Kategorija: Banja Luka

Radovi na mostu u Česmi u Banjaluci već deset dana stoje, a nema ni radnika, što je zabrinulo mještane ovog naselja.

Rade Radonjić, predsjednik Savjeta MZ Česma, zabrinut je zbog trenutnog stanja na gradilištu.

“Ovih dana se ne radi skoro ništa. Prije 20 dana je dolazio gradonačelnik da vidi kako teku radovi na mostu. Tada je bilo 40 radnika koji su radili na pristupnom putu od glavne ulice Petra Velikog prema mostu. Što se tiče mosta, prije 10 dana građani su mi javili da je na most dolazio tehnički direktor ‘Puteva RS’ sa Ljubom Ninkovićem, predsjednikom gradske Skupštine, nakon čega nije bilo više radnika, tako da ti radovi stoje na mrtvoj tački”, objasnio je on.

Kako je dodao, ne zna zašto je došlo do obustave radova.

“Sve pripreme za postavljanje nosača još na dva polja su urađene, ali ništa od tog posla. Ako počnu kiše, voda će da odnese platformu na kojoj je trebalo da stoji dizalica koja podiže nosače. Neko iz ‘Puteva’ bi trebalo da se oglasi i kaže zašto su obustavili radove. Možda to zna i predsjednik Skupštine grada, koji se petlja u sve samo ne u normalan rad Skupštine”, zaključio je Radonjić.

Prema riječima Ljube Ninkovića, predsjednika Skupštine grada, on nije upoznat sa tim da li su radovi obustavljeni.

“Nemam informaciju da su radovi obustavljeni. Ono što znam jeste da su radovi na samom mostu u nadležnosti JP ‘Putevi RS’, dok su pristupni putevi obaveza grada”, objasnio je on.

Kako kažu iz JP “Putevi Republike Srpske”, izgradnja mosta u Česmi realizuje se na osnovu Sporazuma o zajedničkoj realizaciji projekta sa gradom Banjaluka, a vrijednost ugovora za izvođenje radova je 6.616.557,09 KM sa PDV-om, te su izvođači radova “Mrkonjićputevi” i “Struktura”, dok nadzor radi firma “Radis”.

“Dužina mosta je 171,70 m, dok je širina mosta 15,20 m. Radovi na mostu su započeli krajem januara 2023. godine, kada su vremenski uslovi postali povoljniji. Prema usvojenoj tehnologiji i organizaciji izvođenja radova, prvo su se izvodili radovi na desnoj obali rijeke Vrbas, a u drugoj polovini 2023. godine realizacija radova je prebačena na lijevu obalu”, objasnili su oni za “Nezavisne”.

Kako su dodali, izvedeni su sljedeći radovi: bušenje i izrada šipova na svim stubnim mjestima 50 bušenih šipova, temeljne ploče na svim stubovima osam temeljnih ploča, upornjaci U1 i U2, krilni zidovi i konzole pješačkih staza, tijela srednjih stubova svi stubovi S1 – S6, ležišne grede na srednjim stubovima, sve ležišne grede S1 – S6, rasponska konstrukcija armirano-betonska monolitna ploča između stubova S6 i U2. Ugrađena su sva pokretna ležišta na mostu, izrada i montaža montažnih prednapregnutih armirano-betonskih nosača, te je montirano ukupno 28 nosača od ukupno 42 nosača, četiri polja od ukupno šest.

“Trenutno se izvode sljedeći radovi: izrada preostalih 14 nosača za dva posljednja polja. Ova pozicija radova je na kritičnom putu dinamike izvođenja radova, od nje zavisi krajnji rok realizacije ugovora. Montaža sedam nosača je planirana za 6. septembar ove godine, a posljednjih sedam za 15. septembar ove godine, izrada poprečnih nosača i kolovozne ploče na rasponima gdje su montirani nosači, izvođenje radova na izdizanju odbrambenog vodoprivrednog nasipa, na desnoj obali rijeke, pripremni radovi na izgradnji obaloutvrde na lijevoj obali rijeke”, istakli su iz ovog preduzeća.

Prema trenutnim procjenama, kako kažu, izgradnja osnovne konstrukcije mosta bi trebalo da bude završena do kraja septembra ove godine, nakon čega slijedi izrada hidroizolacije, pješačkih staza, rubnih vijenaca, ograde, rasvjetnih tijela, postavljanje instalacija na mostu i asfaltiranje mosta.

“Rok realizacije je 36 mjeseci, tačnije novembar 2025. godine, ali ‘Putevi Republike Srpske’ ulažu napore, kako finansijske, tako i tehničke, da radovi budu završeni u što kraćem roku”, istakli su oni.

Kako kažu, važno je napomenuti da su ovim ugovorom obuhvaćeni radovi prve faze predmetnog projekta, koja obuhvata izgradnju samo mosta, bez pristupnih saobraćajnica.

“Druga faza nije obuhvaćena ovim ugovorom, ona obuhvata izgradnju pristupnih saobraćajnica i pratećih objekata potporni zidovi i ona je potpunosti u nadležnosti grada Banjaluka”, zaključili su oni.

Spektakularnim koncertom na vodi koji su za sugrađane priredili Andrej Pucarević i gosti, zvanično je završena manifestacija „Banjalučko ljeto“, koja je i ove godine privukla veliki broj naših sugrađana ali i turista.

Uz sve to, okončanana je i izgradnja još jedne dionice šetališta, ovaj put uz tvrđavu Kastel, ali prvi put je zasijao i Gradski most.

Kako je naglasio gradonačelnik, Draško Stanivuković, Banjaluka sada ima ukupno šest kilometara uređenog šetališta uz rijeku Vrbas.

