Kategorija: Banja Luka

Kada je prije nekoliko godina doživio šokantno iskustvo u tadašnjem azilu za pse u Ramićima, odbornik u Gradskoj skupštini Banjaluke i dugogodišnji banjalučki ugostitelj Milenko Rosić, odlučio je da nešto preduzme. Njegova borba za bolje uslove napuštenih životinja za rezultat imala je izgradnjunovog azila, ali on tu ne staje. U razgovoru za Vrbas Media Rosić govori o motivima koji su ga inspirisali da se posveti ovoj humanitarnoj misiji, izazovima s kojima se suočava, ali i o svojoj viziji za unapređenje turizma i ugostiteljstva u Banjaluci.

VM: Šta Vas je inspirisalo da se angažujete na stvaranju azila za pse?
Rosić: S obzirom na to da sam imao rasnog psa, belgijskog ovčara, i da ga je neko ukrao, tada sam, tražeći ga, obilazio azile i sve dijelove grada. Otišao sam tada i do trenutnog azila koji je bio u Ramićima na smetlištu. To je bilo nešto najkatastrofalnije što sam u životu vidio – životinje su jele same sebe. Od tog trenutka sam, kao odbornik u Gradskoj skupštini, pokrenuo inicijativu za izgradnju novog azila. U roku od dva mjeseca, Gradska administracija je, kada je vidjela slike i uslove u kojima žive napušteni psi, odlučila da nešto preduzme. Odredili smo jednu baraku, brzo je sanirali, adaptirali i prilagodili za boksove za pse, tako da smo u velikoj mjeri poboljšali uslove u odnosu na ono što se dešavalo na smetlištu u Ramićima.

VM: Kako funkcioniše novi azil sada, nakon nekoliko godina?
Rosić: Azil funkcioniše već oko 2-2,5 godine otkako je izgrađen, ali problemi koji se moraju rješavati leže u sferi udruženja za zaštitu životinja. Ta udruženja su u meni prepoznala borca za prava životinja i azil, i sugerisala su mi mnoga pitanja. Imao sam nekoliko diskusija u Gradskoj skupštini o svim propustima koji se trenutno dešavaju u azilu i o tome šta treba unaprijediti. Prvi problem je što se moraju odvojiti higijenska služba koja radi u azilu od veterinarske službe, koju vodi Boran Gajić. Poslovi su dobiveni na tenderima pod vrlo sumnjivim okolnostima. Grad Banja Luka izdvaja preko 200.000 maraka za napuštene pse, a taj novac ide veterinarskom centru čiji je vlasnik Boran, i on jednostavno nije dozvoljavao pristup azilu. S obzirom na to da sam prijetio da ću dovesti volontere i udruženja i da ću sjeći brusilicom katance, u par navrata je dozvolio dane otvorenih vrata. Iskoristili smo te dane da odemo, volonteri su donijeli hranu, jer se iza zatvorenih vrata dešavaju mnoge čudne i ružne stvari. Mi bismo željeli da azil bude mjesto gdje su vrata svakodnevno otvorena, da ljubitelji životinja mogu doći i usvojiti pse, da higijenska služba obavlja svoj dio posla, a da grad obezbijedi sredstva za jednog ili dva radnika koji bi tamo bili zaposleni, dok bi veterinarski dio bio zadužen samo za vakcinaciju, čipovanje i druge potrebne postupke.

VM: Kakvi su Vaši dalji planovi u vezi s radom azila?
Rosić: U narednom periodu ću se boriti da se to podigne na viši nivo, da svake sedmice barem 2-3 dana budu dani otvorenih vrata, da građani, volonteri i udruženja mogu dolaziti i da se odvoje higijenska služba od veterinarske. Međutim, veterinarski centar i služba, bilo namjerno ili slučajno, već na par tendera kontinuirano prolaze, a ti tenderi izgledaju sumnjivo.

VM: Na koji način ste uspjeli da okupite podršku lokalne zajednice za izgradnju azila?
Rosić: Lokalna zajednica u početku nije bila previše zainteresovana, dok nije vidjela fotografije uslova u kojima žive napušteni psi, i tada su zaista odmah reagovali. Moram pohvaliti Komunalno odjeljenje, koje je formiralo i “patrulne šape” koje su po gradu sakupljale te napuštene životinje. Koliko to dobro funkcioniše, mogu reći da je u početku bilo fantastično, ali sada je vrijeme da se to podigne na viši nivo, na čemu ćemo aktivno raditi.

VM: Znači, aktivno pratite rad azila?
Rosić: Svakodnevno. Nisam potpuno zadovoljan, ali u poređenju s onim što je bilo, prezadovoljan sam. Sada smo negdje na sredini i nastojaću da se to podigne na viši nivo.

