetska zdravstvena organizacija ima mrežu svojih mjernih stanica  i svakih 5 minuta automatski šalju vrijednosti indeksa kvaliteta vazduha a indeks kvaliteta vazduha obuhvata prethodno navedene zagađujuće elemente.

Kreće se od 0 do 500 i što je veći indeks veća je i zagađenost a tim je veća i zabrinutost za zdravlje ljudi i ostalih živih bića. Na osnovu tih mjerenja se vidi da su indeksi veći u periodu godine kada postoji potreba za grijanjem objekata i kada se najviše povećavaju vrijednosti lebdećih čestica PM2,5 i PM10. To se manifestuje kada se događaju toplotne inverzije, tj. kada je vazduh topliji na većim visinama a veći gradovi su uglavnom smješteni u kotlinama pored rijeka. Tada izduvni gasovi iz automobila i dimnjaka objekata i svi ostali zagađujući elementi ostaju u prizemnom vazduhu i tada su indeksi kvaliteta vazduha 200, 300  i više. Vazduh je vrlo nezdrav ili  opasan po ljudsko zdravlje i tada je za ljude najbolje da što manje borave na otvorenom i da na otvorenom prostoru izbjegnu bilo kakve fizičke aktivnosti. Pogotovo to važi za djecu, trudnice i osjetljive grupe građana ( starije osobe i osobe koje boluju od kardiovaskularnih i  plućnih bolesti).

Kad govorimo o odgovornosti za stanje vazduha, bitno je navesti da je odgovornost podijeljena. Zagađivanje vazduha je radnja i za nju su odgovorani  zagađivači koji tu radnju vrše a zagađenost vazduha je stanje vazduha i za to je odgovoran organ koji upravlja tim prostorom.

 

VM: Kako pojedini zagađujući elementi utiču na zdravlje čovjeka?

Tanasić: Ugljen monoksid je bez mirisa i uglavnom je prisutan u prostoru gdje se vrši sagorijevanje čvrstog goriva bez prisustva dovoljne količine kiseonika. Zovu ga i tihi ubica. Prilikom udisanja on se brže veže od kiseonika u krvi, čovjek postaje pospan i dužim zadržavanjem u takvim uslovima dolazi do težih posljedica pa i do smrtnih slučajeva. U našem okruženju bilo je nekoliko smrtnih slučajeva uzrokovanih trovanjem ugljen monoksidom.

Prizemni ozon je uglavnom prisutan u većim gradovima i uzrokovan je velikim brojem automobila. Razni oksidi su isto uzrokovani sagorijevanjem raznih goriva a nekontrolisano sagorijevanje uglja uzrokuje supstance u izduvnim gasovima koje su opasne po zdravlje čovjeka.

Lebdeće čestice, udišemo i one dolaze do alveola i dalje kroz krvotok se prenose i uzrokuju kardiovaskularne i plućne bolesti. Ispitivanja vršena u svijetu su dokazala da su  mnogi srčani i moždani udari uzrokovani  zagađenim  vazduhom i uglavnom se događaju u periodima velikog zagađenja vazduha.

VM: Može li se nešto uraditi da se smanji emisija ovih zagađujućih elemenata i da li ima nekih aktivnosti da se zagađenje smanji?

Tanasić: Rekli smo da postoji više različitih zagađivača i više faktora koji utiču na kvalitet vazduha. Čovjek je odgovoran za većinu zagađenja a to znači da čovjek može i popraviti stanje vazduha u našem gradu.

Navešću  primjer gdje sam pored ovog posala kojeg trenutno radim, lično radio na traženju rješenja da se smanji izbacivanje velike količine čađi iz dimnjaka individualnih kotlovnica. Dvadeset i više godina sam poslovno vezan za oblast termo-energetike i zadovoljavanje potreba naših građana za toplotnom energijom. Imao sam zahtjeve građana da im se riješe problemi lošeg sagorijevanja  goriva u njihovim individualnim kotlovnicama, zadimljenih kotlovnica, zagušenih dimnjaka, kondenzacije kotlova, velike potrošnje energenta, neugodnog mirisa koji se širi od kotlovnica u kojima se koristi ugalj kao energent,  i još mnogo problema koji im se javljaju a koji uzrokuju veliko zagađenje okolnog vazduha. Došao sam do zaključka da nepotpuno sagorijevanje  uzrokuje većinu tih problema. Zajedno sa sinom, koji je kao i  ja mašinac termo-energetičar, i ljudima  koji su vjerovali u ovu priču i uložili vlastita sredstva smo krenuli u projekat dokazivanja toga. Projekat smo nazvali „ Kako smanjiti zagađivanje vazduha iz individualnih kotlovnica i kako povećati energetsku efikasnost kotlova na čvrsto gorivo“. Projekat smo i prezentovali na sajmu inovacija u Banjaluci.