-Uz osvijetljenje Gradskog mosta završili smo još jedan kilometar šetališta od mosta duž zidina Kastela i obale Vrbasa. U narednim mjesecima krećemo obnovu još dvije kule na tvrđavi, a pripremamo se i za obnovu stare puškarnice čime ćemo završiti potpunu obnovu simbola našeg grada – kazao je gradonačelnik.

Poručio je i to kako je plan da se već naredne godine krene u proces izgradnje kolektora otpadnih voda na Vrbasu.

-Dodatno, gradićemo i novih sedam kilometra šetališta uz rijeku – od Gradskog mosta do novog gradskog parka koji gradimo kod tržnog centra “Delta” čime će Banjaluka definitivno pripasti Vrbasu, a Vrbas Banjauci – istakao je on.

 

Podsjećamo, „Banjalučko ljeto“ i ove godine započelo je tradicionalnom manifestacijom „Ljeto na Vrbasu“, tačnije popularnim skokovima sa Gradskog mosta, nakon čega je upriličeno i „Kino na otvorenom“, Ples pod zvijezdama“, te trke dajak čamaca, kao i besplatni treninzi na otvorenom, u Parku „Mladen Stojanović“.

Našim sugrađanima ali i turistima bilo je ponuđeno mnoštvo kulturnih, sportskih i turističkih manifestacija, kako za naše najmlađe, tako i za sugrađane treće životne dobi.

Brojne aktivnosti bile su organizovane i u Domu omladine, te na uređenim plažama i štelištima uz rijeku Vrbas, kao i sada već tradicionalna manifestacija „Veliki početak“, kada su učenicima od petog do deveto razreda podijeljeni udžbenici, nakon čega su urpiličeni koncerti – prvo Ane Lazarević, a nakon toga i Indire i Kaliopi.

Svi događaji u rezultirali su time da je naš grad ponovo oborio turistički rekord, odnosno da je u šest mjeseci Banjauku posjetilo skoro 56 hiljada turista.

Nosilac odborničke liste DEMOS-a za Skupštinu grada Banjaluka, Boran Bosančić, pozvao je građane da na predstojećim izborima podrže ovu političku partiju, ističući da je Banjaluci potrebna umjerena, realna i racionalna politička opcija.

Na konferenciji za novinare u Banjaluci, Bosančić je naglasio da je u prethodnom periodu u gradskoj skupštini bilo mnogo sukoba, ali premalo konkretnih rješenja. Prema njegovim riječima, DEMOS je sposoban da donese konstruktivan doprinos i pomogne u rješavanju ključnih problema.

Bosančić je naveo da se DEMOS, između ostalog, zalaže za izgradnju četiri nove javne garaže kako bi se riješio problem parkiranja, poboljšanje kvaliteta saobraćaja u gradu, kao i izgradnju treće fabrike vode.

Kandidatkinja DEMOS-a za odbornika u Skupštini grada, Radmila Kocić Ćućić, izjavila je da grad može učiniti mnogo na polju sistemskih rješenja kako bi se unaprijedila pismenost.

Kandidat za odbornika, Željko Savić, istakao je da će se DEMOS zalagati za premještanje deponije sa lokaliteta Ramića, dok je kandidat Saša Borić kritikovao aktuelnu gradsku vlast zbog zapostavljanja seoskih i prigradskih naselja.

Nosilac liste DEMOS-a za Skupštinu grada Banjaluka Boran Bosančić rekao je večeras da je cilj ove stranke osvajanje tri odbornička mandata u gradskoj skupštini.

Bosančić je na Trgu Krajine, gdje je DEMOS zvanično započeo predizbornu kampanju, poručio da bez DEMOS-a nema formiranja skupštinske većine.

“Naši osnovni ciljevi su putna infrastruktura u seoskom području, završetak izgradnje vododne mreže, obnova fasada i krovova na starim zgradama, izgradnja kolektora na rijeci Vrbas i treće fabrike vode u Novoseliji”, rekao je Bosančić novinarima.

On je pozvao građane da na izborima podrže DEMOS, koji je ozbiljna narodnjačka politička organizacija.

Otvaranju kampanje u Banjaluci prisustvovao je i predsjednik DEMOS-a Nedeljko Čubrilović, koji je rekao novinarima da ova stranka “ima ozbiljne liste u svim sredinama”.

“Očekujemo da ćemo imati značajniji uticaj u Skupštini grada Banjaluka, da prestane rijaliti politika i da se konkretizuju mnogi prijedlozi koji dolaze od ljudi koji su ostvareni i kroz svoju političku karijeru i profesionalni rad i koji znaju šta hoće”, rekao je Čubrilović.

On je dodao da DEMOS očekuje podršku građana, ističući da su ljudi sa liste ove stranke to i zaslužili.

Kandidat DEMOS-a za odbornika u Skupštini grada Banjaluka Radmila Kocić Ćućić rekla je da ova stranka ima ljude koji znaju, mogu i hoće nešto novo u gradu.

Drago mi je da mogu sa zadovoljstvom obavijestiti javnost o nedavnom uspjehu Gradske razvojne agencije Banja Luka (CIDEA) u pribavljanju značajnih sredstava iz međunarodnih fondova za našu razvojnu agendu.

Istakao je ovo Neven Stanić, direktor Gradske razvojne agencije Banjaluka (CIDEA), i dodao da ovi projekti predstavljaju ključne inicijative za unapređenje različitih sektora našeg društva i pružaju nam priliku da ostvarimo konkretne rezultate u oblastima koje su od vitalnog značaja za naš grad i regiju.

-U oblasti unaprjeđenja tržišta rada, završili smo projekat „Integracija nezaposlenih osoba na tržište rada uz pomoć LPZ Banja Luka“, koji je finansiran iz Programa „EU za oporavak“. Sa budžetom od 337.464,06 KM, ovaj projekat nam je omogućio da pružimo podršku nezaposlenim osobama i olakšamo njihovu integraciju na tržište rada – rekao je Stanić.