VM: Da li planirate slične projekte?
Rosić: Za sada ne, jer sam više fokusiran na ugostiteljstvo i turizam. Cijeli život sam posvetio ugostiteljstvu i turizmu, već 32 godine sam samostalni preduzetnik, i najveći akcenat sam stavio na razvoj turizma u gradu Banjaluci. Zadovoljan sam njegovim razvojem, mada uvijek ima prostora za unapređenje. Već 25 godina radim na rijeci Vrbas sa svojim objektima. Možda sam pomalo subjektivan, ali imamo biser koji protiče kroz centar grada, čime se malo gradova može pohvaliti. Da li smo ga iskoristili? 100% nismo. Tek u posljednje 2-3 godine smo počeli ulagati u rijeku Vrbas, što je dalo vidljive rezultate, i ona postaje prepoznatljiv biser Banjaluke, sa dajak čamcima i svakodnevnim turističkim turama.
Posebno me raduje što se turizam u Banjaluci postepeno razvija, ali vjerujem da možemo postići još više. Rijeka Vrbas je neiskorišteni dragulj, a u posljednje vrijeme vidimo da se stvari mijenjaju nabolje. Moja želja je da Vrbas postane srce turističke ponude našeg grada, s manifestacijama i sadržajima koji će privući posjetioce tokom cijele godine. Postoji mnogo potencijala za unapređenje infrastrukture duž rijeke, poput staza za šetanje, biciklističkih staza i prostora za rekreaciju, što bi Banjaluku učinilo još atraktivnijom destinacijom.

VM: Koji su glavni izazovi s kojima se suočavate kada je u pitanju privlačenje turista, kako u Vaš restoran, tako i u grad Banjaluku?
Rosić: Glavni izazov je marketing. Pokušavamo učiniti sve što možemo, ali trenutna gradska administracija je prepoznala turizam kao granu koja zahtijeva najmanje ulaganja, a donosi najbolje benefite. Međutim, ovo se mora nastaviti i to mnogo agresivnije. Uređenje šetališta i plaža na obalama Vrbasa je nešto što niko prije 5 ili 10 godina nije mogao zamisliti. Ovo je sada postalo lijepo šetalište, a moj prijedlog je da se napravi takva staza koritom rijeke Vrbasa i s druge strane, do Rebrovačkog mosta. Time bismo dobili trim stazu, šetalište uz korito Vrbasa, i još više sadržaja, gdje bi se 80% Banjalučana, koji ne idu na more, osjećali kao da su na moru – na plažama, uz dešavanja na rijeci Vrbas.
Nažalost, u našem gradu postoje evidentne blokade koje usporavaju razvoj. Mi, odbornici iz Ujedinjene Srpske, smo neka vrsta tampon zone između dvije zaraćene strane kojima nije u interesu pretjerani razvoj grada, već više pravljenje smicalica. Tako se i gradska administracija bori s vjetrenjačama, ali mi smo tu da pomognemo. Nekoliko puta je skupštinska većina odbila projekte kolektora i prečistača za rijeku Vrbas, što je bilo protivno mom stavu. Sada imamo nekoliko kilometara staza, ali ti kolektori i prečistači su od preke potrebe. Imati ovakvu rijeku kroz centar grada, a ne voditi brigu o njoj, je veliki grijeh. Mogli bismo dodatno unaprijediti turistički kadar u Banjaluci, jer smo malo oskudni u tom pogledu. Tu ima previše amatera, i na tome bi se trebalo raditi.

VM: Kako ocjenjujete dosadašnje rezultate u turizmu?
Rosić: Turizam je 2019. godine krenuo u ekspanziju, koju je pandemija COVID-19 nakratko zaustavila, ali se postepeno oporavio i ove godine doživio pravi procvat. Banja Luka nikad nije imala više stranih turista nego ove godine. To je znak da smo na dobrom putu, ali još mnogo toga možemo učiniti. Moramo raditi na profesionalizaciji turističkog kadra jer trenutno imamo previše amatera. Potrebno je dodatno ulaganje u edukaciju i obuku kako bismo podigli nivo usluga i ponude na viši nivo.
Turizam ne bi smio biti obojen stranačkim bojama – svi mi trebamo raditi na razvijanju grada, privlačenju turista, povećanju noćenja, i pružanju vrhunske gastronomske ponude. Time bismo napunili gradski budžet, povećali standard, i izveli Banjaluku na nivo na kojem nikad nije bila. Zahvalan sam dajak klubu koji je ovdje bukvalno stvorio malu Veneciju, jer svaku noć barem 10 do 15 dajaka voze turiste pored mog objekta, što je prelijepa scena. Podržavam sve manifestacije koje se dešavaju u gradu, ali rijeka Vrbas treba da bude glavna turistička atrakcija, a sve ostalo nadogradnja. Moramo zajednički raditi na tome da Banjaluka postane još atraktivnija destinacija, ne samo za turiste iz regiona, već i za posjetioce iz cijelog svijeta.