Kod nas 60%-70% stanovnika svoje potrebe za toplotnom energijom ostvaruje sagorijevanjem čvrstog goriva (pelet, drvo i ugalj uglavnom lošijeg kvaliteta) i taj trend će se zadržati još sigurno dugo godina s obzirom da u svijetu vlada kriza energenata. Zbog velikog procenta korištenja čvrstog goriva, veća je i potreba da se nešto pokuša popraviti u ovoj oblasti. Tako smo u okolini Banjaluke na nekoliko starih instalisanih kotlova na čvrsto gorivo u protekle dvije godine projektovali i dogradili opremu sa željom da pokušamo popraviti sagorijevanje i smanjiti zagađivanje vazduha lebdećim česticama. Vršili smo ispitivanja, neću pričati o tehničkom rješenju i kako smo došli do rezultata, ali ću napomenuti da su rezultati puno bolji od očekivanih.

Dobili smo smanjenje potrošnje energenta, u našem slučaju ogrevnog drveta i do 50 %, samim tim za toliko smo smanjili izbacivanje štetnih čestica a dio energenta koji je potrošen smo potpuno sagorijeli uz prisustvo veće količine vazduha i čestice u izduvnim gasovima sveli na minimum. Uz sve ovo smo riješili pojavljivanje navedenih problema koje sam ranije naveo, a  povećali smo toplotni i opšti komfor korisnika. Došli smo do toga da možemo izbaciti ugalj kao energent u individualnim kotlovnicama iz razloga što korisnici kao opravdanje korištenja uglja navode manji broj loženja u toku dana, a već smo rekli koliko je ugalj štetan kao energent.

Na kvalitet vazduha može se uticati izgradnjom fekalne i oborinske kanalizacije u dijelovima grada gdje nije urađena i rješavanje slučajeva gdje se fekalna i oborinska kanalizacija nekontrolisano ispuštaja u obližnje kanale, kao što imamo slučajeve u okolini grada.

Zagađivači su i „divlje“deponije otpada, požari i nekontrolisano spaljivanje raznih materija koje naši građani rade a da nisu svjesni koliku štetu čine našem zdravlju. Rješavanjem ovih problema pozitivno bi uticali na kvalitet vazduha. Takođe izgradnjom zaobilaznica oko Banjaluke smanjio bi se broj automobila u gradu a svi znamo za ogromne gužve na zapadnom i istočnom tranzitu u jutarnjim i popodnevnim satima.

 

VM: Mnogo se govori o energetskoj efikasnosti i u poslednje vrijeme se spominje energetsko siromaštvo, možete li nešto reći o tome?

Tanasić: Za svaku državu je veoma bitno ako ima vlastite energente i da je energetski manje zavisna od drugih država. Mnogi ratovi u svijetu se upravo vode radi energije i energenata.

Energetska efikasnost je pojam koji se veže za povećanje stepena iskorištenja uređaja tj. da se sa što manje gubitaka jedan oblik energije pretvori u drugi i za mjere i radnje koje doprinose očuvanju proizvedene energije bez narušavanja komfora korisnika.

Pojam energetsko siromaštvo su prvo počele upotrebljavati ekonomski razvijenije zemlje, a upotreba pojma energetsko siromaštvo je vezana za nemogućnost porodice da plati ili bez velikog finansijskog opterećenja zadovolji svoje potrebe za energijom  (toplotnom i električnom).

Za jedno domaćinstvo kažemo da je energetski siromašno ako godišnja primanja tog domaćinstva ne prelaze 10% od iznosa računa za električnu i toplotnu energiju u toku godine. Za državu kažemo da je energetski siromašnija što je veći procenat energetski siromašnih porodica ili domaćinstava. Razvijene zemlje vode evidenciju energetski siromašnih porodica i preko tih podataka traže načine kako da im subvencionišu troškove energije.