U sektoru obrazovanja, projekat „Jačanje kapaciteta za praktičnu nastavu u Javnoj ustanovi Tehnička škola Banja Luka“ je odobren za finansiranje iz Regionalnog fonda za izazove-RCF-KFW u iznosu od 560.000 evra. Ova inicijativa će trajati tri godine i ima za cilj unapređenje obrazovnih kapaciteta i praktične nastave, što će značajno doprineti kvalitetu obrazovanja u našoj zajednici.

U oblasti turizma, ponosni smo na projekat „Zelena i mistična dunavska pripovjedačka ruta –
MISTIČNI DUNAV“, koji uključuje 10 partnera iz 9 zemalja i 11 pridruženih partnera. Ukupna
vrijednost projekta je 1.979.634,48 €, a CIDEA će upravljati aktivnostima u vrijednosti od 150.615,00€. Ovaj projekat, finansiran iz Interreg regionalnog programa za Dunavsku regiju, usmjeren je na razvoj inovativnih i održivih turističkih ruta duž Dunava.

Konačno, u oblasti zelene ekonomije, projekat „Unaprjeđenje modernizacije, zelenih inovacija i tranzicije malih i srednjih preduzeća ka uspješnoj održivosti kroz transnacionalne prakse i alate“ (GREENSMES) ima ukupnu vrijednost od 1.570.283,00 €, dok će CIDEA realizovati aktivnosti u iznosu od 175.540,00 €. Ovaj projekat, koji će biti finansiran iz EU programa Interreg IPA ADRION, trenutno je u fazi potpisivanja Grant ugovora i očekujemo njegovu aktivaciju u skoroj budućnosti.

Ovi projekti su dokaz našeg kontinuiranog truda i posvećenosti u unapređenju naših lokalnih
kapaciteta i ekonomskih sektora. Zahvaljujem se svim partnerima i finansijerima na povjerenju i podršci, i radujemo se nastavku uspješne implementacije ovih važnih inicijativa.“

Gradonačelnik Draško Stanivuković ne može besplatno dijeliti placeve u Banjaluci. Imovina grada se ne može otuđiti, odnosno prenositi bez odluke Skupštine i bez naknade, tvrde u Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove.

“Nakon donošenja Odluke članom 348. Zakona o stvarnim pravima propisano je da se nepokretnostima u svojini Republike Srpske i lokalne samouprave kao i sa pravom građenja može raspolagati samo na osnovu konkursa uz naknadu po tržišnoj vrijednosti. Istim članom je propisano da se navedene nepokretnosti ne mogu prodati ispod tržišne cijene”, kaže Dejan Đukanović, pomoćnik direktora za poslove nadzora u RUGIPP-u.

Članom 348a. istog Zakona propisano je da radi otklanjanja posljedica elementarnih nepogoda i stambenog zbrinjavanja ugroženog stanovništva, na nepokretnostima u svojini Republike Srpske ili lokalne samouprave može se osnovati pravo građenja bez naknade, a stavom 2 istog člana ovog Zakona može osnovati pravo građenja u cilju rješavanja stambenog pitanja porodica poginulih boraca i ratnih vojnih invalida.

“Što znači da nijednim zakonom nije propisano da se nepokretnosti u svojini jedinice lokalne samouprave mogu otuđiti, odnosno prenositi bez Odluke Skupštine jedinice lokalne samouprave u svojinu na druga lica i bez naknade”, istakaoje Đukanović za ATV.

 

Piše: Sanja Đumić dipl. inž. mašinstva

Prema članu 28. Zakona o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 40/13, 106/15, 3/16 i 84/19), dokument prostornog uređenja nižeg reda, odnosno užeg urbanog područja, mora biti usklađen sa dokumentom prostornog uređenja višeg reda, odnosno šireg urbanog područja. Urbanistički plan grada Banja Luke, prema hijerarhiji, predstavlja dokument višeg reda u odnosu na Regulacioni plan. Naš interes je da se ovaj dokument što prije usvoji kako bi se spriječile česte izmjene regulacionih planova na nivou jedne parcele, te spriječila degradacija već postojećih prostora.

Urbanistički plan Grada Banja Luke omogućio bi racionalnu i smislenu gradnju na nivou bloka, odnosno šireg urbanog područja, što podrazumijeva izgradnju zelenih površina (parkova), obrazovnih ustanova (škola i vrtića), kao i stambenih objekata sa predviđenim maksimalnim koeficijentima propisanim ovim planom, a sve u okviru definisanih naselja. Prekomjernom izgradnjom centralnog dijela, Banja Luka gubi svoj identitet grada, te je neophodno usmjeriti širenje grada ka perifernim dijelovima.

S aspekta ekonomskog razvoja, predlažemo da se postojeće poslovne zone, poput zone Ramići, transformišu u poslovne inkubatore za podršku startapima i malim preduzetnicima u početnoj fazi njihovog poslovanja. Prizemlja objekata bi bila prilagođena kao radionice sa obezbijeđenom infrastrukturom (strujom i vodom), dok bi spratovi služili kao kancelarije i zajednički prostori za sastanke i umrežavanje. Ovakav koncept bi omogućio intenzivnu saradnju i interakciju među različitim profesijama, promovisao osjećaj zajedništva i podrške, i stvorio povoljno okruženje za razvoj inovativnih biznisa, posebno među mlađom populacijom. Istovremeno, ovakva inicijativa bi oživjela zapuštene prostore i doprinijela privrednom rastu grada.