VM: Koji su glavni izazovi u ugostiteljstvu?
Rosić: Što se tiče ugostiteljskog kadra, tu se mora raditi na višem nivou. Imamo puno prostora za napredak, ali i zapuštenu ugostiteljsko-turističku školu, što dovodi do toga da svi rade kao konobari. Ipak, borimo se da održimo nivo koliko možemo. Problemi sa radnom snagom su svuda prisutni, ali se nosimo s tim i nadam se da ćemo grad podići na viši turističko-ugostiteljski nivo.
S obzirom na to da se moj objekat nalazi na rijeci Vrbas, nemam problema sa posjetom turista. Imam fantastičnu saradnju sa lokalnom turističkom organizacijom, što se ogleda i u nagradi za najbolji turistički restoran koju sam dobio na Sajmu turizma u Novom Sadu prošle godine. Kad govorimo o turistima, stranci su generalno oduševljeni, dok su domaći vrlo izbirljivi, što može biti rezultat njihove manje kupovne moći.
Koristim društvene mreže za promociju, i trenutno planiram unapređenje marketinške strategije za narednu godinu kako bih podigao turizam na viši nivo. Ovo je tek početak, a vjerujem da Banjaluka ima potencijal da postane prepoznatljiva turistička destinacija na mapi Evrope.

Grad na Vrbasu iz godine u godinu posjećuje sve više turista iz svih dijelova svijeta, a turističke, odnosno prirodne i istorijske ljepote od sada će svi oni koji dođu u Banjaluku još lakše pronalaziti i sticati znanja o njima uz pomoć aplikacije “pitajLuku”.

Da vještačka inteligencija nije loša, već naprotiv korisna, pokazuje primjer ove aplikacije koja je ideja mladog Alekse Talajića iz Banjaluke, koji svoje znanje trenutno stiče kao student informacionih tehnologija u Beogradu, i njegovog kolege koji ima dugogodišnje iskustvo u IT-ju.

Kako ističe Aleksa za “Nezavisne novine”, njihova namjera je bila da razviju inovativan projekat koji uključuje vještačku inteligenciju, prepoznajući njen sve veći značaj i buduću dominaciju. Slogan koji se vezuje za aplikaciju jeste “pitajLuku – zaljubi se u Banjaluku”.

“Ljubav prema našem rodnom gradu bila je ključni faktor zašto smo odlučili da projekat bude vezan za Banjaluku. Ideja za ‘pitajLuku’ proizašla je iz želje da pružimo jedinstvenu turističku uslugu koja će pomoći turistima da se upoznaju sa gradom, ali i građanima da dobiju sve potrebne informacije. Uočili smo da ne postoji jedinstven izvor koji objedinjuje sve informacije o Banjaluci, uključujući istoriju, turističke atrakcije, aktuelne manifestacije, restorane, hotele i sve ostalo što jednog posjetioca može zanimati”, priča Aleksa i dodaje da je njihova misija da omoguće korisnicima da na najlakši način dođu do svih informacija koje ih zanimaju.

“PitajLuku” je, prema njegovim riječima, besplatna web-aplikacija i zapravo funkcioniše kao AI turistički vodič, a dostupna je u bilo kom trenutku i na bilo kom mjestu.

“Najvažnije od svega je što aplikacija nudi odgovore na svim jezicima, što je značajna prednost za turiste koji dolaze u naš grad. Stvorili smo mogućnost da korisnici nesmetano mogu da komuniciraju kroz aplikaciju, na svom maternjem jeziku. Kroz integraciju vještačke inteligencije, željeli smo da korisnicima omogućimo interaktivno i personalizovano iskustvo”, objašnjava Aleksa i dodaje da tako turisti, koristeći aplikaciju, mogu saznati gdje da pojedu dobre ćevape ili se odmore uz ukusnu domaću kafu.

Kvalitet i potencijal aplikacije “pitajLuku” prepoznali su i u banjalučkoj Turističkoj organizaciji, a Aleksa u razgovoru za “Nezavisne novine” ističe da im oni daju značajnu podršku u vidu promocije i pružanja informacija o turističkim potencijalima Banjaluke.

“Aplikacija već sada broji veliki broj posjeta iz država Balkana, kao i država poput Austrije, Njemačke, Švedske, Italije, Švajcarske, Amerike, Velike Britanije i drugih. Dobili smo pregršt pozitivnih komentara, korisnici su oduševljeni idejom i zadovoljni što na jednostavan način dolaze do informacija koje ih zanimaju. Srećan sam kad prođem gradom i vidim da se ljudi interesuju i skeniraju kod na reklamnim materijalima”, ističe Aleksa i dodaje je vještačka inteligencija vrlo popularna tema, pa i aplikacija privlači veliku pažnju.