VM: Spomenuli ste toplotni i opšti komfor korisnika, možete li objasniti i  te pojmove?

Tanasić: Kvalitetno ugrijane prostorije i potrošna topla voda su neophodni elementi zadovoljavajućeg toplotnog komfora korisnika na finansijski najpovoljniji i po okolinu prihvatljiv način.

Opšti komfor se ogleda u tome da imamo siguran domaći po mogućnosti obnovljiv energent, manje obaveze oko loženja, pripreme i lagerovanja energenta i manje potrebe čišćenja kotlova, dimovodnih kanala i dimnjaka, duži vijek trajanja kotlova i opreme. Takođe u opšti toplotni komfor spadaju i manji troškovi održavanja i rok dobave rezervnih dijelova za opremu koja se koristi. Najprostije rečeno, dolazi zima a vi znate da nećete imati problema oko grijanja i snabdijevanja električnom energijom i još da cijena toga ne bude visoka.

VM: Za kraj, imate li neke preporuke za naše građane kako da se zaštite i kako da oni doprinesu manjem zagađenju vazduha u našem gradu?

Tanasić: Prethodna pitanja su bila dosta lakša a što se tiče preporuka, o zaštiti već sam nešto rekao a podijelio bih preporuke prema onoj odgovornosti za koju ste me pitali.

Za stanovništvo koje svojim aktivnostima svjesno ili nesvjesno zagađuju vazduh preporučio bih da manje nekontrolisano spaljuju razne materijale na otvorenom i da u svojim kotlovnicama ne spaljuju korištena ulja, gume, plastiku pa čak i da izbjegavaju ugalj kao energent. U razvijenim zemljama uveliko smanjuju broj vozila sa dizel motorima iz razloga što su veći zagađivači vazduha, pa je moja preporuka da i mi počnemo nešto raditi u tom pravcu. Preporučio bih građanima da na svojim imanjima uništavaju alergene biljke.

Odgovornim za stanje vazduha neću ništa preporučiti već da ćemo zajedno raditi i već radimo na smanjenju svih vrsta zagađenja, na povećanju energetske efikasnosti, na povećanju broja mjernih stanica i na edukaciji građana vezano za ovu oblast. Treba da radimo na većem korištenju obnovljivih izvora energije kao što je sunčeva energija i energija vjetra i treba da čuvamo svoje energente. Potrebno je da se vrši praćenje energetskog siromaštva kod nas i da se nađe način kako da se pomogne energetski siromašnim katerorijama stanovništva.

Svi kažemo da nam je zdravlje prioritet, pa predlažem da nam projekti i ulaganja u zaštitu zdravlja ljudi i životne sredine budu prioritet.

Završene su aktivnosti na obilježavanju horizontalne saobraćajne signalizacije u zonama škole i sve je spremno za početak nove školske godine.

Poručili su ovo iz Odjeljenja za saobraćaj i puteve, te istakli da je osim obilježavanja horizontalne saobraćajne signalizacije izvršena i kontrola i zamjena vertikalne saobraćajne signalizacije, čime su stvoreni uslovi za bezbjedan početak nove školske godine.

Iz resornog Odjeljenja su takođe apelovali na sve učesnike u saobraćaju na dodatni oprez, da prilagode brzinu i pripaze na naše najmlađe sugrađane, a ujedno su podijelili nekoliko korisnih savjeta, kako bismo unaprijedili bezbjednost djece u saobraćaju:

djeci – da uvjek prelaze ulicu na pješačkom prelazu, da se prilikom prelaska ulice uvjek zaustave i pogledaju lijevo-desno, da ne pretrčavaju ulicu, da uvjek sačekaju da se na semaforu upali zeleno svjetlo pa da onda pređu ulicu, da se ne igraju na ulici.

roditeljima – da imaju u vidu da su oni najvažniji vaspitači u saobraćaju, jer djeca veoma mnogo uče oponašanjem.

Roditelji bi trebalo da se uvijek pridražavaju pravila u saobraćaju i da daju dobar primjer djetetu.