Kao inženjer sa više od trideset godina rada na terenu i iskustvom koje me je naučilo da grad u velikoj mjeri funkcioniše ispod površine, neophodno je osvrnuti se na infrastrukturu grada, te činjenicu da mnoga naselja nemaju razvijenu fekalnu i oborinsku kanalizaciju, kao i da postoje značajni problemi sa vodosnabdijevanjem.

S aspekta mašinske struke, grad Banja Luka se grije na drvnu sječku, a u gradu postoji jedna toplana sa deset kotlova snage 50 MW i dvije manje toplane (Kosmos i Starčevica). Distributivna mreža je u veoma lošem stanju, budući da je većina izgrađena sedamdesetih godina prošlog vijeka, i neophodna je njena sanacija. Potrebno je više ulagati u obnovu fasada starijih objekata, što bi značajno poboljšalo kvalitet grijanja za sve građane koji se oslanjaju na daljinski sistem grijanja. Paralelno sa sanacijom distributivnog sistema, obnova i izolacija fasada znatno bi smanjila troškove grijanja i omogućila energetski efikasnije i komfornije stanovanje.

Cijeneći sve navedeno, okružena timom stručnjaka s višegodišnjim iskustvom, spremni smo da Banja Luku oblikujemo u moderan i prosperitetan grad u kome će svaki građanin osjetiti poboljšanje kvaliteta života.

Piše: Predrag Lukač, diplomirani inženjer elektrotehnike

Urbanizam, građevinstvo i saobraćaj
Gorući problem su neplanski razvoj grada i propusti koji su prouzrokovani neadekvatnim
razvojem prateće infrastrukture. Svjedoci smo da se u gradu rade betonske zgrade na svakom
ćošku, a pri tome se zanemaruje činjenica da se tim povećava gustoća naseljenosti u pojedinim
tačkama grada, a da pri tome bliža okolina grada ostaje pusta. Zbog ove nesrazmjerne gustoće u
centru i “pustoće” u okolini, dolazimo u situaciju da u centralnim dijelovima grada imamo
saobraćajne kolapse, a izvan centra pusta naselja sa lošim putevima. Današnja situacija je da
imamo mnogo veći broj automobila nego što postojeće saobraćajnice mogu prihvatiti, a takođe
se to odnosi na parking mjesta. Ovo sve je posljedica nepostojanja urbanističkog plana; već se
stihijski i interesno donose regulacioni planovi, koji odgovaraju investitorima i onima koji o
tome odlučuju i to odobravaju. Niko ne razmišlja o možda najbitnijim pratećim infrastrukturama,
kao što su škole, saobraćajnice, mostovi, vodovodna, kanalizaciona i elektrodistibutivna mreža,
vrtići, parkinzi i dr. Kada problem nastane, onda se nekim parcijalnim rješenjima problem
pomjera sa tog mjesta na drugo mjesto, gdje se na drugom mjestu obično stvori još veći problem.
Jasno definisanim urbanističkim planom bi se infrastrukturni problemi rješavali u cjelini i ciljano
te bi imali optimalne efekte. Ovako je, narodski rečeno, samo prelijevanje iz šupljeg u prazno, a
od toga imaju koristi samo mali broj pojedinaca, a građani dobijaju samo dodatne nevolje.
Saobraćaj je najočigledniji primjer neplanske gradnje, ali se to odražava i na škole. Dobar
primjer je u proteklom periodu bujanje gradnje stambenih objekata u najmnogoljudnijem naselju
Starčevica, gdje je posljedica da je Osnovna škola Branko Radičević prebukirana, a Osnovna
škola Vuk Stefanović Karadžić u naselju Borik, koje se nalazi preko puta sa druge strane Vrbasa,
ima optimalan broj đaka. Takođe, i mostovi koji povezuju Starčevicu i ostale dijelove grada na
desnoj obali Vrbasa sa lijevom obalom ne mogu da prime toliku količinu vozila u istom trenutku,
te nastaju gužve i saobraćajni kolapsi. S obzirom na geografski položaj i tok tranzitnog
saobraćaja kroz Banjaluku, obilaznica oko Banjaluke sa zapadne strane i izgradnja
istočnog tranzita bili bi korisni za smanjenje opterećenosti saobraćajnica kroz sam grad. Iz
svih ovih razloga plansko širenje grada u skladu sa Urbanističkim projektom i izgradnja
nedostajuće ili neodgovarajuće infrastrukture u postojećim dijelovima gdje su ovi problemi
izraženi, moglo bi pomoći u rješavanju ovih problema. Ovakvim rješenjem građani bi
mogli smanjiti korištenje automobila za kretanje kroz grad, jer bi brže i tačnije stizali na
svoje odredište, izbjegavajući dugo i neplanirano voženje kroz gužvu. Ovakva rješenja se
mogu činiti skupim i nerealnim, ali uzimajući u obzir ulaganja u određene objekte, ovakvi
projekti bi mogli doprinijeti urbanističkom razvoju grada u narednih 100 godina i
poboljšati život kako sadašnjih građana tako i budućih generacija. Svjetske metropole su
ovakva rješenja radile kada su imale broj stanovnika kao Banjaluka danas, i zato su se brže
razvijale i postajale to što su danas.

 

Snabdijevanje električnom energijom
Snabdijevanje električnom energijom u gradskom području trenutno je na zadovoljavajućem
nivou, ali situacija u prigradskim naseljima zahtijeva značajna unapređenja. Da bi se povećala
pouzdanost i kapacitet elektrodistributivne mreže, neophodna je bliska saradnja s distributivnim
preduzećem ODS Elektrokrajina i kompanijom Elektroprenos BiH. Prelazak sa 10 kV na 20 kV
napon u srednjenaponskoj mreži, kojom upravlja ODS Elektrokrajina, predstavlja važan
korak, uz prioritetnu rekonstrukciju mreže u prigradskim naseljima, gdje je trenutno u
lošem stanju.
Tempo izgradnje novih objekata u Banjaluci povećava potražnju za električnom energijom, što
zahtijeva paralelan razvoj i povećanje kapaciteta distributivne mreže. Grad bi trebao raditi na
izgradnji dodatnih trafostanica na visokom naponu (110 kV), kako bi se izvori napajanja
električnom energijom približili potrošačima i povećali kapaciteti dostupne električne
snage.