Dodaje da uvijek ima prostora za poboljšanje i da kontinuirano rade na unaprjeđenju aplikacije i uvođenju novih funkcionalnosti.

“Sa ponosom možemo reći da ovaj projekat predstavlja vid tehnološke revolucije za Banjaluku, koja je sada prvi grad koji je implementirao vještačku inteligenciju za svoje građane i turiste. Vjerujemo da će ‘pitajLuku’ pomoći u transformaciji Banjaluke u sinonim za modernu i inovativnu urbanu sredinu”, navodi Aleksa za “Nezavisne novine”.

Inače, ideja za izradu aplikacije koja će turistima olakšati i uljepšati boravak u gradu na Vrbasu javila se u oktobru lani, a u realizaciju su Aleksa i kolega krenuli u novembru.

“Sam proces razvoja trajao je nešto duže, jer smo sve kreirali u potpunosti sami i nismo imali neku drugu sličnu aplikaciju koja nam je mogla služiti kao model za kreiranje naše. Iako sam proces kreiranja aplikacije ‘pitajLuku’ nije bio jednostavan, ni kolega, a ni ja, ni u jednom trenutku nismo ni pomislili da odustanemo”, prisjeća se Aleksa.

Ističe da je posebno zadovoljstvo što danas ima priliku koristiti aplikaciju koja je do samo prije nekoliko mjeseci bila samo ideja.

Odgođena je redovna sjednica Skupštine grada Banjaluke, koju je zakazao gradonačelnik Draško Stanivuković, a zbog nedostatka kvoruma.

“Uložili smo sve naše mogućnosti da imamo sjednicu Skupštine grada, ali nije se pojavio dovoljan broj odbornika”, rekao je Stanivuković, te dodao da nije bilo ni 11 odbornika.

“Ja sam dao sve što je do mene, čak sam i zakazao ovu sjednicu u skladu sa poslovnikom. Predsjednik skupštine skakuće po cijevima umjesto da skakuće po svojij stolici i radi svoj posao”, rekao je on, te dodao da ne postoji razlog da se odbornici ne pojave na ovoj sjednici.

“Zašto nisu došli da dignu ruke za besplatne placeve za mlade bračne parove, kao i za problem vodosnabdjevanja i izgradnju kolektora”, ispričao je on, te dodao da će ponovo zakazati sjednicu sa ovim tačkama dnevnog reda.

“Na sjednicu ne dolaze neradnici, kukavice i oni koji bježe od odgovornosti. Sakriju se u mišiju rupu i čekaju da dan prođe”, rekao je on, te pozvao sve odbornike da se pojave na sjednici Skupštine grada i glasaju za sve bitne tačke dnevnog reda.

“Zašto građani ne bi imali besplatne placeve, vodu, kolektor, ali i neradnu nedjelju, ostaću istrajan u ovoj borbi”, zaključio je on.

Dijana Ješić, odbornica Narodnog fronta u Skupštini grada, istakla je da je nezadovoljna neodržavanjem sjednice, te se zapitala šta je sa rebalansom budžeta za 2024. godinu jer se ova tačka nije našla na dnevnom redu.

“Žao mi je što odbornici nisu došli jer je bilo mnogo bitnih tačaka, a između ostalog i izjednačavanje subvencija privatnih i javnih vrtića”, rekla je ona, te dodala da je danas očekivala da raspravljaju o bitnim temama na ovoj sjednici.

“Optužujem i predsjednika Skupštine što se ne zakazuju sjednice”, istakla je ona, te dodala da očekuje da se održi bar još jedna redovna sjednica Skupštine grada.

Ovo je bio još jedan propali projekat Draška Stanivukovića, rekao je ovo Ljubo Ninković, predsjednik Skupštine grada, koji je dodao da sjednica nije zakazana u skladu sa poslovnikom.

“Na sjednicu Skupštine je došlo samo osam odbornika”, rekao je on.

Kako kaže u prijedlogu odluke za kreditno zaduženje od 10 miliona KM poše da će biti iskorišteno za finansiranje kapitalne investicije vode, a nije navedeno o kojim naseljima se radi kao ni da li su to sistemi koji su trenutno u problemu Dragočaj, Ramići Mišina Han.

“Oni žele ovim kreditom ispeglati svoje dugove, a ne riješiti trenutne probleme. Građanima je svjesno izvršena redukcija vode, da bi oni riješili svoj lopovluk sa ovih 10 miliona KM”, rekao je on.

Kako dodaje, što se tiče zakazivanja sjednice Skupštine grada konsultovaće se sa odbornicima

Zbog nestašice vode u pojedinim banjalučkim naseljima inspekcija je ušla u banjalučki vodovod. Utvrđene su brojne nepravilnosti i propusti – poput šahtova koji puštaju vodu, što utiče na gubitke na mreži.

