Kategorija: Banja Luka

Sjednica Skupštine grada Banjaluka biće održana 17. decembra, a pred odbornicima će se naći rekordnih 86 tačaka dnevnog reda. Gradonačelnik Draško Stanivuković izjavio je nakon kolegijuma da u posljednjih pet godina nije održana sjednica sa ovako obimnim materijalom. Istakao je da će se na dnevnom redu naći nacrt budžeta, stopa poreza na nepokretnosti i ostale tačke koje prate budžet, kao i da se po prvi put razmatra i uvođenje neradne nedjelje.

Predsjednik Skupštine grada Ljubo Ninković rekao je da su procedure skraćene kako bi se ostavilo više vremena za javnu raspravu o nacrtu budžeta i rebalansu. Očekuje da će, s obzirom na broj predloženih tačaka, sjednica trajati dva ili tri dana. On smatra da će odbornici imati dovoljno vremena da se pripreme za raspravu, jer je dnevni red obiman i zahtjevan.

Nakon višegodišnjih zastoja i političkih blokada, gradske vlasti su ovog puta bez protivljenja prihvatile sve tačke koje je predložio gradonačelnik. Među njima su i osjetljive teme poput zahtjeva za poskupljenje vode i uvođenja visokih gradskih taksi za kladionice i kockarnice u blizini škola. Kolegijum je sve dogovorio za 23 minute, što se desilo ubrzo nakon što je Gradski odbor SNSD-a zauzeo stav da se sjednice moraju održavati bar jednom mjesečno.

Stanivuković je naglasio da je „konačno Kolegijum postao pomoćni tijelo Skupštine, a ne kočnica njenom radu“, što, kako tvrdi, gradska administracija traži već godinama.

Gradonačelnik je takođe poručio da će se Banjaluka boriti da sačuva jedan od najvećih izvora prihoda, nakon što je Vlada Republike Srpske predložila izmjene Zakona o uređenju građevinskog zemljišta kojima bi preuzela izdavanje dozvola za objekte veće od 2.500 kvadrata. Stanivuković najavljuje dolazak pred Narodnu skupštinu Republike Srpske kako bi poslanicima poručio da ne glasaju za taj prijedlog, uz ocjenu da bi centralizacija bila neefikasna i usporila izdavanje dozvola.

U slučaju da zakon ipak bude usvojen, navodi da će se u dogovoru sa drugim načelnicima odlučiti o narednim koracima, uključujući i moguće blokade. Ističe da se Banjaluka ne može odreći prihoda od 25 miliona KM koje bi ove godine ostvarila od ovih nadležnosti.

Govoreći o zahtjevu „Vodovoda“ za poskupljenje vode, Stanivuković smatra da je prijedlog opravdan zbog ukidanja naknade za mjerno mjesto, rasta cijena struje, inflacije i povećanja plata radnicima. Naveo je da je u Laktašima i Čelincu cijena vode 1,6 KM, dok je u Banjaluci manja od jedne marke, te da se cijena samo usklađuje sa okruženjem.

Nakon što su se pojavile najave o velikom poskupljenju vode i kanalizacije, oglasili se iz Vodovodu porukom da će prosječno domaćinstvo ubuduće plaćati 5,85 KM više nego ranije. Tvrde da su procenti koji se pominju “zvučniji od stvarnog iznosa”

U saopštenju podsjećaju da su još u junu tražili da se cijena poveća sa 0,94 na 1,20 KM, kao i da se distributivni trošak podigne sa 1,20 na 5 KM. Ta tadašnja korekcija nije prošla, a nakon što je Ustavni sud RS ukinuo distributivni trošak, sada predlažu cijenu od 1,56 KM bez PDV-a — što je, prema njihovom objašnjenju, otprilike u rangu ranije traženog poskupljenja.

Kao argument navode i uporedne cijene u drugim lokalnim zajednicama: u Laktašima kubik košta 1,36 KM, u Čelincu 1,35, a u Gradišci 1,25 KM, uz znatno veće distributivne troškove od 4 do 5,70 KM.

U Vodovodu ističu da povećanje, kako kažu, nije u cilju ostvarivanja dobiti, već “održavanja finansijske stabilnosti i obezbjeđenja kontinuiranog vodosnabdijevanja”. Dodaju i da njihov sistem pokriva ne samo Banjaluku, već i Laktaše, Čelinac te dijelove Prijedora, Kotor Varoša, Kneževa i Mrkonjić Grada.

Naglašavaju da vodа nije poskupila dvije i po godine, a kanalizacija čak 14. U tom periodu, tvrde, troškovi poslovanja porasli su za 5,1 milion KM — od električne energije, hemikalija za preradu, održavanja mreže i laboratorijskih ispitivanja, do distribucije računa i rasta minimalne plate.

Kako navode, bez korekcije cijene “sistem bi bio doveden u pitanje”, a redukcije bi bile realna mogućnost. Ipak, poručuju da bi, čak i nakon poskupljenja, bili među najjeftinijim vodovodima u okruženju.