Vodosnabdijevanje
Banjaluka ima dovoljne zalihe vode, ali neadekvatan razvoj vodovodno-kanalizacione
infrastrukture postao je evidentan u ljetnim mjesecima, kada su visoke temperature povećale
potrošnju vode. Umjesto političkih prepucavanja o uzrocima trenutne situacije, potrebno je
intenzivno raditi na unapređenju vodovodne infrastrukture kako bi se osiguralo adekvatno
vodosnabdijevanje u budućnosti. Prioritet treba biti izgradnja vodovodne mreže sa cijevima
većeg presjeka, kao i modernizacija i povećanje kapaciteta fabrike vode u Novoseliji. Pravilnim
planiranjem i implementacijom, grad bi mogao značajno unaprijediti svoje
vodosnabdijevanje.

Turističko-rekreativni sadržaj
Banjaluka, sa svojim povoljnim geografskim položajem na tranzitno-turističkim putevima, ima
veliki potencijal za razvoj turističko-rekreativnih sadržaja. Ovi sadržaji mogu privući veći broj
turista, što bi doprinijelo razvoju turističke djelatnosti i ekonomiji grada. Grad je već učinio
značajne korake u tom pravcu, kao što su razvoj rafting aktivnosti, okretanje prema rijeci Vrbas,
izgradnja pješačkih staza, plaža, banje u Srpskim Toplicama, te izgradnja Vidikovca.
Međutim, dodatni koraci mogli bi povećati atraktivnost grada. Na primjer, izgradnja
žičare od Banj Brda prema Zmajevcu preko Trešnjika, uz dodatne propratne objekte, bob
stazu za spuštanje, poput onih na Jahorini i Lovćenu, te eventualno adrenalinski park,
mogla bi dodatno poboljšati turističku ponudu grada. Takve investicije bi mogle biti
održive i isplative, za razliku od nekih objekata koji su izgrađeni za jednokratne prilike,
kao što je Teniski centar, koji sada zahtijeva dodatne troškove za održavanje. Ovi
turističko-rekreativni sadržaji mogli bi povećati zainteresovanost turista za posjetu gradu, te
dodatno potaknuti ekonomski razvoj.

 

Kulturne prilike
Održavanje objekata od kulturnog značaja, poput muzeja, galerija, tvrđava, pozorišta i biblioteka,
zaslužuje posebnu pažnju. Na primjer, Gradska biblioteka i Muzej Republike Srpske,
smješteni u Domu solidarnosti, suočavaju se s ozbiljnim problemima prokišnjavanja tokom
jačih padavina, što ugrožava knjige i eksponate od velikog istorijskog značaja. Međutim,
potrebno je usmjeriti više sredstava na očuvanje kulturnih objekata kroz planirane
projekte i strategije, nego na organizaciju kulturnih događaja u cilju sticanja političkih
poena.

Sport
Sportske prilike u Banjaluci pokazuju različite trendove. Dok je napredak vidljiv u fudbalu,
primjerom FK Borac, stanje u košarci, a posebno u rukometu, daleko je od zadovoljavajućeg.
Rukomet, nekada najuspješniji sport u regionu, sada je u ozbiljnoj krizi. Situacija u sportu
najbolje se ogleda kada uporedimo prošla vremena, kada su se u Banjaluci slavile olimpijske
medalje nakon svake Olimpijade, dok danas jedva dočekamo vijest da je neko uspio ispuniti
olimpijsku normu i otići na takmičenje.
Zašto je to tako? Kao rođeni Banjalučanin, koji se aktivno bavio fudbalom i šahom, a
rekreativno i drugim sportovima, sjećam se vremena kada je fizičko vaspitanje bilo važan
predmet u školama. Tadašnji nastavnici su radili s djecom od malih nogu, bez potrebe za
specijalnom opremom, uz fokus na rad i posvećenost. Oni su selektovali i usmjeravali učenike
prema njihovim talentima i afinitetima u sportske klubove, gdje je sve bilo besplatno. Ti
talenti su kasnije postajali vrhunski sportisti na evropskom i svjetskom nivou, donoseći
medalje sa svih takmičenja.

Najbolji primjer je saradnja nastavnika fizičkog vaspitanja (Pavlišin) iz tadašnje škole Braća
Pavlić, a današnje OŠ Ivo Andrić, i rukometnog kluba Borac, koja je iznjedrila evropske
šampione i nosioce zlatnih medalja sa Olimpijskih igara i svjetskih prvenstava. Tada su djeca
postizala uspjehe zahvaljujući dobroj organizaciji i radu, a ne velikim sredstvima. S obzirom na
broj stanovnika koji gravitira prema Banjaluci, grad bi trebao imati najmanje jednog ili
dva reprezentativca u selekcijama Srbije i BiH u svim sportovima. Nažalost, sada se
oslanjamo na dovođenje igrača iz drugih sredina i nemamo svoje predstavnike u
reprezentacijama, što je daleko od željenog stanja.

Ministar za naučnotehnološki razvoj i visoko obrazovanje Republike Srpske Željko Budimir rekao je da će nova saobraćajnica i sistem za naplatu ulaska motornih vozila u zaštićeno područje Univerzitetskog grada u Banjaluci značajno doprinijeti povećanju bezbjednosti unutar Kampusa.