Inspekcija je obavila kontrolu nakon velikog broja poziva mještana Mišinog Hana koji su se žalili na nestašicu vode.

– Nemam vodu 15 dana, to je veliki problem, ljudi imaju stoku. Imam ovce, konje, svinje, koke koje skapavaju od žeđi.

Radovan i Gospa samo su jedni od mještana koji svakodnevno svjedoče o nedostatku vode. Više od mjesec dana brojna banjalučka prigradska naselja suočena su sa istim problemom. Nestašica vode, nije samo ugrozila život ljudi, već i životinja. A ugrožava i u Mišinom Hanu, dok se mještani bore sa nestašicom vode, u njihovom mjestu stvoren je pravi vodoskok od siline pritiska vode, koja je u proteklih 12 sati nekontrolisano oticala.

Kvar je privremeno otklonjen tek u ponoć. A sve je ovo bila samo kap koja je prelila čašu Republičkoj inspekciji da “pročešljaju” banjalučki vodovod. Imali su šta i zateći – nekoliko šahtova koji puštaju vodu, što dovodi do gubljenja snage na vodovodnoj mreži.

– Njihova tehnička služba ne djeluje, otkloni samo jedan kvar a ostali kvarovi se ne otklanjaju. Tehnička služba mora biti ažurnija, pogotovo u ekstremnim uslovima ne smijemo dozboliti da ljudi ostanu bez vode – rekao je glavni republički vodni inspektor Branislav Mićić.

 

Sve ovo zbog neadekvatnog rukovodećeg kadra, kaže predsjednik Skupštine grada Banjaluka.

– Nemamo nijedan podatak vezano za probleme za vodovodni sistem koji je u kvaru – kaže predsjednik Skupštine grada Banjaluka Ljubo Ninković.

– Nismo mijenjali ventil, jer mijenjanje ventila zahtjeva pražnjenje cjevovoda cijele dionice – dodao je gradski menadžer Ljubo Ninković.

Da ne bi cijevi pucale i ventil se mijenjao, sistem se mora održavati, kaže bivši zamjenik gradonačelnika Banjaluke Srđan Amidžić. Ističe da Vodovovod ne može da funkcioniše kada zaposli 100 radnika više nego što je neophodno.

– Da li je po vama normalno da se niko iz Vodovoda ne oglašava, jer se na čelu nalazi ginekolog i njemu kad pukne cijev, možda kad mu kažete da je pukao vodenjak on bi razumio,ali kada kažete da nema hidrostatičkog pritiska on to ne razumije – ističe bivši zamjenik gradonačelnika Banjaluke Srđan Amiđić.

Konkretna pitanja i danas smo uputili na adresu Vodovoda. Danas ih nismo dobili, iako su u nekoliko navrata, pa i danas, iz Vodovoda prst upirali u medije, navodeći kako niko od njih ne traži odgovore. A javni servis odgovore je tražio svaki put kada smo o ovom problemu izvještavali, pa tako i juče i danas.

Ljubo Ninković, predsjednik Skupštine grada Banjaluka rekao je danas da odbornici SNSD-a, zajedno sa skupštinskom većinom, neće prisustovati sutrašnjoj sjednici jer se na Dnevnom redu od 85 tačaka, 40 odnosi na izmjenu regulacionih planova i zamjena zemljišta.

Ninković pojašnjava da ovakve tačke nisu od javnog interesa i da se odnose na “lična obećanja gradonačelnika Draška Stanivukovića prema investitorima”.

„On je tim ljudima obećao odavno da će to završiti i sad je stjeran u ćošak. Ima još 10 tačaka koje se tiču kupovine zemljišta i zamjene. Ovo je najveća sumnja za kriminal i pokušava da zakaže sjednicu. To je za nas neprihvatljvo. On nema nikakvu ideju i sve projekte koje je započeo nema sredstava da završi“, kaže Ninković.

Osvrnuo se na problem sa vodosnabdijevanjem u potkozarskim selima, te jučerašnji kvar oko puta Banjaluka – Prijedor gdje je presječen zračni ventil na magistralnom cjevovodu.

„Vidjeli ste onaj gejzir na putu između Mišinog Hana i Potkozarja. To pokazuje da ima vode i pritiska i da su cijevi sasvim dovoljne, a samo stotinjak metara od tog izvora ljudi nemaju vode“.

Tvrdi da je juče obišao mještane sela koj su mu rekli da zadnjih mjesec dana nemaju vode, a koji, kaže, smatraju da se prema njima zavrće ventil.