Dragi roditelji, opremite vaše đake! Kako bi im školski dani bili bezbrižni, donosimo veliki izbor školskog pribora
Dragi roditelji, opremite vaše đake! Kako bi im školski dani bili bezbrižni, donosimo veliki izbor školskog pribora

nastavnicima – da u okviru osnovnog obrazovanja rade na saobraćajnom obrazovanju i vaspitanju djece,

vozačima – da smanje brzinu, da poštuju saobraćajnu signalizaciju i da shvate da za volanom nema mjesta napetosti i nervozi, svim nadležnim institucijama da ulože maksimalne napore na unapređenju bezbjednosti saobraćaja.

Više polazaka u javnom prevozu

Važno je podsjetiti i to da se s početkom nove školske godine, tačnije od 1. septembra javni prevoz vraća u režim u kojem je bio prije školskog raspusta, odnosno prije sezone godišnjih odmora.

U Banjaluci je otvoren „Park oslobođenja“ posvećen žrtvama Veleizdajničkog procesa, a koji se nalazi na mjestu nekadašnjeg kina „Kozara“.

Na svečanom otvaranju gradonačelnik Draško Stanivuković je poručio da ovaj park predstavlja i pobjedu građana i Banjaluke.

-Banja Luka je dobila još jedan park, to je priča o novoj Banjoj Luci u koju od početka vjerujemo. Specifičnost ovog parka je to što je nastao tamo gdje je trebao da bude neboder. Još 2018. godine, ovdje je ucrtana zgrada od 15 spratova i trebalo je gotovo četiri godine borbe sa ovim ljudima. Borba je bila izazovna, jer je trebalo da mijenjate regulacioni plan, da mijenjate zemljište i ta borba je trajala više od dvije godine. Ovo je velika pobjeda građana i naše Banje Luke – kazao je gradonačelnik.

Kako je rekao, ovo nije običan park, već „Park oslobođenja“, te da je kao takav izuzetno važan iz nekoliko razloga.

-Mi smo rekli da nova Banja Luka jeste novi grad koji se razvija i ide prema naprijed. Ali, pored toga treba se vratiti i korijenima. Vratili smo i onu staru fontanu iz Parka „Petar Kočić“ – ona danas postoji u Parku „Mladen Stojanović“ kao simbol nekih lijepih vremena. Ovdje je bilo kino na otvorenom do 2009. godine. Dakle, 15 godina je ovdje bila pustoš, blato i nered. Mi smo na ovo mjesto vratili upravo kino na otvorenom, a ujedno izgradili i prvo kino unazad petnaest godina – istakao je on.

Objasnio je i zašto ovaj park nosi baš taj naziv – „Park oslobođenja“.

-Ovdje je u Prvom svjetskom ratu bila Viša djevojačka škola i sala za gimnasitiku. Ovdje su vođeni procesi protiv 165 Srba, koji su bili osuđeni za veleizdaju tadašnje države. Njih 16 je osuđeno na smrtnu kaznu, baš na ovom mjestu. Zato smo, njima u čast podigli „Park oslobođenja“ jer su se oni tada borili za ono najvažnije – slobodu – kazao je Stanivuković.

Profesor Duško Pevulja naglasio je kako u posljednjih pedesetak godina u Banjoj Luci nije bilo ni spomeničke a ni parkovske kulture.

-Važno je da svi ovi parkovi pričaju priču i da upotpunjavaju kulturu mapu našeg grada, to je ono što čini sve gradove. Ova priča, o Veleizdajničkom procesu je velika priča. Ovaj park, baš kao i svi drugi će biti živi. Pričaće se neprestano priča o njihovoj simbolici. Moram da kažem da sam ozaren činjenicom i da nakon više od jednog vijeka dobijamo jednu novu instituciju kulture – kuću Milanovića, koja treba da bude i nacionalna i gradska institucija. Ovo što se sada radi, u prethodnih pola vijeka nije se dešavalo, meni iz nejasnih razloga – rekao je Pevulja.

S početkom nove školske godine, od početka septembra javni prevoz u Banjaluci se vraća u režim u kojem je bio prije školskog raspusta, odnosno prije sezone godišnjih odmora.

Imajući u vidu da se s početkom školske godine povećavaju i prevozne potrebe, od danas je korisnicima dostupan i veći broj polazaka u javnom prevozu.