Najstariji banjalučki industrijski kompleks, nastao krajem 19. vijeka u austrougarskom periodu, nikada nije izazvao toliko polemika kao danas. U središtu pažnje nalazi se 23.000 kvadrata vrijednog zemljišta koje je posljednjih sedmica postalo predmet žestokog političkog i interesnog nadmetanja.

Novi vlasnik Fabrike duvana, Gordan Pavlović, izjavio je da je preduzeće kupio isključivo zato što mu je „bilo simpatično“, iako ga nikada nije lično obišao. Tek treba, kaže, odlučiti šta će na toj lokaciji uopšte biti.

Gradonačelnik Draško Stanivuković odmah je odgovorio da o tome neće odlučivati Pavlović, već Grad. Naglasio je da se u prostoru stare duvanjare planiraju javni sadržaji – od gradskog muzeja do kongresnog centra i pješačkih zona.

Uprkos tvrdnji da izmjena regulacionog plana „ne dolazi u obzir“, ta izjava je prošla skoro nezapaženo, iako zvuči teško održivo. Stanivuković, očito, nije krio razočaranje što je jedna od najatraktivnijih lokacija u gradu prodata „pred njegovim očima“, iako je Fabrika duvana godinama bila na tržištu.

U javnosti već dugo kruži mišljenje da je Pavlović blizak vladajućim strukturama, a Nebojša Vukanović je jedini koji to izgovara otvoreno, tvrdeći da je novi kupac „Dodikov čovjek“. Time se sukob oko bivše fabrike pretvorio u svojevrsni obračun dva pretendenta na vrhunski politički uticaj u Republici Srpskoj, uz mogućnost da se uključe i drugi akteri.

Stanivuković je takođe ustvrdio da je kompleks upisan na listu nacionalnih spomenika BiH, ali to nije tačno. Ipak, fabrika se nalazi na takozvanoj „listi peticija“ Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, gdje se nalazi još od 2003. godine. Dok postupak ne bude okončan, ni rušenje ni gradnja nisu mogući bez saglasnosti Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa, kojim upravlja Ujedinjena Srpska. U priču se, teoretski, može uključiti i Komisija iz Sarajeva.

Drugim riječima – u borbu oko nekadašnje fabrike već su uključene brojne moćne strukture.

Banjalučka duvanjara preživjela je tri države, tri rata i više decenija tranzicije, ali je konačan udar pretrpjela prije dvadesetak godina, kada je počela problematična privatizacija. Nakon decenija u državnom vlasništvu, 2006. godine preuzima je kompanija „Antonić trejd“. Potom je prelazi u ruke bugarskog „Bulgartabaka“, ali ne da bi u njoj nastavili proizvodnju.

Investitore je prvenstveno privukla činjenica da je stara fabrika praktično „izbrisana“ iz urbanističke slike grada, a da je u regulacionim planovima već bila ucrtana zona za hotelijerske i kulturne sadržaje. Još 2014. gradske vlasti su javno potvrdile da se na toj lokaciji planira izgradnja hotela te koncertnih i konferencijskih dvorana.

Da li su Bugari zaista imali namjeru da grade takav kompleks, ili je očekivana izmjena plana ostala samo obećanje, nikada nije do kraja razjašnjeno. Ono što jeste izvjesno jeste da se proizvodnja nikada nije oporavila i da se Fabrika duvana više neće vratiti svom starom obliku.

A nekada je bila simbol napretka. Njeno podizanje povezuje se s posjetom prestolonasljednika Rudolfa 1888. godine, kada je gradska sirotinja zatražila pomoć od carevića. Po pričama iz tog vremena, upravo na mjestu tog susreta nikla je duvanjara, koja je ubrzo postala utočište siromašnih i jedno od rijetkih preduzeća sa velikim brojem zaposlenih žena.

Radnice Fabrike duvana bile su među prvima u Banjaluci koje su zarađivale sopstveni novac, a kroz sindikalni pokret postale su prepoznatljiv dio javnog života grada. Učestvovale su u prvoj organizovanoj proslavi Prvog maja 1906. godine i prvom generalnom štrajku.

Fabrika je radila čak i tokom Drugog svjetskog rata, a prije industrializacije pedesetih godina bila je najveći poslodavac u gradu. Zahvaljujući jakom sindikatu, godinama je odolijevala gašenju, sve dok 2018. godine mašine nisu konačno zaustavljene – tačno 130 godina nakon osnivanja.

Zatvaranje je ispraćeno gotovo simbolično: aktivisti grupe „Pravda BL“ po gradu su polijepili smrtovnice za „pokojnu“ fabriku. Od tada kompleks zjapi prazan, ali je danas predmet najglasnijih urbanističkih i političkih rasprava. U tim planovima se smjenjuju vizije luksuznih hotela, muzeja, koncertnih dvorana i kongresnih centara, dok mnogi vjeruju da će na kraju presuditi interes za izgradnju luksuznih stanova i brzu zaradu investitora.