Ninković smatra da gradonačelnik Stanivuković, zajedno sa Vodovodom, odlaže rješenje problema kako bi „dobio kreditno zaduženje“

„To je bio pokušaj da pritisnu Skupštinu Grada kako bi dobili 10 miliona. Dobio sam informaciju da su inspektori Republičkog inspektorata ušli u Vodovod i misilim da to dovoljno govori da nešto nije kako treba. Nemamo ni jednog podatka iz Vodovoda o vodovodnim sistemima koji su u planu. Njihov menadžemt se ne izašnjava“, rekao je Ninković, prenosi Mondo.

Narodni front se ogradio od poziva koji je upućen stanarima banjalučkog naselja Aleja Centar u čijem naslovu piše: “Ako treba i nerede da pravimo!”.

Ograđujem se od ovog poziva koji nije uputio niko iz Narodnog fronta! Ovo očigledno dijele naši politički protivnici u nadi da će nekog obmanuti i navesti na pogrešan trag. Niko iz Narodnog fronta niti ja lično, a predvodila sam mnoge proteste nikada nisam pozivala na nerede!!! Nikad!- izjavila je predsjednica NF Jelena Trivić.

 

 

Sram vas bilo!

– Ovakav nivo gebelsovskog načina informisanja prevazišao je i Milorada Dodika. Sram te bilo jado jadni Draško Stanivukoviću! Na šta si ti spao- napisala je Trivićeva.

– Ti sa svojim tajkunima brišeš škole i ucrtavaš zgrade! Za sve ovo bićete tuženi i o svemu ću obavijestiti nadležne policijske organe- navodi se u izjavi predsjednice NF, prenosi Srpskaifno.

Gradonačelnik Draško Stanivuković u skladu sa Poslovnikom Skupštine Grada zakazao je redovnu sjednicu Skupštine za 14. avgust u 9.00 časova, saopšteno je iz Gradske uprave.

-Za održavanje sjednice potpisalo je 11 odbornika i hvala im – rekao je gradonačelnik.

Upitao je druge odbornike da li oni ne žele da bude sjednica, čak i kada su u pitanju odluke koje znače život – rješavanje pitanja vodosnabdijevanja potkozarskih sela, besplatni placevi za mlade bračne parove i dr.

-Nemojte se ovdje ljudima svetiti. Pitam svakog od njih pojedinačno. Poslovnik mi je dao mogućnost da zakažem sjednicu, ako to u određenom roku ne uradi predsjednik Skupštine i pošto su istekli ti rokovi zakazujem sjednicu za 14. avgust. Dragi odbornici svi koji ste potpisali odluku za održavanje sjednice dođite i da ljudi vide koji su to odbornici došli da rješavaju pitanje vode, a koji nisu. Predložili smo brojne tačke, među kojima pitanje vode za potkozarska mjesta, besplatne placeve i izvještaj EBRD-a. Pozivam i one odbornike koji do sada nisu potpisali da dođu na sjednicu i da pokažu imaju li volje da se ova pitanja riješe – zaključio je gradonačelnik.

U razgovoru sa dr Slobodanom Grahovcem, trenerom Vaterpolo kluba “Banjaluka”, Banjaluka je prepoznata kao grad sa bogatom vodenih sportova, ali sa ozbiljnim izazovima koji ugrožavaju njen dalji napredak. Grahovac ukazuje na nedostatke infrastructure za bavljenje ovim sportovima, posebno bazena “Akvana”, i zagovara formiranje Nacionalnog centra za vodene sportove. Ovaj centar bi, prema njegovim riječima, omogućio mladima u Banjaluci da se kvalitetno bave sportom, ali bi i pozicionirao grad kao ozbiljnog domaćina međunarodnih takmičenja.

VM: Kako bi ste opisali uslove za bavljenje vodenim sportovima u Banjaluci? 

GRAHOVAC: Banjaluka je dominirala vodenim sportovima u BiH već duži niz godina, vaterpolo klub “Banjaluka” je osvajala zadnjih osam prvenstava. Uslovi za rad nisu najbolji, to se mora reći. Sama činjenica da je bazen napravljen na mjestu starog bazenja, dakle na mjesto koje možda i nije prigodno za zatvoren olimpijski bazen. Puno bolja bi opcija bila da je na mjestu današnje “Akvane” napravljen i otvoren i zatvoren bazen i sigurno da bi tako s istim mašinskim parkom, istim ljudma i bazen i bavljenje sportom bilo dostupnije mladim ljudima, samim tim i rezultati bi bili veći.

Prije svega način organizacije JP “Akvana”, jedinog javnog preduzeća koje gazduje bazenima, koliko ja znam u Evropi. Gje su on to vidjeli, ja to stvarno ne mogu nikako da dokučim, s obzirom da svugdje gdje smo išli, Srbija, Hrvatska ili i dalje Mađarska i Italija, svugdje su bazeni javna ustranova, znači lokalne samouprave, odnosno tamo gdje država pravi nacionalne centre za vodene i druge sportove, naravno, zajedno se sa državljom upravlja i grade ti vodeni parkovi i sportski centri.