Završetkom školske godine i početkom sezone godišnjih odmora inače stupa na snagu ljetni režim održavanja redova vožnje, koji je prilagođen smanjenim prevoznim potrebama, a koji je traje do početka nove školske godine, saopšteno je iz Gradske uprave.

U Vatrogasno-spasilačkoj brigadi Banjaluka potvrđeno je da im je u 14.02 časova dojavljeno da je došlo do požara u centrali “Еlta kabela” u naselju Lazarevo.

“Vatrogasci su intervenisali i u 14:07 već bili na licu mjesta i ugasili požar. Radilo se o jednoj prostoriji koja se ispunila dimom. Radnici su odmah evakuisani i niko nije povrijeđen”, rečeno je za ATV.

Piše: Dijana Majkić, diplomirani građevinski inženjer

Nesavjesno ponašanje velikog broja građana koji žive u neposrednoj blizini rijeke Vrbas i njenih pritoka doprinosi tome da je rijeka svakim danom sve više zagađena. Korito rijeke je veoma često i mjesto za odlaganje čvrstog otpada. Pojedinci odlažu velike količine raznog otpada u našu rijeku i njene pritoke pa se tako mogu vidjeti da plutaju rijekom velike kese pune smeća, razni ostatci uginulih domaćih životinja, plastične ambalaže itd.

A jedan od najvećih zagađivača jesu fekalije koje dolaze iz prigradskih naselja u kojima nisu izgrađeni kanalizacioni sistemi, jer se otpadne vode ispuštaju direktno u vodotok. U ljetnim mjesecima zbog smanjenog vodostaja, povećava se količina organskih materija u vodotocima, zbog čega nije preporučljivo njihovo korištenje.

Jedini način zaštite rijeke od zagađenja je prečišćavanje otpadnih voda naselja prije ispuštanja u vodotok. Ovo podrazumijeva mehaničko, hemijsko i biološko prečiščavanje pomoću odgovarajućih filtera. Prečišćavanje otpadnih voda koje se ispuštaju u vodotok na području našeg grada se ne vrši. Zbog zanemarivanja prigradskih naselja rijeka Vrbas svakim danom sve više je zagađena.

Jedina i najvažnija činjenica je da vodu iz rijeke Vrbas pije skoro cijela Banja Luka, pa o čemu mi onda pričamo više…

Zanemarujući prigradska naselja i infrastrukturu u njima nanosimo štetu kompletnoj Banjalučkoj zajednici.

Pa nas čudi činjenica da niz poslednjih godina na mjestima predviđenim za okupljanje i kupanje na rijeci Vrbas voda nije ispravna.

U prigradskom naselju u kojem ja živim ništa se nije promjenilo niti izgradilo u poslednjih 20 godina, pa se pitamo dokle više….

Zbog utakmice između Fudbalskog kluba “Borac” iz Banjaluke i Fudbalskog kluba “Ferencvaroš “iz Mađarske, danas od 18 časova u ugostiteljskim objektima u blizini Gradskog stadiona zabranjena je prodaja alkohola.

Iz Policijske uprave Banjaluka su naveli da u saradnji sa drugim organizacionim jedinicama Ministarstva unutrašnjih poslova, preduzimaju planske mjere i radnje na obezbjeđenju fudbalske utakmice kvalifikacija za Ligu Evrope koja se igra danas od 21 čas na Gradskom stadionu u Banjaluci.

“Shodno navedenom danas od 18 časova na snazi je mjera zabrane točenja alkohola u ugostiteljskim objektima u neposrednoj blizini Gradskog stadiona. Apelujemo na građane i na sve one koji planiraju da prisustvuju navedenom sportskom događaju, da odgovornim i dostojanstvenim ponašanjem doprinesu da događaj protekne mirno i bez indicenata, te napominjemo da će svako nezakonito postupanje biti sankcionisano”, navedeno je u saopštenju.

Vodeni park “Aquana” radiće i u nedjelju 1. septembra i s tim danom će završiti sezonu, a cijena ulaznice biće tri marke.

“Cijena cjelodnevne ulaznice, bez obzira na vrijeme ulaska, je 3 KM. Sezonske, kao i ulaznice na broj ulazaka, vrijede i za navedeni dan. S tim danom završavamo sezonu kupanja ‘Aquana 2024'”, naveli su oni.

Već su najavili da će bazeni biti na usluzi svima u junu sljedeće godine.