U Banjaluci se nastavlja višemjesečna pravna drama oko vlasništva i korišćenja Sokolskog doma. Predstavnici Sokolskog društva tvrde da je Gradska uprava otišla korak dalje, promjenom brava na objektu i da je time ozbiljno narušen njihov posjed. Gradonačelnik i dalje tvrdi da je objekat vlasništvo grada.

Spor oko Sokolskog doma ušao je u novu fazu. Predstavnici Sokolskog društva tvrde da su radnici Gradske uprave nedavno postavili nove brave na ulaz, iako je pravni postupak oko vlasništva još u toku.

– Mi se osjećamo nezaštićeno, ali ne vidim hoće li iko biti zaštićen jer ko ne misli isto kao oni onda je protiv njih i onda je problem – kaže starješina Sokolskog društva Nebojša Rodić.

Bez obrazloženja je, navodi, zatvorena i teretana koja je radila u okviru Sokolskog doma. Više od 300 članova već godinu dana ne može da koristi prostor, što, kako navodi, stvara i materijalnu i organizacionu štetu.

– Sala ne radi, djeca ne dolaze, a ako je taj gradonačelnik borac za grad, kako on misli, ako djeca nisu u sportu i svemu – šta da rade, gdje da budu – dodaje Rodić.

U Sokolskom društvu navode da Grad u dosadašnjim postupcima nikada nije bio zvanično upisan kao vlasnik.

– Grad se nikada nije uknjižio u sudskim postupcima i grad nikad ništa nije dobio na sudu. Grad se uknjižio u RUGIP-u u jednom netransparentnom i vrlo čudnom sumnjivom postupku koji je takođe na sudu. Apelujem na gradonačelnika i gradske vlasti da se krenu ponašati u skladu sa sudskim procedurama koje se vode – dodaje advokat Udruženja Јovana Kisin Zagajac.

Gradonačelnik Banjaluke ipak ističe da je njegov odgovor da je Sokolski dom – od grada.

Spor oko objekta Sokolskog doma traje već godinu dana, a gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković je u ovom objektu najavio otvaranje Sportske gimnazije. Do sudske presude, sve aktivnosti Sokolskog društva su onemogućene.

Vlada Republike Srpske potvrdila je da preuzima izgradnju pristupnih saobraćajnica na mostu u banjalučkom naselju Česma.

Zoran Stevanović, ministar saobraćaja i veza Republike Srpske, rekao je da je Odluka o završetku radova i pristupnih saobraćajnica usvojena na sjednici Vlade RS, koja je održana danas, 4. decembra, te je još jednom najavio da bi most u Česmi trebalo da bude pušten u saobraćaj do 20. januara, a da će ga finansirati JP Putevi Republike Srpske.

Stevanović je podsjetio da obaveza izgradnje pristupnih puteva ka mostu bila na Gradu Banjaluka.

“U skladu sa posjetom gradilištu mosta u Česmi i sa obećanjem da će posao preuzeti Putevi RS jer Grad nije u stanju da to uradi sam, Putevi su dobili nalog da taj posao završe. Oni će koliko sutra zajedno sa predstavnikom Gradske uprave i izvođača napraviti predračun da isfinansiraju završetak radova. Rok je 20. januar ukoliko ne bude nekih velikih vremenskih neprilika”, naveo je Stevanović.

Predsjednik Gradskog odbora DEMOS-a Banjaluka Boran Bosančić podržao je žitelje Obilićeva, koji su se usprotivili Nacrtu izmjena regulacionog plana za ovo banjalučko naselje jer bi time broj stanovnika bio udvostručen, bez proširenja prateće infrastrukture.

“Na području od samo sedam hektara planirana je izgradnja 23 zgrade sa ukupno 804 stambene jedinice i prilivom od oko 2.400 novih stanovnika”, rekao je Bosančić.

Prema njegovim riječima, gustina naseljenosti će porasti višestruko, a to postojeća infrastruktura ne može iznijeti.

On je naveo da su trenutno na ovom području 642 stambene jedinice u kojima živi oko 1.900 stanovnika.

Kada je riječ o predškolskim ustanovama, Bosančić ukazuje da je situacija alarmantna.

“Na Obilićevu su već smještena četiri državna vrtića, a izmjenom plana predviđena je izgradnja samo jednog vrtića jasličke grupe za 2.400 novih stanovnika, to jednostavno nije dovoljno”, istakao je Bosančić.

Bosančić je poručio da Banjaluka mora da se razvija sa mjerom, u interesu kvaliteta života svih njenih građana, navodi se u saopštenju Gradskog odbora DEMOS-a.

U Gradskoj upravi Banjaluka ranije je održan sastanak sa mještanima Obilićeva povodom prijedloga izmjene dijela regulacionog plana za ovo naselje.

Na sastanku je između ostalog bilo riječi o primjedbama stanara na dvije planirane saobraćajnice sa javnim parkinzima – jednu u okviru bloka u Ulici Marka Kraljevića, a drugu neposredno uz vrtić “Neven”.