Znači, konkretno, “Akvana” je u ovom trunutku u jako lošoj situaciji, finansijski je u velikoj dubiozi, tehnički gledano, zimi je vrlo teško nabaviti adekvatnu količinu goriva za grijanje, mokri čvorovi su u jako lošem stanju, ali i uopšte prilaz bazenu i parkinzi su takođe dosta nepristupačni s obzirom da se radi o periferiji grada. Kad se sve uzme u obzir, ipak je bolja opcija bila da je zatvoreni olimpijski bazen bio na mjestu današnje “Akvane”.

VM: Koje bi onda bilo rješenje?

GRAHOVAC: Rješenje je da u perspektivi razmisli o formiranju Nacionalnog centra vodenih sportova, kao što je imamo i Nacionalni teniski centar u parku Mladin Stojanović. Takav objekat se pravi i u Srbiji, a jedan sličan imamo i u Turskoj vrjedan 100 miliona evra.

Znači, idealno bi bilo da se na mjestu “Akvane”, poruši postojeća infrastruktura jer niko i ne koristi one tobogane i šteta ne bi bila velika, vodeni parkovi trebaju da budu u privatnom vlasništvu kao zabavište, ali država  ukoliko želi da ima zdrave mlade generacije i ukoliko želi da se što više mladih kvalitetno bavi sportom, i ne samo sportom već i zbog zdravlja i rekreativno, onda mora imati veće vodene površene i te pravilne vodenje površene, a ne nepravilne.

Na mjestu “Akvane” trebalo bi izgraditi Nacionalni centar za vodene sportove, sa dva ili tri otvorena bazena, jednim velikim zatvorenim bazenom s velikim tribinama, ispod kojih bi se nalazili jeftiniji hoteli za sportiste na pripremama. Ima mnogo ideja koje možemo preuzeti iz okoline. Ne treba izmišljati toplu vodu, dovoljno je angažovati dobre arhitekte i izvođače i to se može napraviti kako bi ostalo budućim generacijama.

Banjaluka, kao grad mladih, studenata i srednjoškolaca, mora omogućiti mladima da nauče plivati. Možemo napraviti programe kroz koje će veliki broj mladih proći kroz bazene, naučiti plivati i baviti se sportom. Plivanje je sport koji ne zahtjeva puno novca, ne uči mlade ljde da mogu živjeti od toga, već naprotiv usmjerava ih prema školovanju i završavanju dobrih škola i fakulteta, a u međuvremenu ih navikava na redovno bavljenje sportom.

To bi bilo korisno i za starije generacije, kao oblik rekreativnog bavljenja sportom. Sve je moguće ako se hoće. Danas imamo tehničke mogućnosti poput solarne energije i solarnih panela, ali nemamo mogućnost održavanja optimalne temperature vode. Korištenjem iste mašinske opreme i osoblja, topla voda i toplotna energija mogli bi se prebacivati iz jednog bazena u drugi, što bi olakšalo održavanje. Moramo biti pametniji, logičniji, racionalniji, te više uključivati struku i vidjeti kako to drugi rade. Ovo bi trebao biti Nacionalni centar za vodene sportove, koji bi koristio svima, budućim generacijama, bez da se neko okoristi na račun ovog projekta.

Naravno, takav centar mora biti pod teretom lokalne samouprave i države uopšte. Privatnici nikada neće izgraditi centar za vodene sportove jer to nije isplativo. Privatnik će radije napraviti benzinsku pumpu, ali nikad bazen. Bazen je teško održavati, skup i neprofitabilan.

Bazen nije profitabilan, ali predstavlja zdravstveni i opšti standard stanovanja i življenja. Banjaluka, kao univerzitetski grad koji pretenduje da postane uspješan srednjoevropski grad, mora imati jedan takav centar.

VM: Kolko je realno da se Akvana pretvori u Nacionalni centar, s obziromn na sve što ste naveli?

GRAHOVAC: Javna ustanova, to vam je kao sportska dvorana Borik. Nije profitabilna, ali koristi društvu. Svaki grad ima i otvoreni i zatvoreni bazen u kompleksu. Lokalna samouprava može finansirati racionalnom raspodjelom sredstava i radne snage. Naravno, društvena korist nije u financijskoj koristi, već u razvoju djece. Djeca koja imaju problem s tjelesnom težinom moraju ući u vodu, gdje gube dvije trećine svoje težine, što im omogućava da se lakše bave sportom i budu zdraviji i samim tim ne bi ni društvo i zdravstveni sistem kasnije opterećivali bolestima. Mnogi naši uspješni sportisti su imali zdravstvene probleme ali su izrasli u vrhunske sportiste koji su osvajali trofeje i medalje.