“Tragičan događaj u beogradskoj Osnovnoj školi `Vladislav Ribnikar` bio nam je opomena da moramo povećati bezbjednost i kontrolu onih koji ulaze i izlaze u zaštićeno područje Univerziteta, a prvi korak je ova nova saobraćajnica i postavljanje naplatnih rampi na ulaz”, rekao je Budimir novinarima.

On je sa rektorom Univerziteta u Banjaluci Radoslavom Gajaninom prisustvovao zvaničnom otvaranju rekonstruisane saobraćajnice i puštanju u rad naplatne rampe, za šta je Vlada izdvojila 198.000 KM.

Budimir je naveo da je dnevna karta za ulazak u zaštićeno područje pet KM, mjesečna 40 KM, a plaćanja su oslobođeni studenti i radnici Univerziteta.

“Univerzitetski grad nastavlja da se razvija, te planiramo da ovo zaštićeno područje uredimo kako bi bilo reprezentativno i prihvatljivo za organizovanje različitih događaja”, rekao je Budimir.Kada je riječ o inicijativi da se djeca iz višečlanih porodica iz Banjaluke oslobode plaćanja školarina na fakultetima, Budimir je rekao da će podržati tu inicijativu.

“Još nisam zvanično dobio inicijativu, ali preliminarno mogu reći da će dobiti pozitivan odgovor jer sam zastupnik demografskog rasta u Republici Srpskoj i podržavam sve mjere koje će tome doprinijeti”, rekao je Budimir.

Gajanin je izrazio zadovoljstvo što je puštanjem u rad rampe za naplatu ulaska u zaštićeno područje Univerziteta u Banjaluci značajno povećana bezbjednost svih koji borave u ovom području.

“Uz to smo u zaštićenom području omogućili bezbjedno kretanje motornih vozila i pješaka”, rekao je Gajanin.

On je naveo da će ulaz u zaštićeno područje plaćati svi, osim studenata i radnika Univerziteta, te da odluku o oslobađanju plaćanja određenih kategorija može donijeti Upravni odbor Univerziteta.

Miladin Tanasić, savjetnik ministra u Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju u Vladi Republike Srpske, u razgovoru za Vrbas Media ističe ključne izazove vezane za zagađenje vazduha u Banjaluci. Tanasić posebno naglašava važnost smanjenja emisije štetnih čestica iz individualnih kotlovnica, problem lošeg sagorijevanja čvrstog goriva te značaj izgradnje adekvatne kanalizacione mreže kako bi se poboljšao kvalitet vazduha u gradu. Takođe upozorava na ozbiljne zdravstvene posljedice koje mogu nastati uslijed zagađenja te predlaže konkretna rješenja za smanjenje zagađenja i unapređenje energetske efikasnosti.

VM: Šta najviše  zagađuje vazduh u Banjaluci i kad kažemo da je vazduh zagađen?

Tanasić: Vazduh je najznačajniji faktor životne sredine i kvalitet vazduha je veoma bitan za zdravlje ljudi i ostalih živih bića. Za vazduh kažemo da je zagađen  ako su u njemu prisutne hemikalije, čestice i biološke materije koje nanose štetu zdravlju čovjeka i drugih živih bića, odnosno ugrožavaju životnu sredinu. Stanje vazduha u svim sredinama pa i Banjaluci zavisi od prirodnih pojava i od čovjekovih aktivnosti. Prirodni fenomeni koji utiču na kvalitet  vazduha u  našem gradu  su:  jaki vjetrovi, prljave kiše i alergene biljke. Zagađivači za koja je odgovoran čovjek su stacionarni zagađivači vazduha (toplane, energane,  industrijski objekti, individualne kotlovnice, razni otpadni materijali, slabo riješena fekalna i oborinska kanalizacija) i pokretni zagađivači vazduha ( transportna sredstva, automobili i razne vrste freona koji se koriste u rashladnim uređajima a nekontrolisano se ispuštaju u okolni vazduh).

 

VM: Možete li navesti neke  zagađujuće elemente i kako oni nastaju? 

Tanasić: U zavisnosti od perioda godine, odnosno od godišnjeg doba u kome se vrši mjerenje kvaliteta vazduha, zavisi koji organski i neorganski zagađujući elementi su najviše zastupljeni u vazduhu. Najzastupljeniji zagađujući elementi su prizemni ozon, ugljen monoksid, sumporni oksidi,  azotni oksidi, veoma zastupljene lebdeće čestice koje označavamo se PM2,5 i PM10 . Ove oznake znače njihovu veličinu u mikrometrima i uglavnom su nevidljive za ljudsko oko. Sastav ovih čestica zavisi od godišnjeg doba i od čovjekove aktivnosti koja se odvija u to vrijeme. U ljetnim mjesecima su zastupljene čestice nastale od radova na putevima, od drugih građevinskih radova i izduvnih gasova dizel motora a u zimskim uslovima su zastupljene još i čestice koje su rezultat nepotpunog sagorijevanja čvrstog goriva i one su veoma štetne po ljudsko zdravlje. Među njima je najpoznatiji crni ugljenik ili u narodu rasprostranjeni naziv „čađ“.

Iz toga razloga je u zimskom periodu vazduh dosta zagađeniji a odgovornost za to snose pored automobila i postrojenja u kojima se uglavnom loše sagorijeva čvrsto gorivo (pelet, drvo, i ugalj) za zadovoljavanje potreba stanovništva za grijanja objekata.

 

VM: Ko vrši mjerenje kvaliteta vazduha i ko je odgovoran za stanje vazduha?

