Bosna i Hercegovina se ponovo pokazuje kao zemlja koja ne umije da izađe iz začaranog kruga sopstvene disfunkcionalnosti. Dok se u Briselu priča o evropskoj perspektivi, u Sarajevu se proizvodi politička blokada, a institucije ostaju talac neispunjenih obećanja i partijskih kalkulacija.
SIPA i dalje nema zamjenika direktora, iako je konkurs sproveden. Bošnjački ministri mjesecima odbijaju da potvrde hrvatskog kandidata, sve dok se Nebojša Vukanović ne imenuje za ministra bezbjednosti. U međuvremenu, evropski voz prolazi, a BiH ostaje na stanici.
Ni budžet institucija BiH nije usvojen. Čak ni „Trojkinim“ ministrima više nije dovoljno da slijepo slijede instrukcije Denisa Bećirovića i Željka Komšića. Podsjetili su ih da je Savjet ministara još u aprilu predao prijedlog, a da je sada odgovornost isključivo na Predsjedništvu. Isti scenario prati i „Plan rasta“, ključni dokument za sredstva iz EU fondova, koji je blokiran jer, kako kaže Staša Košarac, Srpska kroz njega nije dovoljno vidljiva.
Problem je dublji: Sarajevo želi evropski put, ali bez saradnje sa institucijama Republike Srpske. To jednostavno ne ide, jer je Dejton jasno ispisao pravila – dva entiteta i tri naroda, koordinacija i kompromis. Sve mimo toga vodi u političko blato.
Dok se vlast u Sarajevu zaklinje u evropske integracije, svoje neuspjehe pokušava opravdati ruskim uticajem. Elmedin Konaković uporno tvrdi da je „interes Rusije“ glavna prepreka, ali to ne mijenja činjenicu da evropska agenda propada prije svega zbog unutrašnje blokade i odsustva ozbiljnosti.
I tako, umjesto napretka, BiH ostaje zaglavljena na mjestu. Nema zamjenika direktora SIPA, nema budžeta, nema ni plana rasta. Ostaje samo sarajevska kaldrma i sve manje vjere da će „veliki evropski iskorak“ ikada postati stvarnost.
Komentariši