VM: Taj Nacionalni centar bi trebao da ima mogućnost da organizuje međunarodna takmičenja?

GRAHOVAC: Naravno. Taj nacionalni centar bi bio sposoban da organizuje najveća evropska takmičenja, a za to su potrebna dva bazenja. Znači mi trenutno na Gradskom olimpijskom bazenu ne možemo organizovati ozbiljna takmičenja jer nemamo otvoreni bazen.

Skoro sva plivačka takmičenja održavaju se ljeti, kada se koriste oba bazena – zagrijavanje u zatvorenom, a takmičenja na otvorenom bazenu. Trenutno Banjaluka ne može organizovati ozbiljna evropska takmičenja u plivačkim sportovima, a u vaterpolu pogotovo. Možemo organizovati prijateljska takmičenja, ali ne i velika evropska takmičenja. Ako se situacija ne promjeni, bazen će se sam urušiti. Nažalost, propašće objekat od 18 miliona maraka.

Mi smo ranije organizovali kvalifikacioni turnir 2016. godine u vaterpolu, kad je bazen bio u puno boljem stanju nego danas. A tad su semafori radili i njih je održavao čovjek koji je iz Rijeke dolazio da ih održava.  Ako uzmemo u obzir da je bazen otvoren 2009. godine, znači više od petnaest godina kasnije niko još nije obučen da pokrene semafor za vaterpolo takmičenja. Mi bi smo opet mogli biti domaćini tih turnira ali nemamo tehničke mogućnosti. Trebinje ima te tehničke mogućnosti., ali bi bilo jako teško koordinisati.

VM: Postoji li volja za pravljenjem jednog takvog centra od strane vlasti?

GRAHOVAC: Mislim da ne postoji volja. Možda će postojati nakon izbora. Tranutno si sazivi skupštine nisu bili na pravom putu rješavanja “Akvane”, koja kao sportski objekat ne može biti javno preduzeće. A to pitanje može veoma brzo da se rješi, u suprotnom će se bazen sam od sebe urušiti, nažalost. Puno je takvih primjera,  jedno vrijeme je bazen u Novom Beogradu bio čak i pretvoren u teniski poligon.

VM: Specijalista ste ginekologije i akušerstva. Koje aktivnosti vršite na polju obrazovanja stanovništva kad je u pitanju zdravlje ženske populacije?

GRAHOVAC: Ovo što je sad interesno, to je da su odobrene dvije stvari. Znači, prenatalni testovi za diagnostiku genetskih anomalija pod trudnica, prije rođenja tako da se sad trudnoća, ukolko je neophodno, može i prekenuti. A druga stvar koja je isto tako važna, koja je, na žalost, jako zapostavljenaa, je vakcinacija vakcinama protiv HPV virusa.

To je vakcina koja su 2007. godine počela je sa masovnom upotrebom u Australiji, gdje je procenat vakcinacije blizu 100%, i ona je jako dobra ne samo za divojčice od 7. do 13. već i za dječake, s obzirom da ne tretira samo karcinome ženskih organa već i mnoge druge karcinome koje izaziva HPV virus.

Znači, to je jedna vrlo korisna vakcina, lako dostupna i jednostavna za davanje, prema tome, roditeljima savetujem da obavezno vakcinišu djevojčice ali i dječake.

VM: Kakvo je stabnje svijesti kad je u pitanju zdravstvena zaštita ženske populacije?

GRAHOVAC: Stanje svijesti i uopšteno zdravstvena zaštita nis una visokom nivou. Naravno u svijetu se to veoma drugačije gleda. Vi ukoliko ne idete na redovne preglede na koje ste pozvani i ne vodite računa o svom zdravlju. Ukoliko se ne odazovete na pregled iz opravdanih razloga, a obolite od nečeg što je trebalo biti kontrolisano, onda će te vi snostiti dobar dio troškova lječenja, s obzirom da je zdravstvena njega veoma skupa i to čak ni Zapadne zemlje ne mogu da redovno finansiraju iako vode više računa o zdravlju nego mi, bolje se hrane više su aktivni, manje je onih koji konzumiraju alcohol i cigare.

Treba voditi redovnu brigu o zdravlju, treba se edukativno kroz školski sistem ljudi naučiti da idu na redovne sistematske preglede, redovan sistematski pregled mora biti obavezan kao za automobil.

U Banjaluci u Pilanskoj ulici izbio je požar na poslovnom objektu.

Kako RTRS nezvanično saznaje, požar je izbio jutros u 4.10 časova u pogonu preduzeća Maksmara.

Na fotografijama koje im je poslao čitalac, vidljivo je da je požar uništio cijeli pogon.