Piše: Suzana Šalić, pomoćnik ministra finansija Republike Srpske

Kad kažem da imam 31 godinu, većina ljudi bi mi na to rekla: “Tridesete… Najljepši period života!” Sa osmijehom odgovorim da su upravu, ali kad ostanem sama, često se zapitam da li je stvarno tako? Svakodnevno slušam najbliže prijatelje, ali i okolinu, da umjesto da uživaju u roditeljstvu, strahuju da li će dijete upisati u vrtić. Pripreme za upis traju mjesecima, a razočarenje je postalo svakodnevnica. Najčešći odgovor koji čujem je “Opet smo bili ispod crte?”. Onda nastavljamo dalje sa pričom kako je za privatni vrtić neophodno odvojiti dobar dio plate, ako se uopšte nađe slobodno mjesto blizu kuće u kojoj žive. Opet kreću preispitivanja… Zašto u svakoj drugoj zgradi koja je “nikla” u Banjoj Luci u posljednje 3- 4 godine, neki od poslovnih prostora nije namijenjen za vrtić? Da li se to može regulisati Zakonom i nametnuti svakome ko gradi na nekad gradskom zemljištu? Da li je rješenje tako jednostavno, ali niko o tome ne razmišlja? Da li je moguće da se od toliko poslovnih prostora u vlasništvu grada neki nije mogao prenamijeniti u vrtić? Da li, da li i tako u nedogled… Onda to izgovorim na glas, ali nema sluha. Nema. Za sada.

Onda se opet vratim na to da je Banja Luka grad u kome sam rođena, odrasla i jedini u koji se uvijek vraćam. Život u inostranstvu me naučio da naš Grad zavolim još više, da ga branim još jače i ne odustajem od istog. Što ljudi hoće, to i vrijeme trpi, Možda nam neki ljudi, događaji i njihove odluke dođu kao lekcija. Valjda smo naučili šta više ne želimo i ka čemu težimo.

Nikada nisam mislila da će mi 3 godine života proći u borbi za ravnopravnost gradskih i prigradskih naselja kada je vodosnabdijevanje u pitanju, ali eto i to se desilo. Zašto nešto postaje prioritetno onda kada to nekom padne na pamet, a nije bilo prvu, drugu pa i veći dio treće godine dok Potkozarska i sela na Manjači vape za kišnim danom kako bi imali uredno vodosnabdijevanje? U svakom gradu ima korova, samo se u našem gradu korov zaliva dok bašte i usjevi propadaju, stoka umire, a ljudi ne mogu živjeti i funkcionisati normalno. 21. Vijek, a 10 km od Banje Luke, u Dragočaju, mom rodnom mjestu, po 10 dana nemamo vode! Uporno to pričam na glas da što više ljudi zna, jer to nije moja sramota već onih koji o tome odlučuju. Ljudi oko mene reaguju šokirano. Neki čak misle i da se šalim. Nekad je i meni teško povjerovati u to, obzirom da se isto nije dešavalo prethodniih 20 i više godina. Na stranu sve diplome, znanja i zvanja koja sam stekla, posao koji obavljam kada nemam osnovne uslove za život. Buniću se. Neću odustati od ove borbe. Sve što imamo je nebitno kada nam neko uskrati osnovno ljudsko pravo. Još jedna od lekcija koju smo naučili u prethodnih par godina, ali je ne želimo više ponavljati! Budžet Grada se kreira iz godine u godinu, a voda izostaje kao prioritet. Da li je poruka za prigradska naselja da nisu prioritet? Da li je poruka za sve nas koji tu živimo da smo opet tamo negdje “ispod crte” pa da čekamo? Neka čeka onaj kome se čekati da. Bilo je i onih koji nisu mogli više čekati pa su spakovali stvari i otišli dalje. Negdje u svijet.

Handke: “Zašto Banja Luka, zašto ne svijet?”
Materić: “Pa, BANJA LUKA JESTE SVIJET!”
Banja Luka jeste svijet za mene, za sve nas! Ne priznajem da je nekolicina vođena ličnim interesom Banja Luka. Ne znaju oni ni šta je Banja Luka. Banja Luka nisu zgrade. Banja Luka nisu ulice. Banja Luka nisu kružni tokovi. Banja Luka su ljudi!