Tanasić: U većini gradova i opština u Republici Srpskoj na više lokacija su postavljene mjerne stanice koje mjere i u određenim vremenskim terminima šalju informacije o kvalitetu vazduha. Postavljanje mjernih stanica  i monitoring podataka vrše lokalne i republičke institucije zadužene za ovu oblast. Takođe kod nas i svjetska zdravstvena organizacija ima mrežu svojih mjernih stanica  i svakih 5 minuta automatski šalju vrijednosti indeksa kvaliteta vazduha a indeks kvaliteta vazduha obuhvata prethodno navedene zagađujuće elemente.

Kreće se od 0 do 500 i što je veći indeks veća je i zagađenost a tim je veća i zabrinutost za zdravlje ljudi i ostalih živih bića. Na osnovu tih mjerenja se vidi da su indeksi veći u periodu godine kada postoji potreba za grijanjem objekata i kada se najviše povećavaju vrijednosti lebdećih čestica PM2,5 i PM10. To se manifestuje kada se događaju toplotne inverzije, tj. kada je vazduh topliji na većim visinama a veći gradovi su uglavnom smješteni u kotlinama pored rijeka. Tada izduvni gasovi iz automobila i dimnjaka objekata i svi ostali zagađujući elementi ostaju u prizemnom vazduhu i tada su indeksi kvaliteta vazduha 200, 300  i više. Vazduh je vrlo nezdrav ili  opasan po ljudsko zdravlje i tada je za ljude najbolje da što manje borave na otvorenom i da na otvorenom prostoru izbjegnu bilo kakve fizičke aktivnosti. Pogotovo to važi za djecu, trudnice i osjetljive grupe građana ( starije osobe i osobe koje boluju od kardiovaskularnih i  plućnih bolesti).

Kad govorimo o odgovornosti za stanje vazduha, bitno je navesti da je odgovornost podijeljena. Zagađivanje vazduha je radnja i za nju su odgovorani  zagađivači koji tu radnju vrše a zagađenost vazduha je stanje vazduha i za to je odgovoran organ koji upravlja tim prostorom.

 

VM: Kako pojedini zagađujući elementi utiču na zdravlje čovjeka?

Tanasić: Ugljen monoksid je bez mirisa i uglavnom je prisutan u prostoru gdje se vrši sagorijevanje čvrstog goriva bez prisustva dovoljne količine kiseonika. Zovu ga i tihi ubica. Prilikom udisanja on se brže veže od kiseonika u krvi, čovjek postaje pospan i dužim zadržavanjem u takvim uslovima dolazi do težih posljedica pa i do smrtnih slučajeva. U našem okruženju bilo je nekoliko smrtnih slučajeva uzrokovanih trovanjem ugljen monoksidom.

Prizemni ozon je uglavnom prisutan u većim gradovima i uzrokovan je velikim brojem automobila. Razni oksidi su isto uzrokovani sagorijevanjem raznih goriva a nekontrolisano sagorijevanje uglja uzrokuje supstance u izduvnim gasovima koje su opasne po zdravlje čovjeka.

Lebdeće čestice, udišemo i one dolaze do alveola i dalje kroz krvotok se prenose i uzrokuju kardiovaskularne i plućne bolesti. Ispitivanja vršena u svijetu su dokazala da su  mnogi srčani i moždani udari uzrokovani  zagađenim  vazduhom i uglavnom se događaju u periodima velikog zagađenja vazduha.

VM: Može li se nešto uraditi da se smanji emisija ovih zagađujućih elemenata i da li ima nekih aktivnosti da se zagađenje smanji?

Tanasić: Rekli smo da postoji više različitih zagađivača i više faktora koji utiču na kvalitet vazduha. Čovjek je odgovoran za većinu zagađenja a to znači da čovjek može i popraviti stanje vazduha u našem gradu.

Navešću  primjer gdje sam pored ovog posala kojeg trenutno radim, lično radio na traženju rješenja da se smanji izbacivanje velike količine čađi iz dimnjaka individualnih kotlovnica. Dvadeset i više godina sam poslovno vezan za oblast termo-energetike i zadovoljavanje potreba naših građana za toplotnom energijom. Imao sam zahtjeve građana da im se riješe problemi lošeg sagorijevanja  goriva u njihovim individualnim kotlovnicama, zadimljenih kotlovnica, zagušenih dimnjaka, kondenzacije kotlova, velike potrošnje energenta, neugodnog mirisa koji se širi od kotlovnica u kojima se koristi ugalj kao energent,  i još mnogo problema koji im se javljaju a koji uzrokuju veliko zagađenje okolnog vazduha. Došao sam do zaključka da nepotpuno sagorijevanje  uzrokuje većinu tih problema. Zajedno sa sinom, koji je kao i  ja mašinac termo-energetičar, i ljudima  koji su vjerovali u ovu priču i uložili vlastita sredstva smo krenuli u projekat dokazivanja toga. Projekat smo nazvali „ Kako smanjiti zagađivanje vazduha iz individualnih kotlovnica i kako povećati energetsku efikasnost kotlova na čvrsto gorivo“. Projekat smo i prezentovali na sajmu inovacija u Banjaluci.

Kod nas 60%-70% stanovnika svoje potrebe za toplotnom energijom ostvaruje sagorijevanjem čvrstog goriva (pelet, drvo i ugalj uglavnom lošijeg kvaliteta) i taj trend će se zadržati još sigurno dugo godina s obzirom da u svijetu vlada kriza energenata. Zbog velikog procenta korištenja čvrstog goriva, veća je i potreba da se nešto pokuša popraviti u ovoj oblasti. Tako smo u okolini Banjaluke na nekoliko starih instalisanih kotlova na čvrsto gorivo u protekle dvije godine projektovali i dogradili opremu sa željom da pokušamo popraviti sagorijevanje i smanjiti zagađivanje vazduha lebdećim česticama. Vršili smo ispitivanja, neću pričati o tehničkom rješenju i kako smo došli do rezultata, ali ću napomenuti da su rezultati puno bolji od očekivanih.

Dobili smo smanjenje potrošnje energenta, u našem slučaju ogrevnog drveta i do 50 %, samim tim za toliko smo smanjili izbacivanje štetnih čestica a dio energenta koji je potrošen smo potpuno sagorijeli uz prisustvo veće količine vazduha i čestice u izduvnim gasovima sveli na minimum. Uz sve ovo smo riješili pojavljivanje navedenih problema koje sam ranije naveo, a  povećali smo toplotni i opšti komfor korisnika. Došli smo do toga da možemo izbaciti ugalj kao energent u individualnim kotlovnicama iz razloga što korisnici kao opravdanje korištenja uglja navode manji broj loženja u toku dana, a već smo rekli koliko je ugalj štetan kao energent.

Na kvalitet vazduha može se uticati izgradnjom fekalne i oborinske kanalizacije u dijelovima grada gdje nije urađena i rješavanje slučajeva gdje se fekalna i oborinska kanalizacija nekontrolisano ispuštaja u obližnje kanale, kao što imamo slučajeve u okolini grada.

Zagađivači su i „divlje“deponije otpada, požari i nekontrolisano spaljivanje raznih materija koje naši građani rade a da nisu svjesni koliku štetu čine našem zdravlju. Rješavanjem ovih problema pozitivno bi uticali na kvalitet vazduha. Takođe izgradnjom zaobilaznica oko Banjaluke smanjio bi se broj automobila u gradu a svi znamo za ogromne gužve na zapadnom i istočnom tranzitu u jutarnjim i popodnevnim satima.

 

VM: Mnogo se govori o energetskoj efikasnosti i u poslednje vrijeme se spominje energetsko siromaštvo, možete li nešto reći o tome?

Tanasić: Za svaku državu je veoma bitno ako ima vlastite energente i da je energetski manje zavisna od drugih država. Mnogi ratovi u svijetu se upravo vode radi energije i energenata.

Energetska efikasnost je pojam koji se veže za povećanje stepena iskorištenja uređaja tj. da se sa što manje gubitaka jedan oblik energije pretvori u drugi i za mjere i radnje koje doprinose očuvanju proizvedene energije bez narušavanja komfora korisnika.

Pojam energetsko siromaštvo su prvo počele upotrebljavati ekonomski razvijenije zemlje, a upotreba pojma energetsko siromaštvo je vezana za nemogućnost porodice da plati ili bez velikog finansijskog opterećenja zadovolji svoje potrebe za energijom  (toplotnom i električnom).

Za jedno domaćinstvo kažemo da je energetski siromašno ako godišnja primanja tog domaćinstva ne prelaze 10% od iznosa računa za električnu i toplotnu energiju u toku godine. Za državu kažemo da je energetski siromašnija što je veći procenat energetski siromašnih porodica ili domaćinstava. Razvijene zemlje vode evidenciju energetski siromašnih porodica i preko tih podataka traže načine kako da im subvencionišu troškove energije.

VM: Spomenuli ste toplotni i opšti komfor korisnika, možete li objasniti i  te pojmove?

Tanasić: Kvalitetno ugrijane prostorije i potrošna topla voda su neophodni elementi zadovoljavajućeg toplotnog komfora korisnika na finansijski najpovoljniji i po okolinu prihvatljiv način.

Opšti komfor se ogleda u tome da imamo siguran domaći po mogućnosti obnovljiv energent, manje obaveze oko loženja, pripreme i lagerovanja energenta i manje potrebe čišćenja kotlova, dimovodnih kanala i dimnjaka, duži vijek trajanja kotlova i opreme. Takođe u opšti toplotni komfor spadaju i manji troškovi održavanja i rok dobave rezervnih dijelova za opremu koja se koristi. Najprostije rečeno, dolazi zima a vi znate da nećete imati problema oko grijanja i snabdijevanja električnom energijom i još da cijena toga ne bude visoka.

VM: Za kraj, imate li neke preporuke za naše građane kako da se zaštite i kako da oni doprinesu manjem zagađenju vazduha u našem gradu?

Tanasić: Prethodna pitanja su bila dosta lakša a što se tiče preporuka, o zaštiti već sam nešto rekao a podijelio bih preporuke prema onoj odgovornosti za koju ste me pitali.

Za stanovništvo koje svojim aktivnostima svjesno ili nesvjesno zagađuju vazduh preporučio bih da manje nekontrolisano spaljuju razne materijale na otvorenom i da u svojim kotlovnicama ne spaljuju korištena ulja, gume, plastiku pa čak i da izbjegavaju ugalj kao energent. U razvijenim zemljama uveliko smanjuju broj vozila sa dizel motorima iz razloga što su veći zagađivači vazduha, pa je moja preporuka da i mi počnemo nešto raditi u tom pravcu. Preporučio bih građanima da na svojim imanjima uništavaju alergene biljke.

Odgovornim za stanje vazduha neću ništa preporučiti već da ćemo zajedno raditi i već radimo na smanjenju svih vrsta zagađenja, na povećanju energetske efikasnosti, na povećanju broja mjernih stanica i na edukaciji građana vezano za ovu oblast. Treba da radimo na većem korištenju obnovljivih izvora energije kao što je sunčeva energija i energija vjetra i treba da čuvamo svoje energente. Potrebno je da se vrši praćenje energetskog siromaštva kod nas i da se nađe način kako da se pomogne energetski siromašnim katerorijama stanovništva.

Svi kažemo da nam je zdravlje prioritet, pa predlažem da nam projekti i ulaganja u zaštitu zdravlja ljudi i životne sredine budu prioritet.